Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-177/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene SP, zbog kaznenog djela iz članka 191. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak; dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama optužene i državnog odvjetnika, podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1583/2023-8 od 6. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optužene SP i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optužena SP proglašena je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – nepružanjem pomoći – opisano po članku 123. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, – dalje u tekstu KZ/11), te kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – omogućavanje trošenja droge – opisano i kažnjivo po čl. 191. st. 1. KZ/11, sve kažnjivo u svezi s čl. 51. KZ/11. Na temelju članka 123. stavak 1. KZ/11 optuženoj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te na temelju članka 191. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11 optužena AP osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 69. stavak 1. i 3. KZ/11 optuženici je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22; dalje: ZKP/08.) optuženica je oslobođena od plaćanja troškova postupka.

2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke suda o kaznenoj sankciji (članak 467. točka 4. u svezi članka 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da se žalba uvaži i optuženu osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

3. Protiv te presude žali se optužena SP, putem svoje braniteljice Nikoline Ivetić Sokolić, odvjetnice iz Zagreba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni, te izrečenu kaznu zatvora zamijeni uvjetnom osudom, sve uz izricanje posebne obveze liječenja.

4. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika optužena SP navodi da predlaže da se odbije žalba državnog odvjetnika.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

6. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu optužene SP

7. Optužena SP u žalbi upire da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja se sastoji u tome da se pobijana presuda ne može ispitati jer su razlozi presude potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Navedeno obrazlaže time što u pobijanoj presudi navodi da je optužena SP bila smanjeno ubrojiva, pa time smatra da nije mogla biti svjesna obilježja kaznenog djela niti je htjela njegovo ostvarenje.

7.1. Suprotno žalbenim navodima optužene SP prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju upire žalbom. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i zaključio da je optužena SP bila ubrojiva iako su njene sposobnosti shvaćanja djela i mogućnosti upravljanja svojim postupcima bile smanjene u manjem stupnju, ali ne i bitno, te je postupala sa izravnom namjerom. U odnosu na navedeno prvostupanjski sud dao je valjane, opširne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.2. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optužene SP po službenoj dužnosti u odnosu na navedenu žalbenu osnovu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1.,5.,6.,9. do 11. i članka 468. stavka 2. ZKP/08.

8. Optužena SP žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time da nema dokaza da su optužena SP i LP ciljano pozvali u stan oštećenog da u njihovom stanu konzumira drogu, da je optužena znala da će oštećeni doći kod nje da bi se drogirao, te da je optužena sa LP iznijela iz stana oštećenog jer je do gubitka svijesti oštećenika došlo u privatnosti kupaonice. Žalbom upire da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno glede zaključka prvostupanjskog suda u odnosu na svijest optužene SP, da je oštećeni bio životno ugrožen jer nije imala saznanja koje lijekove oštećeni konzumira i ima sa sobom.

8.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio nesporne i sporne činjenice, te cijenio svaki izvedeni dokaz posebno i u međusobnoj vezi, dajući ocjenu proturječnih dokaza, te utvrdio da su se u radnjama optužene SP ostvarila objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nepružanja pomoći iz članka 123. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela omogućavanja trošenja droge iz članka 191. stavak 1. KZ/11, te za svoju odluku dao jasne, argumentirane i logične razloge koje prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Neosnovano u žalbi upire optužena SP da nema dokaza kako je zajedno sa LP pozvala u stan oštećenog ciljano da u njihovom stanu konzumira drogu jer se za navedeno optužena ne tereti optužbom. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iz dijelova obrane optužene SP koju je ocijenio u tim dijelovima vjerodostojnom, potkrijepljenom izvedenim dokazima (zapisnika o očevidu, zapisnika o obdukciji, poruka pronađenih u mobitelu pokojnog oštećenika koje je pisala optužena, snimke poziva Hitnoj medicinskoj pomoći, te snimke nadzorne kamere, nalaza medicinskog vještaka, vještaka toksikologa, te iskaza svjedoka ĐP, EP) da je optužena SP omogućila trošenje opojne droge oštećenom na način da je stavila na raspolaganje prostor radi trošenja tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom. Da je tome tako proizlazi iz obrane optužene SP koja u obrani ne osporava da je bila svjesna kako oštećenom nije indicirano liječenje metadonom što potkrepljuje SMS poruka u kojoj daje upute oštećenom kako može ostvarivati pravo na metadon kod svoje liječnice o čemu je iskazivao svjedok EP. Nastavno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je optužena SP omogućila oštećenom da se drogira u njezinom stanu na temelju SMS poruka upućenih A, utvrđene svježe oguljotine na čelu, da je na stubištu zatečen bez hlača, da je s obzirom na sadržaj upućene SMS poruke oštećenih izgubio svijest u kupaonici u stanu optužene, što je izazvalo paniku i svijest da se oštećeni predozirao. Prvostupanjski sud dao je opširne, valjane razloge o navedenom koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.2. Suprotno žalbenim navodima optužene SP pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da optužena SP s izravnom namjerom nije pravovremeno, odnosno odmah po uočavanju da je oštećeni bez svijesti, a kada šalje SMS A u 11,44, h pozvala hitnu pomoć. Da je tome tako pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je optužena kao dugogodišnja ovisnica prepoznala da se oštećeni predozirao (pao, bez svijesti), u obrani 12. veljače 2018. godine iskazuje da je bio "urokan" , svjesna je da je u životnoj opasnosti, te poziva Hitnu medicinsku pomoć u 13,27h, dakle skoro dva sata nakon slanja poruka A. Neosnovano žalbom upire kako je moguće da je oštećeni BP iz stana optužene izašao u namjeri da konzumira drogu na stubištu gdje nema kamera. Naime, pravilno je prvostupanjski sud s obzirom na činjenicu da je oštećenik zatečen na stubištu bez odjeće (zapisnik o očevidu obrazloženje pod točkom 8.9.) zaključio da su oštećenog iznijeli optužena i LP, a s ciljem prikaza da nisu povezani s njegovim stanjem. Napose, optužena SP kada zove Hitnu medicinsku pomoć negira poznanstvo s oštećenim, koji je njezin bivši šogor, govori da se radi o njoj nepoznatoj osobi. S obzirom na opširno iznesene valjane razloge o navedenom (obrazloženje pod točkom 12. do 13.) pravilno je prvostupanjski sud optuženu SP proglasio krivom za učin kaznenog djela nepružanja pomoći iz članka 123. stavak1. KZ/11 koja je navedenom radnjom nečinjenja opisanoj u izreci presude, a koja se iscrpljuje u samoj činjenici propuštanja radnje, te posljedica ne ulazi u zakonsko biće niti se utvrđuje, ostvarila elemente zakonskog bića navedenog kaznenog djela. Naime, optužena SP kada je uočila opisano stanje oštećenika nije pravovremeno zatražila jedinu odgovarajuću pomoć pozivanjem hitne medicinske pomoći, pozivanjem hitne pomoći ne spominje da bi oštećenik bio predoziran, pri tome je bila u mogućnosti pružiti navedenu pomoć bez da sebe ozbiljno ugrozi uslijed čega je oštećeni BP preminuo zbog trovanja metadonom i lijekovima tramadolom i diazepamom.

9. Optužena SP žali se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koje vidi u tome da neposredno nakon događaja nije proveden očevid ili pretraga stana optužene, a u svrhu utvrđivanja udaljenosti kupaonice i pozicije kupaonice unutar stana, udaljenosti od ulaznih vrata, pa prema tome je li oštećenik sam izašao iz stana.

9.1. Neosnovano žalbom upire optužena SP da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Navedeno iz razloga jer iz spisa predmeta je razvidno da optužena SP na raspravi održanoj 6. veljače 2024. nije imala dokaznih prijedloga, a navedene činjenice prvostupanjski sud je utvrdio na temelju zapisnika o obdukciji (svježa oguljotina čela) i zapisnika o očevidu (oštećenik je zatečen na stubištu bez hlača, odjeven u majicu,duge gaće i bokserice).

10. Optužena SP pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona, a koju žalbenu osnovu vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju da nije pružila pomoć oštećeniku, da je oštećenom stavljala obloge, nije imala svijest o pogibeljnosti za oštećenika, te da nije postupala s izravnom namjerom.

10.1. Žalbeni navod optužene na povredu kaznenog zakona nema uporišta u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavljala prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, te sugerira drugačiji zaključak glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optužene za navedena kaznena djela. Pri tome je za naglasiti da se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da bi trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, dakle da su se u radnjama optužene SP stekli objektivni i subjektivni elementi bića kaznenih djela protiv života i tijela – nepružanja pomoći iz članka 123. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - omogućavanje trošenja opojnih droga iz članak 191. stavak 1. KZ/11 kako je opisano u izreci pobijane presude.

Na žalbu državnog odvjetnika i optužene na odluku o kazni

11. Nije u pravu državni odvjetnika kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti u odnosu na otegotnu okolnost (smrtna posljedica). Smatra da je optužena VP u vrijeme inkriminacije postupala iznimno proračunato, organizirano, vođena isključivo tome da od sebe otkloni kaznenopravnu odgovornost, ne izražavajući žaljenje i kajanje zbog navedenog. Pravilno je prvostupanjski sud vrednovao olakotne i otegotne okolnosti, te u granicama propisane kazne za navedena kaznena djela pravilno utvrdio pojedinačne kazne, te jedinstvenu kaznu koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Optužena SP žali se zbog odluke o kazni jer smatra da prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao olakotne okolnosti na strani optužene, da je trebao više cijeniti činjenicu da optužena unatoč ovisnosti o drogama, teškoj anemiji savjesna majka koja je podigla svoje dijete bez intervencije Centra za socijalnu skrb, a sada nakon donošenja pobijane presude razvile su se suicidalne misli, poremećaj prilagodbe, emocionalna nestabilna ličnost.

12.1. Prilikom donošenja odluke o kazni prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Dakle, smanjena ubrojivost optužene, neosuđivanost, prekršajna nekažnjavanost, kao olakotne okolnosti. Prvostupanjski sud pravilno je vrednovao i otegotnu okolnost da je optuženica iznijela predoziranog oštećenika na stubište, ostavila ga bez odjeće, bila svjesna da je zbog predoziranosti drogom može nastupiti smrt kod oštećenika koja je nastupila, te cijeneći sve naprijed okolnosti pravilno je prvostupanjski sud optuženoj SP za kazneno djelo nepružanje pomoći iz članka 123. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te za kazneno djelo omogućivanje trošenja droge iz članka 191. stavak 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te primjenom odredbi za odmjeravanje kazne kod stjecaja kaznenih djela iz članka 51. KZ/11 osudio optuženu SP na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženu i sve ostale da ne čine kaznena djela, shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optužena počinjenjem kaznenih djela nanijela društvu u cjelini (članak 41. i 47. KZ/11). Nastavno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud optuženoj SP izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti koja ima trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora sukladno članku 69. KZ/11. Optužena SP dugogodišnji je konzument opijata, prije 25 godina uvedena je u supstitucijski metadonski program u kojem se još uvijek nalazi. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je kazneno djelo počinjeno zbog odlučujućeg djelovanja ovisnosti o drogama, te da postoji opasnost zbog ovisnosti ako ne bi bila uključena u daljnji program liječenja značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenog djela pa i težeg stupnja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka psihijatra izrekao optuženoj SP sigurnosnu mjeru obveznog liječenja o ovisnosti o drogama čija je svrha otklanjanje okolnosti koje omogućuju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela i čija je svrha specijalno preventivna sukladno članku 66. KZ/11.

13. Slijedom navedenog, žalbe optužene SP i državnog odvjetnika nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 8. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač