Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

45. P-895/2021

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Dom za starije i nemoćne osobe DOM PETRA, Adamovec, Šoštarići 6, OIB: 77282599791, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu: Odvjetničko društvo Musulin i suradnici d.o.o. Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu: ODVJETNIČKO DRUŠTVO GLAMUZINA & GROŠETA d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti stranaka, dana 23. rujna 2024.g., danom objave 08. studenog 2024.g.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 07178020006 kojeg su tužitelj Dom za starije i nemoćne osobe DOM PETRA, Adamovec, Šoštarići 6, OIB: 77282599791 kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor sklopili 12.7.2007.g., koji glasi:

„…Ukoliko se Kreditoru za vrijeme trajanja ovog Ugovora poveća cijena izvora sredstva i to iz razloga promjene zakona, podzakonskih propisa, mjera HNB, uvođenja novih ili povećanja postojećih obveznih rezerviranja i sl. Kreditor će o tome pisanim putem obavijestiti Korisnika kredita. Korisnik kredita je dužan nadoknaditi Kreditoru tako nastale povećane troškove.“

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 07178020006 kojeg su tužitelj Dom za starije i nemoćne osobe DOM PETRA, Adamovec, Šoštarići 6, OIB: 77282599791 kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor sklopili 12.7.2007.g., koji glasi:

„…primjenjuje se Odluka o kamatnim stopama Kreditora…zajedno sa svim svojim naknadnim izmjenama i dopunama.“

III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. stavka 1. Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu broj 07178020006 kojeg su tužitelj Dom za starije i nemoćne osobe DOM PETRA, Adamovec, Šoštarići 6, OIB: 77282599791 kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor sklopili 12.7.2007.g., koji glasi:

„…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora...“

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju Dom za starije i nemoćne osobe DOM PETRA, Adamovec, Šoštarići 6, OIB: 77282599791 isplati iznos od 29.316,08 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 1.130,19 EUR od 15.07.2009.g. do isplate,

na iznos od 1.068,48 EUR od 03.08.2009.g. do isplate,

na iznos od 1.096,31 EUR od 04.09.2009.g. do isplate,

na iznos od 1.093,10 EUR od 05.10.2009.g. do isplate,

na iznos od 1.046,57 EUR od 19.11.2009.g. do isplate,

na iznos od 2.094,06 EUR od 08.12.2009.g. do isplate,

na iznos od 1.065,74 EUR od 19.01.2010.g. do isplate,

na iznos od 511,66 EUR od 17.02.2010.g. do isplate,

na iznos od 1.513,50 EUR od 23.03.2010.g. do isplate,

na iznos od 1.065,81 EUR od 17.05.2010.g. do isplate,

na iznos od 2.063,06 EUR od 17.06.2010.g. do isplate,

na iznos od 1.079,31 EUR od 20.07.2010.g. do isplate,

na iznos od 1.101,25 EUR od 18.08.2010.g. do isplate,

na iznos od 1.144,14 EUR od 09.09.2010.g. do isplate,

na iznos od 1.092,89 EUR od 19.10.2010.g. do isplate,

na iznos od 1.105,30 EUR od 01.12.2010.g. do isplate,

na iznos od 1.117,65 EUR od 01.12.2010.g. do isplate,

na iznos od 1.205,45 EUR od 11.02.2011.g. do isplate,

na iznos od 1.147,33 EUR od 07.03.2011.g. do isplate,

na iznos od 1.038,07 EUR od 29.03.2011.g. do isplate,

na iznos od 1.116,52 EUR od 07.07.2011.g. do isplate,

na iznos od 1.071,37 EUR od 15.07.2011.g. do isplate,

na iznos od 2.302,59 EUR od 28.07.2011.g. do isplate,

na iznos od 1.045,71 EUR od 28.07.2011.g. do isplate,

sa zakonskom zateznom kamatom tekućom u razdoblju od 15.07.2009.g. do 31.07.2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u razdoblju od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju Dom za starije i nemoćne osobe DOM PETRA, Adamovec, Šoštarići 6, OIB: 77282599791 parnični trošak u iznosu od 3.432,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. studenog 2024.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 12.07.2007.g. sklopio ugovor o namjenskom kreditu broj 07178020006 (dalje u tekstu: "Ugovor o kreditu") na iznos od 650.000,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju švicarskog franka tuženika, obračunato na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 1-mjesečni LIBOR plus kamatna marža u visini od 4.000 postotna poena godišnje.

2. Odredbom čl. 7. st. 1. ugovora o kreditu određeno je kako se redovna kamatna stopa sastoji od 1-mjesečni LIBOR plus kamatna marža u visini od 4.000 postotna poena godišnje, koji utvrđuje kreditor mjesečno, dva radna dana prije svakog 1. u mjesecu, s tim da se prva stopa redovne kamatne stope utvrđuje dva radna dana prije prvog korištenja kredita, sukladno Pravilniku o obračunu kamata i naknada.

3. Također je ugovorom o kreditu čl. 7. st. 1. određeno da ukoliko se kreditoru za vrijeme trajanja ovog ugovora poveća cijena izvora sredstva i to iz razloga promjene zakona, podzakonskih propisa, mjera HNB, uvođenja novih ili povećanja postojećih obveznih rezerviranja i sl., Kreditor će o tome pisanim putem obavijestiti Korisnika kredita. Korisnik kredita je dužan nadoknaditi Kreditoru tako nastale povećane troškove.

