REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-2042/2019-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog VT, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj K-DO-3146/2019 od 18. prosinca 2019., nakon održane javne rasprave 16. rujna 2024. i 7. studenog 2024., u prisutnosti savjetnice u OKDO Zagreb GT, optuženog i branitelja optuženog, odvjetnika Vinka Marinkovića, dana 7. studenog 2024., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj K-2042/19-2 od 20. prosinca 2019.

II. Optuženi DT, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i RT rođene G, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom osnovnom školom, trgovac, zaposlen u Instar Modestos, s plaćom od 700,00 eura, vlasnik kuće na adresi prebivališta, te kafića na adresi [adresa], oženjen, otac dvoje punoljetne djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

- dana 3. listopada 2019., oko 21,00 sat, u [adresa], u poslovnom prostoru na navedenoj adresi, nakon što ga je UT, po završenoj intervenciji policijskih službenika, zamolila da izađe iz poslovnog prostora, u namjeri da istu ustraši, rekao joj: "neće to samo tako proći, ja ću ti strgati ruke, noge i glavu“, a koje riječi su kod UT izazvale osjećaj straha,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ-a.

III. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ-a optuženi DT se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI.

IV. Temeljem članka 56. KZ-a optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ-a.

1.1. Dana 20. prosinca 2019. ovaj sud je donio presudu s kaznenim nalogom broj K- 2042/19-2 protiv kojeg je optuženi uložio prigovor, a sukladno čemu je isti valjalo staviti izvan snage.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitani su kao svjedoci VTC i HT, a pročitano je i razgledano: službena zabilješka o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 3. listopada 2019., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika VT od 9. listopada 2019. sa snimkom ispitivanja, zapisnik o ispitivanju oštećene UT od 26. studenog 2009., ugovor o kupoprodaji nekretnine od 21. listopada 2016. između ZT i TT te VT, te ugovor o kupoprodaji nekretnine između TT i VT od 5. rujna 2017. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog, a nakon čega je optuženi iznio svoju obranu.

4. U svojoj obrani, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, optuženi DT naveo je kako je on kupio kafić zajedno s TT od ZT. Držao je taj kafić, a oni su mu stalno radili probleme te su zvali policiju. Nakon nekog vremena otkupio je od TT njezin dio, poslije toga je došao u kafić i tamo je zatekao neke ljude te ih je pitao da li mogu izaći, na što su mu oni rekli da su oni tu svoji i da neće izaći. Nikome nije prijetio inkriminiranog dana, jer mu to ne treba, obzirom je samohrani otac. UT je uvijek govorila da će ga zatvoriti, a kako zna da je radila kod odvjetnika Hodaka to mu je i njega spominjala.

4.1 Na poseban upit branitelja odgovorio je da se radi o malom kafiću, svjedoci koji su ispitani bili su unutra, a radi se o prostoru od nekih dva do tri metra, gdje su oni bili te ih je on zamolio da izađu, no oni nisu htjeli izaći. Sjeća se da je došla policija te da su upisali i njega i oštećenu, te je on naknadno dobio poziv da se javi na policiju. Od predmetnog događaja oni su njemu na silu ušli u prostor i više taj kafić nije mogao koristiti, a nije imao potrebe tamo ići jer je stalno nešto bilo. Na poseban upit zastupnice optužbe rekao je da se vodi sudski postupak oko vlasništva tog kafića te da je isti još u tijeku, iako to nema smisla jer je on taj kafić legalno kupio. Na upit što je mislio pod tim da ga je UT htjela zatvoriti, odgovorio je da misli da je ona htjela zaštiti i pomoći svom ocu, to jest kao da on nije kupio legalno taj kafić, već da ga je kupio na silu, a to se ne može. Na poseban upit suda naveo je da je predmetnog dana UT u kafiću vidio, no s istom uopće nije razgovarao niti joj se obratio niti ona njemu.

5. U predmetnom postupku nije sporno da je 3. listopada 2029. oko 21,00 sati u poslovnom prostoru na adresi u [adresa] došlo do susreta između oštećene i optuženog, da je došla policija po pozivu, budući da isto proizlazi kako iz iskaza oštećene, svjedoka, tako i obrane optuženog, kao i iz pročitane materijalne dokumentacije, no sporno je da li je optuženi te zgode nakon odlaska policijskih službenika oštećenoj uputio i riječi prijetećeg sadržaja, to jest da li je kod iste izazvao osjećaj straha, odnosno da li je ozbiljno prijetio da će ju teško tjelesno ozlijediti i time počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ-a.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu s iskazom optuženog, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnju iz članka 139. stavka 2. KZ-a i to upravo na način kako mu je stavljeno na teret citiranom optužnicom OKDO Zagreb.

7. Oštećena UT izjavila je da joj je **.**.2019. umrla pomajka, ZT, koja je u vlasništvu imala poslovni prostor u Zagrebu, na adresi [adresa], u kojem se nalazio ugostiteljski objekt, dok su tata i pomajka živjeli na prvom katu obiteljske kuće. Prije smrti pomajka je sklopila ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora s TT i VT. Obzirom je taj ugovor od strane VT sklopljen na prijevaran način, pomajka je prije smrti pokrenula tužbu protiv istog i TT, u kojem je TT priznala da su na prijevaran način kupili navedeni poslovni prostor. Sprovod pomajke bio je 4. listopada 2019., a dan ranije 3. listopada 2019. oko 19,30 sati na telefon ju je nazvala sestra ŠT koja je bila dosta uzrujana i uplašena te je rekla da je u navedeni poslovni prostor nasilno ušao DT te da je zbog toga pozvala policiju. Odmah nakon toga otišla je do poslovnog prostora gdje je zatekla sestru ŠT i svog oca ĐT te je na parkingu uočila VT. U međuvremenu na mjesto događaja došla je policijska ophodnja te njezin suprug VTC i njegov prijatelj HT. Nezadovoljan ishodom policijske intervencije, koja ih je uputila da probleme oko poslovnog prostora rješavaju putem suda, nakon čega su policijski službenici otišli otišli, DT je počeo negodovati, ušao je u poslovni prostor, na što ga je pristojno i ljubazno zamolila da ga napusti i da ima u vidu situaciju u kojoj se nalaze, obzirom su sutradan trebali pokopati pomajku. Na to joj se DT bijesno obratio riječima govoreći: "neće to samo tako proći, ja ću ti strgati ruke, noge i glavu". Ostala je zatečena i šokirana tim prijetnjama, jako se uplašila te se povukla u skladište, a optuženi je otišao iz poslovnog prostora. Prijetnje su kod nje izazvale osjećaj straha i uznemirenosti te se boji da se prijetnje ne ostvare, s time da je još mjesec dana nakon događaja pila tablete za smirenje, obzirom su je te prijetnje jako uzrujale.

