Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-380/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, Nikše Lučića i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ZZ, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17-dalje KZ/11) odlučujući o optuženika ZZ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem K-1193/2022 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ZZ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu broj K-585/2016 od 15. srpnja 2016. (bez navođenja zakonske osnove od strane prvostupanjskog suda).

1.1. Ujedno je optuženi ZZ proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda opisno u članku 117. stavak 2. i 1 . KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11, te je na temelju odredbe članka 117. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, s tim da se na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženom primjenjuje uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi ZZ u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženi ZZ obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 i to paušalnih troškova u iznosu od 50,00 eura te troškova izrade sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 262,26 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi ZZ osobno ne navodeći žalbene razloge i po branitelju ABC, odvjetniku u [adresa] i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni te ih je ovaj sud ih je tretirao kao jedinstvenu žalbu okrivljenika. Branitelj okrivljenika je zatražio da ga se obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi ZZ, njegov branitelj ABC odvjetnik u [adresa], te državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupili uredno obaviješteni optuženi ZZ i njegov branitelj ABC, dok je pristupio državni odvjetnik. 3. Žalba optuženika nije osnovana.

4. Optuženik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da inkriminirane zgode nije postupao u nakani da povrijedi sina HZ, već je postupao u uvjerenju da se brani od napada, a poučen ranijim iskustvom sa ponašanjem svojih sinova. Okrivljenik je postupao u nužnoj obrani, a nakon što je njegov sin digao stolicu s namjerom da ga udari ( lopata je i udarila u dignutu stolicu što potvrđuje obranu okrivljenika), a okrivljenik je tada uzeo lopatu koja mu se prva našla pod rukom kao predmet pogodan za obranu, te se nastojao obraniti odbijajući od sebe istovremeni protupravni napad.

4.1. Optuženik se ujedno žali i zbog odluke o kazni navodeći da je kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci s rokom provjeravanja od 1 godine previsoka imajući u vidu protek vremena pa izrečena kazna svakako nije u funkciji ni generalne ni specijalne prevencije.

5. Žalbeni navodi optuženika nisu osnovani jer je prvostupanjski sud nakon što je izložio sporne i nesporne okolnosti, dao ocjenu izvedenih dokaza, pa i onih proturječnih, pravilno utvrdio činjenično stanje, a onda, na tako pravilno činjenično stanje, pravilno i primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da je optuženi ZZ i počinio kazneno djelo za koje je oglašen krivim. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo.

5.1. Naime, oštećenik i žrtva FZ detaljno je i okolnosno iskazivao o inkriminiranom događaju, a njegov iskaz je potvrđen i sadržajem iskaza svjedokinje GZ. S pravom je prvostupanjski sud takav iskaz oštećenika ocijenio istinitim i vjerodostojnim, imajući u vidu i sadržaj medicinske dokumentacije kao i sadržaj nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu dr. ABC.

5.2. Što se tiče tvrdnje optuženika da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno zaključio da optuženik nije postupao u nužnoj obrani u namjeri da se obrani od napad svog sina NZ, treba istaknuti da je u pravu prvostupanjski sud kad tvrdi da je iskaz oštećenika uvjerljiviji od obrane optuženika posebno imajući u vidu činjenicu da oštećenik nije uzvratio optuženiku već se udaljio s mjesta događaja te pri tom nije iskazivao bilo kakvu agresivnost spram optuženika. Iskaz optuženika je u suprotnosti s iskazom oštećenika čiji iskaz se u bitnim okolnostima podudara s iskazom svjedokinje GZ te nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka. U pravu je optuženik da svjedokinja GZ nije bila očevidac samog događaja, međutim, njen iskaz je od značaja kao kontrolni dokaz koji upućuju na vjerodostojnost iskaza oštećenika.

5.3. Imajući na umu sve navedeno u svojoj ukupnosti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je oštećenik inkriminirane ozljede zadobio u dinamici događaja kako se to optuženiku i stavlja na teret odnosno kako je proglašen krivim, čime je optuženik ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 za koje je i proglašen krivim. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitane svjedokinje, oštećenika i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi sa drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je u potpunosti i pravilno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana kada se žali i iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog odluke o kazni tvrdeći da mu je „po visini“ izrečena kazna stroga i neprimjerena. Doduše pravilno ukazuje optuženik da mu sud kao olakotnu okolnost nije uzeo protek vremena od inkriminiranoga događaja s tim da prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost optuženiku nije cijenio ni njegovu stariju životnu dob. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud iako nije utvrdio sve olakotne okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, one koje je utvrdio je pravilno vrednovao, te je pravilno odredio vrsti i visinu kazne bez obzira što nije u obzir uzeo sve olakotne okolnosti utvrđene naposljetku od strane ovog suda i stoga je opravdano optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. S obzirom na navedene okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su se stekli uvjeti za primjenu odredbe članka 56. KZ/11, pa je i ovaj sud stajališta da se kako izrečenom kaznom zatvora, tako i izrečenom uvjetnom osudom s rokom provjeravanja u trajanju od jedne godine u ovom slučaju mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te utjecati kako na optuženika, tako i na druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

6.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

7. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. S obzirom na navedeno to je primjenom članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove odluke.

Dubrovnik, 11. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav