Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-127/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužiteljice OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnici mr. sc. Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 19. rujna 2024. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zastupnice po zakonu tuženice, na ročištu za objavu odluke od 11. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica OTP banka d.d. OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, 21000 Split, stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kao 16. Suvlasnički udio s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16), i predstavlja poslovni prostor u prizemlju zgrade površine 80 m2 zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koja se poslovnica nalazi na č. zem. 4754/2 k.o. Zadar, što je tuženica dužna priznati i slijedom toga dozvoliti tužiteljici da to svoje pravo vlasništva i upiše u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženice za cijelo, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.053,10 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu 22. kolovoza 2023., u bitnome, navodi kako je vlasnica i posjednica poslovnice koja se nalazi u Zadru, u Ulici Josipa Bana Jelačića 20A, a koja je nekretnina pobliže opisana u izreci ove presude. Tužiteljica je vlasništvo nekretnine stekla pripajanjem Splitske banke d.d. 2018. kada je kako banka tako i sva imovina banke postala vlasništvo tužiteljice i to Ugovorom o pripajanju od 13. lipnja 2018. i Aneksom ugovora o pripajanju od 10. listopada 2018. U odnosu na predmetnu zgradu proveden je postupak povezivanja zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora 2018. i zgrada i vlasnici stanova u istoj su upisani u zemljišnu knjigu, ali tada tužiteljica nije pozvana na sudjelovanje pa se kao vlasnica prostora upisala tuženica iako ona ne polaže nikakva vlasnička prava na predmetnoj nekretnini niti ju je ikada posjedovala. Splitska banka d.d. je prvotno predmetnu nekretninu držala kao zakupac od strane zakupodavca PK „Zadar“ OOUR Plodine Zadar, koji ugovor o zakupu iz 1981. prileži spisu. Aneksom ugovora između stranaka je izrijekom utvrđeno da će predmetni poslovni prostor istekom roka od 9 godina zakupa odnosno od dana 1. srpnja 1990. prijeći u vlasništvo prednika tužiteljice Splitske banke d.d., da će zakupodavac u međuvremenu ishoditi pravo korištenja nekretnine, a prednik tužitelja da će nastaviti plaćati obveze prema SIZ Stambenih djelatnosti, a što se i dogodilo. Navedeno je vidljivo i iz ugovora o zakupu kojim je prednik tužitelja Splitska banka d.d. 1994. kao vlasnik poslovnog prostora na određeno vrijeme od 5 godina isti poslovni prostor iznajmila trećoj osobi, Optimi OSD Zadar, a od 1999. prednik tužitelja je ponovno predmetni poslovni prostor koristila za svoju djelatnost prethodno čemu je sačinjen primopredajni zapisnik o vraćanju poslovnog prostora Splitskoj banci d.d. PK „Zadar“ OOUR „Plodine“ Zadar istu je nekretninu kupio od OUR MERX Celje 1. ožujka 1980. u kojem je ugovoru između ostaloga utvrđeno da je nekretnina koja je predmet kupoprodaje izvanknjižno vlasništvo tadašnjeg prodavatelja, a koji je isti poslovni prostor kupio od Metalije Comerce OOUR Avtokuća Zagreb, a ovaj posljednji od investitora L.L. Lavčević Zadar koji je čitavu zgradu gradio za tržište 70-ih godina prošloga stoljeća. Tužiteljica je tako po svojim pravnim prednicima vlasnica predmetnog poslovnog prostora, te je posjed tužiteljice bio miran i nesmetan od dana izgradnje predmetne zgrade u kojoj se isti nalazi.

2. Postupajući u skladu s odredbom čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 20/90, 27/90, 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) tužiteljica je dostavila tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora 4. svibnja 2023. Zahtjev je odbijen 2. kolovoza 2023.

