Poslovni broj P-1609/2021-43

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51 410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja 1. CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri iz Rijeke, protiv tuženih 1. NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Poldan i dr. u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, 1. listopada 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Mie Vuić Lamza, odvjetnice iz Rijeke i punomoćnice tuženih SL, odvjetnice iz [adresa], te objave 8. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I - Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženima da solidarno naknade tužiteljima iznos od 68.091,60 EUR zajedno sa zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.227,64 EUR od 01.11.2018. godine do isplate,

- na iznos od 1.227,64 EUR od 01.12.2018. godine do isplate,

- na iznos od 1.227,64 EUR od 01.01.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1.283,55 EUR od 01.02.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1.283,55 EUR od 01.03.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1.283,55 EUR od 01.04.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1.289,72 EUR od 01.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1.289,72 EUR od 01.06.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1.289,72 EUR od 01.07.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1.276,85 EUR od 01.08.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1.276,85 EUR od 01.09.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1.276,85 EUR od 01.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1.301,73 EUR od 01.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1.301,73 EUR od 01.12.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1.301,73 EUR od 01.01.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1.356,24 EUR od 01.02.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1.356,24 EUR od 01.03.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1.356,24 EUR od 01.04.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1.366,08 EUR od 01.05.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1.366,08 EUR od 01.06.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1.366,08 EUR od 01.07.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1.372,68 EUR od 01.08.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1.372,68 EUR od 01.09.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1.372,68 EUR od 01.10.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1.380,25 EUR od 01.11.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1.380,25 EUR od 01.12.2020. godine do isplate,

- na iznos od 1.380,25 EUR od 01.01.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1.436,39 EUR od 01.02.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1.436,39 EUR od 01.03.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1.436,39 EUR od 01.04.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1.453,04 EUR od 01.05.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1.453,04 EUR od 01.06.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1.453,04 EUR od 01.07.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1.494,58 EUR od 01.08.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1.494,58 EUR od 01.09.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1.494,58 EUR od 01.10.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1.541,42 EUR od 01.11.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1.541,42 EUR od 01.12.2021. godine do isplate,

- na iznos od 1.541,42 EUR od 01.01.2022. godine do isplate,

- na iznos od 1.593,00 EUR od 01.02.2022. godine do isplate,

- na iznos od 1.593,00 EUR od 01.03.2022. godine do isplate,

- na iznos od 1.593,00 EUR od 01.04.2022. godine do isplate,

- na iznos od 1.638,87 EUR od 01.05.2022. godine do isplate,

- na iznos od 1.638,87 EUR od 01.06.2022. godine do isplate,

- na iznos od 1.638,87 EUR od 01.07.2022. godine do isplate,

- na iznos od 1.685,16 EUR od 01.08.2022. godine do isplate,

- na iznos od 1.685,16 EUR od 01.09.2022. godine do isplate,

- na iznos od 1.685,16 EUR od 01.10.2022. godine do isplate,

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunanoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženima GL i ŽL da solidarno naknade tužiteljima CL i ČL prouzročeni parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima da tuženima naknade parnični trošak u iznosu od 9.875,20 EUR sa zateznom kamatom po čl.29 st.2 Zakona o obveznim odnosima od 8. studenog 2024. do isplate, dok se preostali dio zahtjeva tuženih za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici kuće i dvorište sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svaki u ¼ dijela, a tuženi da su također suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ¼ dijela. Tuženi da se nalaze u posjedu cijele kuće i okućnice koja se nalazi u [adresa], osim dvije sobe na prvom katu koje su zaključane i koje se nalaze u posjedu tužitelja. Nakon provedenog vještačenja postavljaju tužbeni zahtjev kako je navedeno u točki I izreke na isplatu s osnova stjecanja bez osnove jer tuženi koriste idealni suvlasnički dio nekretnina tužitelja bez plaćanja naknade.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporavaju tužbeni zahtjev, te navode da se ne nalaze u posjedu cijele kuće i okućnice predmetne nekretnine, a također osporavaju da bi njihova majka ili oni iznajmljivali sobe u predmetnoj kući. Ističu da tužitelji zajedno s majkom dolaze u predmetnu kuću i borave u njoj kada god to požele te se koriste kućom i okućnicom, pa predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u izvatke iz zemljišne knjige, presudu Općinskog suda u Opatiji posl.br. P-816/2011 od 26.veljače 2013., djelomično rješenje o nasljeđivanju i rješenje ovoga suda posl.br. O-2581/2015 iza pok. RL od 20. svibnja 2015., fotografije, ovosudni spis posl.br. Ps- 36/2017, nalaz vještaka građevinske struke JL, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke ZL koji se je pisano očitovao na primjedbe tuženika, saslušanjem vještaka i svjedoka PL, DL, BL, LL, saslušanjem 1.tužitelja i tuženih.

4.Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet postupka je potraživanje tužitelja s osnova stjecanja bez osnove tuženih obzirom da se nalaze u posjedu cijele nekretnine u [adresa], osim dvije prostorije na prvom katu kuće te istu koriste bez plaćanja naknade za razdoblje od listopada 2018. do rujna 2022.

6. Odredbom čl. 1111. st.1 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom ( st.2).

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da su stranke upisane kao suvlasnici svaki ¼ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 1092 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] time da je predmetna nekretnina etažirana na 4 etaže taverna u suterenu, restoran u prizemlju, poslovni prostor – motelske sobe na prvom katu i poslovni prostor – motelske sobe na drugom katu. Tužitelji žive u [adresa] dok tuženi žive u predmetnoj nekretnini u stanu u prizemlju koji u zemljišnoj knjizi predstavlja restoran u prizemlju.

8. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na činjenici da tuženi iznajmljuju predmetnu nekretninu te na taj način ostvaruju nepripadnu imovinsku korist, obzirom na suvlasništvo tužitelja svakog u ¼ dijela predmetne nekretnine, a da u dvorištu popravljaju vozila.

9. Iz provedenog dokaznog postupka, iskaza stranaka i saslušanih svjedoka PL, VL, ĆL i LL ne proizlazi da bi tuženi u utuženom razdoblju od rujna 2018. do zaključno listopada 2022. iznajmljivali kuću turistima ili podstanarima. O tome nitko od stranaka i saslušanih svjedoka ne iskazuje, a tuženi u odgovoru na tužbu i podnesku od 17. srpnja 2024. izričito demantiraju. Tužitelji u prilog tvrdnji da se predmetna nekretnina iznajmljuje dostavljaju uz tužbu fotografije iz kojih je razvidno da se radi o neurednim prostorima s pobacanim stvarima iz kojih fotografija nije moguće niti naslutiti da bi tu netko živio, odnosno prespavao. U konkretnom slučaju relevantno razdoblje za iznajmljivanje je ono koje su tužitelji utužili, a u tom razdoblju su po navodima svjedoka VL tužitelji bili samo jednom u kući i tada su navodno prespavali u hotelu jer ih PL nije primila u kuću. Ovaj dio iskaza kontradiktoran je s iskazom svjedoka koji navodi da od 2014. ima zatvorene dvije sobe koje se nalaze na prvom katu, ali da se u tim sobama ne da spavati jer da su pune vlage i plijesni. Također ovaj dio iskaza kontradiktoran je i dijelu iskaza gdje svjedok navodi da tuženi i njihova majka PL nikada nisu zabranili da dođu u kuću, da donesu stvari ili da nešto odnesu, te da su nakon 2018. mogli ući na prvi kat i doći do svojih prostorija ( dvije koje su zaključane) na način da bi PL odmaknula gume, tepihe i ostalo što je bilo nabacano ispred vrata kojima se ulazi na prvi kat. PL da im je dala ključeve od ulaznih vrata. Prvotužitelj u iskazu navodi da je majka sa sestrom 2019. prespavala u kući u ovim dvjema prostorijama, a 2022. kada je došao sa majkom da tu nisu mogli prespavati jer je bila vlaga. U ljeto 2021. da je bio u kući i fotografirao. 10. U odnosu na suteren stranke iskazuju da su tu pobacane stvari, a u odnosu na drugi kat da nisu uvjeti za živjeti i da je tu vlaga. U stanje predmetnih nekretnina sud se je uvjerio prilikom vršenja očevida na licu mjesta 6. rujna 2022., dakle u utuženo razdoblje te je ovo stanje razvidno na fotografijama koje je vještak priložio u nalazu. Stanje nekretnine je takvo da se u suterenu, a što u zemljišnoj knjizi se opisuje kao taverna nalaze nabacane stvari, te ovaj dio nekretnine nije podoban ni za kakvo ekonomsko iskorištavanje niti tužitelji to navode u postupku. Stan u kojem žive tuženi je u urednom stanju i ovaj stan u zemljišnim knjigama se navodi kao restoran u prizemlju i to je jedina etaža u kojoj se može živjeti. Na prvom i drugom katu koji se u zemljišnim knjigama navode kao poslovni prostor- motelske sobe ne da se živjeti načinom dostojnim čovjeka jer se radi o vlažnim i neurednim prostorima, stoga sud poklanja vjeru iskazima saslušanih svjedoka ĆL, LL i PL da se ti prostori nisu koristili i da se u njima nalaze samo razne nabacane stvari time da su dvije prostorije zaključane i ključeve imaju tužitelji. Tužitelji u tijeku postupka na okolnost iznajmljivanja nisu niti predložili da se od porezne uprave zatraži podatak da li se eventualno iznajmljuje predmetna nekretnina i koji iznos se ostvaruje iznajmljivanjem. U odnosu na okućnicu u kojoj tuženi navodno popravljaju vozila i kasnije ih prodaju nitko od stranaka ne potvrđuje tu činjenicu, ali to nije odlučno jer svi suvlasnici predmetne nekretnine imaju pravo vršiti suposjed, pa i tuženi tu mogu parkirati i popravljati vozila ukoliko ne zabranjuju, odnosno ne omogućavaju drugim suvlasnicima da vrše suposjed. U konkretnom slučaju tuženi su 1-2 puta u utuženom razdoblju došli iz Amerike i nikada nisu imali primjedbe na vršenje suposjeda predmetne okućnice i kuće.

