REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-301/2023-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRAWE HRVATSKA d.d. OIB 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "VEPAR" OPRTALJ, OIB 55680816401, Kolovoz 4/1, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu i umješača EUROHERC osiguranje d.d. OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. rujna 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude 8. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 5.195,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 464,52 eura teče od 30. ožujka 2022., a na iznos od 4.730,72 eura od 28. lipnja 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 1.522,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. studenog 2024. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 174,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Općinskom sudu u Puli-Pola 17. svibnja 2023. podnio tužbu radi isplate u kojoj navodi da se 24. ožujka 2022. na cesti L50051-PONTE PORTON 8 (L50047)-LIVADE-GRADINIJE-ISTARSKE TOPLICE (Ž5010) dogodila prometna nezgoda na način da je IŠ dok je upravljala vozilom marke i tipa Ford Ranger, registarske oznake [registarska oznaka], iznenada istrčala/iskočila divljač, srna, te da je ista udarila u prednji dio vozila i uslijed takvog naleta nastala su oštećenja na vozilu. Navodi da vozačica nije bila pod utjecajem alkohola. O štetnom događaju obaviješten je lovnik tuženika, a na vozilu tužiteljeva osiguranika pronađeni su tragovi dlake životinjskog podrijetla. U tužbi se ističe da na predmetnoj dionici ceste nije bio postavljen prometni znak ''Divljač na cesti''.

2. S obzirom na to da je predmetno vozilo u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano policom kasko osiguranja tužitelja to je tužitelj svom osiguraniku naknadio nastalu materijalnu štetu na vozilu u ukupnom iznosu od 5.195,25 eura. Pozivajući se na sudsku praksu, tužitelj zaključuje da se u ovoj pravnoj stvari odgovornost tuženika treba utvrđivati prema pravilima objektivne ili kauzalne odgovornosti. Dakle, bez obzira na krivnju, jer da se prema odredbi čanka 1045. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Tužitelj se obratio osiguravatelju tuženika s regresnim zahtjevom ali isti po njemu nije postupio pa stoga tužbom zahtijeva da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 5.195,25 eura uvećan za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

3. Rješenjem poslovni broj P-363/2023-3 od 5. listopada 2023. Općinski sud u Puli-Pola oglasio se stvarno nenadležnim i odlučio da će predmet ustupiti naslovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 4. listopada 2023. istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Puli-Pola. Izjavljen je prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na to da nije pronađena bilo kakva ozlijeđena ili uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, po stavu tuženika, potrebno je prije svega dokazati da ja šteta nastala naletom automobila na divljač. Nadalje, tuženik se poziva na odredbu članka 80. Zakona o lovstvu te ističe da na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično ni u kojem slučaju nema ni odgovornosti istoga za nastalu štetu. Osim navedenog, napominje da je Zakon o lovstvu specijalni propis pa da stoga isti derogira primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Stav je tuženika da divljač nije i ne može biti opasna stvar. Da je ista dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a ne opasna stvar, te da je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Tuženik ističe da tužitelj nije označio u čemu bi se sastojao eventualni propust tuženika te da tuženik provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači. Osporio je i visinu tužbenog zahtjeva.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je predložio da se na strani tuženika kao umješač pozove EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb.

6. Nakon što je zaprimilo obavijest o otpočetoj parnici, EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb 16. travnja 2024. podnijelo je podnesak kojim se očitovalo da je na dan štetnog događaja u povodu kojeg se vodi predmetni postupak na snazi bila polica osiguranja broj [broj police osiguranja] slijedom čega da EUROHERC osiguranje d.d. ima pravni interes za stupiti u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika. Umješač se pridružio navodima, prigovorima i prijedlozima tuženika. Predloženo je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu tužitelju da umješaču naknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

7. Prihvaćeno je sudjelovanje umješača EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb (članak 206. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP) s obzirom na to da je u vrijeme štetnog događaja tuženik, kao lovoovlaštenik na području Republike Hrvatske, bio osiguranik toga društva po polici (list 140 spisa) čiji je predmet osiguranja bila građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači.

8. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu i uvidom u kartu lovišta (list 8 spisa), odštetni zahtjev (list 9 spisa), očitovanje po odštetnom zahtjevu (list 11 spisa), izvid štete (list 12-14 spisa), potvrdu MUP-a, PU Istarska, PP Buje od 4. kolovoza 2022. (list 15-16 spisa), odštetni zahtjev (list 17-18 spisa), vozačku i prometnu dozvolu (list 19-21 spisa), podatke o prometnoj nezgodi (list 22 spisa), zapisnik o ispitivanu prisutnosti alkohola (list 23 spisa), izvid štete (list 24 spisa), račun FORD SERVIS KRAINC (list 25-26 spisa), fotografije (list 27-33 spisa), policu osiguranja (list 52-54 spisa), naloge za plaćanje (list 55-56 spisa), presliku predmetu MUP, PU Istarska u vezi predmetnog događaja (list 95-105 spisa), fotodokumentaciju (list 107-135 spisa), policu osiguranja zaključenu s umješačem (list 140 spisa), saslušani su svjedoci IŠ, GŠ, zastupnika tuženika ČŠ i proveden uviđaj (zapisnik na listu 141-144 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 149- 163 spisa), te je primljeno usmeno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka (zapisnik na listu 186-187 spisa).

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 5.195,25 eura koji je iznos tužitelj prethodno isplatio svom osiguraniku na ime popravka vozila oštećenog 24. ožujka 2022. na cesti L50051-PONTE PORTON 8 (L50047)-LIVADE-GRADINIJE- ISTARSKE TOPLICE (Ž5010). Tužitelj tvrdi da je do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo uslijed naleta divljači na vozilo i to unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik.

11. Tuženik i umješač osporavaju pasivnu legitimaciju tuženika, nastanak i dinamiku štetnog događaja te visinu štete.

12. Čitanjem dokumentacije, isprava priloženih uz tužbu, i uvidom u fotodokumentaciju utvrđeno je da se 24. ožujka 2022., na cesti L50051-PONTE

PORTON 8 (L50047)-LIVADE-GRADINIJE-ISTARSKE TOPLICE (Ž5010) dogodila prometna nezgoda naletom vozila na životinju uslijed koje je oštećeno vozilo marke i tipa Ford Range Rover, registarske oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja, kojim je upravljala IŠ. IŠ nije bila pod utjecajem alkohola. Na mjestu događaja nije pronađena životinja već je policijski službenik utvrdio da su na oštećenim dijelovima vozila, na prednjem braniku, pronađeni tragovi dlake životinjskog podrijetla, smeđaste boje, nalik na dlaku srne. Policijski službenik je o nastanku štetnog događaja obavijestio lovnika ŽŠ. Policijski službenik je po obilasku dionice ceste od mjesta Ipši u smjeru mjesta Sv. Jelena utvrdio da nije bio postavljen prometni znak opasnosti ''Divljač na cesti''. Tužitelj je umješaču, tuženikovu osiguratelju, prije pokretanja parnice postavio regresni zahtjev.

13. Na temelju iskaza svjedokinje IŠ (iskaz na listu 141 i 142 spisa) utvrđeno je da se svjedokinja 24. ožujka 2022. vozilom osiguranim kod tužitelja kretala iz mjesta Ipši u pravcu Oprtlja te da je sa njene lijeve strane na cestu istrčala srna. Tada nije došlo do naleta vozila na srnu već je do naleta vozila na srnu došlo kada je na cestu istrčala druga srna i udarila u desnu prednju polovicu vozila. I se potom nastavila kretati prema gore, to jest u desno od položaja svjedokinje. Svjedokinja je ustvrdila da je sigurna da je životinja koja je dospjela na prometnicu bila srna jer srne na tom području vidi na dnevnoj bazi. U odnosu na kretanje vozila svjedokinja je ustvrdila da se vozilo kretalo više uz desnu stranu ceste, da su na vozilu bila upaljena duga svjetla te da se vozilo kretalo brzinom od 50 ili 60 km/h. Svjedokinja se nije točno mogla sjetiti zaustavnog puta od početka kočenja pa do trenutka zaustavljanja. Sjetila se da se srna u trenutku dok je svjedokinja uspjela zaustaviti vozilo i povući ručnu digla te nastavila kretati. Opisujući intenzitet kočenja svjedokinja je istaknula da su u vozilu bile i boce koje je vozila u podrum u Sv. Luciju te da se ni jedna nije razbila. Nakon što je došlo do naleta na životinju izašla je iz vozila, a potom se vratila u vozilo i malo ga pomakla unatrag da bolje vidi što se dogodilo. Potom je nazvala policiju. U vezi popravka štete svjedokinja je ustvrdila da je osiguravajuće društvo u cijelosti naknadilo štetu u istoj godini u kojoj je došlo do štetnog događaja.

14. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje IŠ ocjenjujući da je isti životan i logičan te uzimajući u obzir da nije u suprotnosti sa dokumentacijom i fotodokumentacijom priloženom spisu. Iskaz svjedokinje nije protivan niti iskazu zastupnika po zakonu i tajnika tuženika (analiza u pasusu 15.). Iako iz dokumentacije i fotodokumentacije te iskaza svjedokinje proizlazi da na mjestu štetnog događaja nije pronađena životinja koje je naletjela na vozilo kojim je upravljala svjedokinja sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedokinje, tvrdnju da je na vozilo naletjela srna jer je do štetnog događaja došlo na dionici ceste uz koju se proteže lovište kojim gospodari tuženik, a u kojem obitava veći broj srni. Svjedokinja nije imala dvojbi da se radi o srni koje na tom području svakodnevno uočava, a s obzirom na njezinu životnu dob i iskustvo svakodnevnog opažanja tih životinja, sud je utvrdio da je na vozilo tužiteljeva osiguranika naletjela srna, divljač u smislu odredbe članka 9. Zakona o lovstvu, točka a) Krupna divljač, srna obična (Capreolus capreolus L.). Pored obrazloženog, za istaknuti je da je sud uzeo u obzir i sadržaj zapisnika o očevidu u kojem i policijski službenik navodi da su dlake pronađene na vozilu životinjskog podrijetla, nalik na dlaku srne. Osim navedenog, vještak je prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja utvrdio da su oštećenja na vozilu posljedica naleta na tijelo divljači, a ne naleta na neko drugo vozilo iz suprotnog smjera, stablo, zid ili nešto slično. Konačno, mjesto nastanka štetnog događaja je izvan naseljenog mjesta i prilikom uviđaja nije utvrđeno da se u blizini nalazi kakvo domaćinstvo iz kojega bi moguće na prometnicu prispjela životinja.

15. Svjedok GŠ, tajnik tuženika, nije imao neposrednih saznanja o predmetnom štetnom događaju o kojemu je obaviješten idućeg dana. Potvrdio je da na području uz dionicu ceste na kojem je došlo do štetnog događaja obitavaju srne te je napomenuo da se radi o području na kojem ima puno srna koje je teško izbjeći jer čim iskoče na cestu nađu se pod kotačem. U vezi provedbe lova ustvrdio je da se na dan štetnog događaja nije provodio lov jer se krajem siječnja završava sa skupnim lovom. I zastupnik po zakonu tuženika ustvrdio je da se na 24. ožujka 2022. nije provodio skupni lov jer je period od 31. siječnja do 1. svibnja sezona lovostaja što znači da se organizirani skupni lov provodi od listopada do siječnja. I ŠŠ je potvrdio da na području uz dionicu ceste na kojem je došlo do štetnog događaja obitava velik broj srni. Međutim, na predmetnoj dionici da nije bio naleta na divljač jer da se radi o manje prometnoj dionici koju koristi samo lokano stanovništvo. U odnosu na radnje koje poduzima tuženik istaknuo je da je nadležno tijelo bilo obaviješteno o obitavanju divljači te da je napravljen elaborat za potrebe postavljanja znakova opasnosti ''Divljač na cesti''. Tuženik nije postavljao pojilišta jer da postoje prirodna pojilišta te da se dva puta godišnje provodi inspekcija po nadležnom tijelu koje da nje imalo primjedbi. Sud je prihvatio iskaz svjedoka EŠ i zastupnika po zakonu tuženika ŠŠ ocjenjujući ih objektivnim i sukladnim dokumentaciji priloženoj spisu, osim dijela iskaza ŠŠ o tomu da je na predmetnoj dionici ceste bio postavljen znak opasnosti ''Divljač na cesti'' jer po provedenom očevidu policijski službenik nije utvrdio da je postavljen znak opasnosti ''Divljač na cesti''. Za isti je utvrđeno da je bio postavljen na dan kada je proveden uviđaj 18. travnja 2024. U odnosu na navode svjedoka o lovostaju na dan 24. ožujka 2022. za istaknuti je da su isti prihvaćeni s obzirom na to da je člankom 4. Pravilnika o lovostaju („Narodne novine“ broj 94/19.) propisano da je razdoblje lovostaja za srnu i lane od 1. veljače do 31. kolovoza, a za srndaća od 1. listopada do 15. travnja.

16. Nakon što je proveden uviđaj vještak je izradio pismeni nalaz i mišljenje u kojem je nakon analize dostavljene mu dokumentacije, fotodokumentacije, saslušanja svjedoka i provedbe vještačenja zaključio da je svjedokinja IŠ upravljala teretnim automobilom Ford Ranger 2.0, registarske oznake [registarska oznaka], kolnikom lokalne ceste iz smjera Ipši u smjeru Oprtlja te da je došlo do naleta prednjeg čeonog dijela vozila u tijelo divljači. Uzimajući u obzir iskaz svjedokinje IŠ na uviđaju, da se kretala predmetnim vozilom više uz desnu stranu, te uzimajući u obzir vanjske gabarite vozila i položaj pronađenih oštećenja na istom, vještak zaključuje da se mjesto naleta vozila Ford Ranger na divljač nalazi na udaljenosti od oko 2,3m od južnog ruba kolnika u smjeru sjevera. Brzina kretanja vozila Ford Ranger u trenutku naleta na divljač se mogla nalaziti u području od oko 40km/h do 50km/h. Od mjesta prelaska južnog ruba kolnika lokalne ceste Ipši-Oprtalj do mjesta naleta na kolniku, srneća divljač bi prešla put od oko 2,3m u trčanju, u vremenu od oko 0,2s. Vremenski 0,2s prije naleta vozila Ford Ranger na srneću divljač, vozilo se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za oko 2,5m. Na dužini puta od 2,5 m (udaljenost vozila Ford Ranger do mjesta naleta u trenutku ulaska divljači na kolnik) moguće je zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač za sve brzine kretanja niže od 6,5km/h. Zbog navedenog vještak zaključuje da svjedokinja IŠ u predmetnom štetnom događaju nije imala niti tehničke mogućnosti poduzeti radnju kočenja svog vozila prije mjesta naleta na divljač. Naime, da vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu tijekom noćnih uvjeta, nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja iznosi od oko 1s, a što je za 0,8s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska divljači na kolnik (nastanak opasne situacije) do trenutka naleta. U odnosu na oštećenja vozila vještak je zaključio da je došlo do djelomične štete koja da iznosi 5.423,95 eura. Vještak je u točki 8. nalaza obrazložio da je tužitelj izvršio pregled vozila i izvid štete te je izvršio uvid u račun popravka vozila priložen spisu ali je isto tako zatražio i ponudu cijene dijelova za zamjenu koju je od društva Atenza d.o.o. Pula, ovlaštenog zastupnika za Ford vozila. Utvrđujući visinu imovinske štete vještak je naglasio da u iznos od 5.423,95 eura nije uključen PDV jer je vlasnik vozila pravna osoba.

17. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dok je tuženik istomu u cijelosti prigovorio ocjenjujući da nije sačinjen cjelovito, objektivno niti u skladu s pravilima struke. Umješač se pridružio prigovorima tuženika. Zbog istaknutih prigovora vještak je pozvan da usmeno iznese nalaz i mišljenje. Tako je vještak na ročištu održanom 26. rujna 2024. u cijelosti ostao pri pismenom nalazu i mišljenju i na upit suda ustvrdio da su oštećenja koja su nastala na prednjoj čeonoj strani vozila Ford Ranger nastala kao posljedica naleta na tijelo divljači, a ne kao posljedica naleta neko drugo vozilo iz suprotnog smjera, stablo, zid ili nešto slično. S obzirom na to da su pronađeni tragovi smeđih dlaka nalik na dlaku srne zaključio je da se radi o divljači te napomenuo da su policijski službenici konstatirali da se radi o dlakama nalik na dlaku srne te da su sigurno u više navrata bili na mjestu događaja naleta na divljač i vidjeli tragove takvih dlaka. Međutim, da nije stručnjak koji bio mogao sa stopostotnom sigurnošću reći da se radi o dlakama srneće divljači. U odnosu na visinu štete na predmetnom vozilu, vještak je izjavio da je za predmetno vozilo marke Ford Ranger cijena oštećenih dijelova izrazito visoka. Odgovarajući na upite tuženika obrazložio je da je pregledom predmetne dionice nakon izvršenog uviđaja utvrdio da na istoj ne postoji prometni znak ograničenja brzine zbog čega da je u prvom poglavlju nalaza i mišljenja naveden podatak o ograničenju brzine i to 90km/h, a uzimajući u obzir da se mjesto prometne nezgode nalazi izvan naselja. Nastavno, uzimajući u obzir vizualni izgled zaostalih oštećenja na prednjoj čeonoj strani oštećenog vozila vještak je ostao pri mišljenju da se brzina predmetnog vozila u trenutku naleta nalazila u području od 40 do 50 km/h, odnosno da nije bila veća od 50 km/h. Naime, da je brzina bila veća zaostala oštećenja na predmetnom vozilu bi proporcionalno rasla sa porastom brzine pa bi primjerice došlo do utisnuća čeonih dijelova, većeg obima puknuća plastičnih dijelova i njihovog rasapa po kolniku itd. U vezi pojma prilagođene (sigurnosne) brzine vještak je istaknuo da je isti direktno povezan sa duljinom vidljivosti zapreke ispred vozila u noćnim uvjetima. Pod pojmom zapreke da se može smatrati neku opasnost na kolniku ispred vozila. Budući da je opasnost u vidu divljači u ovoj prometnoj situaciji ušla poprečno na kolnik u vremenu koje je znatno ispod vremena reagiranja prosječnog vozača na opasnost u noćnim uvjetima to da proizlazi da se u ovoj prometnoj situaciji ne može govoriti o pojmu prilagođene brzine vozača. Stoga je vještak ponovio da je u predmetnoj prometnoj situaciji bilo tehnički moguće zaustaviti predmetno vozilo do mjesta naleta pri svim brzinama njegovog kretanja koje su manje od 6,5 km/h. Dalje, vještak je na upit tuženika odgovorio općenito da niti jedna cesta nije potpuno sigurna za promet s obzirom na mogući prodor divljači na istu, pa da stoga postoje brojni slučajevi naleta vozila na divljač i na autocestama koje imaju ugrađenu žičanu ogradu sa bočnih strana kolnika. Vještak je mišljenja da je predmetna cesta adekvatno označena prometnim znakom opasnosti „Divljač na cesti“. Kako vještak ne poznaje pravne propise u pogledu zaštite lokanih cesta nije mogao odgovoriti je li predmetna prometnica bila adekvatno opremljena kako bi se spriječio prodor divljači na istu.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući da je isto dano objektivno i sukladno pravilima struke. Prigovori tuženika nisu ocijenjeni osnovanim s obzirom na to da je vještak iznio daljnja obrazloženja nalaza i mišljenja po postavljenim upitima tuženika te uzimajući u obzir da iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka te njegova usmenog kazivanja jasno proizlazi da je vještak detaljno proučio dostavljenu mu dokumentaciju, fotodokumentaciju, cijenio iskaze svjedoka, razmotrio predmet vještačenja i u konačnici na temelju detaljnog nalaza iznio zaključak kojeg sud prihvaća.

19. Na temelju svih provedenih dokaza proizlazi da je do predmetnog štetnog događaja od 24. ožujka 2022. došlo na cesti L50051-PONTE PORTON 8 (L50047)- LIVADE-GRADINIJE-ISTARSKE TOPLICE (Ž5010) kada je uslijed naleta divljači, srne, oštećeno teretno vozilo tužiteljeva osiguranika Ford Ranger, registarske oznake [registarska oznaka]. Nije bilo propusta u vožnji od strane vozačice IŠ. Vozačica nije imala tehničkih mogućnosti poduzeti radnju kočenja svog vozila prije mjesta naleta na divljač. Na dan štetnog događaja nije se provodio lov. Na dan štetnog događaja na predmetnoj dionici ceste nije bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“. Uslijed naleta divljači na vozilo tužiteljeva osiguranika na vozilu su nastala oštećenja na prednjoj čeonoj strani, koja je šteta procijenjena u iznosu od 5.423,95 eura.

20. S obzirom na to da je utvrđeno da je do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo uslijed naleta divljači proizlazi da je tuženikov prigovor pasivne legitimacije neosnovan. Iako tuženik nije vlasnik divljači isti gospodari divljači i lovištem koje se proteže uz prometnicu na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja.

21. Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu; „Narodne novine“ broj 99/18., 32/19., 32/20.).

Sukladno stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (rješenje poslovni broj Pž-4407/2022-2 od 20. veljače 2023.), premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je još u odluci Rev- 1816/90 od 5. prosinca 1990. zauzeo stav da za štetu koju učini divljač naletom na motorno vozilo, na javnoj prometnici, lovačko društvo odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

22. Kako je već obrazloženo, u ovoj pravnoj stvari ne proizlazi da je oštećenik pridonio nastanku štete. Tuženik je stoga po načelu objektivne odgovornosti u obvezi tužitelju naknaditi štetu (članak 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima; „Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; u daljnjem tekstu - ZOO). Provedbom vještačenja utvrđeno je da je na vozilu tužiteljeva osiguranika uslijed naleta divljači nastala šteta u iznosu od 5.423,95 eura pa tužitelj osnovano zahtijeva isplatu iznosa od 5.195,25 eura. Svjedokinja IŠ potvrdila je da je tužitelj u istoj godini u kojoj je nastao štetni događaj ispunio svoju obvezu naknade iz osiguranja. Tomu u prilog u spis su priloženi i univerzalni nalozi za plaćanje (list 55 i 56 spisa). Sva osiguranikova prava su stoga isplatom naknade prešla na tužitelja kao osiguratelja (članak 963. ZOO-a). Tužitelj od dana isplate naknade ostvaruje pravo na zatezne kamate i to po stopi koja se primjenjuje za ostale odnose (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-3321/2022- 4 od 5. rujna 2024.). U točki I. izreke tuženiku je stoga naloženo da tužitelju isplati iznos od 5.195,25 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 464,52 eura teče od 30. ožujka 2022. (isplata izvršena 29. ožujka 2022.), a na iznos od 4.730,72 eura od 28. lipnja 2022. (isplata izvršena 27. lipnja 2022.). Odluka o stopi je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a (''Narodne novine'' broj 114/22., 156/22., i 155/23.). Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

23. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

24. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu isti je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.522,54 eura, koji se odnosi na troškove sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura, u skladu sa Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 21. veljače 2024. u iznosu od 125,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, po 250,00 eura za zastupanje na ročištima održanim 18. travnja 2024. i 26. rujna 2024., u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, iznos od 500,00 eura koji je tužitelj 27. veljače 2024. uplatio na ime predujma za trošak vještačenja, te iznos od 49,20 eura na ime sudske pristojbe na tužbu koji je podmiren prije podnošenja tužbe i 98,34 eura na ime sudske pristojbe na presudu sukladno članku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., 51/23.) i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23.). U dosuđenom iznosu troškova parničnog postupka obračunat je i porez na dodanu vrijednosti (članak 46. Odvjetničke tarife). Na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka u točki II. izreke tuženiku je naloženo i plaćanje zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (članak 29. stavak 2. ZOO-a; ''Narodne novine'' broj 155/23.). Tužitelju je u točki III. izreke odbijen više zatraženi trošak za zastupanje na pripremnom ročištu te više zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu.

U Pazinu 8. studenog 2024.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

- Tuženiku po punomoćniku

- Umješaču po punomoćniku.