Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5318/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene političke stranke Hrvatske demokratske zajednice, zbog prekršaja iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“ broj 82/2008., 12572011., 20/2012., 138/2012. i 69/2017.), odlučujući o žalbi okrivljene političke stranke Hrvatske demokratske zajednice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 23. ožujka 2022., broj: Pp - 2434/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba okrivljene političke stranke Hrvatske demokratske zajednice, kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljena politička stranka Hrvatska demokratska zajednica je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 (pedeset) eura.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 23. ožujka 2022., broj: Pp - 2434/2021-9, proglašena je krivom okrivljena politička stranka Hrvatska demokratska zajednica da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova, za koji joj je, izrečena novčana kazna 20.000,00 kuna, koju kaznu je okrivljena politička stranka dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.
2.Protiv te presude, okrivljena politička stranke Hrvatska demokratska zajednica pravodobno je po braniteljici odvjetnici Branki Raić-Sudar podnijela žalbu naznačujući da se žali iz svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3.Žalba nije osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljene političke stranke povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljena politička stranka pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljena politička stranka Hrvatska demokratska zajednica ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno budući da prvostupanjski sud nije uvažio činjenice koje su iznesene i u pisanoj obrani, a posebno da okrivljena politička stranka pri sastavljanju kandidacijske liste za Gradsko vijeće grada Vinkovaca nije bio u mogućnosti na listu uvrstiti veći broj ženskog spola, iako je tome pristupio izuzetno odgovorno, a sve iz razloga jer nije bilo dovoljno osoba ženskog spola koje bi pristale biti kandidati za izbor članova Općinskog vijeća. Osim toga, ističe da nije postojao niti bilo kakav nemar, nego nezainteresiranost kandidata ženskog spola što je objektivna okolnost dok bi odustajanja od kandidiranja uslijed takve okolnosti bilo grubo kršenje zajamčenih prava političkih stranaka te da de facto nije niti ostvarena osjetna neuravnoteženost budući da nedostaje tek jedan ženski kandidat, odnosno da je kandidacijska lista Gradskog vijeća grada Vinkovaca imala 8 ženskih kandidata, a strogo matematički gledano da je bilo potrebno najmanje 8,4 ženskih kandidata radi čega bi se moglo zaključiti da ustvari ne nedostaje ženskih kandidata.
5.1.Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
5.2.Naime, iz provedenog dokaznog postupka, i to obavijesti o zastupljenosti žena na pravovaljanim kandidacijskim listama za Gradsko vijeće Grada Vinkovaca, proizlazi da je Gradsko izborno povjerenstvo Grada Vinkovaca utvrdio da tri predlagatelja kandidacijskih lista i to DP - Domovinski pokret, HDZ – Hrvatska demokratska zajednica i HSU – Hrvatska stranka umirovljenika nisu poštivali odredbu o zastupljenosti žena na kandidacijskim listama koja za Grad Vinkovce iznosi devet žena od dvadeset jednog vijećnika u Gradskom vijeću, već su na kandidacijsku listu uvrstili četiri žene, a što proizlazi iz kandidacijske liste za izbor članova gradskog vijeća grada Vinkovaca (list 15-16 spisa).
5.3.Imajući u vidu naprijed navedeno nisu osnovani žalbeni navodi okrivljene političke stranke kojima tvrdi da nije ostvarena osjetna neuravnoteženost budući da nedostaje tek jedan ženski kandidat, jer je kandidacijska lista Gradskog vijeća grada Vinkovaca imala 8 kandidata, a strogo matematički gledano proizlazi da je potrebno najmanje 8,4 ženskih kandidata, čime nije ostvarena osjetna neuravnoteženost. Naime, kao što je odlomku 5.2. obrazloženja ove drugostupanjske odluke navedeno, od ukupno potrebnih devet kandidatkinja (8,4 znači više od 8 ženskih kandidata), okrivljena politička stranka Hrvatska demokratska zajednica na kandidacijsku listu je uvrstila 4 kandidatkinje (a. ne 8 kako navodi), a čime je ostvarila i sva bitna obilježja prekršaja koji joj se optužbom stavlja na teret. Zaštita ravnopravnosti te ujedno zabrana diskriminacije spolova su propisane kao najviše zaštićene vrednote propisane odredbom članka 3. Ustava republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.) kao i odredbom članka 14.1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 1372003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.), zbog čega je okrivljena politička stranka Hrvatska demokratska zajednica - HDZ u konkretnom slučaju bila dužna osigurati i poduzeti sve potrebne mjere kako bi se na konkretnoj kandidacijskoj listi za članove Gradskog vijeća grada Vinkovaca osigurao dovoljan broj kandidata i ženskih osoba radi ostvarenja načela ravnopravnosti spolova, posebice vodeći računa kako se radi o funkcijama zastupnika za članove predstavničkih tijela jedinca lokalne i područne (regionalne) samouprave, a kojim se političkim funkcijama odlučuje o značajnim pitanjima za građane lokalne jedinice, te u tom smislu žalbeni navodi okrivljene ne mogu umanjiti njemu prekršajnu odgovornost te ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
6.Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljena politička stranka ističe da pogrešno prvostupanjski sud nije cijenio sve olakotne okolnosti, a uslijed kojih je imao osnova za primjenu odredbi o ublažavanju, odnosno primijeniti odredbe o oslobođenju
od kazne.
6.1.Naime, za počinjeni prekršaj zakonom je propisano da će se predlagatelj kandidacijske liste za izbore za članove gradskih vijeća kazniti novčanom kaznom od 40.000,00 kuna, jasno je da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti počinjenja prekršaja obzirom da je novčana kazna izrečena u iznosu ispod zakonom propisanog fiksnog iznosa, budući da je izrečena novčana kazna od 20.000,00 kuna, unatoč činjenici da je pri odmjeravanju kazne cijenio raniju osuđivanost okrivljene političke stranke. Imajući da je okrivljena politička stranka Hrvatska demokratska zajednica pravomoćno osuđivana radi istog prekršaja i to odlukom Općinskog suda u Virovitici, broj: Pp-1992/2021 od 26. listopada 2021., pravomoćno 11. studenog 2021. (u odnosu na ostale odluke navedene u osobnim podacima okrivljene političke stranke nastupila je sukladno članku 77. Prekršajnog zakona, rehabilitacija), i po ocjeni ovog suda nema osnova za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne. Potrebno je istaknuti da iako je prvostupanjski sud izrekao ublaženu novčanu kaznu a u izreci pobijane presude nije naveo zakonsku osnovu za ublažavanje, odnosno odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, čime je i počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava u korist okrivljene dok ovaj drugostupanjski sud tu povredu nije mogao otkloniti budući da je u tom pravcu izostala žalba tužitelja.
6.2.Isto tako, nije u pravu okrivljena politička stranka kada ističe da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao primijeniti institut oslobođenja od kazne.
6.2.1.Naime, institut oslobođenja od kazne reguliran je odredbom članka 38. Prekršajnog zakona, prema kojoj je postupanje suda u primjeni ovog instituta ograničeno na procesne situacije kad je zakonom izričito propisano da će sud počinitelja prekršaja osloboditi od kazne (stavak 1.), odnosno kad je zakonom propisana takva mogućnost (stavak 2.). Dakle, odredbom članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona, propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja prekršaja; kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak te kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. Iz citirane zakonske odredbe, jasno proizlazi da se, u ovom konkretnom slučaju ne radi niti o jednoj procesnoj situaciji koja, prema citiranoj zakonskoj odredbi članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona, mora biti ispunjena da bi sud imao mogućnost primijeniti institut oslobođenja od kazne.
6.3.Stoga, žalba okrivljene političke strane zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni nije osnovana.
7.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 50,00 eura, predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote.
8.Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenu političku stranku, braniteljicu i tužitelja.