11. U odnosu na stan u kojem žive tuženi zajedno sa svojom majkom sud smatra da također nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje bez osnove jer u ovu nekretninu mogu doći tužitelji kako to navode tuženi u svom iskazu, a suprotno su dužni dokazati tužitelji da su se obratili tuženima radi ulaska u suposjed stana i da su tuženi to odbili. Obzirom na loše odnose između stranaka i više dugogodišnjih sudskih postupaka logično je da stranke ne spavaju u istom stanu kada tužitelji s majkom ili bez nje dođu u Republiku Hrvatsku. Majka tužitelja je s 2.tužiteljicom prespavala u kući u ovim dvjema prostorijama 2019., a što ukazuje na činjenicu da nisu željeli prespavati zajedno sa tuženima i njihovom majkom, obzirom na vrlo loše odnose između stranaka. U 2022. izbor 1.tužitelja i njegove majke bio je da prespavaju u hotelu iz razloga što su ove prostorije na prvom katu bile vlažne. Sve navedeno ukazuje na činjenicu da tuženi nikada nisu bili onemogućeni u vršenju suposjeda predmetne nekretnine niti su tu činjenicu na bilo koji način dokazali, a također je utvrđeno da se suteren, prvi i drugi kat nikada nisu iznajmljivali, a niti su tužitelji bili onemogućeni u korištenju okućnice, pa je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti koji se odnosi na stjecanje bez osnove.

12. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154.st.1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagrdama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a dosuđeni trošak tuženicima odnosi se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.026,00 EUR, sastav podneska od 18.listopada 2023. kojim se tuženi očituju na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 1.026,00 EUR, pristup odvjetnika na pet ročišta u iznosu od po 1.026,00 EUR, što ukupno iznosi 7.182,00 EUR. Na ovaj iznos priznato je uvećanje Tarife 10 % za zastupanje dvije osobe u iznosu od 718,20 EUR, što ukupno iznosi 7.900,20 EUR. Na ovaj iznose priznat je PDV-e 1.975,00 EUR, tako da je tuženima ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 9.875,20 EUR. U preostalom dijelu zahtjev tuženih za naknadu parničnog troška je odbijen, a odnosi se na sastave podnesaka od 27. veljače 2024., 2.travnja 2024., 25. svibnja 2024. i 16. srpnja 2024. primjenom odredbe čl. 155 st.1 ZPP-a jer ovi troškovi nisu bili nužni za vođenje parnice te njima tuženi daju osvrt na dosadašnji tijek postupka i primjenu materijalnog prava.

U Opatiji, 8. studenog 2024.

Sudac:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženih