Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Klanjcu
Klanjec, Trg mira 1
Poslovni broj: Pp-1308/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, po sucu Jasni Pleško Grahovac uz sudjelovanje Karoline Vrabec kao zapisničara rješavajući po optužnom prijedlogu Policijske postaje Klanjec, Klasa:211-07/24-5/16838, Urbroj: 511-17-07-24-1 od 6. srpnja 2024., protiv okrivljenika MŠ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19 , 84/2, 114/22 i 36/24 dalje: ZZNO), nakon provedene glavne rasprave 9. listopada 2024. u prisutnosti okrivljenika i tužitelja, nastavka glavne rasprave dana 6. studenoga 2024. u odsutnosti okrivljenika i prisutnosti punomoćnika tužitelja, te objave presude u odsutnosti stranaka, na temelju čl. 179. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22 dalje: PZ), dana 8. studenoga 2024. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik: MŠ, sin HŠ i PŠ rođ. ZŠ, rođen **.**.1975. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], SSS, elektrotehničar, nezaposlen, korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 150,00 eura mjesečno, te naknade za ugroženog kupca energenata u iznosu od 70,00 eura, udovac, otac jednog djeteta, državljanin RH, nekažnjavan,
k r i v j e
što se dana 30. lipnja 2024. u 09,00 sati u mjestu Letovčan Tomaševecčki 23, nasilnički ponašao u obitelji pod utjecajem alkohola od 0,36 g/kg, prema svojem ocu GŠ, rođenom **.**.1953., OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji je i ujedno osoba starije životne dobi, na način da je istoga najprije verbalno vrijeđao pogrdnim riječima „što očeš ti od mene, ti bi mene izbacio iz kuće, ti si niš koristi“, nakon čega ga je fizički napao na način da ga je uhvatio rukama za njegove ruke i odgurnuo ga od sebe na zid, a navedeni događaj dogodio se u nazočnosti PŠ, rođene **.**.1953., OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim prebivalištem na adresi [adresa], odnosno osobe starije životne dobi, a što je kod žrtve HŠ prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, dok prilikom fizičkog napada nije zadobio nikakve povrede te je odbio ponuđenu liječničku pomoć,
dakle, počinio psihičko i fizičko nasilje u obitelji prema ocu koji je osoba starije životne dobi,
čime je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. pa mu se temeljem navedenog propisa i primjenom čl. 37. PZ-a
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 750,00 (sedamstopedeset) eura.
II. Okrivljeni je izrečenu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude putem priložene uplatnice. Ako okrivljeni u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, odnosno 500,00 (petsto) eura, na temelju čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona smatrati će se da je novčanu kaznu platio u cijelosti, u protivnom će se izrečena kazna u cijelosti naplatiti ovrhom na novčanim sredstvima okrivljenika sukladno čl. 152. st. 4. istoga zakona.
III. Na temelju čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti ukupne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 117,28 eura (stosedamnaesteuraidvade- setosamcenti), od čega se 100,00 eura odnosi na paušalnu svotu suda, a 17,28 eura na putni trošak svjedoka, u istom roku kao i novčanu kaznu, u protivnom će se isti naplatiti ovrhom na novčanim sredstvima okrivljenika sukladno čl. 152. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Klanjec podnijela je ovome sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika MŠ zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik je pristupio na glavnu raspravu 9. listopada 2024. te iznio svoju obranu navodeći da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, a prije nastavka glavne rasprave 6. studenoga 2024. okrivljenik svoj izostanak nije opravdao pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona.
3. Na glavnoj raspravi održanoj 9. listopada 2024. okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Naveo je da je ujutro 30. lipnja 2024. normalno ustao i kad je došao u kuhinju njegova kćerka MŠV mu je rekla da je te noći njegova majka pala pokušavajući dohvatiti lijek i da je natukla ruku. Majka mu je pokazala desnu nadlakticu i vidio je da je ista poplavila pa je svome ocu GŠ prigovorio što joj nije po noći pomogao jer zna da je majka teško pokretna i slaba. Oca je to naljutilo pa mu je rekao „ja ću tebe likvidirati“, na što mu je odgovorio „možeš pokušati“. Nastala je velika napetost između njih dvojice pa je njegova kćerka stala između njih kako ne bi došlo do fizičkog sukoba. Odustao je od daljnje rasprave, uzeo psa i otišao s njime prošetati po selu. Kad je bio nekoliko minuta udaljen od njihove kuće, pokraj njega se zaustavio policijski auto i policajac ga je upitao je li on MŠ, a kad je odgovorio potvrdno, rekao mu je da upravo njega traže. Pokazao mu je gdje je njihova kuća u [adresa] pa su mu oni rekli da dođe pješice za njima. Krenuo je, no na tom putu zaustavila ga je jedna susjeda s kojom je inače dobar i koja ga je pitala što se događa kad ide policija, na što joj je rekao da nema sad vremena o tome raspravljati. No, ona ga je tada pozvala da proba njezin višnjevac, pa je ipak otišao kod nje i popio taj višnjevac i odatle je bila vidljiva koncentracija alkohola od 0,46 g/kg koju su mu policajci na zapisniku umanjili za granicu dopuštene pogreške mjerenja na 0,36 g/kg. Potom je došao u kuću gdje su policajci obavili razgovor s njegovim roditeljima i kćerkom, a potom i sa njime, a na odlasku mu je čak jedan policajac i pružio ruku. Prilikom postupanja bila je pozvana i Hitna pomoć, no utvrđeno je da ni otac ni on nemaju nikakve ozljede. Na poseban upit suca je li ekipa hitne pomoći pregledala njegovu majku, izjavio je da ne zna jer je on s policajcem razgovarao u kuhinji, a policajka je s njegovim roditeljima i kćerkom razgovarala vani na dvorištu. Tvrdi da nije svog oca vrijeđao pogrdnim riječima koje mu se stavljaju na teret, a nije s njime bio niti u nikakvom fizičkom kontaktu, tj. nije ga uhvatio rukama za njegove ruke i odgurnuo ga od sebe u zid kako mu se stavlja na teret jer je bila njegova kćerka između njih. Nadalje, istaknuo je da je hrvatski dragovoljac iz Domovinskog rata, da je u to vrijeme pri padu iz vojnog kamiona ozlijedio kralježnicu, da ima dijagnosticiran PTSP i posljedično svemu tome ne može mirno stajati dok mu netko prijeti da će ga likvidirati. Naveo je da je tu prijetnju shvatio ozbiljno jer je otac to povikao prema njemu povišenim tonom i pun bijesa, iako se oca zapravo ne boji. Na upit suca je li tražio kazneno procesuiranje svoga oca zbog kaznenog djela prijetnje, okrivljeni je izjavio da nije. Napomenuo je da se nakon tog događaja situacija u kući smirila tako da je sada dobar s ocem. Istaknuo je da su njegovi roditelji još nekoliko tjedana nakon tog događaja živjeli u kući u [adresa], a potom su se vratili u stan u [adresa] u [adresa], gdje majka ima prijavljeno prebivalište jer je majka imala puno zakazanih liječničkih pregleda. Kćerka se također vratila u Zagreb gdje živi u [adresa] sa svojom majkom CŠ, tako da sad živi sam u [adresa]. Naveo je da je slabijeg imovnog stanja budući da je nezaposlen, ali na zavodu za zapošljavanje ne ostvaruje pravo na naknadu jer je nezaposlen dulje od deset godina. Prima socijalnu pomoć u iznosu od 150,00 eura i povremeno braniteljski dodatak od 100 eura. Ima ostvareno oko 20 godina radnog staža s beneficijama i utvrđena mu je trajna nesposobnost za rad tako da je pokrenuo postupak ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu. Od prve supruge s kojom ima kćerku se razveo, nakon čega se oženio sa drugom ženom koja je umrla prije deset godina, što je za njega bio dodatni stres i tada je prestao raditi i preselio u Zagorje.
4. U dokaznom postupku sud je ispitao oštećenog GŠ u svojstvu svjedoka, te svjedokinje PŠ i MŠV. Također je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, tj. Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, serijski broj: [serijski broj] od 30. lipnja 2024. na ime MŠ (list 4 spisa), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji SŠ, Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom i Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list 5-9 spisa), Obavijest počinitelju prekršaja temeljem čl. 109. a Prekršajnog zakona, serijski broj: [serijski broj] od 30. lipnja 2024. na ime okrivljenika (list 10 spisa), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 30. lipnja 2024. (list 11-13 spisa), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 30. lipnja 2024. (list 14-15 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka HŠ od 30. lipnja 2024. (list 16-18 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka PŠ od 30. lipnja 2024. (list 19-21 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka MŠV od 30. lipnja 2024. (list 22-24 spisa), pročitao Izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list 25-26 spisa) i izvršio uvid u Izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zabok o obiteljskim prilikama, Klasa: 552-04/24-13/13, Urbroj:139-097-01-01-01-24-7 od 24. srpnja 2024. (list 28-30 spisa).
5. Oštećeni GŠ na glavnoj raspravi dana 6. studenoga 2024. izjavio je da je njegov sin MŠ dugogodišnji ovisnik o drogama i liječi se od te ovisnosti. Kad pije lijekove onda mu je ponašanje donekle prihvatljivo, ali kad ih ne pije, onda uopće normalno ne funkcionira te postaje verbalno i fizički agresivan. Naveo je da njegova supruga PŠ i on inače žive u [adresa], ali su vrlo često ovdje u njegovoj rodnoj kući u [adresa], koju je naslijedio od pokojnih roditelja, a u toj kući stalno živi njegov sin MŠ. Tako su i tog 30. lipnja 2024. bili svi u toj kući, uključujući i unuku MŠV. U noći koja je prethodila kritičnom događaju, njegova supruga je sama od sebe pala s kreveta na pod, što je njega i unuku probudilo i iznenadili su se kad su ju vidjeli na podu. Naime, to je stara drvena kuća koja ima jednu veliku spavaću sobu gdje u bračnom krevetu spavaju supruga i on, a na dodatnom krevetu obično spava unuka kad je s njima. Osim toga dogradio je jednu malu sobicu iza kuće u kojoj spava sin MŠ. Kad je supruga pala, unuka i on su ju zajednički dizali i pokušali staviti na krevet, što je očito probudilo MŠ i on je iz svoje sobe počeo lupati po zidu i počeo na njih vikati što rade, neka začepe gubice, da su glupani i druge pogrdne riječi kojih nije mogao sjetiti. U jutarnjim satima svi su ustali i došli u kuhinju, a nakon njih došao je i MŠ te bez ikakvog razloga počeo se na njih derati i vikati da što su radili po noći, imao je jako izbečene oči i bio verbalno jako agresivan, te mu je bilo jasno da se ponovno doveo u tu situaciju jer nije pio lijekove. Mirnim tonom pokušali su mu objasniti da je mama sama od sebe pala s kreveta, no on je onda još jače počeo vikati na njega što je on radio i kako je to čuvao mamu. Zamolio ga je da prestane jer da će inače riješiti ovu situaciju kao što je rješavao u Zagrebu dok je živio s njima, a on je znao da to znači da će pozvati policiju. Tada je na njega počeo vikati da što on hoće od njega, da ga hoće izbaciti iz kuće, da je on niškoristi i još druge uvrede, a i majci često govori da je niškoristi, da je glupa i luda i druge uvrede. Svi su sjedili za stolom i doručkovali, a MŠ je nakon toga ustao i krenuo prema njemu s namjerom da ga udari pa je ustao od stola i počeo uzmicati, ali nije mogao dalje od zida. Kad je leđima bio naslonjen na zid i kad mu se MŠ u potpunosti približio i vikao na njega unoseći mu se u lice, odgurnuo ga je od sebe i uspio sa stola uzeti mobitel te istrčati van i nazvao policiju. Naveo je da su njegova supruga i unuka stale ispred izlaza iz kuće jer je MŠ krenuo za njim i tako su ga spriječile da dođe za njim na dvorište. Nakon nekoliko minuta MŠ se primirio i izašao iz kuće te sa svojim velikom psom otišao u šetnju, a on je tek onda ušao u kuću, a svi troje su izašli van kad su došli policajci. Njega nisu zatekli kod kuće jer je bio negdje u šetnji sa psom, pa su im pokazali u kojem pravcu je otišao i otišli su ga potražiti. Uskoro su se vratili, a sin i pas došli su za njima te su ušli u kuću gdje su s MŠ obavili razgovor. Naveo je da je on ostao i dalje vani i nije slušao razgovor policije s MŠ. Nadodao je da ovo nije bio izolirani incident jer se njegov sin vrlo često tako ponašao prema njima, što ih vrlo uznemirava i vrijeđa njihovo dostojanstvo jer to nisu zaslužili. MŠ se razveo od prve žene s kojom ima kćer ČŠ i prvih nekoliko godina ni MŠ ni njegova supruga se nisu o njoj brinuli, tako da je ona od svoje četvrte do jedanaeste godine živjela sa njima, a nakon toga ju je ipak prihvatila njezina majka kod koje i sada živi. Također je izjavio da je MŠ nekada bio u Hrvatskoj vojsci u postrojbi Tigrovi, no s njima je sporazumno raskinuo ugovor o radu jer je postao ovisnik o drogama i kao takav nije mogao biti član postrojbe. Nije imao gdje živjeti pa se doselio u [adresa] u njegovu rodnu kuću, što mu je dopustio i istu dogradio s jednom sobicom i kupaonicom, tako da ima normalne uvjete za život. Socijalna pomoć koju njegov sin prima nije mu dovoljna niti za osnovne životne potrebe, tako da mu oni još uvijek pomažu u preživljavanju, kupuju mu hranu, a dugi niz godina ga je vozio i na kontrolne preglede kod psihijatra dr. Žunića u KB Sestre Milosrdnice, Psihijatrijski odjel u Zagrebu. Kod njega je problem ovisnost o drogi, a kad nema droge onda o zamjenskim tabletama. Naime, njemu liječnik odobrava zamjenske tablete, no iako bi MŠ trebao piti iste kroz mjesec dana, on ih potroši već za tjedan dana, a nakon toga postaje nemogućeg ponašanja, vrlo neugodan i agresivan. Prije dvadesetak godina proveo je dvije godine u komuni za odvikavanje od ovisnosti u Cisti Velikoj u Dalmatinskoj Zagori i kad je izašao, jedno vrijeme je bio donekle dobro, a potom se vratio starim lošim navikama. Smatra da bi se MŠ trebao u bolnici liječiti pod nadzorom liječnika kako bi pravodobno pio lijekove i u količini koja mu je propisana za svaki dan. Njima je kao roditeljima vrlo teško što se on kao odrasla osoba nikako ne može stabilizirati, nije im toliki problem financijski mu pomagati, nego mu doista žele dobro kako bi mogao normalno živjeti i sačuvati zdravlje. Na upit punomoćnika tužitelja u kakvim je sada odnosima sa okrivljenim sinom, svjedok je odgovorio da ne komuniciraju previše jer je s njim teško razgovarati budući da smatra da je uvijek u pravu te je i dalje sklon omalovažavati ih. No unatoč tome, supruga i on i dalje dolaze u tu kuću jer im je to postala vikendica pa borave svi u toj kući, ali bez suvišnih razgovora.
6. Svjedokinja PŠ na glavnoj raspravi 6. studenoga 2024. izjavila je da je u noći prije spornog događaja htjela ustati iz kreveta, no zavrtjelo joj se u glavi pa je pala na pod. Priskočili su joj suprug i unuka te ju dignuli s poda, a čula je da je sin MŠ s druge strane iz svoje sobice lupio po zidu i vikao neka začepe. Ujutro su svi bili u kuhinji za stolom i MŠ je počeo bez ikakvog razloga verbalno napadati supruga kako ju to čuva, zašto je pala po noći na pod i izgovarao još neke druge pogrdne riječi kojih se sada više ne može sjetiti. Naime, on je prije ovog događaja nekoliko dana bio u jačoj depresiji jer je prebrzo popio lijekove koje mu je psihijatar propisao pa ih poslije više nije imao i u takvom stanju postaje agresivan. Ustao je od stola i prišao suprugu te mu počeo zavrtati ruke, na što se suprug izmaknuo, a unuka je stala između njih te počela vičući moliti MŠ da ne napada djeda te čak i kleknula pred oca da ne ode za suprugom van. Naime, suprug je pobjegao s mobitelom na dvorište i pozvao policiju. Nakon nekog vremena sin MŠ je otišao sa psom u šetnju pa su ga policajci otišli potražiti i vratio se za njima do kuće. Tada se već bio primirio i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo. Napomenula je da je nju cijeli ovaj događaj jako uznemirio i preplašio jer su i njoj već tanki živci budući da su kod sina već dugi niz godina prisutni psihički problemi. Njezin suprug i njihova kćer su niz godina skrbili o unuci koja je živjela s njima nakon što se sin razveo od supruge jer tada ni jedan od njih dvoje nije o njoj mogao voditi brigu. Njezino je mišljenje da mu treba stručna liječnička pomoć, odnosno liječenje pod nadzorom budući da ovako ne pije redovito lijekove pa mu često dođe „žuta minuta“ kada eksplodira i bude prost prema svima njima. Izjavila je da suprug i ona i dalje dolaze ovdje u kuću u [adresa], sa sobom donesu uvijek dosta hrane tako da sve što skuha ponudi i MŠ i vodi brigu o njemu. Kao majci vrlo joj je teško kad vidi da se sin ne uspijeva stabilizirati i želja joj je da se izliječi kako bi mogao normalno živjeti. Napomenula je da on inače nije loša osoba, ponekad zna iskazati prema njoj ljubav i pažnju, npr. od socijalne pomoći joj kupi čokolino ili čokoladu i s velikim veseljem joj to da, tako da joj se ponekad čini kao da je još malo dijete. Istaknula je svoje mišljenje da bi redovito uzimanje prave terapije njemu pomoglo da očuva zdravlje, a time bi i svi oni pokraj njega mogli normalno živjeti.
7. Svjedokinja MŠV na glavnoj raspravi 6. studenoga 2024. izjavila je da je u noći prije kritičnog događaja njezina baka PŠ pala s kreveta, a pošto su djed GŠ i ona spavali u istoj sobi s njom, jako je vrisnula jer se prestrašila, a potom su ju dignuli i vratili u krevet. U drugoj sobi spavao je njezin otac MŠ i očito ga je to probudilo te počeo vikati na njih da ušute. Smjestili su baku u krevet i vratili se na spavanje. Ujutro je oca srela u kupaonici i on ju pitao kakva je to galama bila noćas, na što mu je rekla da je baka pala iz kreveta. On je tada naglo izašao iz kupaonice i otišao u kuhinju gdje su bili djed i baka te počeo vikati na djeda „kako ti je to mama pala iz kreveta“. Djed mu je odgovorio da nije njemu pala, nego da je sama pala iz kreveta. Otac je ponovno vičući pitao djeda kako mu je to baka pala, na što mu je djed odgovorio da mu je već dosta i da će ga likvidirati iz kuće, pri čemu je mislio da će ga odstraniti iz kuće, a ne njega fizički likvidirati. Naime, djed je njemu prijavio prebivalište u toj kući, a oni ostali dolaze tamo za vikend ili preko ljeta pa svi skupa onda tamo žive. Njezinog oca je naljutilo to što mu je djed rekao pa mu se približio i zgrabio ga za ruke te odgurnuo prema zidu, a ona je stala između njih i vikala na oca da prestane, neka ne napada djeda, te je čak i kleknula pred oca moleći ga da prestane. U jednom momentu je djed uspio uzeti mobitel i istrčati iz kuće pa je rekao da će pozvati policiju. Nakon kraćeg vremena otac je otišao u šetnju sa psom i kasnije se vratio u pratnji policije. Bilo je vidljivo da je uznemiren pa je policija pozvala hitnu pomoć. Liječnik mu je dao dvije injekcije za smirenje i nisu ga nigdje dalje vodili, tako da se smirio i ostao s njima u kući. Napomenula je da je otac dugogodišnji ovisnik o drogama, a i razvojačeni hrvatski branitelj koji ima zbog toga psihičkih problema u vidu nesanice i agresivnog ponašanja, te postaje vrlo razdražljiv kad ne pije lijekove. Smatra da bi mu trebalo pomoći da se liječi jer se ranije i liječio, no sada misli da bi trebao biti pod nadzorom liječnika jer ovako lijekove ne pije redovito. Nikome od njih nije cilj nešto drugo nego da ozdravi te da svi skupa mogu normalno živjeti.
8. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da je kritične prigode najprije došlo do verbalnog sukoba između okrivljenog MŠ i njegovog oca HŠ, koji je osoba starije životne dobi. Spornu činjenicu da je okrivljenik svojeg oca vrijeđao govoreći mu „ što očeš ti od mene, ti bi mene izbacio iz kuće, ti si niš koristi“, a nakon čega da je došlo i do fizičkog napada opisanog u izreci ove presude, sud je utvrdio temeljem iskaza ispitanih svjedokinja i oštećenog koji su o navedenom u bitnome jednako iskazivali pa je sud njihove iskaze ocijenio istinitima. Da je navedenom događaju osim oštećenog GŠ, bila nazočna i majka okrivljenika ZŠ, koja je također osoba starije životne dobi, također proizlazi iz njihovih iskaza, a čime su u potpunosti ispunjena obilježja prekršaja. Nasuprot uvjerljivim iskazima ispitanog oštećenika i svjedokinja, okrivljenikova obrana da je između oca i njega došlo do napetosti jer je prigovorio ocu što je majka tijekom noći pala sa kreveta te da nije došlo do sukoba jer je između njih dvojice stala njegova kćer MŠV, odbačena je kao neuvjerljiva. Otac okrivljenika uvjerljivo je svjedočio da mu je okrivljenik uputio upravo riječi navedene u izreci ove presude, koje su po svojoj prirodi svađalačke i uvredljive, a majka okrivljenika također je potvrdila da je isti bez razloga verbalno napao oca spočitavajući mu što je ista noću pala, te mu izgovarao i druge pogrdne riječi kojih se na ročištu nije mogla sjetiti. Uvjerljivo je svjedočila da je tijekom fizičkog kontakta okrivljenik ocu zavrtao ruke, radi čega je unuka stala između njih pa je otac uspio pobjeći van kuće i pozvati policiju. Kćerka okrivljenika je također uvjerljivo svjedočila da je okrivljenik svoga oca zgrabio za ruke i odgurnuo prema zidu, pa je ona stala između njih, vičući ocu da prestane napadati djeda, te čak i kleknula pred oca moleći ga da prestane. Dakle, obrana okrivljenika ocijenjena je kao neistinita jer je u suprotnosti s ostalim dokazima koji su prihvaćeni kao vjerodostojni, pa sud smatra da je ista dana isključivo u cilju izbjegavanja sankcije za prekršajno ponašanje.
9. Okrivljenik je u pozivu suda i obavijesti tužitelja po čl. 109. a Prekršajnog zakona bio propisno upozoren da se u slučaju neopravdanog izostanka rasprava može održati i presuda donijeti u njegovoj odsutnosti. Obzirom da svoj izostanak s nastavka glavne rasprave 6. studenoga 2024. nije opravdao, a svoju obranu ranije iznio 9. listopada 2024. kada je i pozvan na iduće ročište, dovršena je glavna rasprava u njegovoj odsutnosti, a 8. studenoga 2024. objavljena presuda.
10. Odredba članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u stavku 5. propisuje da će se onaj tko nasije počini na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana.
11. Kako se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, proglašen je krivim te mu je sud izrekao novčanu kaznu kao u izreci ove presude. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini prekršajne sankcije sud je vodio računa o svim okolnostima propisanim čl. 36. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku je kao olakšavajuće uzeo činjenicu da do sada nije kažnjavan radi nikakvih prekršaja, kao i činjenicu da je nezaposlen, dok naročitih otežavajućih okolnosti nije našao pa mu je izrekao ublaženu novčanu kaznu s uvjerenjem da će se istom postići svrha kažnjavanja i da će se okrivljenik okaniti nasilnih obrazaca ponašanja.
12. Na temelju čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona valjalo je okrivljenika upozoriti da ako u roku za plaćanje novčane kazne, a koji je rok određen u izreci presude, plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
13. Troškovi postupka dosuđeni su u paušalnom iznosu na temelju zakonskih propisa citiranih u izreci ove presude, a prilikom njihovog odmjeravanja vođeno je računa o trajanju i složenosti postupka, te imovnom stanju okrivljenika, a istima su pridodani i putni troškovi svjedoka.
14. Iz iznijetih razloga valjalo je riješiti kao u izreci ove presude.
U Klanjcu 8. studenoga 2024.
Zapisničar
Sudac
Karolina Vrabec
Jasna Pleško Grahovac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se u roku od 8 dana po primitku iste podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu RH putem ovog Općinskog suda u 2 istovjetna pisana primjerka.
Dostaviti:
1. Okrivljenik: MŠ, [adresa]
2. Oštećeni: GŠ, [adresa]
3. Tužitelj: Policijska postaja Klanjec, Trg mira 3
4. Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Klanjec, po pravomoćnosti 5. Arhiv
