REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-485/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva ĐEREK I PARTNERI j.t.d., Zagreb, Pavla Hatza 5, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 8. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, naknaditi tužitelju GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1B, Zagreb, OIB: 10840749604, iznos od 835,62 EUR (slovima: osamstotridesetpet eura i šezdesetdva centa) sa zateznim kamatama koje teku od 2. veljače 2022. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.017,13 EUR (slovima: tisućusedamnaest eura i trinaest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 8. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR (slovima: stoosamdesetsedam eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je TS upravljao 22. prosinca 2021., oko 21:30 sati, vozilom reg. [registarska oznaka], marke Toyota Aygo, na području mjesta Križišće, drugom dionicom državne ceste br. 501 iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada. Dolaskom kod oznake km 11 + 750 metara gdje je u smjeru kretanja vozila postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“, prednjim dijelom vozila udario je u divljač (divlju svinju), koja je na kolnik istrčala s desne strane nepreglednog šumskog predjela. Od posljedica sudara, divljač je uginula na mjestu prometne nezgode te je o nezgodi obaviješten ŽS, predsjednik lovačkog društva Srndać-Hreljin, ali nitko iz lovačkog društva do dovršetka očevida nije došao na mjesto prometne nezgode. Vozač u trenutku prometne nezgode nije bio pod utjecajem alkohola, što je utvrđeno provedenim alkotestiranjem, o čemu je sastavljen Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu. Vozilo reg. [registarska oznaka] imalo je u vrijeme prometne nezgode kod tuženika sklopljenu policu kasko osiguranja br. 1023997309 te je na temelju navedene police oštećenica izvršila prijavu štete kod tužitelja. Tužitelj je na temelju odštetnog zahtjeva oštećenice napravio izvid štete na vozilu. Oštećenica je popravak vozila izvršila kod trgovačkog društva ARK – MIHELIĆ d.o.o., kojem je tužitelj, na temelju suglasnosti oštećenice, izravno izvršio isplatu po izdanom računu br. 15/02/68 od 24. siječnja 2022. Tužitelj je navedenom društvu 1. veljače 2022. isplatio iznos u visini od 6.295,95 kn. Tuženikova odgovornost temelji se na ugovoru o osiguranju koji je sklopljen između Ministarstva poljoprivrede i tuženika, na temelju kojeg za sve štete nastale od divljači u prometu, u razdoblju od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022., odgovara tuženik. Tužitelj se s regresnim zahtjevom obratio tuženiku, ali je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Slijedom iznesenog, predlaže da se naloži tuženiku naknadi tužitelju iznos od 835,62 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 2. veljače 2022. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, osnov i visinu. Ističe da nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Naime, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. t . 2. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Iz navedene odredbe proizlazi da je pretpostavka za pasivnu legitimaciju ovlaštenika prava lova da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova. Navodi da nema dokaza da je predmetna šteta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, zbog čega nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Odredba čl. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenicu da ne postoji odgovornost lovoovlaštenika. Zakoni se primjenjuju u svojoj ukupnosti. Lex specialis se primjenjuje isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona. Novi Zakon o lovstvu koji je na snazi od 17. studenog 2018., a koji je bio i na snazi u vrijeme predmetne nezgode 31. svibnja 2022. (očito omaškom naveden datum, prometna nezgoda se dogodila 22. prosinca 2021.), izrijekom sadrže takvu odredbu (čl. 76. st. 2.) pa se isti primjenjuje u konkretnom slučaju – tako i Visoki trgovački sud Pž 7511/2016-2 od 9. kolovoza 2019. Osporava se zatraženi tijek zateznih kamata jer je tuženik u obvezi isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa stoga niti tijek zateznih kamata nije mogao teći prije prvostupanjske presude. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 12. listopada 2023. navodi da između stranaka nije sporno da se štetni događaj dogodio izvan područja lovišta. Odredbom čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu je propisano da je na javnim cestama i drugim javnim površinama zabranjeno ustanovljenje lovišta. Zbog navedenog ne dolazi do primjene čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu. Zakon o lovstvu ne predviđa slučaj odgovornosti u situaciji naleta divljači na vozilo izvan lovišta kada vozač motornog vozila nije upravljao vozilom protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, već u tom slučaju dolazi do primjene Zakona o obveznim odnosima, upravo po čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu. Poziva se na sudsku praksu u odluci Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 146/2023 od 26. svibnja 2023.

4. Tuženik u podnesku od 1. listopada 2024. čini nespornim dinamiku nastanka štetnog događaja i visinu štete. Ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije jer se šteta dogodila na javnoj cesti, odnosno izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini. Poziva se na čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu te na sudsku praksu u odlukama Županijskog suda u Puli, posl. br. Gž-2327/2015 od 14. lipnja 2017. te Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-1812/2024 od 19. kolovoza 2024. i Pž-3870/2022 od 6. studenoga 2023.

5. Tijekom postupka sud je pročitao potvrdu PU primorsko-goranske, PPP Rijeka, klasa: 211-04/21-O/12478, br. 511-09-34/06-O-296-3/2021 od 7. siječnja 2022., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola klasa: 211-04/21-O/12478, ur. br.: 511-09- 34/06-O-296-1/2021 od 23. prosinca 2021., policu za Toyota kasko osiguranje vozila br. 1023997309 (list 8. spisa), potraživanja po kontu za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 3. veljače 2023. (list 9. spisa), uvjete Toyota osiguranja vozila (listovi 10. – 15. spisa), prijavu štete automobilskog kaska (listovi 16. i 17. spisa), zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 18. spisa), obračun štete na vozilu (listovi 19. i 20. spisa), račun br. 15/02/68 (list 21. spisa), presliku osobne iskaznice TSS (list 22. spisa), suglasnost vlasnika vozila (list 23. spisa), korespondencija između stranaka (listovi 25. – 27. spisa), razgledao fotografije (listovi 28. – 56. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-5032/2021-3 od 5. rujna 2022. (listovi 66. – 69. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-696/2020 od 16. lipnja 2021. (listovi 70. – 74. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-146/2023- 3 od 26. svibnja 2023. (listovi 79. – 83. spisa), saslušao svjedoka AS (list 107. spisa) i svjedokinju LS na (listovi 112. i 113. spisa), pročitao presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-1812/2024-2 od 19. kolovoza 2024. (listovi 126. – 132. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-3870/2022-2 od 6. studenoga 2023. (listovi 133. – 138. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-5681/2021-3 od 1. rujna 2023. (listovi 141. – 144. spisa), presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Revd 1503/2023-2 od 12. travnja 2023. (listovi 145. – 148. spisa),

6. Raspravnim rješenjem od 30. listopada 2024. (list 154. spisa) sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 835,62 EUR nastalu na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], kasko osiguranom kod tužitelja, uslijed udara navedenog vozila u divljač (divlju svinju) na cesti, a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku.

9. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno prometne nezgode 22. prosinca 2021. u mjestu Križišće u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao DS.

Između stranaka nije sporna dinamika prometne nezgode i to da je prometna nezgoda nastala na način da je vozač TS upravljao 22. prosinca 2021. vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] te je dolaskom do mjesta Križišće, na kojem mjestu je postavljen prometni znak "divljač na cesti" prednjim dijelom vozila udario u divljač (divlju svinju) koja je na kolnik istrčala s desne strane nepreglednog šumskog predjela, a koja divljač je od posljedica udara uginula na mjestu prometne nezgode.

Između stranaka nije sporna visina štete.

Između stranaka nije sporno da je tužitelj svom osiguraniku isplatio iznos štete od 835,62 EUR / 6.295,95 kn 1. veljače 2022.

10. Između stranaka su sporne aktivna i pasivna legitimacija.

11. Uvidom u policu za Toyota kasko osiguranje vozila br. 1023997309 proizlazi da je vozilo marke Toyota, Aygo my 20, broja šasije [broj šasije] (list 8. spisa), u vrijeme štetnog događaja (22. prosinca 2021.) bilo kasko osigurano kod tužitelja. Navedenu policu s tužiteljem ugovorila je TSS, a koja je i osiguranica po navedenoj polici. Iz potraživanja po kontu za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 3. veljače 2023. (list 9. spisa) proizlazi da tužitelj prema ŽSS nema potraživanja, kao i da je premija u iznosu od 1.741,30 kn (a koja premija u istoj visini proizlazi i iz police na listu 8. spisa).

12. Slijedom iznesenog, a kako između stranaka nije sporno da je tužitelj isplatio osigurninu u vidu naknade štete u iznosu od 835,62 kn svojoj osiguranici ŽSS, odnosno trgovačkom društvu ARK-MIHELIĆ d.o.o. koje je popravilo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], dok istovremeno iz police kasko osiguranja i dokaza o uplati premije proizlazi da je predmetno vozilo bilo kasko osigurano kod tužitelja u vrijeme štetnog događaja, to je valjalo, kao neosnovan, odbiti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovom predmetu. Naime, na temelju odredbe iz čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje u tekstu: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja na osiguravatelja (ovdje tužitelja), po samom zakonu, prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu do visine isplaćene naknade, sve u vezi s čl. 23. st. 1. Uvjeta Toyota osiguranja vozila (posebice uvid u list 14. spisa).

13. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, sud je primijenio materijalno pravo i to odredbe Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 99/2018, 32/2019, 32/2020 – dalje u tekstu: ZL) i odredbe ZOO-a.

14. Prema čl. 80. st. 6. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

15. U konkretnom predmetu, prema stavu ovog suda, nema mjesta primjeni odredbi iz čl. 80. st. 6. ZL-a, suprotno upiranjima tuženika.

16. Naime, odredba čl. 80. st. 6. ZL-a je specijalna odredba navedenog Zakona koja uređuje samo dva slučaja kada dođe do nastanka štete naletom vozila na divljač, pa tako slučaj kada je za uzrokovane štete kriv vozač i slučaj kada je šteta nastala na području lovišta, a uzrokovana je provođenjem lova.

17. Navedeno stoga, a kao što je već obrazloženo, jer u ovom predmetu nije sporna dinamika štetnog događaja, odnosno odlučna činjenica da je vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka] TS upravljao vozilom te da je udario u divljač (divlju svinju) koja je na kolnik istrčala s njemu desne strane.

18. Istovremeno je sud i iskaza saslušanih svjedoka i to AS (list 107. spisa) i svjedokinje LS (listovi 112. i 113. spisa) utvrdio da je vozač TS upravljao brzinom od oko 40 km/h.

19. Dakle, s obzirom na to da između stranaka nije sporna dinamika nastanka prometne nezgode i da je sud utvrdio da se vozač kretao brzinom od oko 40 km/h, to je zaključak ovog suda da je vozač vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] upravljao sukladno propisima kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi.

20. Pritom između stranaka nije sporno da je predmetna dionica ceste bila obilježena prometnim znakom opasnosti "divljač na cesti", dok je brzina kretanja vozača od oko 40 km/h primjerena za suhu dionicu naveden ceste (iskazi AS – list 107. spisa i LS – listovi 112. i 113. spisa).

21. Zbog navedenog, ne radi se o situaciji na koju bi se primijenila specijalna odredbe iz čl. 80. st. 6. t. 1. ZL-a.

22. Također, a s obzirom na to da između stranaka nije sporno da se šteta dogodila izvan lovišta, odnosno nelovnom području, to, prema stavu ovog suda, ne dolazi ni do primjene specijalne odredbe iz čl. 80. st. 6. t. 2. ZL-a.

23. Navedeno stoga jer odredba čl. 80. st. 6. t. 2. ZL-a uređuje štete koje se dogode isključivo na lovištu i koje su nastale zbog provođenja lova.

24. Međutim, prema odredbi iz čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

25. Stav je ovoga suda da divljač i to u konkretnom predmetu divlja svinja na cesti (posebice divlja svibnja koja istrčava na cestu) predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe iz čl. 1064. ZOO-a.

26. Stoga je valjalo kao neosnovan otkloniti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

27. Naime, prema odredbi iz čl. 1. ZL-a tim Zakonom se uređuje gospodarenje lovištem i divljači. Gospodarenje obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova (st. 2.). Poslovi iz st. 2. toga čl. imaju gospodarsku, turističku i rekreativnu funkciju te funkciju zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore (st. 3.).

28. Pritom cilj navedenog Zakona je propisan čl. 4. ZL-a i to je osigurati održivo gospodarenje populacijama divljači i njihovim staništima na način i u obujmu kojim se trajno unapređuje vitalnost populacije divljači, proizvodna sposobnost staništa i biološka raznolikost, čime se postiže ispunjavanje gospodarske, turističke i rekreativne funkcije te funkcije zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore.

29. Prema čl. 7. t. 11. ZL-a lovnogospodarski planovi su lovnogospodarska osnova, program uzgoja divljači, program zaštite divljači i njihove revizije.

30. Prema čl. 7. t. 12. ZL-a lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju toga Zakona.

31. Prema čl. 43. st. 1. ZL-a pravo lova izvršava se kao pravo i dužnost provedbe lovnogospodarskog plana.

32. Prema čl. 44. st. 1. ZL-a lovnogospodarska osnova je planski akt kojim se detaljno uređuje gospodarenje, uzgoj, zaštita, lov i korištenje određenom divljači i lovištem za razdoblje od deset lovnih godina u skladu s mogućnosti staništa te brojnosti i stanjem populacije divljači koja se uzgaja u otvorenim i ograđenim lovištima.

33. Prema čl. 52. ZL-a uzgoj i zaštita divljači obuhvaća sve mjere i radnje propisane lovnogospodarskim planom te brigu o drugim životinjskim vrstama i njihovim staništima.

34. Tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZL-a proizlazi da, iako je divljač u vlasništvu Republike Hrvatske, lovoovlaštenik, u konkretnom predmetu tuženik je ovlašten i dužan gospodariti divljači, odnosno ima sva prava i sve dužnosti vezane uz zaštitu i uzgoj populacije divljači. Ukratko, lovoovlaštenik ima prava i dužnosti vlasnika.

35. Zbog navedenog tuženik je i odgovoran za štetu uzrokovanu od opasne stvari, u konkretnom predmetu divlje svinje koja je izletjela na cestu i uzrokovala prometnu nezgodu u kojoj je oštećeno vozilo osigurano kod tužitelja, suprotno osporavanjima tuženika.

36. Prema odredbi iz čl. 76. ZL-a u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj Zakon ne propisuje drugačije.

37. Time upravo odredba čl. 76. st. 2. ZL-a upućuje na primjenu ZOO-a, a koji je primijenio i ovaj sud.

38. U svakom slučaju, čak i da ne postoji odredba čl. 76. st. 2. ZL-a, došlo bi do primjeni odredbi ZOO-a te primjene svrhe i cilja gospodarenja divljači po ZL-u.

39. Nadalje, u konkretnom predmetu, a koji se vodi između osiguravatelja oštećenika, kao tužitelja protiv osiguravatelja lovačkog društva, kao štetnika, nema mjesta primjeni odredbi Zakon o cestama (Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019 – dalje u tekstu ZC).

40. Naime prema čl. 60. st. 1. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).

41. Stoga, specijalne odredbe iz čl. 60. ZC-a uređuju pitanje odgovornosti osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, a koji nije stranka u ovoj pravnoj stvari.

42. Slijedom iznesenog, a kako između stranaka nije sporna visina isplaćene štete, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u iznosu od 835,62 EUR.

43. Na navedeni iznos valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od dana nakon isplate 2. veljače 2022. (dan isplate između stranaka nije sporan – 1. veljače 2022.) na temelju odredbe iz čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 943. st. 4., a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, suprotno osporavanjima tuženika.

44. Navedeno stoga jer su isplatom na tužitelja prešla sva prava osiguranika (čl. 963. st. 1. ZOO-a).

45. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je valjalo o troškovima postupka odlučiti na temelju odredbe čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

46. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava podneska od 12. listopada 2023. i 8. listopada 2024., za svaki iznso od 150,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 21. studenog 2023. i 30. listopada 2024., za svako iznos od 150,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Tužitelju pripadaju i troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 79,63 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.017,13 EUR s zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje ostalim odnosima, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

47. Međutim, valjalo je odbiti previsoko zatražene troškove, pa tako trošak sastava podneska od 28. veljače 2024., uvećan za PDV, sve primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 8. studenoga 2024.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 39,82 EUR 2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana