Posl.br. R1-115/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Senju

Potok 1, 53270 Senj

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Senju, po sucu Željku Čubrilu, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punom. Ani Pintarić, odvj. iz Zagreba, protiv protustranke ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , zastupan po punom. Predragu Jengiću, odvj. iz Raba, radi osnivanja nužnog prolaza, na raspravi dana 11. studenog 2024.g. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagateljice koji glasi:

"Osniva se nužni prolaz i to pravo staze i pravo kolnika u korist nekretnine u vlasništvu predlagateljice kao povlasne nekretnine oznake zkč. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište, ukupne površine 326 m2, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na teret nekretnine u vlasništvu protustranke kao poslužne nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] pašnjak , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] .

Obvezuje se protustranka na naknadu troškova ovog postupka."

II. Predlagateljica dužna je protustranci naknaditi prouzročeni trošak izvanparničnog postupka u iznosu od 329,96 eur, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U svom prijedlogu predlagateljica tvrdi da je vlasnica zkč. [katastarska čestica] kuća, dvorište, ukupne površine 326 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je protustranka vlasnik kč. br. [katastarska čestica] pašnjak, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predlagateljica jedino i isključivo može pristupiti svojoj nekretnini kao povlasnoj nekretnini preko parcele protustranke kao poslužne nekretnine, a koja u konačnici predstavlja put te je u naravi pristupna cesta kojom se redovito koriste svi koji putem iste jedino mogu pristupiti svojim nekretninama. S druge strane ne postoji niti jedan alternativni put kojim bi predlagateljica mogla pristupiti vozilom svojoj nekretnini budući je ista u cijelosti odsječena od javnog puta, a sasvim je sigurno da taj pristup vozilom ni na koji način ne može biti otegotan za poslužnu nekretninu. Budući poslužna nekretnina koja je u naravi pristupna cesta neće biti više opterećena nego što je to sada, predlaže predlagateljica da sud svojim rješenjem osnuje služnost kao pravo staze i pravo kolnika na poslužnoj nekretnini u korist nekretnine predlagateljice. Traži trošak postupka.

2. U svom odgovoru na prijedlog, protustranka se istom protivi u cijelosti. Ističe kako na parceli protustranke nikada nije postojao kolni put, već samo pješački prolaz te je predlagateljica prvi put uopće mogla pristupiti motornim vozilom na svoju nekretninu, kada je zlouporabom povjerenja porušila postojeći ogradni zid, a kako bi ona i njena obitelj mogla lakše dopremiti materijal za navodne radove u vrtu, a sve uz odobrenje protustranke. Međutim, dogovor stranaka je bio da predlagateljica na istom mjestu ponovo izgradi zid, što nije učinila, već je porušivši zid iskoristila svoju okućnicu kao parking i pristup svom vozilu na isti. Stoga se radi o protupravnom postupanju predlagateljice, zbog čega je protustranka kod ovog suda i podnijela tužbu radi prestanka uznemiravanja i to u predmetu P-972/2022, pa predlaže protustranka da sud prekine ovaj postupak dok se pravomoćno ne okonča parnični postupak između stranaka. Nadodaje da predlagateljica ničim ne dokazuje na koji način bi osnivanjem prava nužnog prolaza došlo do boljeg gospodarenja njenom nekretninom. Ista do svoje kuće dolazi pješice, a protustranka ne dozvoljava da se preko njegove čestice predlagateljica kreće automobilom i dolazi ispred svoje kuće i to preko mjesta gdje je nekada postojao zid i sada taj prostro koristi kao parkiralište za svoje vozilo. Predlaže stoga da sud odbije prijedlog predlagateljice i protustranci naknadi prouzročeni izvanparnični trošak.

3. U dokaznom postupku sud je je izvršio uvid u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 5), uvid u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 6), uvid u Izvod iz katastarskog plana (str. 7), uvid u opomenu pred tužbu protustranke (str. 8), izvršio uvid u prijepis posjedovnog lista (str. 27) , uvid u fotografije (str. 31 i 32), obavio očevid na licu mjesta u [adresa] dana 1. srpnja 2024.g. u prisutnosti vještaka mjernika GE, izvršio uvid u skicu vještaka (str. 75), obavio opis lica mjesta, izvršio uvid u skicu premjeravanja (str. 76), te saslušao stranke.

4. Na temelju ovako sprovedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u zajedničkoj cjelini, a naročito nakon obavljenog očevida na licu mjesta, opisa lica mjesta, skice lica mjesta vještaka mjernika GE, te iskaza samih stranaka, sud je utvrdio da prijedlog predlagateljice nije osnovan pa je istog odbio.