4. Zatim navodi da je Ugovorom o kreditu u čl. 8. i čl. 4. st. 1. Dodatka br. 1 Ugovora o kreditu ugovoreno kako se primjenjuje stopa redovne kamate koja se obračunava u skladu s odlukom o kamatnim stopama, zajedno sa svim svojim naknadnim izmjenama i dopunama.

5. Tužitelj navodi da je tuženik 13.03.2009.g. izvijestio tužitelja kako je zbog izvanrednih okolnosti koje su bitno promijenile uvjete poslovanja, sukladno svojoj jednostranoj Odluci o kamatnim stopama, izvršio promjenu kamatne stope prema Ugovoru o kreditu, na način da nova kamatna stopa iznosi LIBOR CHF plus kamatna marža u visini od 7,5% godišnje, promjenjiva, tj. tuženik je jednostrano, bez pisane suglasnosti tužitelja povećao kamatnu maržu sa 4,00 postotna poena na 7,50 postotnih poena.

6. Tužitelj smatra da je neodrediva i ništetna odredba kojom se određuje da ukoliko se Kreditoru za vrijeme trajanja ovog Ugovora o kreditu, poveća cijena izvora sredstva, i to iz razloga promjene zakona, podzakonskih propisa, mjera HNB, uvođenja novih ili povećanja postojećih obveznih rezerviranja i sl., te da će Kreditor o tome pisanim putem obavijestiti Korisnika kredita i da je Korisnik kredita dužan nadoknaditi kreditoru tako nastale povećane troškove, poziva se na odredbe čl. 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima i navodi da predmetna odredba potpuno neodređeno, bez jasnih i određenih kriterija omogućuje tuženiku za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu (pro futuro) bilo kakve povećane troškove, prebaciti na tužitelja.

7. Također tužitelj navodi da je tuženik Odlukom o kamatnim stopama - promijenio maržu, odnosno kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu, a takav način promjene kamatne stope je neodrediv i nedopušten (sukladno odredbama čl. 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima), te ništetan jer nema jasnih i određenih podataka, odnosno kriterija temeljem kojih se ugovorena kamatna stopa u dijelu marže mijenja, tužitelj ističe da je tuženik jednostrano i bez suglasnosti tužitelja u obavijesti od 13.03.2009.g. utvrdio kako zbog povećanog rasta kamata na međunarodnom i domaćem tržištu (povećanja izvora sredstava) sukladno Odluci o kamatnim stopama, nova kamatna stopa iznosi LIBOR CHF + 7,5% godišnje te je promjenjiva, a ostale odredbe Ugovora o kreditu ostaju neprimijenjene.

8. Stoga, tužitelj smatra da su ništetni dijelovi Ugovora o kreditu u kojima se tuženiku omogućuje redovnu kamatnu stopu promijeniti na temelju jednostrane njegove odluke o kamatnim stopama, odnosno na način da povećane troškove cijene izvora sredstava prebaci na tužitelja.

9. Isto tako, tužitelj navodi da je odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, dok prema odredbi čl. 324. ZOO-a - ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

10. Tužitelj navodi da je zbog dijela ništetne odredbe čl. 7. st. 1., odnosno čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu, odnosno čl. 4. st. 1. Dodatka br. 1 Ugovora o kreditu - ukupno tuženiku platio 221.539,51 kn više (kunska protuvrijednost) nego što je trebao pa je s obzirom na ovu ništetnost, tuženik ovaj iznos stekao bez pravne osnove i tužitelj traži povrat istog zajedno sa zateznim kamatama, te predlaže da sud tako i donese presudu.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj smatra ništetnima odredbe Ugovora o kreditu i Dodatka br. 1 Ugovora o kreditu kojima je ugovorena mogućnost tuženika kao kreditora da poveća ugovorenu kamatnu maržu u slučaju povećanja troškova kreditiranja, navodeći da je tuženik kamatnu maržu odredio jednostrano i bez suglasnosti tužitelja, te traži isplatu iznosa kojeg smatra prekomjerno plaćenim, no da propušta navesti da su ugovorne strane zaključile II. Dodatak ugovoru o kreditu kojim je sporazumno izmijenjena odredba čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu na način da se redovna kamata određuje prema vrijednosti 1-mjesečnog LIBORA uvećano za kamatnu maržu u visini 7,50 postotna/ih poena godišnje pa tuženik navodi da su stranke sporazumno ugovorile povećanje kamatne marže s početno ugovorenih 4,00 na 7,50 postotnih poena, te da je tužitelj potpisom II. Dodatka ugovoru o kreditu:

1. ponovno pristao na mogućnost daljnjeg uvećanja kamatne marže u slučaju povećanja cijene izvora sredstava iz kojih se plasman financira,

2. obvezao se plaćati eventualno naknadno (dodatno) povećanu maržu,

3. ugovorio svoje moguće postupanje u slučaju da ne prihvaća povećanje kamatne marže.

12. Tuženik navodi da nije koristio ugovoreno ovlaštenje da poveća kamatnu maržu nego je ista do konačne otplate kredita ostala u visini o kojoj su se stranke suglasile pa smatra da su pogrešni navodi tužitelja da je kamatna marža mijenjana bez njegove suglasnosti jer je tužitelj suglasnost dao dvostruko:

1. ugovarajući kredit s promjenjivom kamatnom stopom, a zatim

2. potpisom Dodatka ugovoru je izričito pristao na povećanje kamatne marže, te je ujedno ponovno pristao na njezino daljnje moguće povećanje iz istih razloga koje u ovom postupku tužitelj (neobrazloženo, kako tuženik navodi) osporava, te ističe da tek 14 godina nakon zaključenja ugovora odnosno 9 godina nakon zatvaranja kredita, tužitelj ustaje s predmetnom tužbom, navodeći da je promjena kamatne marže izvršena bez njegove suglasnosti, za što navodi da nije točno jer je tužitelj potpisom ugovora i njegovih dodataka dao dopuštenje za buduće promjene, te je izričito pristao na one već izvršene, a osim toga, tuženik navodi da tužitelj uopće ne spori da je pristao na ugovaranje odredbe kojom je tuženiku kao kreditoru dopušteno povećati kamatnu maržu u slučaju porasta troškova financiranja spornog plasmana, no smatra da je činidba predviđena osporenim odredbama ugovora o kreditu i dodataka neodređena.

13. Isto tako, tuženik navodi da je Ugovorom i dodacima, a podredno i općim aktima tuženika čija je primjena ugovorena, izričito propisana mogućnost tuženika da poveća kamatnu maržu, način i razlozi zbog kojih do povećanja može doći, a razlozi koji sukladno odredbama samog ugovora, mogu dovesti do povećanja marže su "povećanje cijene izvora sredstava i to iz razloga promjene zakona, podzakonskih propisa, mjera HNB, uvođenja novih ili povećanja postojećih obveznih rezerviranja i sl", navodi da su ugovorne strane pristale na mogućnost povećanja kamatne marže zbog objektivnih tržišnih razloga koji uzrokuju poskupljenje financiranja, a upravo je zbog takvih razloga tuženik i povećao maržu.

14. Tuženik obrazlaže da su tijekom trajanja predmetnog ugovora o kreditu nastupile izvanredne okolnosti uslijed financijske krize koja je zahvatila međunarodno i domaće financijsko tržište, a što je bitno utjecalo na uvjete poslovanja tuženika jer se povećala cijena po kojoj se tuženik zaduživao u inozemstvu pa je tako krajem 2008.g. u odnosu na Republiku Hrvatsku došlo do značajnog povećanja CDS-a odnosno premije kreditnog rizika Republike Hrvatske, a što je u navedenim izvanrednim okolnostima prisililo tuženika da svoje poslovanje prema tužitelju uskladi s novonastalom situacijom, te tuženik navodi da je zbog navedenih izvanrednih okolnosti povećao kamatnu maržu, obrazlažući tužitelju nužnost takve promjene, a tužitelj na obavijest tuženika o promjeni kamate nije imao nikakvih primjedbi, već je nastavio izvršavati svoje obveze iz ugovora o kreditu po promijenjenoj kamatnoj stopi i zaključio II. Dodatak ugovoru o kreditu kojim je i izričito pristao na navedeno povećanje kamatne marže.

15. Tuženik također navodi da su osim odredbama samog ugovora, kako je citirano, razlozi promjene kamatne stope propisani i tuženikovim općim aktima koji su uredno objavljeni i dostupni, a čija primjena je ugovorena odredbama čl. 7. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu, te odredbama čl. 4. i 15. Dodatka br. 1 ugovoru, poziva se na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske prema kojem je valjano postupanje kreditora koji je povećao kamatnu stopu zbog promjene uvjeta financiranja kada je takva promjena izvršena sukladno općim uvjetima čija je primjena ugovorena i koji čine sastavni dio ugovora, te navodi da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske zaključuje da se ne može raditi o nezakonitom postupanju odnosno nezakonitom povećanju kamate kada je do istog došlo zbog razloga predviđenih općim uvjetima kreditora, a u konkretnom slučaju, mogućnost, način i razlozi povećanja kamatne marže propisani su već u samom ugovoru o kreditu, a dopunjeni su općim aktima tuženika, pa je i u tom smislu tužbeni zahtjev neosnovan i sukladno odredbama čl. 295. ZOO-a, opreza radi, tuženik navodi da je predmetni ugovor o kreditu ispunjen u cijelosti i da kamatna marža nije niti mijenjana bez suglasnosti tužitelja, no kako tužitelj smatra da su osporene odredbe djelomično ništetne, to tuženik navodi da se eventualno radi o zabrani manjeg značaja pa da se prema odredbi čl. 326. st. 2. ZOO-a - ništetnost više ne može isticati, poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojoj se navodi da je sudska praksa zauzela stav da se radi o zabrani manjeg značaja ako ugovorom nije povrijeđen javni interes, nego interes jedne od stranaka ugovora, također tuženik ističe prigovor zastare na utužene iznose, te prigovora visini tužbenog zahtjeva.

16. U podnesku od 21.10.2021.g. tužitelj predlaže financijsko vještačenje u odnosu na visinu preplate zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu, te podredno i očitovanje vještaka o tome da li je povećanje kreditne marže bilo opravdano, imajući u vidu razloge koje je tuženik naveo povećavajući jednostrano maržu kamate kredita i na navodnu opravdanost na koju se tuženik poziva, te ustraje na navodu da je promjena marže kako je ugovorena u ugovoru potpuno neodređena i bez jasnih kriterija (navođenje razloga za povećanje marže i završavajući isto sa "sl.") - zbog čega je ništetna, a radi se o bitnoj činidbi ugovora o kreditu, navodi da se ne može raditi o zabrani manjeg značaja s pozivanjem da se radi o djelomičnoj ništetnosti odredbi ugovora jer je tužitelj prema dostavljenom nalazu i mišljenju, oštećen za 221.539,51 kn zajedno sa zateznim kamatama, upravo zbog ništetnih odredbi ugovora, navodi da je potpuno nerazuman takav prigovor tuženika, a u pogledu prigovora zastare, tužitelj ističe da je isti prigovor neosnovan s obzirom da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici od 30.01.2020.g. donio pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) - kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, a tužitelj u svom zahtjevu upravo i traži utvrđenje ništetnosti konkretnih pojedinih odredaba ugovora o kreditu, te shodno tome, isplatu preplaćenih iznosa.

17. Na ročištu 25.03.2024.g. u odnosu na II. Dodatak ugovoru o kreditu, dostavljen od strane tuženika, tužitelj navodi da ga nema u dokumentaciji pa isti osporava, kao i potpis na istome, podredno, navodi da je tuženik pozivom na ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu samostalno i jednostrano podigao maržu dopisom od 13.03.2009.g. i istu nadalje obračunavao tužitelju u mjesečnim anuitetima, a tužitelj je tada smatrao da tuženik postupa zakonito, a ne suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer mu je tuženik nametnuo sklapanje / potpis onoga za što je tužitelj u tom trenutku smatrao da predstavlja samo utvrđenje postojećeg stanja u pogledu povećanja kamate marže, također tužitelj navodi i da je sam II. Dodatak ugovoru o kreditu ništetan u dijelu čl. 7. st. 1. prema kojem tuženik ima ovlast jednostrano mijenjati kamatu i maržu po svojoj volji, bez objektivnih parametara i razloga.

18. U podnesku od 05.09.2024.g. tužitelj navodi da nema prigovora na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dip. oec. Ljerke Živković, da ga prihvaća u cijelosti i da iz istog proizlazi da je tužitelj po kreditu br. 071780200006 na ime otplate kredita zbog ništetnih odredbi o jednostranoj promjeni marže od strane tuženika, u razdoblju od 01.05.2009.g. do 28.07.2011.g. preplatio tuženiku ukupno više 29.316,08 EUR - koji iznos potražuje zajedno sa zateznim kamatama na pojedine iznose.

19. U podnesku od 13.09.2024.g. tuženik navodi da je nalaz vještaka pravno irelevantan za rješenje spora i da su neosnovani navodi tužitelja da je tuženik kamatnu stopu mijenjao jednostranom odlukom i da bi se radilo o ništetnoj ugovornoj odredbi jer iz isprava koje prileže spisu, između stranaka postoji suglasnost o promjeni kamatne marže koja se odražava u zaključenju samog ugovora o kreditu i Dodatka br. 1 istom, a potom i u zaključenju II. Dodatka ugovoru kojim se utvrđuje promjena kamatne marže, a odredbama ugovora i Dodatka br. 1 propisano je pod kojim se uvjetima i za koji iznos kamatna marža može povećati pa smatra da nisu osnovani prigovori tužitelja da bi se radilo o neodređenoj odredbi, te ponavlja da je potpisom II. Dodatka ugovoru o kreditu, tužitelj izričito pristao na povećanje kamatne marže, ponovo se poziva na odluku VTS RH br. Pž-265/2023 kojom je sud zauzeo stav kako odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjena kamatne stope sukladno odluci kreditora nije ništetna: "30. Ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno zauzeo stajalište da je riječ o ništetnoj ugovornoj odredbi, zbog nedovoljne odredivosti dužne činidbe. S obzirom da spornom odredbom nije određena bilo kakva prvotužiteljeva dužna činidba (koja bi se odnosila na obvezu plaćanja izmijenjene kamatne stope), već je isključivo ostavljena mogućnost naknadne izmjene visine ugovorene kamatne stope, takva je ugovorna odredba valjana. 31. Posljedično to podrazumijeva da sve novčane iznose koje je tuženik stekao prvotužiteljevim i drugotužiteljevim uplatama po osnovu uvećane kamatne stope, koju je tuženik bez utemeljenja u Ugovoru o kreditu jednostrano izmijenio, predstavljaju imovinu koju je on stekao bez pravne osnove (čl. 1111. ZOO-a). Sama visina preplaćenih rata kredita zbog tuženikove neovlaštene jednostrane izmjene kamatne stope nije bila sporna.", te stoga tuženik smatra da je prema toj odluci, ugovorna odredba dovoljno određena, te se ne može smatrati ništetnom, navodi i da ako tužitelj smatra da tuženik kamatnu maržu nije mijenjao u skladu s ugovornim odredbama, odnosno da je povrijedio ugovornu odvezu, da isto nije razlog ništetnosti, nego eventualno naknade štete, što tužitelj niti ne tvrdi i što ne dokazuje, ostaje kod prigovora zastare, navodeći da je stav tužitelja o tijeku zastare utužene tražbine pogrešan jer je suprotan recentnoj sudskoj praksi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, navodi da je u odluci br. Pž-2637/2023 zauzet stav kako kod restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora sklopljenog između osoba koje nisu potrošači, zastarijevanje počinje teći trenutkom primitka ispunjenja jer da je upravo primitkom ispunjenja povećana imovina jedne stranke, te je od tada druga stranka mogla tražiti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, a tužitelj nije potrošač i njegova navodna tražbina prema postavljenom zahtjevu dospijeva u razdoblju od 2009.g. do 2011.g., a predmetna je tužba podnesena 17.05.2021.g., dakle deset godina nakon dospjeća posljednje tražbine, tuženik dostavlja presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2092/2024 od 02.07.2024.g.

20. Na ročištu 23.09.2024.g. tužitelj navodi da su "tisuće" predmeta potvrdile formulaciju po kojoj banka može mijenjati kamatu svojom jednostranom odlukom bez jasnih kriterija i mjerila – ništetnom, a što je tuženik upravo i radio, dodaje da praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koju je tuženik dostavio nije primjenjiva na ovaj slučaj, poziva se ponovo na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020.g. iz kojeg jasno proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost utvrđena, a isto potvrđuje i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u recentnoj praksi, te se poziva na stav sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.01.2022.g., a tuženik je na ovom ročištu ponovio da je ugovorom i Dodatkom ugovoru propisana mogućnost promjene kamatne marže, te način i uvjeti njezine promjene, navodi da se ne radi o neodređenoj činidbi, a ako tužitelj smatra da je tuženik kamatnu maržu mijenjao mimo navedenih uvjeta, isto nije razlog ništetnosti, nego povreda ugovorne obveze, na što tužitelj ne ukazuje, te navodi da se navodnih tisuću predmeta na koje se tužitelj poziva, odnose na potrošačke spise kod kojih je sadržana drugačija formulacija promjenjive kamatne stope i gdje se primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača pa navodi da oni nemaju nikakvog učinka na predmetni spor, kao što to nema niti shvaćanje o zastari na koje se tužitelj poziva, s obzirom da upravo iz predanog izvoda iz zapisnika sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da se ono može primijeniti samo na potrošačke sporove, a što potvrđuje i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž-2637/23 dostavljenoj uz podnesak tuženika od 12.09.2024.g. dok se tužitelj protivio ovim navodima i naveo da se navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda odnosi općenito na ništetnost ugovora, stranke su ostale kod svojih navoda te je na ovom ročištu zaključena glavna rasprava.

21. Provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu br. 07178020006 od 12.07.2007.g. (l. 7-10), u Dodatak br. 1 Ugovoru o kreditu br. 07178020006 od 12.07.2007.g. (l. 11-13), u dopis tuženika od 13.09.2009.g. (l. 14-15), u dopis tuženika od 14.10.2020.g. (l. 16-18, 156-158), u nalaz i mišljenje vještaka VJEŠTAK TKALEC d.o.o. Zagreb od 08.03.2021.g. o preplaćenim iznosima na ime otplate kredita radi promjene ugovorene marže kao dijela redovne kamatne stope na zahtjev korisnika kredita s izračunom kamate uz fiksnu maržu od 4,00% godišnje, te s prikazom zaračunate kamate po kreditoru (uz 7,50 % fiksne marže) i s izračunom više plaćenih iznosa na ime otplate kredita, radi povećanja marže kreditora sa 4,00% na 7,50% (l. 19-30), u II. Dodatak ugovoru o kreditu br. 07178020006 od 13.05.2010.g. (l. 40-42), u tuženikov Pravilnik o obračunu kamata i naknada iz siječnja 2007.g. (l. 43-72), u tuženikov Pravilnik o obračunu kamata i naknada iz studenog 2008.g. (l. 73-107), u presudu VTS RH br. Pž 1290/2018 od 22.09.2020.g. (l. 108-110), u presudu VS RH br. Gž 4/2017 od 21.03.2017.g. (l. 111-115), u presudu i rješenje VTS RH br. Pž-265/2023 od 05.04.2023.g. (l. 367-386), u presudu i rješenje VTS RH br. Pž-2637/2023 od 09.04.2024.g. (l. 387-403), u presudu VTS RH br. Pž-2092/2024 od 02.07.2024.g. (l. 404-411), u presudu i rješenje VTS RH br. Pž-841/2021 od 31.01.2022.g. (l. 419-422), u izvod iz zapisnika sa prve sjednice Građanskog odjela VS RH (1/22) br. Su-IV-33/2022-2 održane 31.01.2022.g. (l. 423-424).

22. Provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po VJEŠTAČENJA ŽIVKOVIĆ d.o.o. Zagreb, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. oec. Ljerke Živković (l. 139-356), te je stalni sudski vještak saslušan na ročištu 23.09.2024.g.

23. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a, svaki posebno i u svojoj međusobnoj vezi.

24. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

25. Tužitelj u ovom predmetu traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 7. st. 1., dijela odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj 07178020006, te dijela odredbe čl. 4. st. 1. Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu broj 07178020006, kao i isplatu iznosa od 29.316,08 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose, koji iznos je preplatio u razdoblju od 01.05.2009.g. do 28.07.2011.g.

26. Nije sporno da su stranke zaključile u ugovor o kreditu br. 07178020006 od 12.07.2007.g. (l. 7-10) i Dodatak br. 1 Ugovoru o kreditu br. 07178020006 od 12.07.2007.g. (l. 11-13), te nije sporno da je tužitelj isplatio predmetni kredit.

27. Sporno je zaključenje II. Dodatka ugovoru o kreditu br. 07178020006 od 13.05.2010.g. (l. 40-42) jer tužitelj navodi da ga nema u svojoj dokumentaciji, sporna je ništetnost predmetnih odredbi ugovora o kreditu i Dodatka br. 1 Ugovoru o kreditu jer tuženik navodi da je sporazumno izmijenjena odredba čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu na način da se redovna kamata određuje prema vrijednosti 1- mjesečnog LIBORA uvećano za kamatnu maržu u visini 7,50 postotna/ih poena godišnje, tj. da je sporazumno ugovoreno povećanje kamatne marže s početno ugovorenih 4,00 na 7,50 postotnih poena i da je tužitelj potpisom II. Dodatka ugovoru o kreditu - ponovno pristao na mogućnost daljnjeg uvećanja kamatne marže u slučaju povećanja cijene izvora sredstava iz kojih se plasman financira, te se obvezao se plaćati eventualno naknadno (dodatno) povećanu maržu i ugovorio svoje moguće postupanje u slučaju da ne prihvaća povećanje kamatne marže, te je bila sporna visina tužbenog zahtjeva, a tuženik je istaknuo i prigovor zastare utuženog potraživanja.

28. Stranke su zaključile Ugovor o kreditu br. 07178020006 dana 12.07.2007.g. na iznos od 650.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja s namjenom refinanciranja obveza po kreditima Privredne banke Zagreb d.d., te financiranja dovršenja i opremanja drugog kata Doma Petra i nabavke ostale opreme, u 108 jednakih mjesečnih obroka od kojih prvi dospijeva u roku od jednog mjeseca od dana iskorištenja kredita, ali ne kasnije od 30.09.2008.g., a posljednji ne kasnije od 31.08.2017.g.

29. Odredba čl. 7. Ugovora se odnosi na kamatne stope u vrijeme sklapanja Ugovora, te je čl. 7. st. 1. određeno da redovna kamata iznosi 1 - mjesečni LIBOR plus kamatna marža u visini od 4.000 postotna poena godišnje, koji utvrđuje Kreditor mjesečno, dva radna dana prije svakog 1. u mjesecu, s tim da se prva stopa redovne kamatne stope utvrđuje dva radna dana prije prvog korištenja kredita, sukladno Pravilniku o obračunu kamata i naknada, zatim je čl. 7. st. 1. određeno da ukoliko se Kreditoru za vrijeme trajanja ovog Ugovora poveća cijena izvora sredstva i to iz razloga promjene zakona, podzakonskih propisa, mjera HNB, uvođenja novih ili povećanja postojećih obveznih rezerviranja i sl., Kreditor će o tome pisanim putem obavijestiti Korisnika kredita. Korisnik kredita je dužan nadoknaditi Kreditoru tako nastale povećane troškove.

30. Odredba čl. 8. Ugovora se odnosi na obračun redovne kamate, a čl. 8. st. 2. Ugovora je određeno da se na obračun kamate primjenjuje Odluka o kamatnim stopama Kreditora i Pravilnik o obračunu kamata i naknada zajedno sa svim svojim naknadnim izmjenama i dopunama. Obračun naknade vrši se po srednjem tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan obračuna kamate, proporcionalnom metodom.

31. Stranke su zaključile Dodatak br. 1. ovog Ugovora o kreditu dana 12.07.2007.g., a odredba čl. 4. ovog dodatka se odnosi na kamatu, te je čl. 4. st. 1. određeno da se primjenjuje stopa redovne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i Pravilnikom o obračunu kamata, koja trenutno iznosi kako je navedeno u Ugovoru o kreditu.

32. Tuženik je dostavio II. Dodatak ugovoru o kreditu br. 07178020006 od 13.05.2010.g. prema kojem čl. 2. tog II. Dodatka ugovoru, stranke sporazumno mijenjaju čl. 5. osnovnog ugovora, tako da se otplata kredita određuje u 88 jednakih mjesečnih obroka od kojih prvi dospijeva 30.11.2010.g., a posljednji ne kasnije od 28.02.2019.g., zatim se čl. 3. ovog Dodatka mijenja čl. 7. st. 1. osnovnog ugovora koji se odnosi na kamatne stope u vrijeme sklapanja Ugovora, te redovna kamata iznnosi 1 - mjesečni LIBOR plus kamatna marža u visini od 7,50 postotna poena godišnje, promjenjiva, koji utvrđuje Banka svakog 1. i 15. u mjesecu, sukladno Pravilniku o obračunu kamata i naknada, kamatna marža je promjenjiva sukladno Odluci Banke. Ukoliko se Kreditoru za vrijeme trajanja ovog Ugovora poveća cijena izvora sredstva iz kojih financira plasman koji je predmet ovog ugovora, i to iz razloga povećanih troškova slijedom promjene zakona, podzakonskih propisa, mjera HNB-a, uvođenja novih ili povećanja postojećih obveznih rezerviranja, promjena cijene financiranja na domaćem ili inozemnom tržištu novca nemogućnosti financiranja banke na temelju referentnih kamatnih stopa i sl. Kreditor je ovlašten u bilo koje doba povećati kamatnu maržu, te će Kreditor o tome obavijestiti Korisnika kredita, najkasnije 2 (dva) radna dana prije početka primjene. Korisnik kredita je obvezan plaćati povećanu kamatnu maržu, a ako to ne želi, korisnik kredita je dužan najkasnije slijedećeg radnog dana pisanim putem obavijestiti Kreditora da ne prihvaća povećanje kamatne marže, te je dužan u roku od 30 dana prijevremeno otplatiti kredit, bez plaćanja naknade za prijevremenu otplatu. Obavijest korisnika Kredita je neopoziva, zatim je čl. 4 II. Dodatka izmijenjen čl. 7. st. 2. osnovnog ugovora u pogledu stope zateznih kamata, tako da se ona navodi od 17% godišnje, promjenjiva, zatim je čl. 5. II. Dodatka izmijenjen čl. 13. osnovnog ugovora, čl. 6. se određuju troškovi obrade novog zahtjeva, čl. 7. ovog II. Dodatka se ovlašćuje Kreditor na podnošenje naloga za naplatu dospjelih dugova Korisnika kredita bez njegove daljnje suglasnosti i privole, a čl. 8. ovog II. Dodatka je određeno da sve ostale odredbe i svi uvjeti iz osnovnog ugovora i Dodatka br. 1 (prvog) koji se ne mijenjaju ovim II. Dodatkom, ostaju i dalje na snazi, te se primjenjuju na ovaj II. Dodatak.

33. Iako je tužitelj naveo da ovaj II. Dodatak ugovoru o kreditu br. 07178020006 od 13.05.2010.g. nema u dokumentaciji, ipak je običnim okom razvidno da je isti potpisala ravnateljica ĐĆ (l. 40-42), kao i osnovni ugovor o kreditu br. 07178020006 od 12.07.2007.g. (l. 7-10) i Dodatak br. 1 Ugovoru o kreditu br. 07178020006 od 12.07.2007.g. (l. 11-13).

34. Iz same odredbe čl. 7. st. 1. ugovora o kreditu kojom se određuje da je korisnik kredita dužan nadoknaditi Kreditoru nastale povećane troškove za vrijeme trajanja ugovora uslijed povećanja cijena izvora sredstva, i to iz razloga promjene zakona, podzakonskih propisa, mjera HNB, uvođenja novih ili povećanja postojećih obveznih rezerviranja i sl. – je više nego razvidno da je ista potpuno neodređena u pogledu obveze naknade tih troškova, te je razvidno da iznose takve naknade upravo jednostrano određuje tuženik kao kreditor i da ih korisnik kredita ne može znati u trenutku preuzimanja obveze potpisom ugovora i dodataka ugovoru, pri čemu je banka kao kreditna institucija koja daje kredit korisniku – jača strana ugovora koja takvu svoju poziciju ne smije iskorištavati ugovarajući nejasne odredbe na osnovu kojih onda jednostrano obračunava ovakvu naknadu i zapravo mijenja ugovornu odredbu bez navođenja određenih i mjerljivih kriterija, što druga ugovorna strana, korisnik kredita, onda mora prihvatiti.

35. Stoga, ovakva odredba nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa jer isti nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka pa je očito da je ova odredba u protivnosti s načelom ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) - dalje: ZOO-a, a također i protivna čl. 10. st. 3. ZOO-a prema kojoj odredbi je sudionik u obveznom odnosu dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.

36. Ova odredba je protivna i čl. 269. st. 3. ZOO-a kojom je određeno da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva s obzirom da tako stipulirana odredba čl. 7. st. 1. ugovora o kreditu nije odrediva jer se na temelju nje ne može sa sigurnošću znati koliko je to povećanje troškova, odnosno naknade (odredbom čl. 272. st.

1. ZOO-a je određeno da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi), jer je odredba koja određuje obvezu snašanja povećanih troškova i da će se povećani troškovi odrediti iz povećanja cijena izvora sredstva, i to iz razloga promjene zakona, podzakonskih propisa, mjera HNB, uvođenja novih ili povećanja postojećih obveznih rezerviranja i sl. – neodrediva pa je i na temelju čl. 270. st. 1. ZOO-a ništetna, kao i na temelju čl. 322. ZOO-a.

37. Odredbom čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu je određena redovna kamata (1 - mjesečni LIBOR plus kamatna marža u visini od 4.000 postotna poena godišnje, koji utvrđuje Kreditor mjesečno), a čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu određuje da se na obračun kamata primjenjuju Odluka o kamatnim stopama Kreditora i Pravilnik o obračunu kamata i naknada zajedno sa svim svojim naknadnim izmjenama i dopunama, a tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ove odredbe u dijelu: „primjenjuje se Odluka o kamatnim stopama Kreditora…zajedno sa svim svojim naknadnim izmjenama i dopunama.“

38. Iz sadržaja ove odredbe proizlazi da bi banka kao kreditor svojom jednostranom odlukom mijenjala način obračunavanja ugovornih kamata, što je također u nesuglasju s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka pa je sadržaj ove odredbe u protivnosti s načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. ZOO-a jer je tako ovom odredbom ugovoreno da banka može jednostrano mijenjati ugovornu odredbu odnosno visinu ugovorne kamate, primjenjujući svoju odluku o kamatnim stopama, kao i naknadne izmjene i dopune te odluke, a iz pobijanog dijela ove odredbe je razvidno da je činidba i ovdje neodređena i u času ugovaranja nije niti odrediva pa je i ovaj dio odredbe ništav sukladno čl. 322. ZOO-a u vezi čl. 270. st. 1. i čl. 272. st. 1. ZOO-a., a isto je i u pogledu odredbe čl. 4. st. 1. Dodatka br. 1. ugovora o kreditu od 12.07.2007.g.

39. Tuženik se pozivao na II. Dodatak ugovoru o kreditu br. 07178020006 od 13.05.2010.g. prema kojem je izmijenjen čl. 7. st. 1. osnovnog ugovora koji se odnosi na kamatne stope u vrijeme sklapanja Ugovora, te redovna kamata iznosi 1 - mjesečni LIBOR plus kamatna marža u visini od 7,50 postotna poena godišnje, promjenjiva koji utvrđuje Banka svakog 1. i 15. u mjesecu, sukladno Pravilniku o obračunu kamata i naknada, kamatna marža je promjenjiva sukladno Odluci Banke, a ukoliko se Kreditoru za vrijeme trajanja ovog Ugovora poveća cijena izvora sredstva iz kojih financira plasman koji je predmet ovog ugovora, i to iz razloga povećanih troškova slijedom promjene zakona, podzakonskih propisa, mjera HNB-a, uvođenja novih ili povećanja postojećih obveznih rezerviranja, promjena cijene financiranja na domaćem ili inozemnom tržištu novca, nemogućnosti financiranja banke na temelju referentnih kamatnih stopa i sl. Kreditor je ovlašten u bilo koje doba povećati kamatnu maržu, te će Kreditor o tome obavijestiti Korisnika kredita, najkasnije 2 (dva) radna dana prije početka primjene. Korisnik kredita je obvezan plaćati povećanu kamatnu maržu, a ako to ne želi, korisnik kredita je dužan najkasnije slijedećeg radnog dana pisanim putem obavijestiti Kreditora da ne prihvaća povećanje kamatne marže, te je dužan u roku od 30 dana prijevremeno otplatiti kredit, bez plaćanja naknade za prijevremenu otplatu, pri čemu je još određeno da je obavijest korisnika Kredita – neopoziva.

40. I ova odredba je očito potpuno neodređena u pogledu obveze naknade kamatne marže uslijed povećanja cijena izvora sredstva iz kojih Kreditor financira plasman koji je predmet ovog ugovora, iz razloga povećanih troškova slijedom promjene zakona, podzakonskih propisa, mjera HNB-a, uvođenja novih ili povećanja postojećih obveznih rezerviranja, promjena cijene financiranja na domaćem ili inozemnom tržištu novca nemogućnosti financiranja banke na temelju referentnih kamatnih stopa i sl. - jer se ne zna sa sigurnošću koliko ta obveza u određenom trenutku iznosi pa sve što je rečeno za dio odredbe čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu u toč. 34., 35. i 36. ove odluke, odnosi se i na ovu navedenu odredbu iz II. Dodatka od 13.05.2010.g. ugovoru o kreditu, te je ista ništetna jer je protivna čl. 3. ZOO-a, te čl. 10. st. 3. ZOO-a, a također je ništetna i na temelju čl. 270. st. 1. i čl. 272. st. 1. ZOO-a, pogotovo je to slučaj s odredbom po kojoj je Kreditor ovlašten u bilo koje doba povećati kamatnu maržu, pri čemu obavijest o tome, ne umanjuje karakter ništetnosti ove odredbe, a ugovaranje - da je korisnik kredita dužan obavijestiti najkasnije slijedećeg radnog dana pisanim putem Kreditora da ne prihvaća povećanje kamatne marže i nametanje roka u tom slučaju od 30 dana radi otplate cijelog preostalog kredita – čini ovu odredbu ništetnom i zbog povrede ravnopravnosti stranaka iz čl. 3. ZOO-a, zatim protivnu čl. 10. st. 3. ZOO-a, a također je ništetna jer je protivna moralu društva, prema čl. 322. ZOO-a, te se i u slučaju potpisivanja takve odredbe od strane korisnika kredita, radi o ništetnosti u skladu s navedenim odredbama, upravo uslijed povrede načela ravnopravnosti od strane banke kao kreditora i jače strane ugovora, i s tim u vezi, protivnosti takvog postupanja, moralu društva.

41. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu ništetnosti navedenih odredbi u izreci presude, to tužitelju pripada i pravo na povrat više plaćenog uslijed promjene kamatne marže s 4,00% na 7,5%, a ovu maržu je tuženik počeo primjenjivati već od 01.04.2009.g., prema dopisu tuženika od 13.09.2009.g. (l. 14-15), a kako je visina zahtjeva tužitelja bila sporna, provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po VJEŠTAČENJA ŽIVKOVIĆ d.o.o. Zagreb, te je stalni sudski vještak dipl. oec. Ljerka Živković dala mišljenje na temelju izračuna da ukupna preplata redovne kamate po Ugovoru o kreditu br. 071780200006 obračunata za razdoblje od 01.05.2009.g. do 28.07.2011.g. - iznosi 220.881,98 kn / 29.316,08 EUR (l. 139-356, str. 17 nalaza i mišljenja, list 155 spisa), te je isto iskazala u tabeli 3. kol. 8., 9. i 10., a ovaj svoj nalaz i mišljenje je vještakinja i usmeno ponovila na ročištu 23.09.2024.g.

42. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a niti tuženik nije prigovorio mišljenju vještaka (smatrao je da u pravnom smislu nalaz nije relevantan) i nije dostavio nikakav svoj obračun koji bi bio različit od obračuna vještaka, te sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je isti dan u skladu s pravilima struke jasno i objektivno na temelju dokumentacije pribavljene u postupku vještačenja i na temelju uvida u spis, a ni stranke nisu imale prigovora na (matematički) izračun vještaka.

43. Stoga je temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a i čl. 324. st. 1. ZOO-a (prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno ništetne ugovorne odredbe kao posljedice utvrđenja ništetnosti iste) tužitelju dosuđen iznos od 29.316,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana uplata pojedinih obroka po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

44. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan jer prema pravnom shvaćanju zauzetom na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020.g., zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a ovo pravno shvaćanje je potvrđeno i na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022.g., a kako je ništetnost navedenih odredbi utvrđena ovom odlukom, to će zastara početi teći danom pravomoćnosti ove odluke.

45. Tužitelj je imao trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (tbr. 7. toč. 1. odvj. tar. NN 138/23), sastava podneska od 20.10.2021.g. u iznosu od 500,00 EUR (tbr. 8. toč. 1. odvj. tar. NN 138/23 – obrazloženi podnesak kojim odgovara na odgovor na tužbu), zastupanja na ročištu 25.03.2024.g., te 23.09.2024.g. u iznosu od po 500,00 EUR (tbr. 9. toč. 1. odvj. tar. NN 138/23), sastava podneska od 05.09.2024.g. u iznosu od 50,00 EUR (tbr. 8. toč. 4. odvj. tar. NN 138/23), pdv-a 25% u iznosu od 512,50 EUR, trošak vještačenja od 530,00 EUR, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 170,24 EUR i na ovu presudu u iznosu od 169,81 EUR (50% e-komunikacija).

U Zagrebu, 08. studenog 2024.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA: tužitelju po pun.

tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte