REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj : K-251/2014
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Ani Zrilić, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Eme Vrsaljko kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenika AK i dr. zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-607/2013 od dana 18. veljače 2014. godine nakon održane javne rasprave dana 6. studenog 2024. godine u nazočnosti zastupnice optužbe AKŠ zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, I-okrivljenika AK, II-okrivljenika IK, branitelja I-okrivljenika FK odvjetnika iz [adresa], branitelja II- okrivljenika ĆK odvjetnika iz [adresa] a u odsutnosti oštećenika JK, dana 8. studenog 2024. godine u odsutnosti tužitelja i oštećenika, objavio je javno i
p r e s u d i o j e
I.
I-okrivljenik AK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) sin A i I, rođene F, rođen **.**.1970. u [adresa], gdje i prebiva, Put Vrela 59., državljanin Republike Hrvatske, ugostitelj, nezaposlen, bez primanja, razveden, otac jednog djeteta, SSS, bez imovine, radi kao zidar, služio JNA 1989/1990 u Kovinu i HV 1991/1995, neosuđivan, brani se sa slobode, protiv njega se vodi drugi kazneni postupak,
i
II-okrivljenik IK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), sin Ć i J rođene V, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektromehaničar, nezaposlen, bez mjesečnih primanja, rastavljen, otac četvero djece, od kojih je troje malodobno, SSS, bez imovine, nije služio vojsku, neosuđivan, nalazi se na slobodi, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak,
k r i v i s u
što su u razdoblju od lipnja do 16. kolovoza 2013. u Zadru, zajedno i dogovorno, s ciljem da se nepripadno okoriste, nakon što je I-okrivljenik AK od oštećenog JK tražio da izvrši hakerski napad na banku i prebaci novčani iznos od 9.000.000,00 kuna NN osobama iz Republike Srbije, na račune banaka na području Splita za nagradu od 10% otuđenog novca, te nakon što mu je ovaj priopćio da u tome nije uspio, I-okrivljenik je od navedenog oštećenika neposredno u razgovoru, kao i pozivima s mobilnih telefona tražio da mora platiti iznos od 5.200.00 kuna na ime smještaja NN osoba iz Srbije u Hrvatskoj, pa mu s ciljem da ga zastraše kako bi im predao traženi novčani iznos, I- okrivljenik govorio da je uprskao stvar, da su te osobe opasne, da se ne igra s njima, da on jamči za njega, a II-okrivljenik govorio da se ne igra, da će ga ti N ubiti, što je sve kod oštećenika JK izazvalo strah i bojazan kako za vlastiti život, tako i za obitelj, zbog čega je krajem lipnja 2013. u caffe baru Gagica oštećenik I- okrivljeniku predao iznos od 600.00 kuna, dok je II- okrivljeniku obećao da će mu donijeti ostatak novca, da bi naknadno u caffe baru u sklopu zgrade Jadran Investa I-okrivljeniku predao i preostali iznos od 4.600.00 kuna, kada mu je I- okrivljenik rekao da su on i II- okrivljenik IK za istoga garantirali i da je sada bez brige, da bi ponovno potkraj srpnja 2013. ponovno od oštećenika na ime nepostojećeg duga potraživali daljnji iznos od 7.000 eura koliko navodno traže one iste NN osobe iz Srbije, govoreću mu da se radi o vrlo brutalnim ljudima, da mu nitko ne može pomoći, da novac preda I-okrivljeniku jer to mora riješiti najkasnije do 1. kolovoza 2013., pa kako isti nije raspolagao navedenim novčanim sredstvima I- okrivljenik od njega tražio da za 7.000 eura založi svoj automobil marke Škoda tip Octavia, govoreći mu da imaju ozbiljan problem koji moraju hitno riješiti, da bi ga potom u bezuspješnoj potrazi za zalagaonicom II-okrivljenik zajedno s I- okrivljenikom vozio svojim autom po gradu, nakon čega je dana 31. kolovoza 2013. oštećenik JK poslao SMS poruku I- okrivljenom s mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] da ga je strah za obitelj i da će sve prijaviti policiji, na što ste mu je on odgovorio SMS porukom poslanom s mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] da ga nema čega biti strah, da je sve riješio T, nakon čega je oštećeniku rekao da su oni II-okrivljeniku VK platili njegov dug i da sada njima treba vratiti novac, te mu dali rok da im do 15. kolovoza 2013. plati 2.500 eura a preostali iznos tijekom rujna 2013., da bi potom dana 16. kolovoza 2013. godine u 15,40 sati, u Zadru, u ulici Obala kralja Trpimira, ispred caffe bara Yachting, oštećenik I-okrivljenom na ime traženog novca predao kuverte u kojima su se nalazili obilježeni predmeti kao simulativni novac u iznosu od 2.500 eura, koje su potom od njega oduzete od strane policijskih službenika, čime su se I-okrivljenik i II-okrivljenik na štetu oštećenik JK okoristili za iznos od 5.200.00 kuna,
dakle, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom prisilili drugoga da što učini na štetu svoje imovine,
čime su počinili kazneno djelo protiv imovine - iznudom, opisano i kažnjivo po članku 243. stavak 1. KZ/11 u vezi sa člankom 36. stavak 2. KZ/11,
pa se temeljem citiranih zakonskih odredbi I-okrivljenik AK i II- okrivljenik IK
osuđuju
na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci
a temeljem odredbe članka 56. KZ/11 I-okrivljeniku AK i II- okrivljeniku IK
se izriče
uvjetna osuda
te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako I-okrivljenik AK i II-okrivljenik IK u vremenu provjeravanja od 2 ( dvije ) godine ne počine novo kazneno djelo. Ukoliko I-okrivljenik AK i II-okrivljenik IK u vremenu provjeravanja od 2 ( dvije ) godine počine kazneno djelo, na iste će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11.
II. Temeljem odredbe članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđuje se da je novčani iznos od 5.200,00 kuna imovinska korist ostvarena kaznenim djelom. Novčani iznos od 5.200,00 kuna ( danas 690,16 eura, 1 euro = 7,53450 kuna ) vlasništvo je Republike Hrvatske. Nalaže se okrivljenicima novčani iznos od 690,16 eura uplatiti u korist Republike Hrvatske u roku od 15 ( petnaest ) dana od dana pravomoćnosti presude.
III. Temeljem odredbe članka 68. KZ/11 I-okrivljeniku AK izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Predmetna sigurnosna mjera izvršava se uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Mjera može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. I-okrivljenik AK se upozorava sukladno odredbi članka 58. stavak 5. ZKP/08 da se uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.
IV. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 I-okrivljenik AK i II-okrivljenik IK su dužni platiti paušalnu svotu od 200,00 (dvjesto) eura svaki po naosob u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana.
V. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 I-okrivljenik AK je dužan platiti stvarni trošak nastao njegovim psihijatrijskim vještačenjem u iznosu od 530,89 eura
(petstotrideseteuraiosamdesetdevetcenta) u korist Državnog proračuna Republike
Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana.
VI. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 I-okrivljenik AK i II-okrivljenik IK su dužni solidarno platiti stvarni trošak nastao telekomunikacijskim vještačenjem te pristupom vještaka na raspravu u iznosu od 750,30 eura (sedamstopedeseteuraitridesetcenta) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 18. veljače 2014. godine podiglo optužnicu K-DO-607/2013 protiv I-okrivljenika AK i dr. radi kaznenog djela iz članka 243. stavak 1. i dr. KZ/11.
2. Očitujući se o optužnici okrivljenici su iskazali da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im je optužnicom stavljeno na teret. Okrivljenici su svoju obranu iznijeli na kraju dokaznog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka je saslušan oštećenik JK, njegova supruga NK te policijski službenici TK, UK i DK kao i vještak Antun Novoselović.
4. Osim personalnih dokaza na raspravi su pročitani i dokazi priloženi sudskom spisu i to potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 9), poruke (list spisa 10), CD medij (list spisa 11), zapisnik o obilježavanju predmeta (list spisa 14), zapisnik o primopredaji predmeta (list spisa 15), izvješće (list spisa 16-17), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 23-24), izvršen je uvid u kuvertu (list spisa 29) i improvizirane novčanice, zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 25-28), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 30-31), potvrda o visini dohotka (list spisa 50), telekomunikacijsko vještačenje (list spisa 184- 187) te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenike.
5. Sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno tako je i iste doveo u međusobnu vezu jedne s drugima te sa obranom okrivljenika i nalazi dokazanim da su okrivljenici počinili kazneno djelo koje im je stavljeno na teret.
6. Prvo se valja osvrnuti na zakonsko obilježje kaznenog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret. Naime kazneno djelo iz članka 243. stavak 1. KZ/11 čini tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da što učini, ne učini ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine. Okrivljenike se tereti da su navedene prigode djelovali kao supočinitelj ( članak 36. stavak 2. KZ/11 ). Ovo kazneno djelo se može počiniti samo s namjerom kao oblikom krivlje. Sila ili prijetnja su ovdje takve da žrtvu navode da sama nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine. Ovdje je bilo nužno utvrditi silu ili prijetnju koja je dolazila od strane okrivljenika te djelovanje oštećenika uslijed toga na način da na štetu svoje imovine nešto učini ili propusti.
7. Polazeći od materijalnih dokaza razvidno je da u spisu postoji potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 9). Predmetnom potvrdom je od oštećenika oduzet mobitel, koji je istog dana i vraćen oštećeniku. U mobitelu oštećenika pronađene su poruke (list spisa 10), te korespondencija koja datira od 15. srpnja 2013 i 31. srpnja 2013. godine a iz iste proizlazi da je još 31. srpnja oštećenik naveo da će sve prijaviti policiji jer ga je strah za obitelj. Korespodencija je i na CD mediju (list spisa 11). Dakle, poruke ukazuju na strah na strani okrivljenika i potkrepljuju iskaze sudionika u pogledu nadimaka, te je oštećenik JK imao nadimak „ U“, dok je II-okrivljenik imao nadimak „ T“.
8. U ovom kaznenom predmetu počiniteljima kaznenog djela postavljena je od strane policijski djelatnika „klopka“ te su policijski djelatnici obilježili novčanice koje je oštećenik trebao predati I-okrivljeniku što proizlazi iz zapisnik o obilježavanju predmeta (list spisa 14), zapisnik o primopredaji predmeta (list spisa 15) i izvješće (list spisa 16- 17). Naime, obzirom na kaznenu prijavu oštećenika policijski djelatnici pripremili su policijsku akciju, konkretno prikrivenu policijsku radnju „klopka“ u suradnji sa oštećenikom koja se odigrala 16. kolovoza 2013. godine s početkom u 15,15 sati i dovršetkom u 15,40 sati na terasi caffe bara Yachting. Radnja je unaprijed planirana, a radilo se o primopredaji obilježenog novca koji je oštećenik trebao predati okrivljenicima a konkretno po novac je došao I-okrivljenik AK. I-okrivljenik AK je zatečen u trenutku kada mu je oštećenik iz žute koverte dao plavu kovertu koju je ovaj rasparav te su tada pristupili policijski djelatnici i uhitili I- okrivljenika AK. Sve ovo proizlazi i iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 23-24) a radi se o označenim kovertama koje su u sklopu policijske radnje „klopka“ predane oštećeniku te su kasnije iste te koverte žuta i plava oduzete od I-okrivljenika, a izvršen je uvid u kuvertu (list spisa 29) i improvizirane novčanice, te zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 25-28). Navedene prigode od oba okrivljenika su bili oduzeti mobiteli koji su im odmah bili i vraćeni a što je razvidno iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 30-31).
9. Osvrćući se na obranu okrivljenika valja navesti da do podizanja optužnice okrivljenici nisu iznosili svoju obranu, a II-okrivljenik se do kraja postupka branio šutnjom uz negiranje počinjenja kaznenog djela. I-okrivljenik je iznio obranu na raspravi od 16. rujna 2024. godine. Isti se tada osvrnuo na sve tereteće činjenice te je u svojoj obrani I-okrivljenik naveo da se niti danas ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret te je pojasnio iz kojeg razloga se ne osjeća krivim. Čitajući kaznenu prijavu koju je JK podnio protiv njega, od toga je točno da je montirao kase kod njega u klubu. U zadnjoj rečenici iz te kaznene prijave on misli da prijavljuje kazneno djelo. U toj kaznenoj prijavi je navedeno ime KK, za kojeg do danas ne znamo tko je taj gospodin. U kaznenoj prijave se navode i neki N, a mi ni dan danas ne znamo imena i prezime tih ljudi. Navodio je da se boji za sebe i svoju obitelj i da je sklonio ženu u Sv. Filip i Jakov, a njegova supruga je pred sudom izjavila da on I-okrivljenika nikad nije spominjao. Znači da se ona nije imala razloga njega niti bojati. Njega je toga dana JK pozvao da dođe u klub Yachting. Imali su i poslovni odnos osim tih kasa koje je spomenuo, dok je on ( oštećenik ) radio kao konobar na Viru on ( oštećenik ) je cijelo to vrijeme od I-okrivljenika i od IK kupovao led i kako se bližio kraj ljeta, želio je napraviti neki ugovor da bi mogao opravdati novce za led za vlasnika kod kojega je radio. On je na njegov poziv i na njegovu rečenicu da je ugovor spreman došao u Yachtinga. Sjeli su i naručili piće i pričali o sezoni. Odjednom su ga zaskočili policijski službenici i uhitili na način, gdje je stajao pokraj stola mirno, ne opirući se, primijenili su sredstva prisile iako nisu imali potrebe za tim i to nikad nije ni evidentirano da su izvršili prisilu nad I-okrivljenikom. Kada je doveden u prostorije policijske uprave njemu je bilo nejasno zašto je doveden. Tako su njemu policijski djelatnici i ispričali, spominjali su neke N, spominjali su ZK i suprugu od gospodina JK da se radi o kaznenom djelu iznude. Njegov odgovor je bio da se ne smatra krivim i da ne zna zašto je doveden u policijsku upravu, jer ako već imaju izjave od tih N, od ZK i supruge gospodina JK nisu ga trebali niti dovoditi. Dali su mu da potpiše papir o oduzimanju predmeta na kojem je pisalo da su od njega oduzeli tu neku kovertu. On je stavio u zapisniku primjedbu da to nije oduzeto od njega već sa stola ispred gospodina JK. Pred ovaj sud su bila pozvana 3 policijska djelatnika i niti jedan nije spomenuo da je od I- okrivljenika oduzeta kuverta, jer se kuverta nalazila na stolu i da ju nije ni primio. Da se tu radilo o ozbiljnom kaznenom djelu I-okrivljenik bi tada bio u pritvoru, međutim ništa od toga nije bilo. Bez naloga im je dopustio da mu pretresaju vozila i u njemu nije ništa oduzeto. Da su policijski službenici malo bolje radili do ovoga ne bi ni došlo i ovog predmeta ne bi ni bilo. Kuverta je stajala na stolu ispred njega. Niti u jednom trenutku mi fizički nije uručio tu kuvertu. Nije imao razloga dirati tu kuvertu, jer mu je rečeno da se to treba ovjerit kod javnog bilježnika. Kada ga je zvao rekao mu je da je pripremio ugovor za led. Iz prijašnjih njihovih razgovora zaključio je da je u toj kuverti ugovor. Nije uopće kuvertu niti gledao, da li je bila zatvorena ili otvorena, nije mu bila zanimljiva jer mu je rečeno da ugovor moramo ovjeriti kod javnog bilježnika i da idu kod javnog bilježnika. Upitan zašto bi ga oštećenik prijavio i koji bi bio motiv za neosnovanu prijavu od strane navodnog oštećenika JK, pojasnio je da mu je poznato da je on u to vrijeme kockao, a i sam je rekao da ima psihičkih tegoba, a bio je i sklon alkoholu. Misli osobno da je on ( oštećenik ) novac od leda potrošio, a da mu je on rekao da nema novaca I-okrivljenik bi ga bio čekao godinu, dvije dana ne bi bio problem. Jer sve do tog dana oni su imali normalan prijateljski odnos, znali su di god popiti kavu i njemu je žao što KK nije ispitan. Ne zna s čime se ovaj oštećenik sve bavio izvan njega, izvan ovog leda i kase u Foruma. Jer ako netko spominje kazneno djelo i imena ili navodi osobe, onda se i te osobe trebaju ispitati i sad dolazimo do toga da tih osoba nema. Nikad nikome u životu nije prijetio, pa ni njemu. Nije tražio od njega iznos od 5.200,00 kuna na ime smještaja NN osobe iz Srbije niti je potraživao daljnji iznos od 7.000,00 eura koliko su te osobe navodno tražile. Nije tražio u zalog njegov automobil Škodu Octaviu, a on je samo spominjao da bi taj automobil prodao. Nije dao nikada nikakav rok da mu plati iznos od 2.500,00 eura, a preostali iznos tijekom rujna 2013. godine. Iznos od 600,00 kuna primio je za led. Iznos od 4.600,00 kuna mu je bio posudio, ali je on to vratio. Ne može se sjetiti gdje je to bilo. Nikome ne prijeti, pa ni njemu i nije mu poslao nikakvu poruku. Želi reći da je policija mogla mobitel vještačiti i vidjeti kompletan sadržaj u mobitelu SMS poruka između njega i oštećenika. Upitan da li je od oštećenika ikada tražio da izvrši hakerski napad na banku i da prebaci novčani iznos od 9.000.000,00 kuna NN osobama iz Republike Srbije a na račune banaka na području Splita za nagradu od 10 posto tog otuđenog novca, odgovara da je on uvijek pričao o tim kompjuterima, a on ga nije doživljavao ozbiljno i nije to od njega tražio, a za bilo kakvu uplatu potrebno je ime i prezime i broj računa osobe na čiji račun se novac treba uplatiti, a toga ovdje nema. On, II-okrivljenik i oštećenik su se više puta vozili zajedno u autu, njegovo auto može založiti samo on i da ga je htio založiti on bi ga založio, a da ga je I-okrivljenik htio uzeti pod nekakav dug on bi ga bio uzeo i pripisao na sebe ili bi barem ključevi bili kod njega. I-okrivljenik je samo 600,00 kuna primio od oštećenika za led, a ostalo je trebao primiti do kraja sezone. Iznos od 4.600,00 kuna je bila posudba koju mu je JK vratio. Iznio je dva motiva koja smatra bitnim za ovu prijavu od strane JK i to neosnovanu. U to vrijeme je vodio disco bar Forum (sadašnji Podroom) i bavio se ugostiteljstvom. Danas se bavi izradom fasada, strojnim žbukanjem, gletanjem i molerajem. Više puta su se oni sastali u caffe baru Urban i pili kavu i vodili neobavezne razgovore. Nije tražio od njega nikakav hakerski napad to bi bilo puno teže kazneno djelo od ovog za što se njemu danas sudi, to su ludosti. Što se tiče dokumenata koje spominje oštećenik da mu je dao podatke od 7 osoba o otvorenim računima u raznim bankama, odgovara da je to neistina. Oni su se puno puta sastajali, a i JK je dolazio kod njega u kuću. Nije bio vlasnik caffe bara Urban, već frizerskog salona pokraj njega. Moguće da su se našli i u D. Također je I-okrivljenik iskazao da se već dugo godina liječi od PTSP- a, ima četiri dijagnoze, a to su F43.1, F62.0 i od trajne nesanice i depresije. Konzumirao je normabele i heleks, to uzima i dan danas, a zna da je i on to uzimao, pa po tome zaključujem da je i on ( oštećenik ) imao psihičkih problema, jer je nekad on ( oštećenik ) njemu donosio tablete, a nekad bi okrivljenik oštećeniku dao. PTPS ima od rata, a također ima i trajnu promjenu osobnosti. Nije nikada tražio ratnu mirovinu, a svoju bolest liječi radom. Uredno se odazivao na sve pozive suda. Sam oštećenik je izjavio da ga se ne boji. Nije ga se bojao niti kada je iskazivao pred sudom.
10. Da je obrana koju je iznio I-okrivljenik neživotna, nelogična i usmjerena ka izbjegavanju kaznene odgovornosti proizlazi iz kazivanja oštećenika i ispitanih svjedoka. Ne može se zanemariti činjenica da je okrivljenik obranu iznio na samom kraju i imao je na raspolaganju sve tereteće činjenice te se mogao osvrnuti na iste i iznijeti svoju verziju prilagođenu dokazima.
11. Naime, prvo se valja osvrnuti na činjenicu da je kaznena prijava, koja inače nije dokaz u kaznenom postupku, a na koju se I-okrivljenik osvrće u svojoj obrani podnesena 14. kolovoza 2013. godine, dok oštećenik 31. srpnja 2013. godine šalje poruku u kojoj navodi: "prijaviti ću sve policiji, strah me za obitelj" (list spisa 10) na tu poruku I-okrivljenik mu je odgovorio istog dana sa dvije poruke, u jednoj navodi da oštećenika nema čega biti strah jer da je T (II-okrivljenik IK) sve riješio. U drugoj navodi da je problem riješen, a da je sada on u septičkoj jami preko glave (list spisa 10-11). Ove poruke utvrdio je i vještak za telekomunikacijsko vještačenje Antun Novoselović i naveo ih u svom mišljenju (list spisa 186-187). To je ujedno jedina komunikacija koju je sud imao na raspolaganju između oštećenika i I- okrivljenika. Iz objektivnih razloga kako to vještak navodi, a nakon proteka više od 10 godina nije bilo moguće utvrditi da li je i kakve komunikacije bilo između I-okrivljenika i oštećenika u periodu koji je prethodio policijskoj radnji "klopka". Ono što je nesporno je da je u porukama oštećenik verbalizirao strah za obitelj i to nekih dva tjedna prije akcije "klopka". Poradi toga je neosnovana tvrdnja I-okrivljenika da su oni imali normalnu komunikaciju i suradnju oko leda i kasa kako to I-okrivljenik prikazuje, jer da se oštećenika nije zastrašivalo isti ne bi imao nikakvog razloga slati poruku navedenog sadržaja, a tada nikakva policijska akcija još nije bila na vidiku pa niti kaznena prijava na koju se I-okrivljenik poziva. Predmetna poruka u potpunosti demantira obranu I- okrivljenika o njegovom odnosu sa oštećenim JK.
12. Iz sadržaja iskaza oštećenika JK prvo valja iskazati da se kod istoga nalazi određena nelagoda naspram okrivljenika čak i nakon više od 10 godina od počinjenja kaznenog djela, a nikakva poslovna suradnja oko leda ili kasa ovakvu nelagodu ne bi mogla stvoriti nakon toliko dugo vremena. Oštećenik JK bio je ispitan u vrijeme kada je sve bilo aktualno, odnosno 13. prosinca 2013. godine (list spisa 56-58) i tada je jasno nedvojbeno opisao da je II-okrivljenik poznavao iz srednje škole jer su išli isti razred, a I-okrivljenik je upoznao preko fiskalnih blagajni. Potom je oštećenik jasno opisao kako je I-okrivljenik AK od njega tražio da hakira banke te da ga ovaj u početku uopće nije shvaćao ozbiljno i da mu je u šali rekao kako bi to mogao napraviti iako je znao da je to nemoguće, a nakon toga ga je I-okrivljenik počeo učestalo zvati da to doista i napravi te da ima ljude iz Srbije koji bi u bankama u Republici Hrvatskoj otvorili tekuće račune, a on da bi trebao hakirati banke i prebaciti na te račune 9.000.000,00 kuna. Donio mu je čak i dokumente sa podatcima 7 osoba među kojima je 1 žena te je oštećenik naveo i kod kojih banki su bili otvoreni računi. Oštećenik tada osjeća pritisak i samo želi da ga se pusti na miru. Uzeo je te papire i htio se naknadno vratiti da kaže da je pokušao, ali da nije uspio. Kasnije mu je rekao nakon 5-6 dana da nije uspio i vratio mu je te dokumente da bi mu I-okrivljenik rekao kako je uprskao stvari i da je pristao na nešto što nije odradio i da sada mora platiti troškove smještaja za te N u iznosu od 5.200,00 kuna, jer da se radi o opasnim likovima i da se ne igra sa njima te mu je trebao predati taj novac koji je onda I- okrivljenik trebao dati tim K. U tim razgovorima je znao sudjelovati i IK koji je uglavnom šutio i bio je upoznat sa čitavom pričom i zaključuje se da je i on imao veze sa svim tim što je njemu predlagano i na što ga je AK nagovarao. Dalje je oštećenik naveo da se nedugo nakon toga sastao sa I-okrivljenikom u caffe baru Gagica gdje mu je predao 600,00 kuna, a naknadno je došao i IK pa mu je rekao da će za par dana imati ostatak i da će donijeti novac jer ga je bio strah za njegov život i za njegovu obitelj pa je tako posudio novac i skupio 4.600,00 kuna koje je donio na Voštarnicu u jedan kafić kojemu se ne može sjetiti imena u zgradi Jadran Investa gdje je I-okrivljeniku predao 4.600,00 kuna uz nazočnost izvjesnog HK, kojemu ne zna ime i prezime, a koji je nekada radio u klubu Forum te je tako smatrao da je to riješio i da ga AK više neće u svezi ovog tražiti. Bilo ga je strah i IK, jer je isti jako agresivan i u nekoliko navrata mu je prijetio da se ne igra, da će ga ti N ubiti, a jednom mu je rekao da će ga on sjekirom iscijepati, a što se odnosilo na probleme oko fiskalnih blagajni budući da nisu uredno plaćali svoje obveze prema firmi Power Computers pa mu je tada IK rekao da ga ne može spasiti ni policija. Nakon tih događaja krajem srpnja 2013. godine AK je od njega tražio da mora onim K platiti 7.000,00 eura jer su to njihovi troškovi, da se radi o vrlo brutalnim ljudima, da mu nitko ne može pomoći, i da I-okrivljeniku preda novac da on to mora riješiti najkasnije do 1. kolovoza 2013. godine. Tada je oštećenik postao uznemiren i uplašen jer je shvatio da je upao u problem te se bojao za suprugu i djecu nakon čega je suprugu upozorio i ispričao joj cijeli događaj, te joj rekao da nikuda ne ide sama, da ne zna što će dalje raditi te su živjeli u strahu. Ubrzo nakon ovih događaj nazvao ga je I-okrivljenik i rekao mu da dođe u caffe bar Coloseum gdje mu je rekao da imaju ozbiljan problem koji moraju riješiti hitno i da ukoliko nema novca da založi oštećenik svoj automobil marke Škoda Octavia, da uzme novac i preda njemu, a on, I- okrivljenik da će ostalo riješiti sa K. Nakon toga im se pridružio IK koji ga je vozio po gradu te su tražili zalagaonicu u kojoj bi založili njegov automobil. Vrijedan 10.000,00 eura za 7.000,00 eura i taj novac predao njima te je čak uzeo i plavi oglasnik, ali ništa nije uspio napraviti. Nakon toga je dana 31. srpnja 2013. godine je oštećenik sa svog mobitela poslao SMS poruku I-okrivljeniku AK da će sve prijaviti policiji, da ga je strah za sebe i obitelj, a nakon čega mu je isti odmah odgovorio SMS porukom da su oni to riješili, da se ne boji, da dođe kod njega kući i da ništa ne prijavljuje, međutim oštećenik nije otišao kući kod I-okrivljenika. Potom ga je ponovno nazvao I-okrivljenik AK i rekao da dođe u caffe bar Gagica te su se i našli u tom kafiću gdje su razgovarali, pa mu je AK rekao da su on i IK našli novac i platili K i da sada oštećenik duguje njima taj novac od 7.000,00 eura i da mora iznaći rješenje oko povrata tog duga te mu je tada rekao da do 16. kolovoza 2013. godine preda bar 2.500,00 eura, a ostatak da mu vrati kroz rujan 2013. godine. Kako oštećenik u tom vremenu nije ni imao te novce, a nakon svih ovih događanja ga je bilo strah za sebe i obitelj te smatra da nije bio dužan ni 5.200,00 kuna koje je predao AK kao ni da njemu ni IK nije dužan ni ovih 7.000,00 eura, a iz straha da bi mu se nešto moglo dogoditi od nekakvih kriminalaca u razgovoru sa suprugom je shvatio da je možda prevaren i da mu IK i AK iznuđuju novce te mu prijete sa tim nepoznatim osobama odlučio je sve ovo prijaviti policiji, što je i učinio, a kao dokaz priložio je SMS poruke od AK kojemu on ni u kojemu slučaju ne duguje nikakav novčani iznos kao ni IK. Također je oštećenik naveo kako nije miran i strah ga je kako za sebe, tako i za obitelj bez obzira što mu se okrivljenici ne približuju. Sa velikim odmakom vremena dana 30. kolovoza 2022. godine oštećenik je ispitan na raspravi. Još jednom je ponovio kako nije imao nikakav dug prema okrivljenicima u to vrijeme. Okrivljenika se riješio tako što ih je prijavio policijskom djelatniku TK. Obilježeni novac je predao AK, a novac mu je predao zbog tog navodnog duga prema K. Naveo je da broj mobitela I-okrivljenika i danas ima memoriran kao LK. Nadimak mu je bio U, tako ga je zvao AK. T je bio nadimak od IK. Oštećenik je dodao kako on ovaj kazneni postupak više uopće ne želi te da je 90% stvari i zaboravio, da je imao miran život, a obzirom da je epileptičar ovaj kazneni postupak na njega i na njegovo zdravlje loše djeluje. Okrivljenike nije vidio 9 godina, niti čuo, a sada se na njega vrši pritisak. Iskazao je da mu više nije niti ugodno vidjeti okrivljenike, a smatra da na njega vrši pritisak sud koji ga je nakon 9 godina pozvao za svjedoka. Ne sjeća se da li je sa AK prethodno razgovarao ili pio piće prije nego što mu je predao kuvertu. Ne sjeća se da bi radio za neku firmu i da je postojao dug na ime isporuke leda prema firmi I-okrivljenika. Ne sjeća se da li je on nazvao AK ili AK njega predmetnog 16. kolovoza 2013. godine. Kuvertu je dobio i ne sjeća se koliko je novca bilo unutra. Ne zna kako je prezime tog dečka HK koji je bio prisutan, ne sjeća se zašto je on uopće bio tamo. Nikad nije tražio nikakvu potvrdu da mu se potpiše o predaji novca. Također je oštećenik naveo kako on ne zna da li je I-okrivljenik bolovao od PTSP-a, ne sjeća se da bi mu isti posuđivao tablete, a prije inkriminiranog događaja je kod njega bio 2-3 puta u kući. Šišao se kod njegove izvanbračne supruge i u tim trenutcima se nije osjećao neugodno. Ne sjeća se da bi to ljeto radio na Viru kao DJ zajedno sa IKŠ. Ne sjeća se da bi na Vir vozio led, a tog 16. kolovoza 2013. godine ne može se sjetiti da bi u kuverti bio ikakav ugovor za led za suradnju, te da je trebao biti da ga on potpiše. Ne sjeća se detalja oko uhićenja I-okrivljenika, ne sjeća se što je bilo prije 3 godine, a kamoli zašto nije nešto prijavio u lipnju, a ne u kolovozu. Nakon 2013. godine nije imao zdravstvenih problema, ali sada ima napade epilepsije, padne u nesvijest, ima posebnu vrstu epilepsije sa predosjećajem, mučninom i vrtoglavicom. Ista mu je posljedica teške prometne nezgode koju je doživio dok je živio i radio u Splitu. Ne može se sjetiti da bi dogovarao bilo kakav posao sa ledom sa I- okrivljenikom.
13. Valja se osvrnuti i na to da je oštećenik snimao svoj razgovor s I- okrivljenikom te je upravo na raspravi od 30. kolovoza 2022. godine od strane obrane I-okrivljenika zatraženo da se predmetni CD medij sa razgovorom između JK i AK koji se nalazi na listu spisa 13 izdvoji kao nezakoniti dokaz. Prvostupanjski sud je Rješenjem od 30. kolovoza 2022. godine odbio prijedlog branitelja okrivljenika za izdvajanjem nezakonitih dokaza (rješenje list spisa 149-151), a takav prijedlog su istaknula oba branitelja okrivljenika, a povodom izjavljenih žalbi viši sud je predmetno rješenje preinačio te je snimka razgovora između oštećenika i I- okrivljenika AK izdvojena kao nezakoniti dokaz (list spisa 170-172).
14. Ispitana kao svjedokinja supruga oštećenika NK je iskazala (list spisa 157) da su 2013. godine on i oštećenik bili u braku obzirom da su se vjenčali 2012. godine. Ista je u sudnici navela da joj je poznat IK, ali ona ne zna da li se njen suprug sa istim družio izvan stana jer ga u njihovom stanu ona nikad nije vidjela. Navela je da je taj slučaj bio prije 10 godina i ona pojma o tome nema. Za ime AK više je čula iz medija nego od njenog supruga. Upitana da li joj je suprug bio uznemiren iskazala je da je previše vremena prošlo da bi ona znala kako se njen suprug tada osjećao. Ne sjeća se da je njen suprug u to vrijeme nekim osobama davao novac. Također je ponovila da se ona o tom slučaju ničega ne sjeća. Misli da je 2013. godine njen suprug radio u Mercatoru na održavanju njihovih sustava, jer je po zanimanju programer. Njen suprug se nikada nije bavio prodajom ni distribucijom leda, koliko ona zna, a njen suprug je i ovo ljeto radio kao DJ, a ne zna da li je to radio pored posla i 2013. godine. Njen suprug je 2013. godine uredno funkcionirao, a potvrdila je da je isti radio na Viru kao DJ sa jednim HK, ali ne zna koje je to godine bilo, niti kako se taj IK preziva. Optužba je prigovarala ovakvom iskazu tvrdeći da ova oštećenica očito iz nekog razloga ne želi teretiti okrivljenike.
15. Ispitan je i policijski djelatnik TK koji je u međuvremenu otišao u mirovinu, sam je naveo da je zbog proteka vremena neke stvari zaboravio, ne sjeća se jer je imao dosta sličnih predmeta, a obzirom da je u mirovini nema više pristup spisu. Ono čega se sjeća je da je imao oštećenika koji je prijavio kazneno djelo iznude. Započeli su sa izvidima u odnosu na to prijavljeno kazneno djelo sukladno čemu su u kontaktu sa nadležnim državnim odvjetnikom radili policijsku radnju "klopku" kojom prigodom su na lokaciji u Ulici A. G. Matoša na Boriku, točnije ispred caffe-a Yahting, na mjestu gdje je bila primopredaja novca od strane oštećenog, prema tada osumnjičenoj sobi gospodinu AK, istoga uhitili i priveli u policijsku postaju. Kakav su poslovni odnos imali oštećenik i tada osumnjičeni, ne može se izjasniti. Misli da je naknadno kroz krim istraživanje priveden i gospodin IK. Misli da nije privodio gospodina IK i po iskazu oštećenika je proizlazilo da bi II- osumnjičeni trebao biti gospodin IK. Isti su nakon toga terećeni za kazneno djelo iznude. Klopka se ne može voditi sa jednom osobom, mora postojati plan i pripreme i odobrenje načelnika policijske uprave. U tom timu je bio uključen cjelokupni sastav odjela organiziranog kriminaliteta. Definitivno zna da je bio DK, UK, moguće da je bio i tadašnji rukovoditelj Landeka. Uglavnom ne može se točno sjetiti. Godišnje su imali 15 do 30 takvih predmeta. On je bio u objektu preko puta Yahting bara, u kojem postoji prostor. Postoje određene metode na koje oni svi koji nadziru reagiraju. Uglavnom gospodin AK je bio na terasi, a oštećenik mu je prišao. Ne zna tko je došao prvi, a tko drugi i čime su došli, toga se ne sjeća, ne zna jesu li naručili piće i sjeli. Netko je možda bio bliže. On tu nije bio ključan u smislu da je on prvi trebao prići osumnjičeniku. On je vidio da su se te dvije osobe sastale, a što su oni razgovarali, da li su sjeli da li su naručili piće, to on ne zna. On nije vidio detalje. Nije vidio kad je došlo do predaje koverte. On nije bio najbliže njima, druge kolege su bile puno bliže. Ne može precizirati koliko je trajao taj susret, prije nego što smo oni prišli. Misli da je on bio prvi koji je prišao AK, ali on nije pružao nikakav otpor. Ne može se sjetiti u čemu je bio novac. Nije vidio da bi AK otvarao kuvertu i brojao novac. Ne sjeća se gdje je bila koverta kad je prišao i rekao stop policija. Gospodin NK je ostao sjediti za stolom. Moguće je da su imali piće za stolom, ali on se toga ne može sjetiti. Ne zna da li je te prigode nastala kakva snimka razgovora. Ne sjeća se iznosa novca. Ako je tom prigodom oštećenik bio policijski ozvučen, to se sigurno nalazi u spisu, a on nema pristup spisu. Još jednom ponavlja da sve provedene radnje su morale biti evidentirane i moraju biti u spisu. Ne može se sjetiti detalja. Može reći da osumnjičenik AK nije pružao nikakav otpor i nije radio probleme i surađivao je. Ne može se sjetiti u čemu je okrivljenik bio obučen. Oni su upotrijebili sredstva prisile jer se radi o kaznenom djelu za koje se provodi po službenoj dužnosti. On ne zna da okrivljenik boluje od PTSP-a. Ne sjeća se da li mu je vršen pretres vozila, moguće je. Ako je bilo naloga izvršili su pretragu vozila, ako nije bilo naloga izvršili su samo ako je to okrivljenik dopustio. Njemu su okrivljenici i otprije bili poznati. AK mu nije bio poznat kroz policijski posao.
16. Također je tijekom postupka ispitan i policijski djelatnik UK (list spisa 181). Isti je iskazao da se sjeća policijske radnje klopke u kojoj je gospodin AK trebao doći po obilježene novce, a to je bilo u Yachtinga. Ne može se sjetiti da li su baš bili novci ili papiri koji je u kuverti izgledao kao da su novci. Ne može se sjetiti, ali o tome se sastavlja zapisnik o obilježavanju. To je bilo u Yachting, a on konkretno je stajao nasuprot kod ferijalnog odmarališta, u blizini tog odmarališta. Vidio je oštećenog i vidio je AK da sjede u daljini za stolom. Ne može se sjetiti tko je došao prvi, a tko drugi. Vjerojatno je prvi došao oštećeni. Oštećeni je prije toga bio u njihovim prostorijama, podnosio je prijavu, moguće je da su ga i oni dovezli, ali nije siguran, a to kad ga se pita kako je tko došao. Njihov razgovor za stolom nije dugo trajao. On nije mogao vidjeti da li su naručili piće. Konkretno je mogao vidjeti njih dvojicu kako sjede za stolom. Nije on imao dalekozor da vidi što je za stolom. Neke kolege su bili bliže, BK i GK su bili bliže. Pretpostavlja da su oni i uhitili AK. Od toga je prošlo 10 godina, a on je konkretno na taj odjel došao u prosincu 2012. godine. Tada je još par kolega došlo na taj odjel, moguće je da on tamo tada nije niti bio. Kod provođenja klopke i kod uhićenja nije bilo nikakvih problema, niti je AK pružao nekakav otpor. Do uhićenja AK došlo je dok su oni još uvijek bili za stolom. Kada se provodi prikrivena policijska radnja klopka, najprije oštećeni treba na to pristati dragovoljno. Obilježi se predmet koji se treba predati, zapisnički se fotografira predmet, onda se u dogovoru sa oštećenim, oštećeni je pristao na sastanak sa ovdje prisutnim okrivljenikom. Dogovoreno je da oštećeni da neki zna u trenutku kada preda predmet. Kad on preda predmet, napravi dogovoreni znak i policijski službenici krenu sa akcijom uhićenja. Da nije došlo do predaje kuverte policija ne bi u ovom slučaju reagirala. Od trenutka kada oštećenik pristane sudjelovati u policijskoj akciji klopka, on dalje postupa po nalogu policije, očita je namjera da je navedene prigode počinitelj došao po novac, a što će oni u tu kuvertu staviti nije ni bitno, oštećenik kod ovih akcija postupa po uputama policije, točno se zna po što dolazi okrivljenik. On sa svoga mjesta nije mogao vidjeti žutu kuvertu u rukama okrivljenika. Obojica su bili prisutni za stolom kada je došlo do uhićenja AK. On je bio raspoređen u neposrednoj blizini ferijalnog parkinga, možda 100 metara od objekta caffe bara, osiguravao je šire područje, a neke kolege su bile bliže. On je potpisao potvrde o privremenom oduzimanju predmeta l.s. 23 i 24 koje su mu dane na uvid.
17. Na raspravu je bio pozvan i policijski djelatnik DK koji je sudu iskazao da on tada nije sudjelovao u ovoj akciji te nije bio prisutan.
18. Analizom svih provedenih dokaza i to kako onih personalnih tako i materijalnih sud zaključuje da su okrivljenici u razdoblju od lipnja do 16. kolovoza 2013. u [adresa], zajedno i dogovorno, s ciljem da se nepripadno okoriste, nakon što je I- okrivljenik AK od oštećenog JK tražio da izvrši hakerski napad na banku i prebaci novčani iznos od 9.000.000,00 kuna NN osobama iz Republike Srbije, na račune banaka na području Splita za nagradu od 10% otuđenog novca, te nakon što mu je ovaj priopćio da u tome nije uspio, I-okrivljenik je od navedenog oštećenika neposredno u razgovoru, kao i pozivima s mobilnih telefona tražio da mora platiti iznos od 5.200.00 kuna na ime smještaja NN osoba iz Srbije u Hrvatskoj, pa mu s ciljem da ga zastraše kako bi im predao traženi novčani iznos, I- okrivljenik govorio da je uprskao stvar, da su te osobe opasne, da se ne igra s njima, da on jamči za njega, a II-okrivljenik govorio da se ne igra, da će ga ti N ubiti, što je sve kod oštećenika JK izazvalo strah i bojazan kako za vlastiti život, tako i za obitelj, zbog čega je krajem lipnja 2013. u caffe baru Gagica oštećenik I- okrivljeniku predao iznos od 600.00 kuna, dok je II- okrivljeniku obećao da će mu donijeti ostatak novca, da bi naknadno u caffe baru u sklopu zgrade Jadran Investa I-okrivljeniku predao i preostali iznos od 4.600.00 kuna, kada mu je I- okrivljenik rekao da su on i II- okrivljenik IK za istoga garantirali i da je sada bez brige, da bi ponovno potkraj srpnja 2013. ponovno od oštećenika na ime nepostojećeg duga potraživali daljnji iznos od 7.000 eura koliko navodno traže one iste NN osobe iz Srbije, govoreću mu da se radi o vrlo brutalnim ljudima, da mu nitko ne može pomoći, da novac preda I- okrivljeniku jer to mora riješiti najkasnije do 1. kolovoza 2013., pa kako isti nije raspolagao navedenim novčanim sredstvima I- okrivljenik od njega tražio da za 7.000 eura založi svoj automobil marke Škoda tip Octavia, govoreći mu da imaju ozbiljan problem koji moraju hitno riješiti, da bi ga potom u bezuspješnoj potrazi za zalagaonicom II-okrivljenik zajedno s I- okrivljenikom vozio svojim autom po gradu, nakon čega je dana 31. kolovoza 2013. oštećenik JK poslao SMS poruku I- okrivljenom s mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] da ga je strah za obitelj i da će sve prijaviti policiji, na što ste mu je on odgovorio SMS porukom poslanom s mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] da ga nema čega biti strah, da je sve riješio T, nakon čega je oštećeniku rekao da su oni II-okrivljeniku VK platili njegov dug i da sada njima treba vratiti novac, te mu dali rok da im do 15. kolovoza 2013. plati 2.500 eura a preostali iznos tijekom rujna 2013., da bi potom dana 16. kolovoza 2013. godine u 15,40 sati, u [adresa], u [adresa], ispred caffe bara Yachting, oštećenik I-okrivljenom na ime traženog novca predao kuverte u kojima su se nalazili obilježeni predmeti kao simulativni novac u iznosu od 2.500 eura, koje su potom od njega oduzete od strane policijskih službenika, čime su se I-okrivljenik i II-okrivljenik na štetu oštećenik JK okoristili za iznos od 5.200.00 kuna, dakle, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom prisilili drugoga da što učini na štetu svoje imovine, čime su počinili kazneno djelo protiv imovine - iznudom, opisano i kažnjivo po članku 243. stavak 1. KZ/11 u vezi sa člankom 36. stavak 2. KZ/11, za koje kazneno djelo ih je sud i proglasio krivima.
19. Oštećenik je kod svog prvog iskaza detaljno opisao kako i na koji način su njega okrivljenici prisiljavali da im daje novac. Počeli su na način da su od njega doslovno tražili nešto nemoguće, a i znali su da traže nemoguće, a to je da on hakira banke, a također je i on znao s kim je imao posla ( opisao je da je II-okrivljenika poznavao a isti mu je u više navrata prijetio smrću i prije ovog događaja i da će ga sjekirom iscijepati te mu je davao do znanje da se ne boji policije i da ga policija neće spasiti ) u to vrijeme što je detaljno opisao i želio se izvući iz te naizgled bezazlene situacije obećavši im da će on to napraviti, ali da zapravo ne može, što je njima otvorilo put da ga iznuđuju, zastrašujući ga K kojima je nastao trošak. Razvidno je iz opisivanja samog oštećenika da im je predao novčani iznos od ukupno 5.200,00 kuna, ali I-okrivljenik koji tu činjenicu nije osporio obrazložio je da je predmetno ( 600,00 kuna ) bilo za led dok je (4.600,00 kuna ) bio iznos koji je on prethodno posudio oštećeniku a ovaj mu navodno vratio. Kazivanje oštećenika je detaljno, sa točnim opisivanjem radnji i mjesta susreta, pa i prisile koja je najprije započela bezazleno i očito smišljeno od strane okrivljenika te se nastavljala sve većim i većim pritiskom gdje su kroz poruke okrivljenici sebe prikazali poput spasitelja od N s kojim su zastrašivali samog oštećenika ali sada je sav dug koji je od ničega narastao do 7.000,00 eura sada zapravo oštećenik dužan njima. Dakle, radi se o jednom suptilnom u početku pritiskom pa sve do u konačnici zastrašivanjem smrću i zastrašivanjem s obitelji što je nagnalo oštećenika da sve prijavi, te je razvidno koliko su se okrivljenici prikazivali navodnim spasiteljima koji su sve dobro osmislili kako bi od istoga iznudili novac. Prije same kaznene prijave na spomen prijave policiji odjednom su N kao prijetnja isčeznuli iz priče ali je sada ostao samo dug prema okrivljenicima. I oštećenik i njegova supruga nakon 9 godina kada su ponovno pozvani na raspravu osjećali su nelagodu pa i ljutnju radi tog poziva, te je oštećenik jasno i nedvojbeno naveo kako ništa nije bio dužan okrivljenicima. Da je između I-okrivljenika i oštećenika postojao samo nekakav dug za led ili nepotpisani ugovor takva činjenica ne bi stvorila tako očitu nelagodu i tako očito neterećenje okrivljenika od strane supruge oštećenika koji su kako su i sami naveli našli svoj mir. Upravo su time poslali sudu poruku da su sada u miru i da ih ne uznemiravamo i ništa ne pitamo, iz čega se zaključuje da predmetni mir ranije nisu imali. Oštećenik je također detaljno opisao koja je uloga bila II-okrivljenika IK zvanog „ T“ koji se spominje i u porukama između I-okrivljenika i oštećenika, te je oštećenik opisao kako ga je radi naplate nepostojećeg iznosa od 7.000,00 eura upravo II-okrivljenik vozio po gradu da založi vozilo. Valja imati u vidu da je I-okrivljenik „upao“ u policijsku radnju „klopka“ o čemu su sačinjena tri materijalna dokaza i to zapisnik o obilježavanju predmeta ( list spisa 14 ), zapisnik o primopredaji predmeta ( list spisa 15 ) i izvješće ( list spisa 16-17 ). Ovi materijalni dokazi jasno ukazuju na to da su koverte predane oštećeniku bile sačinjene i napunjene tako da se ima dojam da je unutra veći novčani iznos a ne nikakav ugovor koji spominje I-okrivljenik. U pravo u izvješću ( list spisa 16-17 ) je jasno napisano na koji način se odigrala sama predaja koverte a koje izvješće proizlazi iz saznanja policijskih djelatnika koji su bili zaduženi za provođenje navedene policijske radnje koja je zakonita i legitimna. Ispitani policijski djelatnici sa odmakom vremena od skoro 10 godina više se nisu mogli sjetiti određenih detalja, što je obrana okrivljenika tumačila da se neke stvari nisu dogodile ili da nisu dokazane, međutim, zato i postoji materijalni trag same akcije „klopka“ od inkriminiranog dana koji jasno i nedvojbeno potkrepljuje iskaz oštećenika da su ga okrivljenici iznuđivali te da se njihove prisile i prijetnji nije mogao drugačije riješiti osim prijave policiji a obzirom da se oštećenik bojao za svoju obitelj. Posve je jasno da se okrivljenici ne bi na drugi način zaustavili jer su izmišljali dugovanje koje je u konačnici naraslo na 7.000,00 eura. Također, okrivljenici su se naspram oštećenika odnosili navodno „prijateljski“ poput nekakvih izbavitelja koji su ga sačuvali od opasnih N ali to ga košta duga prema njima, a ova činjenica se također ne treba ispustiti iz vida glede njihovog odnosa koji I- okrivljenik ističe. Uslijed svega izloženog sud nalazi dokazanim da su okrivljenici iznuđivali oštećenika na opisani način pa ih je za učin kaznenog djela proglasio krivima.
20. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.
21. Sud je obojici okrivljenika kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da su neosuđivani. Također je sud uvažio osobne i obiteljske prilike obojice okrivljenika. Također, od kada je spis u zaduženju uredujuće sutkinje može se reći da su okrivljenici bili suradljivi poglavito nakon 2022. godine te su jedno vrijeme bili nedostupni ali kada je započela rasprava uredno su surađivali i odazivali se pozivima suda do samog okončanja postupka. Sud je svakako uvažio i protek vremena od počinjenja kaznenog djela pa do okončanja postupka, a tijekom tog vremena okrivljenici su bili korektni naspram samog oštećenika te ga više nikada nisu na bilo koji način uznemiravali. Okrivljenici su u međuvremenu ostvarivali prihode na legalan i zakoniti način te nemaju osuda što znači da nisu počinili kazneno djelo i prihvatili su društvene norme i društveno prihvatljivo ponašanje. I-okrivljenik je također u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, uslijed dijagnoza evidentiranih u psihijatrijskom vještačenju a što mu je također sud cijenio kao olakotnu okolnost. Za napomenuti je da sud na strani okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti.
22. Uvažavajući sve navedene okolnosti na strani okrivljenika sud je istima za navedeno kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci koja se neće izvršiti ako okrivljenici u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne ponove kazneno djelo.
23. Sud navedenu kaznenopravnu sankciju smatra u cijelosti primjerenom kako osobama okrivljenika, koji nisu osuđivani, tako i njihovoj krivnji i težini kaznenog djela te smatra da će se i samom prijetnjom kaznom zatvora a bez izvršenja istoga ostvariti kako opća svrha kaznenopravnih sankcija tako i svrha uvjetne osude.
24. Okrivljenici su upozoreni da ukoliko u vremenu provjeravanja počine kazneno djelo, na iste će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11.
25. Temeljem odredbe članka 560. ZKP/08 utvrđuje se da je novčani iznos od 5.200,00 kuna imovinska korist ostvarena kaznenim djelom. Novčani iznos od 5.200,00 kuna ( danas 690,16 eura, 1 euro = 7,53450 kuna ) vlasništvo je Republike Hrvatske. Nalaže se okrivljenicima novčani iznos od 690,16 eura uplatiti u korist Republike Hrvatske u roku od 15 ( petnaest ) dana od dana pravomoćnosti presude. Naime, oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev a nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljenici ostvarenim zakonskim obilježjima kaznenog djela ostvarili imovinsku korist koju ne mogu zadržati za sebe. Sud je u obvezi oduzeti ostvarenu imovinsku korist a što je predloženo u optužnici.
26. Temeljem odredbe članka 68. KZ/11 I-okrivljeniku AK izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Predmetna sigurnosna mjera izvršava se uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Mjera može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. I-okrivljenik AK se upozorava sukladno odredbi članka 58. stavak 5. ZKP/08 da se uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu. Opravdanost izricanja sigurnosne mjere sud nalazi u psihijatrijskom vještačenju I- okrivljenika AK ( list spisa 233-250 ) iz kojega proizlazi da je I- okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv uslijed dijagnoza koje je opisala vještakinja dr. Arlena Sabljar ( list spisa 250 ). Ono što je bitno je zaključak vještakinje da njegovo psihičko stanje može poticajno djelovati na počinjenje težeg kaznenog djela poradi čega se nužnim nalazi izreći sigurnosnu mjeru kako bi se ta okolnost na strani I-okrivljenika smanjila.
27. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 I-okrivljenik AK i II-okrivljenik IK su dužni platiti paušalnu svotu od 200,00 (dvjesto) eura svaki po naosob u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana. Paušalna svota odmjerena je s obzirom na duljinu i složenost kaznenog postupka te imovinske prilike okrivljenika. Za naglasiti je da oba okrivljenika ostvaruju prihode te sud nalazi kako će moći podmiriti troškove kaznenog postupka.
28. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 I-okrivljenik AK je dužan platiti stvarni trošak nastao njegovim psihijatrijskim vještačenjem u iznosu od 530,89 eura
(petstotrideseteuraiosamdesetdevetcenta) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana. Naime radi se o materijalnom trošku predujmljenom od strane suda ( list spisa 251 ) koji je I-okrivljenik obzirom da je proglašen krivim dužan vratiti u Državni proračun iz kojega se financira ovaj sud.
29. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 I-okrivljenik AK i II-okrivljenik IK su dužni solidarno platiti stvarni trošak nastao telekomunikacijskim vještačenjem te pristupom vještaka na raspravu u iznosu od 750,30 eura (sedamstopedeseteuraitridesetcenta) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana. Naime, također se radi o stvarnim, materijalnim troškovima za provedeno telekomunikacijsko vještačenje i dolazak vještaka na raspravu a što je sve vještaku plaćeno iz sredstava suda a oba okrivljenika su tak trošak dužna nadoknaditi sudu jer se predmetni dokaz odnosi na obojicu.
30. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 8. studenog 2024.
Sutkinja
Ana Zrilić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.
Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, na broj K-DO-607/2013,
2. I-Okrivljenik AK,
3. II-Okrivljenik IK,
4. Branitelj I-okrivljenika FK odvjetnik iz [adresa],
5. Branitelj II-okrivljenika ĆK odvjetnik iz [adresa],
6. Oštećenik JK,
7. U spis 81 K-251/2014.
