REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj P Ob-174/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Petru Matiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Fabek Glasnović, odvjetnica u Zaprešiću, protiv tuženice CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Maks Skendžić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave zaključene 25. travnja 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i tužitelja osobno i tuženice osobno uz punomoćnika, 11. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ½ dijela nekretnine koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica], u naravi prizemna obiteljska stambena zgrada u [adresa], dvorište i oranica, površine 679 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu stranaka tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/4 dijela i tuženice CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 3/4 dijela.

II. Nalaže se tuženici CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da prizna tužitelju NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pravo vlasništva u 125/1000 dijela k. č. br. [katastarska čestica], prizemna obiteljska stambena zgrada u [adresa], dvorište i oranica, površine 679 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da trpi upis prava u zemljišnim knjigama.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojemu tužitelj traži utvrđenje da od ½ dijela nekretnine koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica], u naravi prizemna obiteljska stambena zgrada u [adresa], dvorište i oranica, površine 679 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka tužitelju pripada u vlasništvo 125/1000 dijela kao i u dijelu kojim se nalaže tuženici da prizna tužitelju pravo vlasništva i trpi upis tuženikovog prava vlasništva na toj nekretnini u zemljišnoj knjizi za 125/1000 dijela.

IV. Svaka stranaka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke bivši bračni drugovi čiji brak je sklopljen 22. lipnja 1978. u Bihaću, a razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P2-1300/97. Za vrijeme trajanja bračne zajednice, kupoprodajnim ugovorom sklopljenim s HM **.**.1988., stranke su kupile ½ dijela nekretnine koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica], u naravi prizemna obiteljska stambena zgrada u [adresa], dvorište i oranica, površine 679 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina je kupljena novcem dobivenim na temelju kredita koji je tuženici odobren od strane tadašnjeg poslodavca zbog čega je kao kupac bila navedena samo ona, ali je kredit otplaćen zajedničkim novcem bračnih drugova. Tuženica je u vrijeme stjecanja nekretnine bila zaposlena u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu, a tužitelj je bio zaposlen u tvrtki Monter Zagreb s time da je 7 i pol godina radio u inozemstvu (Čehoslovačka) kamo ga je poslodavac slao na rad. Tužitelj smatra da je udio svake stranke u bračnoj stečevini ½ dijela. Slijedom navedenoga predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje da je ½ dijela opisane nekretnine predstavlja bračnu stečevinu stranaka i nalog tuženici da trpi upis prava vlasništva na polovici bračne stečevine na ime tuženika što iznosi ¼ dijela cijele nekretnine.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se u konkretnom slučaju imaju primjenjivati odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, dalje u tekstu: ZBPO) i to budući da je sporno stjecanje dijela predmetne nekretnine bilo u vrijeme važenja navedenog zakona. Tuženica ističe da je vlasnica u cijelosti nekretnine koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] u naravi prizemna obiteljska stambena zgrada u [adresa], dvorište i oranica, površine 679 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što proizlazi iz toga da je prvotno kupila ½ idealnog dijela predmetne kuće na temelju kupoprodajnog ugovora od 18. travnja 1988. odnosno da je tuženica naknadno kupila drugu polovicu predmetne kuće na temeljem ugovora o kupoprodaji od 5. srpnja 2019. U pogledu kupoprodaje ½ idealnog dijela iz 1988. godine, tuženica ističe da je nesporno da je ona bila jedini kupac nekretnine i to na temelju kredita koji je sama ishodila od strane bivšeg poslodavca Klinike za dječje bolesti u Zagrebu. Dakle, tuženica je samostalno ishodila kredit od kojeg je kupila ½ predmetne kuće te se otplata predmetnog kredita vršila isključivo ustezanjem iz plaće tuženice, a što je vidljivo iz ugovora o zajmu od 9. veljače 1988. Na temelju odredbe iz čl. 281. ZBPO-a tuženica je prvu polovicu kuće stekla u cijelosti i to svojim doprinosima - kako novčanim (budući da se predmetni kredit u cijelosti otplaćivao iz njene plaće te je isti i zatvoren iz sredstava tuženice početkom 90-ih zbog inflacije) pa tako i onim doprinosima koji se odnose na pomoć i brizi koju je pružala prema tužitelju te njihovoj djeci te radu i vođenju kućanstva dok je s druge strane tužitelj od početka braka imao velikih problema s alkoholom te je nezaposlen od 1994. godine, odnosno da se nije brinuo za kućanstvo i djecu, a zbog čega je naposljetku i došlo do razvoda braka 1998. godine. Slijedom navedenoga smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

3. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi da tužitelj protiv tuženice podnosi tužbu radi utvrđenja bračne stečevine na nekretnini opisanoj u izreci, koja je u naravi obiteljska kuća, za koju tvrdi da je kupljena za vrijeme trajanja braka između njega i tuženice jer je kredit kojim je plaćena kupoprodajna cijena plaćen sredstvima stečenim zajedničkim radom za vrijeme trajanja braka.

4. Među strankama nije sporno: da su bile u braku od 1978. do 1997. godine kad je brak razveden; da je nekretnina koja je predmet spora kupljena na temelju ugovora o kupoprodaji od 18. travnja 1988. i to u ½ dijela te da je samo tuženica upisana kao vlasnik tih spornih ½ dijela; nije sporno da je drugu polovicu nekretnine tuženica stekla nakon prestanka braka koji suvlasnički dio nije predmet ovoga postupka.

5. Sporan je doprinos stranaka prilikom stjecanja nekretnine kao što su i sporna visina primanja stranaka za vrijeme stjecanja nekretnine i otplate kredita, kao i što je sporna pomoći jednog bračnog druga drugome o radu u domaćinstvu i porodici te brizi oko odgoja djece.

6. U dokaznom postupku sud je radi utvrđivanja spornih činjenica proveo uvid u isprave priložene spisu i to zk izvadak za nekretninu (list 4.), izvadak iz matice rođenih za tužitelja (lit 5.-6.), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. travnja 1988. (list 7.-10.), odluku o odobrenju kredita tuženici od 9. veljače 1988. (list 22.), ugovor o zajmu od 9. veljače 1988. (list 23. -25.), odluka o administrativnoj zabrani (list 26 pribavljena je potvrda HZMO-a o zaposlenju tuženika (list 39. -41.), pribavljen je zdravstveni karton tuženika (list 43. -49.), proveden je dokaz saslušavanjem parničnih stranaka (zapisnik na listu 51.-54.) i svjedoka MM, LM, JM, AM i ŽM (zapisnik na listu 58.-62.).

7. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio činjenice iz kojih proizlazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Budući da među strankama nije sporno da je nekretnina kupljena za vrijeme trajanja braka 1988. godine i otplaćena u cijelosti za vrijeme trajanja braka najkasnije 1992. godine, to se na konkretan pravni odnos ima primijeniti odredba iz čl. 281. ZBPO-a koja glasi:

„(1) Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

(2) U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.“

9. Sukladno tada važećoj citiranoj odredbi iz čl. 281. ZBPO-a bitno je utvrditi doprinos stranaka u stjecanju ½ sporne nekretnine u što valja ubrojiti i osobni dohodak odnosno zaradu pojedine od stranaka kao i njihovu međusobnu pomoć oko rada u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju vrijednosti te imovine.

10. Na navedene okolnosti provedeni su dokazi uvidom u priložene isprave u spisu kao i saslušavanjem parničnih stranaka i predloženih svjedoka.

11. Ocjenjujući iskaze tužitelja i tuženice zaključuje se da su suprotni u dijelu koji se odnosi na iznos koji su stranke zarađivale kao i u dijelu koji se odnosi na to koliko je tko doprinosio u novčanom smislu radi otplate kredita i preuređenja kuće.

12.1. Tužitelj navodi da je njegova plaća u vrijeme kupnje i preuređenja kuće te otplate kredita iznosila s terenskim dodatkom oko 1.800,00 američkih dolara jer je u tom periodu radio u inozemstvu i to u Pragu za firmu Monter termo kao elektromonter i da je mjesečni iznos od 1.450,00 dolara uplaćivao na devizni račun za koji je punomoć imala tuženica i tim iznosom raspolagala i koristila ga za otplaćivanje kredita i uređenje kuće.

12.2. S druge strane tuženica osporava da bi on imao toliku plaću i navodi da je njegova plaća iznosila od 700,00 do 800,00 američkih dolara, nikada preko 1.000,00 dolara, a da je od tog novca mjesečno njoj slao 300,00 do 400,00 dolara, kao i da ona nije imala punomoć za raspolaganje novcem na njegovom računu. Da je ona tada imala plaću oko 1.000,00 njemačkih maraka, da je kredit otplaćivala iz svoje plaće budući da je na njenoj plaći postojala administrativna zabrana za iznos rate kredita, kao i da je većinu svog vremena i novca ona uložila u obnovu i adaptaciju te kuće i da je većinu svih radova organizirala i izvršavala ona dok je tužitelj u tom periodu dolazio u Hrvatsku dva do tri puta godišnje po 10 do 15 dana i da je tada nešto malo pomagao oko radova na kući. Ona da je plaćala sve troškove režija i tekućeg održavanja kuće dok je kredit za kuću zatvoren većim dijelom iz njezine plaće, a manje od polovine iz plaće tužitelja.

12.3. U pogledu primanja stranaka nitko od svjedoka nije imao neposrednih saznanja.

12.4. Iz iskaza stranaka sud nije mogao sa sigurnošću zaključiti o visinama primanja stranaka kao i o njihovom doprinosu stjecanju zajedničke imovine, stoga je moguće sa sigurnošću zaključiti o tome u dijelu koji među strankama nije sporan, a to je da je tužitelj radio u inozemstvu za poduzeće Monter termo kao elektromonter, da je imao plaću do 1.000,00 američkih dolara mjesečno od koje je na mjesečnoj bazi tuženica dobivala iznos od 300,00 do 400,00 dolara koje joj je tužitelj slao, da je tuženica imala plaću od tadašnjih oko 1.000,00 njemačkih maraka u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu; da je kredit za kupnju kuće podigla na svoje ime i otplaćivala ga iz svoje plaće administrativnom zabranom; da je dio plaće tužitelja, a koji je manji od polovine, korišten za otplatu kredita; da je tužitelj dva do tri puta godišnje dolazio u Hrvatsku kad bi radio na kući, dok je svo ostalo vrijeme tuženica sama organizirala i provodila radove na kući.

12.5. U pogledu provođenja radova na kući valja reći da iz iskaza svjedoka MM također proizlazi da je tužitelj dolazio dva do tri puta godišnje u Hrvatsku po 15 do 20 dana i da je tada radio po kući kad mu je on pomagao, a isto tako da je i on radio na kući dok tužitelja nije bilo u Hrvatskoj jer mu je pomagao kao prijatelj.

12.6. Iz navedenih iskaza sud nedvojbeno može zaključiti da su u vrijeme kupnje, djelomičnog uređenja i otplate kuće obje stranke bile zaposlene i to tužitelj u firmi Monter termo, a tuženica u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu i da su oboje svoj dohodak ulagali u otplatu i uređenje kuće, ali nije moguće sa sigurnošću utvrditi u kojem omjeru. Stoga u tom pogledu sud može samo zaključiti da su stranke podjednaki dio svojih dohodaka uložili u otplatu kredita kojim je kupljena i uređena polovica sporne kuće u [adresa].

13.1. S druge strane, osim dohodaka odnosno zarade koje su uložili u zajednički imovinu, sukladno citiranoj odredbi iz čl. 281. ZBPO-a bitno je za utvrditi i rad u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju vrijednosti imovine.

13.2. U tom pogledu valja istaknuti da prvenstveno nije sporno da je tužitelj veliku većina vremena dok je stjecana polovica sporne kuće i izvršavano djelomično uređenje proveo u inozemstvu. Slijedom toga, a kao što u svom iskazu to navode tuženica te svjedoci JM, AM i ŽM, tuženik gotovo da uopće nije sudjelovao u vođenju kućanstva, uzdržavanju i odgoju djece, dok je iz same činjenice da je tuženica većinu vremena provodila sama, jasno proizlazi i da je organizaciju svih radova oko uređenja kuće provodila upravo sama tuženica budući da tužitelj fizički nije bio prisutan.

14. Stoga, uzimajući u obzir da su po pitanju otplate kredita stranke dohotkom sudjelovale u približno jednakim dijelovima, ali da je s druge strane bilo potrebno temeljito uređenje kupljene kuće, u kojemu je pretežitim dijelom sudjelovala tuženica jer se fizički nalazila u kući dok tužitelja nije bilo, da je tuženica sama vodila kućanstvu i brinula o odgoju i uzdržavanju djece, kao i plaćala režije i vodila brigu o tekućem održavanju kuće, to sud uzimajući u obzir ukupnost svega navedenoga tužiteljev doprinos pri stjecanju kuće kao bračne stečevine ocjenjuje u omjeru od jedne četvrtine (25%), a tuženičin doprinos stjecanju kuće kao bračne stečevine u omjeru od tri četvrtine (75%), a za razliku od u tužbi utvrđenog doprinosa po 50% na strani svake od stranaka, odnosno u odgovoru na tužbi utvrđenog isključivog doprinosa tuženice.

15. Slijedom svega navedenoga, valjalo je utvrditi da je ½ sporne nekretnine stečena kao bračna stečevina, ali s obzirom na utvrđene činjenice da je veći doprinos stjecanju te nekretnine uložila tuženica i to u omjeru od tri četvrtine, slijedom toga, je tužiteljev udio u bračnoj stečevini jedna četvrtina pa je tuženici, budući da je upisana kao vlasnica cijele nekretnine, naloženo da trpi uknjižbu tužiteljevog prava vlasništva na 125/1000 (12,5%) od zatraženih 250/1000 (25%) čitave nekretnine sukladno odredbi iz čl. 281. ZBPO-a, dok je za ostatak tužbeni zahtjev odbijen pa je presuđeno kao u točkama I. do III. izreke.

16. Budući da je tužitelj tražio utvrđenje svog vlasništva na ¼ dijela cijele nekretnine, a da je u konačnici uspio s polovicom zahtjeva jer ga je sud kao vlasnika utvrdio u 1/8 dijela cijele nekretnine, to su stranke u jednakim omjerima uspjele u sporu pa je na temelju odredbe iz čl. 154. st. 4. ZPP-a u točki IV. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

U Zagrebu 11. studenoga 2024.

Sudac

Petar Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.