5. Nesporno je sud utvrdio da je predlagateljica vlasnica kč. br. [katastarska čestica] kao povlasnog dobra, a da je protustranka vlasnik kč. br. [katastarska čestica] kao poslužnog dobra.

6. Iz priloženih fotografija razvidno je da je na mjestu koje predstavlja međašnu oznaku između parcela stranaka postojao betonski i kameni suhozid.

7. Nema spora da je iz iskaza vještaka mjernika GE i njegove skice (str. 75) utvrđeno da je predmet postupka povlasna nekretnina 542/4 i poslužna nekretnina 542/13, da poslužna nekretnina u naravi predstavlja put koji seže od javnog dobra i to kč. br. [katastarska čestica] sve do povlasne nekretnine, odnosno točaka 18 i 19, na skici vještaka, dok su točke 6, 22, 21, 20 i 19 zajedničke točke između povlasne i poslužne nekretnine, a kako je to razvidno iz njegove skice lica mjesta. Na licu mjesta, stranke su iskazale da je predmet prijepora pravac točaka 6-22, gdje je bio postavljen betonski zidić od strane protustranke visine cca 20 cm, a svojevremeno još ranije stari kameni suhozid i da na tom mjestu nije bilo prolaza do povlasne nekretnine. Nadalje je vještak izračunao širinu prilaznog puta linije točaka 6-22 te je utvrdio da ista iznosi 4,6 m.

8. Očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da se do parcele 542/13 koja je u naravi prilazni put, dolazi sa prilaznog asfaltnog puta koji vodi kroz mjesto [adresa] i ima broj 1413. Taj put je u prosječnoj širini jednog automobila i sa istim se dolazi do povlasne nekretnine, te taj put dijeli njenu parcelu od poslužne nekretnine – parcele protustranke koja se nalazi sa lijeve strane gledajući prema jugu, a radi se o kč. br. [katastarska čestica]. Parcela predlagateljice je sada uređeni popločani prostor i kroz taj prostor se dolazi na okućnicu predlagateljice koji je u naravi južno od njenog objekta, a prolaz je vještak označio točkama 6-22. Dakle, radi se o slobodnom prostoru unutar kojeg predlagateljica sa parcele protustranke skreće desno svojim vozilom i dolazi na svoju okućnicu. Nastavno, prema zapadu parcelu predlagateljice od parcele protustranke dijeli novopodignuti zidić visine cca 25 cm, a radi se o zidiću na kojem se nalaze cigle. Taj zid je u dužini cca 3m i nastavlja se na stari, kameni potporni suhozid koji graniči sa parcelom 542/15 koja je također vlasništvo protustranke i u naravi predstavlja parkiralište. Cijelim tim putem nalazi se prilazni betonski put koji vodi prema sjeveru, a na sredini tog puta nalaze se željezna vrata koja predstavljaju ulaz u dvorište predlagateljice i njenu okućnicu. Daljnjim prolaskom tim betonskim putem dolazi se do parcele koja je u naravi župni dvor i na kome postoje vrata te dalje prolaza nema. Dakle, predlagateljica jedino ima prilaz pješice sa parcele 542/13.

9. Nesporno je sud utvrdio i to iz iskaza samih stranaka da je na potezu točaka 6

-22 skice vještaka postojao stari betonski zid koji je cijelom tom dužinom i to točaka 6-19 skice vještaka, bio ogradni – potporni zid između parcela stranaka. Iskazom stranaka nesporno je utvrđeno da je predlagateljica porušila taj stari kameni suhozid koji je bio sagrađen na njenoj parceli, ali je tom prilikom porušila i betonski zid izgrađen od protustranke te je na taj način "otvorila prolaz kako bi mogla sada ući sa automobilom na svoju parcelu". Sve dok to nije učinila, to ovlaštenje nije mogla činiti. Također je dogovor stranaka bio da predlagateljica sruši oba zida, ali je nakon toga ista popločila svoju okućnicu i na taj način omogućila sebi da može doći s automobilom preko parcele 542/13 na svoju okućnicu, budući tog zida više nije bilo. Ostavila je ostatak malog zidića prema sjeveru, obložen ciglom, a u potezu linije točaka 22-19 skice vještaka mjernika.

10. Nesporno je da je parcela 542/15 vlasništvo protustranke, da se ta parcela nastavlja na parcelu 542/13, da se radi o širokoj nepopločanoj okućnici i da ista služi kao parkiralište te zaokretni put za automobile kako bi se isti prednjim dijelom vratili preko parcele 542/13 na prilazni javni put kroz [adresa] i to kč. br. [katastarska čestica].

11. Iz iskaza predlagateljice proizlazi da je do svoje nekretnine dolazila pješice i automobilom i to preko parcele 542/13 koja je u vlasništvu protustranke. Kada bi došla automobilom kratko bi se zadržala te bi se vratila, a pješice je prolazila cijelom dužinom poslužne nekretnine. Došla bi do sjeverne strane prema župnom dvoru gdje postoje vrata, te je kroz ta vrata dolazila u svoje dvorište, a time i kuću. Godine 2021. je porušila potporni zid koji je njenu česticu dijelio od čestice protustranke i na tom mjestu je očistila dio terena , budući je tu bio nasip. Na taj način oslobodio se prostor ispred njene kuće sa južne strane, pa je istog uredila i postavila ploče, a zidića više nema cijelom dužinom, već je samo ostavila jedan manji dio zida koji je sud utvrdio očevidom visine cca 20 cm. Na taj način omogućila je sebi parkiralište na mjestu gdje je nekad bio nasip i sada tu dolazi i parkira svoj automobil. Da bi došla automobilom mora prijeći od prilazne ceste 1413, ući na parcelu protustranke 542/13 i zatim parkirati automobil ispred svoje kuće na parceli 542/4. Na taj način ima kolski prilaz, a može dolaziti i pješice. Navodi kako nikakav drugi prilaz nema zbog čega je ustala sa ovim postupkom kako bi sebi osigurala utvrđenje nužnog prolaza i to prolaza prava staze i kolskog prolaza te prolaza automobilom. Navodi kako je točno da i druge osobe koriste parcelu protustranke 542/13, a uglavnom se radi o gostima turistima koji kod protustranke dolaze na odmor, prođu preko te čestice i zatim se parkiraju na kč. br. [katastarska čestica] koja je vlasništvo protustranke. Također ističe da kada je kupovala svoju kuću, da joj je prijašnji vlasnik iskazao kako je on pokrenuo postupak radi služnosti prolaza do svoje nekretnine, da nije znala da njena čestica nema pravo služnosti prolaza, da je znala doći automobilom, ali se kratko zadržala, okrenula se na parceli 542/15 i vratila se nazad budući joj je protustranka izričito zabranila da svoj automobil ostavlja na

12. Iz iskaza protustranke proizlazi kako je točno da preko njegove čestice 542/13 oduvijek postoji pješački prolaz. On je to znao i tome se nije protivio, a to se odnosi i na predlagateljicu. Međutim, ista je radi dolaska do svoje čestice često znala doći automobilom pa joj je on prigovarao da sa automobilom tuda ne može prolaziti. to je činio iz razloga što se radi o njegovom dvorištu koje se nalazi sa sjeverne strane njegove obiteljske kuće. Kada bi predlagateljica došla automobilom, okrenula se na parceli 542/15, koja je također njegovo vlasništvo te bi se vratila nazad. Točno je da ga je predlagateljica izvijestila da će ona porušiti zid koji je bio potporni i koji je dijelio njihove parcele. Kao dobar susjed pristao je na tu varijantu, ali nije pristao da poruši zid kojeg je on postavio, a radi se o betonskom zidu, pa je inzistirao da tu ostane "prepreka" u vidu zida, visine cca 30 cm. Time bi predlagateljica zadržala pravo pristupa pješice, ali ne i automobilom. Inače je pješice dolazila cijelom dužinom prilaznog puta, do župnog dvora i na tom mjestu ima svoja vrata kroz koja je ulazila u svoje dvorište. Kako je predlagateljica porušila zid i na taj način "oslobodila" dio prostora ispred svoje kuće, počela je tu parkirati svoj automobil, a on se tome odmah usprotivio, zbog čega je konačno i podnio tužbu zbog uznemiravanja prava vlasništva. Suglasan je da predlagateljica zadrži pravo služnosti prolaza pješice, ali se protivi da joj se utvrdi nužni prolaz u vidu prava kolnika i prolaska automobilom. Ovo iz razloga što se radi o njegovom dvorištu, što je to praktički 1m od ulaza u njegovu kuću te što se u konačnici mora okretati na njegovom parkiralištu, kč. br. [katastarska čestica]. Tome se protivi jer drži da predlagateljica nema prilaz automobilom do svoje parcele. Nadodaje kako nema spora da njegovi gosti također prolaze ovom parcelom, da se radi o njegovim nekretninama i da smatra da ima pravo to dozvoljavati svojim gostima, a predlagateljici je to osporio kada je ista srušila svoj zid, napravila parkiralište i počela dolaziti automobilom preko njegove čestice te automobil parkirati u svoje dvorište. Komunicirao je sa predlagateljicom , ali mu se ona priprijetila da će svaki budući zid koji bi bio dignut na starom mjestu, ista ponovo srušiti. Točno je da je bio govor između njih dvoje da se stari pregradni zid sruši, ali da je dogovor bio da će se zid vratiti. To podrazumijeva da je predlagateljica znala da nema kolski prilaz, da je on čak nakon toga podigao novi zid visine cca 30 cm, ali ga je predlagateljica ponovo samovoljnu srušila i sada tu više nema zida već se radi o slobodnom prolazu, a radi se o točkama 6-22 iz skice lica mjesta vještaka mjernika. Ističe kako parcela 542/15 služi kao njegov parking i parking njegovih gostiju, da predlagateljica nema to pravo jer se radi o njegovom privatnom vlasništvu koje je neprikosnoveno te isključivo on odlučuje koga će pustiti automobilom na svoju česticu, pa predlagateljica o tome najmanje može odlučivati. Inzistira da se vrati stari zid, čija svrha je bila ograničavanje njegovog posjeda te onemogućavanje predlagateljice da automobilom dolazi na svoju parcelu.

13. Po provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da je neosnovan prijedlog predlagateljice da se osnuje nužni prolaz i to pravo staze i pravo kolnika u korist nekretnine predlagateljice kao povlasne, a na teret nekretnine u vlasništvu protustranke kao poslužne nekretnine. Ovo iz razloga što je sud iz skice lica mjesta vještaka mjernika, te očevida na licu mjesta nesporno utvrdio kako je predlagateljica na potezu točaka 6-22 samovoljno porušila stari kameni suhozid te u njegovom podnožju i betonski zid podignut od strane protustranke. Na taj način predlagateljica je samovlasno sebi omogućila da na tom mjestu otvori prolaz i omogući prilaz svojim automobilom do svoje čestice 542/4, a preko nekretnine protustranke 542/13, do koje pak dolazi prilaznim javnim putem kroz mjesto [adresa], česticom 1413. Nema spora da je na tom mjestu postojao pregradni zid i dijelio je čestice stranaka. Nakon tog rušenja ostavila je improvizirani zid od točaka linije 21-19 na skici vještaka mjernika, zadržavši pravo prolaza pješice preko te čestice do željeznih vrata sa sjeverne strane - prema župnom dvoru, kroz koja vrata ima ulaz u svoje dvorište. Iz iskaza stranaka nesporno proizlazi da su dogovorile da predlagateljica može porušiti taj zid, da je na tom mjestu nekada bio nasip te je to ona učinila kako bi spriječila skupljanje oborinskih voda na svojoj parceli. Međutim, iz iskaza same predlagateljice nedvojbeno proizlazi da je kao pristup do svoje čestice isključivo imala prilaz pješice preko kč. br. [katastarska čestica], da je doduše znala povremeno doći i automobilom, gdje se ne bi duže zadržala, a nakon čega bi istovarila iz istog stvari. Dakle, neosnovan je sada prijedlog predlagateljice da budući je ostavila otvoren prolaz i popločala svoje dvorište, da sada to svoje pravo služnosti prolaza proširi i na pravo kolskog prilaza automobilom. Ovo tim više što se tome protivi protustranka te što isti ne dozvoljava da predlagateljica preko njegove čestice prolazi automobilom, držeći da bi mu takva služnost bila tegobna. Sama protustranka iskazuje da je suglasan da predlagateljica zadrži pravo služnosti prolaza pješice, ali se protivi da joj se utvrdi nužni prolaz u vidu prava kolnika i prolaska automobilom, a sve iz razloga što to pravo predlagateljica nikada nije imala. Osim toga kada bi predlagateljica zadržala to pravo i osnovala nužni prolaz prava staze i prava kolnika, sasvim je razvidno da bi se to pravo "proširilo" i na njeno pravo zaokretnog puta na parceli protustranke 542/15 gdje bi predlagateljica morala doći sa svojim automobilom, na toj parceli se okrenuti i prednjim dijelom automobila vratiti se preko kč. br. [katastarska čestica] i konačno doći do prilaznog puta kč. br. [katastarska čestica]. Protustranka se tome izričito protivi tvrdeći da je parcela 542/15 njegovo vlasništvo i isključivo je isti ovlašten da utvrdi kome će dozvoliti pravo okretanja i dolaska automobilom na toj parceli.

14. Temeljem čl. 224 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. 91/96 i dr.) propisano je da nužni prolaz preko neke nekretnine kao poslužne osnovat će sud svojom odlukom na zahtjev vlasnika druge nekretnine ako do nje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom i ako je korist od otvaranja nužnog prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, a uz obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist nužni prolaz osniva da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine. Stavkom 3 istog članka propisano je da će sud svojom odlukom kojom osniva nužni prolaz odrediti da se on osniva u korist određene nekretnine no nikada ne može osnovati nužni prolaz u korist određene osobe, niti općeg dobra.

15. U ovom predmetu predlagateljica nije imala kolski prolaz automobilom, budući je na međi između parcela stranaka postojao stari kameni suhozid, a u njegovom podnožju betonski zidić izgrađen od strane protustranke. Da je tome tako vidljivo je iz iskaza samih stranaka kao i priloženih fotografija u spisu. Predlagateljica se isključivo koristila česticom protustranke kao pravom staze, prilaskom pješice do svoje nekretnine, a kada bi dolazila sa automobilom, protustranka joj je izričito stavljala do znanja da se tome protivi. Rušenjem zida predlagateljica si je omogućila nesmetani dolazak automobilom i parkiranje na svojoj čestici 542/4 i to upravo na potezu linija točaka 6-22 jer na tom mjestu više nema zida, a ista je također popločala svoje dvorište. Na taj način predlagateljice je "proširila" svoje ovlasti prava prolaza i dolaska do svoje nekretnine i sada u ovom predmetu traži da joj se omogući osnivanje nužnog prolaza i to ne samo prava staze već i pravo kolnika pristupom automobilom. Nema spora da predlagateljica ima prikladnu putnu vezu sa javnim putem – kč. br. [katastarska čestica] i to automobilom, zatim pješice preko parcele protustranke 542/13, ali ne može sada sa uspjehom tražiti da joj se omogući i pravo prilaza svojoj nekretnini, automobilom. Korist od otvaranja nužnog prolaza – prilaz automobilom je takav da nije veća od štete koja se ukazuje na poslužnoj nekretnini 542/13. Naime, parcela protustranke je njegovo dvorište, pa svaki dolazak automobilom predlagateljice za istog predstavlja otegotnu okolnost, uz notornu činjenicu da kada predlagateljica sa automobilom izlazi sa svoje parcele, da se dodatno još mora okrenuti na parkiralištu protustranke, kč. br. [katastarska čestica] , vratiti se preko kč. br. [katastarska čestica] i doći do javnog puta kč. br. [katastarska čestica]. Dakle, sud je utvrdio da je položaj parcela stranaka takav da predlagateljica do svoje nekretnine može doći isključivo pješice, čemu se nota bene ne protivi ni sama protustranka, pa se ukazuje neosnovanim prijedlog predlagateljice da se osnuje nužni prolaz i to pravo staze i pravo kolnika u korist nekretnine u njenom vlasništvu.

16. Nesporno je da je kod ovog suda u tijeku parnični postupak u predmetu P- 972/2022 kojeg vodi protustranka kao tužitelj protiv predlagateljice i njenog supruga ŠE, kao tuženika, a radi prestanka uznemiravanja. U tom predmetu tužitelj zabranjuje da tuženici prolaze vozilom te ruše ogradni zid pa je sasvim razvidno da se protustranka u ovom predmetu ne miri sa činjenicom da predlagateljica preko njegove čestice prolazi automobilom, istim dolazi do svoje nekretnine i ovoga parkira ispred svoje kuće.

17. Konačno, sud je utvrdio da predlagateljica neosnovano potražuje osnivanje nužnog prolaza i to pravo staze i pravo kolnika u korist njene nekretnine, budući se to pravo ukazalo onog trenutka kada je predlagateljica porušila ogradni zid, uredila i postavila ploče na svojoj okućnici i na taj način sebi omogućila dolazak svojim automobilom i parkiranje na svojoj parceli. Iz tog razloga sud je odbio prijedlog predlagateljice kao i njen zahtjev da se protustranka obveže na naknadu troškova ovog izvanparničnog postupka.

18. Protustranka je zatražila trošak postupka . Radi se o trošku punom. protustranke i to pristup na tri ročišta, svako po 75,00 eur, što iznosi 225,00 eur, plus 72,96 eur na ime putnog troška i 32,00 eur na ime troškova trajekta. Sveukupno 329,96 eur. Svi priznati troškovi bili su opravdani i nužni za vođenje ovog izvanparničnog postupka te su odmjereni sukladno utvrđenoj vrijednosti spora, a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 142/12 i dr. ).

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154 ZPP-a u svezi odredaba VP-a. U Senju, 11. studenog 2024.g.

S U D A C :

Željko Čubrilo

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi rješava nadležni Županijski sud u RH.

DNA :

- Rješenje nepravomoćno

- Vidi upisnik „R1"