Poslovni broj: 12 Kzd-68/2022-27
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji za mladež tog suda Tei Mirošević kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Lovrić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika OZ, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, broj: KOz-DO-3/2022 od 10. siječnja 2022. izmijenjene 16. siječnja 2023., 16. travnja 2024. i 8. studenog 2024., nakon javne rasprave održane dana 8. studenog 2024. u prisutnosti savjetnice općinskog državnog odvjetnika u Velikoj Gorici Ines Mance Štimac te optuženika OZ, dana **.**.2024. objavio je, a dana 8. studenoga 2024.
p r e s u d i o j e
I. Optuženi OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i S rođene K, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, šumarski tehničar i enolog, sa završenom SSS, nezaposlen sa socijalnom pomoći od cca 70,00 eura za plin i struju, rastavljen, otac dvoje djece, suvlasnik vinograda i nekretnina - kuće i zemlje koju je naslijedio iza pokojne majke zajedno s bratom, nalazi se na slobodi
k r i v j e
što je:
u razdoblju od 6. travnja 2020. do 8. studenoga 2024., iako je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-557/14- 11 od 8. srpnja 2015. presuđen da za uzdržavanje SZ, rođene **.**.2002. i KZ, rođenog **.**.1999., doprinosi mjesečno iznos od 345,08 eura pa nadalje za oboje, iako svjestan svoje obveze i radno sposoban, u navedenom razdoblju nije plaćao za uzdržavanje svog sina i svoje kćeri, čime im je uskratio dužno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 17.426,51 eura,
dakle, nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršenom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,
čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisana u članku 172. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjiva po članku 172. stavak 2. KZ/11.
II. Temeljem članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom OZ se za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja na štetu djeteta KZ
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI
III. Temeljem članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom OZ se za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja na štetu djeteta SZ
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI
pa se na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi OZ
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE te se na temelju članka 56. KZ/11 optuženom OZ se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik za vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju članka 56. stavak 4. KZ/11 u vezi s člankom 62. stavkom 1. točka 1. i 10. KZ/11 optuženom OZ se
i z r i č e
POSEBNA OBVEZA
da popravi štetu nanesenu kaznenim djelom na način da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude oštećenom KZ uplati iznos od 8.109,37 (osam tisuća sto devet eura i trideset sedam centi) eura i oštećenoj SZ uplati iznos od 9.317,15 (devet tisuća tristo sedamnaest eura i petnaest centi) eura te da nastavi ispunjavati obvezu uzdržavanja za dijete SZ uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.
IV. Na temelju odredbe članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. i 10. KZ/11. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.
V. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi OZ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj: KOz-DO- 3/2022 od 10. siječnja 2022., pokrenut je postupak protiv optuženika zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja - opisano i kažnjivo po članku 172. stavak 1. KZ/11. Zastupnica optužbe je na raspravi dana 16. siječnja 2023., 16. travnja 2024. i 8. studenog 2024. ne dirajući pritom u identitet optužbe, izmijenila činjenični opis optužnice na način kako je navedeno u izreci presude odnosno na način da je prošireno razdoblje inkriminacije do zaključno 8. studenoga 2024. te sukladno tome izmijenjen i iznos uzdržavanja koji je optuženik uskratio oštećenoj djeci te on iznosi 17.426,51 eura. Također, optužnica je izmijenjena u dijelu u kojem predlaže da se optuženiku izrekne posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 da popravi štetu nanesenu kaznenim djelom na način da u roku od godinu dana od pravomoćnosti presude oštećenom KZ isplati iznos od 8.109,37 eura te oštećenoj SZ uplati iznos od 9.317,15 eura te da temeljem članka 62. stavak 2. točka 10. ubuduće ispunjava svoju obvezu uzdržavanja u odnosu na dijete SZ uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.
2. ODO Velika Gorica je tražilo da se optuženik oglasi krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom te osudi na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine uz primjenu uvjetne osude s vremenom provjeravanja od tri (3) godine.
3. Optuženi OZ, nakon konačne izmjene činjeničnog opisa iz optužnice na raspravi održanoj 8. studenoga 2024. pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. 4. Tijekom provedenog dokaznog postupka sud je pročitao: presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-557/14 od 8. srpnja 2015. uz potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti (listovi 5-6 i 69-76 spisa), Očevidnik FINA-e neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (listovi 9-44 spisa), rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb (listovi 45-47 spisa), dokumentaciju FINA-e (listovi 48-50 spisa), potvrde o prometu po računu ZZ u [adresa] (listovi 51-58 spisa), potvrdu Gimnazije od 28. travnja 2021. da se SZ redovno školuje (list 80 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka, zakonske zastupnice oštećene djece ZZ (listovi 89-90 spisa), potvrdu Filozofskog fakulteta da se SZ redovno školuje (list 91 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika s DVD snimkom (listovi 101-105 spisa), rješenje Ovr Ob- 12/2019 Općinskog suda u Požegi, te rješenje Općinskog suda u Požegi broj Z- 245/2023, dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb sa karticama novčane pomoći za mlt. korsnike KZ i SZ (list 149-152 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitaka za optuženog (list 136), dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Požega i potvrda s podacima o prijavama za evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 154-155), ispitana je majka i zakonske zastupnice oštećenika ZZ dan na raspravi 3. travnja 2023., (list 159-160 spisa), podaci od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Požega (list 163 spisa), a na kraju dokaznog postupka izvršen je i uvid u izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika (list 165-168 spisa).
5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka optuženik je naveo kako je točno da nije ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja na način na koji je bio dužan prema svojoj djeci no istaknuo je da nije imao namjeru ne plaćati dužno uzdržavanje već je u istome bio objektivno spriječen. Naveo je kako je do 2020. redovito plaćao uzdržavanje na način da je u tome pomagao njegov ujak a kad on nije imao mogućnosti više činiti isto, prestao je plaćati. Istaknuo je kako su njegova trenutno i jedina mjesečna primanja od Ministarstva branitelja i to u iznosu od 150,00 eura te 70,00 eura za drva za ogrjev. Dodatno, povremeno radi fizičke poslove no to sve nije dovoljno da bi plaćao uzdržavanje. Tijekom inkriminiranog razdoblja svojoj djeci nikada nije davao novac na ruke, ali kada su se vidjeli uvijek je imao neki poklon za njih. S djecom je cijelo vrijeme u dobrim odnosima i često se viđamo. U inkriminiranom razdoblju nije bio zaposlen, samo je išao na nadnice. Stalno je tražio posao ali isti nije bio u mogućnosti pronaći. Cijelo vrijeme je prijavljen na burzu te su ga s iste redovito slali na razgovor za posao, međutim nikada nije uspio dobiti posao. Smatra da je to zbog njegovih godina. Dodatna prepreka bila mu je činjenica da se protiv njega vodi kazneni postupak.
6. S obzirom na ovakve navode optuženog proizlazi da nije bilo sporno da u inkriminiranom razdoblju optuženik nije plaćao za uzdržavanje djece TZ i SZ, međutim optuženik spori svoju odgovornost za terećeno mu djelo.
7. Ispitana pred VI. Policijskom postajom Zagreb, oštećena ZZ navela je da kako živi sa djecom u stanu od 35 kvadrata, zajedno sa djecom ĆZ i SZ te kako su se susreti djece s ocem odvijali prema njihovom međusobnom dogovoru te ukoliko do istog nije došlo, djeca su provodila vrijeme u Zagrebu s ocem svaki drugi vikend u mjesecu i to subotom od 10,00 do 19,00 sati te nedjeljom od 10,00 sati do 19,00 sati te u tjednu, svaki drugi četvrtak od 16,00 sati do 20,00 sati. Nadalje, navela je kako se njezin bivši suprug OZ odselio iz njhovog stana još 2013. i to radi njegova problema s alkoholom. Iako su susreti određeni presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, optuženi OZ nije održavao susrete s djecom već je bilo nekoliko pokušaja viđanja djece s ocem. Istaknula je kako je optuženom po presudi bilo određeno da plaća 1.300,00 kuna mjesečno za svako dijete međutim isti to nije izvršavao stoga je podnijela zahtjev u FINA-i za prisilnu naplatu no ni na taj način se nije mogla naplatiti zbog nedostatka novčanih sredstava njegovom računu. Obratila se Centru za socijalnu skrb za pomoć te je primala privremeno uzdržavanje za djecu u iznosu od 200,00 kuna po djetetu. Istaknula je kako je zadnja, ali djelomična uplata od strane optuženika bila 6. travnja 2020. Osim manjih povremenih iznosa, optuženik ni na koji način nije doprinosio uzdržavanju djece. Na raspravi 16. travnja 2024. zakonska zastupnica ispitana u svojstvu svjedoka ostala je kod iskaza te dodatno navela da je u odnosu na prethodnu raspravu njezin sin diplomirao u rujnu 2023. međutim nije točno sigurna kada ali sa sigurnošću mogu reći da je od prosinca 2023. zaposlen te da okrivljenik za njega više nije u obvezi plaćanja uzdržavanja. Kći s druge strane se redovno školuje te je studentica 3. godine te je okrivljenik i dalje u obvezi plaćanja uzdržavanja za istu a koje uzdržavanje kako za kćer tako i za sina nije izvršavao, konkretno od održavanja prethodne rasprave nije izvršio niti jednu uplatu na ime uzdržavanja. Navela je i kako okrivljeni s djecom kontaktira jedino putem telefona a djeca za blagdane odlaze kod njega u [adresa] kojim susretima ona nije prisutna te joj nije poznato da bi im prilikom tih susreta davao ikakav novac. Nije joj poznato zdravstveno stanje okrivljenika budući da nisu u kontaktu. Također joj nije poznato imovinsko stanje okrivljenika niti njegova navodna nemogućnost plaćanja uzdržavanja. U odnosu na prethodnu raspravu nije bilo nikakvih promjena u ovršnom postupku koji je pokrenut protiv okrivljenika, nikakva novčana sredstva nisu joj bila dosuđena u istom. Nije sigurna tko je ovrhovoditelj u tom postupku ali sjeća se da je u razdoblju dok je kćer još bila maloljetna ona dala punomoć u njeno ime odvjetnici za pokretanje ovrhe.
8. Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P2-557/14- 11 od 8. srpnja 2015. proizlazi da je optuženi dužan po osnovi uzdržavanja za KZ i SZ plaćati iznos u visini od 2.600,00 mjesečno za oboje i to počevši od rujna 2015. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti najkasnije do 15. u mjesecu. Navedenu obvezu je dužan izvršavati uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice djece. Iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate vidljiva su novčana sredstva ustegnuta s računa optuženika na račun ovrhovoditelja ZZ u razdoblju do 2020. godine. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb proizlazi da je mlt. KZ i mlt SZ bilo priznato pravo na privremeno uzdržavanje od strane Centra za socijalnu skrb Zagreb, a koje pravo je prestalo 31. listopada 2017. Iz dokumentacije FINA-e utvrđeno je da je 28. kolovoza 2019. ovrhovoditelju ZZ dostavljena potvrda o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava ovršenika MZ te da je ista evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Iz potvrde o prometu po računu ZZ u Zagrebačkoj banci vidljiv je promet po istom u razdoblju od 2016. do 2019. godine. Iz potvrde Gimnazije od 28. travnja 2021. te potvrde o redovitom studiranju Filozofskog fakulteta u Zagrebu utvrđeno je da se SZ redovito školuje odnosno da je upisana kao redoviti student Filozofskog fakulteta u Zagrebu na preddiplomski sveučilišni studij akademske godine 2021./2022. Iz rješenja Općinskog suda u Požegi broj Z-245/2023 od 22. ožujka 2023. proizlazi da se dopušta upis na temelju rješenja Općinskog suda u Požegi broj Ovr Ob-12/19 od 20. prosinca 2022. od dosudi nekretnine, na nekretninama OZ (vinograd 809 m²). Iz dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb sa karticama novčane pomoći za mlt. korsnike KZ i SZ proizlazi da je oštećenicima isplaćivano privremeno uzdržavanje u razdoblju 2016. do 2017. godine. Iz potvrde o visini dohotka i primitaka za optuženog vidljivo je da isti nije ostvario primitke u 2022. godini. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Požega proizlazi da je optuženik od 14. listopada 2020. pa nadalje prijavljen u evidenciji nezaposlenih osoba.
9. Upozoreni u smislu članka 285. stavka 3. i 6. ZKP/08 o tome da ne moraju svjedočiti, te da se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, oštećenici KZ i SZ su prihvatili zakonsku blagodat te nisu iskazivali u ovom kaznenom postupku.
10. Cijeneći obranu optuženika, te dovodeći istu u vezu s iskazom zakonske zastupnice oštećenika te spisu priležećom dokumentacijom, a cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud je došao do sljedećih zaključaka.
11. Iz obrane optuženika proizlazi kako optuženik negira odgovornost za nepoštivanje svoje obveze uzdržavanja djece KZ i SZ te se opravdava činjenicom da nije bio u mogućnosti plaćati isto. Sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu u kojem priznaje da nije redovito plaćao uzdržavanje za djecu KZ i SZ budući da je u tom dijelu njegova obrana suglasna iskazu oštećene ZZ i spisu priležećoj materijalnoj dokumentaciji. Sud nije prihvatio obranu optuženog u dijelu u kojem osporava da bi neplaćanje uzdržavanje bila njegova odgovornost cijeneći takvu obranu neživotnom i nelogičnom te usmjerenom na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti. Optuženik paušalno ističe da nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje djece pravdajući isto da bi bio "objektivno spriječen" međutim navedene probleme nije ni na koji način objasnio a niti dokumentirao, a sud takvu obranu nije mogao niti provjeriti. Nesporno je da je optuženik za cijelog trajanja inkriminiranog razdoblja bio nezaposlen i prijavljen na Hrvatski zavod za zapošljavanje, međutim stav je ovoga suda da je optuženik znajući da je u obvezi plaćanja uzdržavanja plaćanja za svoju djecu trebao uložiti dodatan napor i trud u pronalazak posla kojim bi osigurao financijska sredstva za plaćanje istog, odnosno, da ukoliko je smatrao da je obveza uzdržavanja previsoko određena te da nadilazi njegove stvarne financijske mogućnosti, trebao je iskoristiti zakonsku mogućnost i zatražiti da se korigira odluka kojom mu je određena visina dužnog uzdržavanja. Budući da optuženik nije učinio niti jedno niti drugo, sve navedeno upućuje na zaključak da se na njegovoj strani radi zapravo o neprihvatljivoj pasivnosti i izbjegavanju odgovornosti koja nikako ne može biti opravdanje u nepostupanju po sudskoj odluci i uskraćivanju dužnog uzdržavanja vlastitoj djeci te posljedično prebacivanju odgovornosti o financijskom zbrinjavanju djece isključivo na majku istih. U prilog navedenom utvrđenju ovog suda govori i činjenica da je optuženik na raspravi 16. travnja 2024. predao pismo namjere Gospodarstva Kutjevo Turković d.o.o. iz kojeg proizlazi da namjeravaju optuženika zaposliti na šumarskim poslovima te da su ga kontaktirali u više navrata i da je on u njihovoj evidenciji za šumarske poslove, međutim do rasprave 8. studenog 2024. njegov radnopravni status je i dalje ostao nepromijenjen, odnosno optuženik je i nadalje bio nezaposlen.
12. Sud u cijelosti prihvaća i cijeni istinitim iskaz oštećene ZZ, obzirom da je ista detaljno i okolnosno, te, po ocjeni suda, uvjerljivo i životno, opisala optuženikovo postupanje, a koji iskaz je potkrijepljen pročitanom materijalnom dokumentacijom vjerodostojnost koje nije dovođena u pitanje te ju sud također prihvaća, sud nije našao razloga da bi se svjedokinja davanjem lažnog iskaza izlagala opasnosti da se protiv nje pokrene kazneni postupak.
13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, te analizirajući obranu optuženika i istu uspoređujući sa ostalim provedenim dokazima, ovaj sud smatra da je optuženik OZ počinio inkriminirano mu kazneno djelo na način kako je navedeno u izreci ove presude te da nisu postojali opravdani razlozi zbog kojih optuženik nije plaćao uzdržavanje te da ne postoje okolnosti zbog kojih bi sud istoga oslobodio kaznene odgovornosti. Valja istaknuti da je obveza plaćanja uzdržavanja prvenstveno obveza roditelja djeteta te da ta obveza kao takva egzistira dokle god postoje uvjeti i okolnosti navedeni u odluci kojom je roditelj obvezan na plaćanje uzdržavanje i to upravo na način određen u istoj, dakle u točno određenoj visini i rokovima, i ima se izvršavati upravo na način određen u toj odluci odnosno uplatama na konkretno određen račun. Nadalje, primarna je odgovornost upravo tog roditelja koji je obvezan na plaćanje uzdržavanja da sam vodi računa o postojanju i trajanju te obveze te osiguranju novčanih sredstava kojima bi bio u mogućnosti podmiriti tu obvezu. U konkretnom predmetu optuženik je sudjelovao u životu svoje djece ostvarujući kontakte s njima, ali nije pritom plaćao uzdržavanje za iste što ovaj sud smatra neprihvatljivim. Također, optuženikovo neplaćanje uzdržavanje ne može opravdati niti njegovim zdravstvenim stanjem niti je tijekom kaznenog postupka dovedena u pitanje njegova općenita radna sposobnost.
14. Slijedom iznijetog u ovom postupku utvrđeno je optuženik na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P2-557/14-11 od 8. srpnja 2015. bio dužan po osnovi uzdržavanja za tada maloljetnog KZ te tada maloljetnu SZ plaćati iznos u visini od 345,08 eura mjesečno do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke, i unatoč tome što je bio svjestan ove svoje obveze, zdrav i radno sposoban, nije plaćao uzdržavanje a za to nije imao objektivnih razloga.
15. Postupajući na opisani način optuženi OZ nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje dvoje djece te je time ostvario objektivna obilježja kaznenog djela – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u članku 172. stavku 1. i 2. KZ/11, a i subjektivna postupajući s neizravnom namjerom neplaćanja uzdržavanja jer je bio svjestan svoje obveze i ipak je pristao nepostupati po istoj. Pritom njegova ubrojivost i svijest o zabranjenosti kaznenih djela nije dovedena u pitanje. Pobude iz kojih je počinjeno kazneno djelo ne odudaraju od uobičajenih motiva počinjenja takvih kaznenih djela, dok jačina ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra i okolnosti u kojima su kaznena djela počinjena, a posebice inkriminirano razdoblje, ukazuju na veći stupanj upornosti i kriminalne volje.
16. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazneno pravne sankcije koju bi trebalo primijeniti prema optuženiku sud je uzeo u obzir slijedeće okolnosti.
17. Kao olakotno sud je cijenio okolnost da optuženik iako ne plaća uzdržavanje za svoju djecu s istima održava odnos koji se ogleda u redovitim susretima na način da djeca dolaze kod njega u [adresa], a od otegotnih okolnosti sud je cijenio upornost u protupravnom postupanju koja okolnost se ogleda u duljini inkriminiranog razdoblja kao i činjenici da optuženik niti nakon pokretanja ovog kaznenog postupka nije učinio ništa da bi popravio štetu učinjenu kaznenim djelom. Ta činjenica upućuje na nedostatak bilo kakve volje na strani istog u pogledu ispunjavanja obveze uzdržavanja koju ima prema svojoj djeci. Nadalje, optuženik je prema izvatku iz kaznene evidencije već kazneno osuđivan i to presudom Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja K- 452/2014 od 23. ožujka 2022. a koja je postala pravomoćna 18. siječnja 2023., a kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od tri godine za kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavak 2 KZ/11. te presudom Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja K-27/2012 od 15. srpnja 2022. a koja je postala pravomoćna 4. listopada 2023., a kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od četiri godine za kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavak 2 KZ/11.
18. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11 optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od 8 (osam mjeseci) da bi mu potom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te je potom optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Slijedom navedenog sud smatra da je izrečena kazna dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela te da ju nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja a ujedno će mu biti dana mogućnost da na slobodi započne konačno privrjeđivati i uplaćivati za dospjelo a neplaćeno uzdržavanje za svoju djecu.
19. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 3 (tri) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da protupravno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da je izrečena uvjetna osuda uz prijetnju kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine kroz vrijeme provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine, te uz izrečenu posebnu obvezu da popravi štetu nanesenu kaznenim djelom na način da u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude oštećenom KZ uplati iznos od 8.109,37 (osam tisuća sto devet eura i trideset sedam centi) eura i oštećenoj SZ uplati iznos od 9.317,15 (devet tisuća tristo sedamnaest eura i petnaest centi) eura te da nastavi ispunjavati obvezu uzdržavanja za dijete SZ uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, u konkretnom slučaju primjerena sankcija koja će utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela, te će ista biti i jasna poruka društvu o osudi kaznenih djela i pravednosti sankcioniranja počinitelja kaznenih djela.
20. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. i članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.
21. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, obzirom da je nezaposlen i bez primanja te je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje i osoba koje je dužan uzdržavati.
U Velikoj Gorici 13. studenoga 2024.
Zapisničar
Sutkinja za mladež:
Ana Lovrić
Tea Mirošević
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnošenja žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog ovjerovljenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjerka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici na broj KOz-DO-3/22
2. Optuženi OZ
3. Branitelj optuženika, odvjetnik Vladimir Trešćec
4. Oštećena SZ
5. Oštećenik KZ
6. Opunomoćenica oštećenika, odvjetnica Mirjana Kopić