Poslovni broj: 20 Gž-891/2023-2

                                                                                                          

              

       Republika Hrvatska

   Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                                                                     Poslovni broj: 20 Gž-891/2023-2

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

                                                                     

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja P.C., OIB: ……., iz B., zastupanog po punomoćniku N.P., odvjetniku iz P., protiv tuženice R.H., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-461/2023-9 od 11. listopada 2023., dana 15. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tužitelja P.C., ukida rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-461/2023-9 od 11. listopada 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

"I. Odbacuje se tužba pod posl. br. P-461/2023 od 2. lipnja 2023. godine, kao nedopuštena.

 

II. Tužitelj je dužan tuženici nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 398,16 eura/2.999,94 kuna u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

2.1. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 186.a Zakona o parničnom postupku. Ističe da zahtjev istaknut u zahtjevu radi mirnog rješenja spora od 12. siječnja 2023. te u tužbi od 2. lipnja 2023. imaju potreban međusobni identitet jer je u oba zahtjeva tužitelj tražio utvrđenje stjecanja prava vlasništva temeljem dosjelosti te je konačni cilj tužitelja bilo stjecanje navedene nekretnine. Nadalje, u zahtjevu radi mirnog rješenja spora tužitelj svoj zahtjev nije namjerno izrazio u  formi petita kao u tužbi jer je to bespredmetno stoga što u tom trenutku tuženica još uvijek nema to svojstvo niti o tom zahtjevu odlučuje nadležni sud jer Republika Hrvatska može udovoljiti ili ne udovoljiti zahtjevu radi mirnog rješenja spora. U slučaju da bi udovoljila zahtjevu za mirno rješenje spora u tom trenutku, sukladno odredbi čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, to može biti samo u formi nekakvog pravnog posla (optimalno u formi tabularne isprave) a ne u formi tužbenog zahtjeva jer Općinsko državno odvjetništvo ne donosi presude. U svom zahtjevu jasno je naznačio da je temelj stjecanja prava vlasništva dosjelost, a ne obveznopravni zahtjev koji pretpostavlja postojanje građanskog odnosa. O tome se tuženica nije očitovala u svom odgovoru od 3. svibnja 2023. Isto se odnosi i na predložene dokaze u tužbi jer se postavlja pitanje da li bi tuženica  u postupku radi mirnog rješenja spora provodila uviđaj, saslušavala svjedoke, kao i stranke. Uostalom, tužitelj je sve te dokaze imao pravo predložiti tek na pripremnom ročištu dok se tuženica u svom odgovoru na tužbu također mogla očitovati po pitanju "manjkavosti dokaza" u postupku koji je prethodio ovoj parnici a nije. Tužitelj je ispunio sve obveze propisane odredbom čl. 186.a Zakona o parničnom postupku pri čemu se st. 6. tog članka određuju uvjeti za odbacivanje tužbe koji u konkretnom slučaju nisu ispunjeni pa je pobijano rješenje nezakonito. Zakon o parničnom postupku ne predviđa mogućnost da sud rješenjem odbaci tužbu zbog činjenice da zahtjev za mirno rješenje spora nije identičan sa postavljenim tužbenim zahtjevom. Ukazuje na odluke i to rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-203/2019-2 od 28. travnja 2020. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1280/2015-2 od 12. prosinca 2018. Zbog pretjeranog formalizma prvostupanjskog suda tužitelju je onemogućen pristup sudu zajamčen čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku. Na sličan način odlučio je i Europski sud za ljudska prava u presudi B. protiv R.H. broj zahtjeva 47685/2013 od 6. rujna 2018. u kojoj je radi pretjeranog formalizma domaćeg suda u tumačenju i primjeni postupovnih pretpostavki za podnošenje tužbe tužitelju također odbačena tužba. Prigovara dosuđenom parničnom trošku tuženice.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu od 2. lipnja 2023. s obrazloženjem da je u zahtjevu za mirno rješenje spora tužitelj zatražio izdavanje tabularne isprave (obveznopravni zahtjev) te na taj način u zahtjevu za mirno rješenje spora tužitelj nije postavio zahtjev kakav mora sadržavati tužba i tužbeni zahtjev (niti priložio dokaze) pa kako iz odredbe čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) proizlazi da mora postojati identitet zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe to je valjalo tužbu odbaciti.

6. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda s pravom žalba tužitelja ističe da je postupajući na prethodno opisani način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 186.a ZPP koja je u konkretnom slučaju bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja, kao i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. istog Zakona jer je tužitelju nezakonitim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje.

7. Prvenstveno valja istaći da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio kako zahtjev postavljen u zahtjevu za mirno rješenje spora i tužbi nisu identični, kao i kako je tumačenjem odredbe čl. 186.a ZPP došao do zaključka da tužbeni zahtjev i zahtjev za mirno rješenje spora moraju biti objektivno identični.

8. Pri tome je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario odredbu čl. 186.a st. 6. ZPP gdje je propisana situacija kada je tužitelj podnio tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenje odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz st. 5. tog članka, a što ima za posljedicu odbacivanje tužbe.

9. Dakle, odredba čl. 186.a ZPP izričito propisuje u kojim slučajevima se tužba protiv Republike Hrvatske odbacuje, a to se u ovom konkretnom slučaju ne može primijeniti jer je tužitelj prije podnošenja tužbe podnio zahtjev za mirno rješenje spora iz čl. 186.a st. 1. ZPP te nije tužbu podnio niti prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora a niti prije isteka roka iz čl. 186.a st. 5. ZPP.

10. Što se pak tiče objektivnog identiteta istaći je da je u zahtjevu za mirno rješenje spora tužitelj naveo da je dosjelošću stekao predmetnu nekretninu te da od Republike Hrvatske traži izdavanje isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva.

11. S druge strane, u tužbi od 2. lipnja 2023. tužitelj traži donošenje presude glede utvrđenja da je dosjelošću stekao predmetnu nekretninu kao i da po pravomoćnosti presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na istoj što je tuženica dužna trpjeti.

12. Prema tome, zahtjev tužitelja kako u zahtjevu za mirno rješenje spora, tako i u tužbi sastoji se od dva dijela i to deklaratornog dijela u kojem se poziva na stjecanje prava vlasništva dosjelošću te kondemnatornog dijela koji ima za cilj ishoditi uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja na navedenoj nekretnini.

13. Stoga se nikako ne može zaključiti da se radi o zahtjevima koji u bitnom nisu objektivno identični jer je postupajući na takav način prvostupanjski sud formalističkim tumačenjem odredbe čl. 186.a ZPP počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 186.a ZPP, a posljedično tome onemogućio je tužitelje u raspravljanju radi čega je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. istog Zakona. 

14. Što se pak tiče zaključka prvostupanjskog suda da tužitelj nije dostavio dokaze kojima se dokazuju sve činjenice navedene u zahtjevu i da zahtjev ne sadrži druge podatke koje mora imati svaki podnesak zaključiti je da prvostupanjski sud zapravo smatra kako zahtjev za mirno rješenje spora, kao i tužba nisu uredni a u tom slučaju morao je glede podnošenja tužbe, kao podneska koji po prvostupanjskom sudu nije uredan, postupiti sukladno odredbi čl. 109. ZPP radi čega činjenica da u zahtjevu radi mirnog rješenja spora tužitelj nije predložio identične dokaze kao i u tužbi nikako ne može biti razlog za ovakvu odluku prvostupanjskog suda.

15. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu u postupanju nakon čega će donijeti odgovarajuću odluku kako u pogledu glavne stvari, tako i u pogledu troškova cjelokupnog postupka.

 

Zadar, 15. prosinca 2023.

 

 

                                                                                                                    Sutkinja

 

                                                                                        Sanja Prosenica