3. Tuženica u svom odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 25. rujna 2023., u bitnome, navodi kako je predmetna tužba nedopuštena. Naime, tužiteljica je pred Općinskim sudom u Zadru pokrenula pojedinačni ispravni postupak radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja predmetne nekretnine i ista je rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-37733/22 od 10. ožujka 2023. odbijena te je upućena da svoje pravo može ostvariti u parničnom postupku, sukladno čl. 202. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama. Budući da tužiteljica nije u roku od 30 dana, protivno odredbama čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama, pokrenula ovaj postupak odnosno podnijela tužbu za ispravak, tužba je nedopuštena. Nadalje, u svom protivljenju navodima iz tužbe tuženica navodi kako je tužiteljica propustila sudu dostaviti dokaz o tome da je predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala tužiteljice odnosno njenog pravnog prednika. U skladu s odredbama Zakona o privatizaciji dionice, udjeli, stvari prava koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća prenesene su Hrvatskom fondu za privatizaciju ako ne postoje razlozi za obnovu postupka odnosno ako prijenos ne utječe na tehničku promjenu veličina. Agencija za upravljanje državnom imovinom temeljem čl. 58. st. 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom preuzela je poslove, imovinu, prava, obveze, uredsku i drugu opremu i arhiv HFP-a dok je st. 4. propisano da dionice i poslovni udjeli u trgovačkim društvima i nekretnine u vlasništvu HFP-a na dan 31. ožujka 2011. postaju vlasništvo Republike Hrvatske, a što je slučaj i s predmetnim poslovnim prostorom. Tuženica navodi da upravo zakupni odnos na koji se tužiteljica poziva isključuje samostalnost i poštenje posjeda potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Kako predmetna nekretnina nije bila u vlasništvu prednika tužiteljice, te ista nije unesena u njen društveni kapital, ista nije mogla ni postati vlasništvo tužiteljice pripajanjem sa Splitskom bankom d.d.

4. Tužiteljica se, u nastavku postupka, a u odnosu na navode tuženice, očitovala na način da ističe kako se Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća ne primjenjuje na tužiteljicu, kako je u čl. 1. st. 4. istoga zakona i navedeno da se taj zakon ne primjenjuje na banke i druge financijske organizacije i organizacije za osiguranje. Prema navedenome tužiteljica smatra kako imovina (nekretnina) tužiteljice nikada nije bila a niti je sukladno odredbama zakona na koji se pogrešno poziva tuženica državna imovina. Također navodi da je tuženica uknjižena vlasnicom predmetne nekretnine samo zato što prednik tužiteljice nije u spis dostavio nikakvu dokumentaciju, a tužiteljica tvrdi da nije ni mogao jer nije bio pozvan nikada od predstavnika stanara ili punomoćnika da istu dostavi.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju kao i spis Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-15468/2015 odnosno

6. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za provedbom dokaza očevidom na licu mjesta radi identifikacije predmetne nekretnine budući da identifikacija nekretnine nije ni sporna u ovom postupku. Isto tako sud nije prihvatio ni dokazni prijedlog saslušanja svjedoka Zorana Šupu budući da smatra kako je takav dokazni prijedlog suvišan i neadekvatan zato što tužiteljica nije učinila razvidnim koju bi to činjenicu spornu u ovom postupku dokazala upravo saslušanjem predloženog svjedoka.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva nad nekretninom koja je pobliže opisana u izreci presude.

11. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da je vlasništvo nekretnine stekla pripajanjem od Splitske banke d.d., koja je vlasništvo stekla temeljem ugovora sklopljenog sa PK „Zadar“ OOUR „Plodine“ Zadar 1. srpnja 1990. Ranija PK „Zadar“ OOUR „Plodine“ Zadar vlasništvo je stekao kupoprodajom od OUR MERX Celje a ovaj od Metalije Comerce OOUR Avtokuća Zagreb koji je predmetnu nekretninu kupio od investitora L.L. Lavčević još 70-ih godina prošloga stoljeća.

12. Tuženica svoje protivljenje tužbi temelji najprije na činjenici da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela izvan roka određenog čl .205. Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno nakon roka koji joj je ostavio sud u ispravnom postupku u rješenju kojim je odbijen prijedlog ovdje tužiteljice.

13. Sud smatra prigovor tuženice neosnovanim, budući da tužiteljica nije podnijela tužbu za ispravak u ovoj pravnoj stvari, već pravu vlasničku tužbu koja ne zastarijeva.

14. Nadalje, svoje osporavanje tužbenih zahtjeva i navoda tuženica temelji i na činjenici da je ona stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem zakona, a tužiteljica da nije dokazala da je osobno odnosno putem pravnog prednika Splitske banke d.d. predmetnu nekretninu unijela u temeljni kapital tijekom pretvorbe i tako po njenom stajalištu nikako nije mogla steći pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom.

15. Uvidom u kupoprodajni ugovor sklopljen 1. ožujka 1980. između OUR MERX Celje kao prodavatelja i PK „Zadar“ – OOUR „Plodine“ Zadar kao kupca utvrđeno je da je predmet istoga poslovna prostorija u Zadru u ulici Blaža Valjina br. 18 koja se sastoji od prodajnog prostora sa velikim izlozima u površini od cca 30 m2 pozadi prodajnog prostora dvije prostorije za skladište sa uređenim sanitarnim čvorom u površini od cca 50,10 m2 dakle ukupno 80,10 m2, sa svim sredstvima i sitnim inventarom utvrđenim u posebnom popisu koji se prilaže ugovoru i čini njegov sastavni dio. U čl. 5. ugovora je navedeno da je kupac upoznat da nekretnine koje su predmet ugovora još nisu upisane u zemljišnu knjigu odnosno pravo korištenja još nije prenijeto na prodavatelja i da je u takvom stanju prodavatelj nekretnine kupio i preuzeo od Metalia Commerce OOUR Avtokuća Zagreb a on od građevinske radne organizacije Lavčević iz Zadra koje je gradilo objekt za tržište.

16. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnih prostorija sklopljen 1. srpnja 1981. između PK Zadar OOUR Plodine Zadar kao zakupodavca i Splitske banke d.d. kao zakupca utvrđeno je da je predmet istoga upravo poslovni prostor u Zadru u Ulici Blaža Valjina br. 18.(a koji je raniji naziv Ulice Josipa Bana Jelačića u Zadru), koji se sastoji od prodajnog prostora sa velikim izlozima u površini od 30 m2, pozadi prodajnog prostora dvije prostorije za skladište sa uređenim sanitarnim čvorom u površini 50,10 m2 ili ukupno 80,10 m2 korisne površine. Pored tih prostorija zakupac ima pravo korištenja i unajmljenog prostora koji se nalazi uz ranije opisan prostor i predstavlja jednu cjelinu od ZSIZ za Stambeno-komunalnu djelatnost Općine Zadar u površini od 97 m2.

17. Iz Aneksa Ugovoru o zakupu poslovnih prostorija proizlazi da je isti sklopljen 26. lipnja 1981. te da je istim ugovoreno da zakupljeni prostor iz Ugovora o zakupu po isteku roka na koji je ugovor zaključen odnosno 1. srpnja 1990. postaje vlasništvo zakupoprimca. U tom smislu između zakupodavca i zakupoprimca sklopit će se poseban ugovor o prijenosu poslovnog prostora u osnovna sredstva zakupoprimca.

18. Iz Ugovora o zakupu poslovnih prostorija sklopljenog 12. travnja 1994. proizlazi kako je isti sklopljen između Splitske banke d.d. kao zakupodavca i Poduzeća „Optima OSD“ Zadar kao zakupoprimca poslovnih prostorija u Zadru u Ulici Bana Jelačića br. 20/A – prizemlje, površine 80 m2 koje se sastoji od hodnika, tri kancelarije, arhive i sanitarnog čvora i opremljene kancelarijskim namještajem sa pratećim sadržajima.

19. Iz Zapisnika o primopredaji poslovnog prostora u Ulici J. B. Jelačića br. 20/A proizlazi kako je dana 2. kolovoza 1999. u prostorijama Splitske banke d.d. Podružnice Zadar izvršena primopredaja poslovnog prostora sa opremom i sitnim inventarom od Optima OSN. Ustanovljeno je da oprema i sitni inventar odgovaraju zapisniku od 16. studenoga 1994.

20. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-37733/22-1 od 10. ožujka 2023. utvrđeno je kako je istim odbijen prijedlog predlagatelja OTP banka d.d. radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa na ovdje predmetnoj nekretnini i usvojen je prigovor Republike Hrvatske. Rješenjem je konstatirano, među ostalim, kako iz prijepisa posjedovnog lista proizlazi da je ta nekretnina upisana u posjed I. L. Lavčević d.o.o., dok iz povijesnog izvatka iz sudskog registra proizlazi kako su prednice predlagatelja bile Dalmatinska banka d.d. i Nova banka d.d. te kako je ovom trgovačkom društvu kao društvu preuzimatelju na temelju Ugovora o pripajanju od 13. lipnja 2018. i Aneksa ugovora o pripajanju od 10. listopada 2018. pripojeno društvo Splitska banka d.d. Na temelju dostavljene dokumentacije sud je u tom ispravnom postupku utvrdio da predlagatelj nije dokazao slijed stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, a što je u svom prigovoru istakla i Republika Hrvatska. Sud je konstatirao da je prijedlogu trebala biti priložena isprava kojom se dokazuje da je poslovni prostor procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

21. Uvidom u zemljišnoknjižni predmet Općinskog suda u Zadru posl. br. Z- 11370/17 odnosno Rz-25/16 utvrđeno je kako je u istome izvršeno povezivanje zemljišne knjige sa knjigom položenih ugovora za nekretninu dio koje je i predmetna etaža i to na prijedlog Suvlasnika te stambene zgrade. Nakon provedenog postupka doneseno je rješenje 8. svibnja 2017. (ispravljeno rješenjem od 4. svibnja 2018.). Iz dokumentacije priložene prijedlogu i općenito spisu predmeta u odnosu na predmetnu nekretninu pretpostavljeni vlasnik je ovdje tužiteljica odnosno njezina prednica Splitska banka d.d., međutim, kako i proizlazi iz konačnog rješenja, budući da ista u tijeku postupka povezivanja po pozivu suda nije dostavila relevantnu dokumentaciju temeljem odredbi čl. 17. st. 5. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine upisano je vlasništvo Republike Hrvatske, ovdje tuženice. Protiv tog citiranog rješenja ne postoji pravo žalbe.

22. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

23. Prema odredbi čl. 47. Zakona o privatizaciji, doista, kako to tuženica ističe, dionice, udjeli, stvari i prava koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća prenesenu su Hrvatskom fondu za privatizaciju ako ne postoje razlozi za obnovu postupka odnosno ako prijenos ne utječe na tehničku promjenu veličina. Isto tako, Agencija za upravljanje državnom imovinom temeljem čl. 58. st. 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom preuzela je poslove, imovinu, prava, obveze, uredsku i drugu opremu i arhiv HFP-a, dok je st. 4. propisano da dionice poslovni udjeli u trgovačkim društvima i nekretnine u vlasništvu HFP-a na dan 31. ožujka 2011. postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

24. Međutim, iz odredbe čl. 1. st. 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća koji je stupio na snagu 1. svibnja 1991. proizlazi kako se taj zakon ne primjenjuje na banke i druge financijske organizacije i organizacije za osiguranje, te druge pravne osobe koje su osnovane na temelju posebnih propisa.

25. Sukladno naprijed navedenome, nesporno je, po stavu ovoga suda, neosnovan prigovor tuženice tome da tužiteljica odnosno njezina prednica nije unijela predmetnu nekretninu u svoj temeljni kapital jer ista to nije ni bila dužna učiniti.

26. Isto tako, a što proizlazi i iz spisu priležeće dokumentacije, Splitska banka d.d., kao prednica tužiteljice, je vlasništvo predmetne nekretnine stekla još prije stupanja na snagu naprijed citiranog zakona i općenito prije stupanja na snagu svih pretvorbenih propisa.

27. Prema odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10., 143/1, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15. - službeni pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZV) vlasništvo se dosjelošću stječe samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Također, sukladno odredbi čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

28. Prema stavu ovoga suda, tužiteljica je nedvojbeno dokazala pravno sljedništvo u stjecanju prava vlasništva odnosno kvalificiranom posjedovanju predmetne nekretnine i to kako tužiteljica samostalno tako i preko svojih pravnih prednika (Splitske banke d.d. od koje je predmetnu nekretninu stekla temeljem Ugovora o pripajanju i Aneksa ugovora o pripajanju; Splitska banka d.d. ranije temeljem Ugovora o zakupu i Aneksu ugovora o zakupu od PK „Zadar“ OOUR „Plodine“ 1. srpnja 1990.; PK „Zadar“ OOUR „Plodine“ kupoprodajom od OUR MERX Celje 1. ožujka 1980.; OUR MERX Celje kupoprodajom od Metalia Commerce OOUR Avtokuća Zagreb, a oni ranije od investitora I. L. Lavčević, koji je i upisan posjednikom predmetne nekretnine a i koji je nesporno gradio predmetnu zgradu za tržište). Prigovori tuženice o nemogućnosti stjecanja prava vlasništva primjenom Zakona o privatizaciji odnosno Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća neosnovani su iz ranije iznesenih razloga, naročito, ako se uzme u obzir da ni rješenjem u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora kojim je tuženica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine ničim nije ukazano na činjenicu da tužiteljica ne bi stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine primjenom tih propisa, već je tuženica upisana isključivo zato što ovdje tužiteljica, kao u onom postupku pretpostavljeni vlasnik, nije dostavila po pozivu suda potrebnu dokumentaciju. Sud smatra životnim i logičnim navode tužiteljice kako u tom postupku nije dostavila traženu dokumentaciju, jer je ista tražena upravo u vrijeme kada je izvršeno pripajanje Splitske banke d.d. tužiteljici, a radilo se doista o kompleksnom i dugotrajnom pravnom poslu.

29. Slijedom svega iznesenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužiteljici, sukladno njezinom zahtjevu predanom na ročištu održanom 19. rujna 2024., priznat trošak tužbe i podnesaka od 9. travnja 2024., 24. travnja 2024. i 11. rujna 2024. od po 200 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) i trošak zastupanja na ročištima održanim 19. srpnja 2024. i 19. rujna 2024. od po 200 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), što prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura, uz pripadajući PDV i plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,55 eura, ukupno iznosi 3.053,10 eura.

31. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 11. studenoga 2024.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužiteljici po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura

- Tuženici po ŽDO Zadar

Broj zapisa: 9-3086e-ef28a

Kontrolni broj: 09036-e40f1-b474c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KATARINA ZDUNIĆ, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.