8. Iz iskaza svjedokinje VTC, supruga oštećene, proizlazi da se više svih detalja ne sjeća, obzirom je događaj bio prije više godina, no zna da je optuženi radio probleme u tom kafiću, koji su oni prije držali, te zna da je supruga bila vrijeđana te da joj je optuženi uputio prijetnje. Zna da je optuženi uletio u kafić, s time da se ne sjeća riječi koje je isti izrekao, no sjeća se da je supruga bila izvan sebe te da je tada došla HT i njemu u kafić te da mu je rekla da će ga prijaviti jer joj se prijeti.

8.1. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorio je da ne može reći, obzirom na protek vremena, u kakvom emotivnom stanju je tada bio optuženi, jer se detalja više ne sjeća, no zna da je bilo problema između optuženog i njegove supruge, odnosno svađe i prijetnje, no ne zna oko čega. Na poseban upit branitelja odgovorio je da su HT i on sjedili u kafiću i to nekih pet do šest metara na udaljenosti od šanka i ulaza gdje se nalazila supruga, kada im je supruga došla reći da joj je optuženi prijetio. Tast je od njega preuzeo vođenje kafića, obzirom su oni izašli iz kafića, no kako mu je supruga rekla da se dalje ne petlja u posao oko kafića ne zna što je s istim bilo. Jednako tako ne zna da li je optuženi kupio ili iznajmio taj kafić, no zna da je bilo nekih problema. Kada mu je rečeno da je predmetni događaj bio u listopadu 2019. naveo je da se ne sjeća u kojem statusu je tada optuženi dolazio u kafić, a obzirom na protek godina.

9. Iz iskaza svjedoka HT, proizlazi da su u kafiću sjedili UT, AT i još jedna prijateljica, te se sjeća da je UT optuženi prijetio prstom, nakon čega je UT bila pod stresom te misli da je čak i plakala. Nakon toga s UT je išao u policiju kako bi to prijavili. Misli da se predmetni događaj dogodio prije korone, možda 2019.

9.1. Na upit da li se sjeća što je optuženi govorio inkriminirane zgode rekao je da je govorio nešto tipa da UT neće dobro proći, to je osobno čuo, a i prstom je optuženi pokazivao prema njoj. Zbog proteka vremena više se ne sjeća što je bilo nakon izrečenih prijetnji pa do trenutka kada su otišli isto prijaviti. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorio je da ne zna ništa o odnosu između UT i optuženog, a tom prilikom optuženi se derao te je izgledao kao da je pod stresom, s time da se on istog nije preplašio, ali UT je. Na poseban upit branitelja rekao je da kada se predmetni događaj događao da je sjedio unutar kafića, a UT da je bila na nekoj udaljenosti od oko četiri metra, s time da je ista hodala, tako da je bilo trenutaka kada mu je bila bliže i kada je bila dalje.

10. Iz službene zabilješke o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 3. listopada 2019. u 20,05 sati, proizlazi da je optuženi dojavio da mu je netko provalio u lokal, dok je dolaskom policijskih službenika na mjesto dojave u 20,25 sati optuženi zatečen zajedno sa ĐT i UT, te je navedeno kako na mjestu događaja nisu utvrđeni elementi prekršaja ili kaznenog djela.

11. Iz pročitanih ugovora o kupoprodaji nekretnine proizlazi da je ZT **.**.2016. prodala, na navedenoj adresi, poslovni prostor – caffe bar TT i VT, a **.**.2017. da je TT svoj dio onda prodala VT.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene kao vjerodostojan, istinit i uvjerljiv obzirom je na životan i logičan način opisala kako dinamiku cijelog događaja, tako i prijetnje koje joj je inkriminiranog dana uputio optuženi, a zbog kojih riječi je odmah istog dana podnijela i kaznenu prijavu. Naime, oštećena kao žrtva detaljno je opisala cijeli događaj i predmetni sukob oko vlasništva caffe bara, te je objasnila kako se je prestrašila riječi koje joj je optuženi izgovorio, a koje prijetnje je prenijele svjedocima, no koji se zbog proteka više od pet godina više ne sjećaju točnih riječi, za razliku od oštećene koja je iskaz dala mjesec i pol po događanju pa se svega sjećala. Oštećena je isto tako vrlo uvjerljivo opisala kako je doživjela izgovorene riječi, a svjedoci su sudu potvrdili i prenijeli stanje u kojem se oštećena nalazila, pa je tako svjedok UT rekao da je bila van sebe, dok je svjedok HT naveo da se oštećena preplašila prijetnji, da je čak i plakala nakon što joj je optuženi rekao da neće dobro proći, s time da je još naveo kako se je optuženi tada i derao i prstom pokazivao prema oštećenoj. Svjedoci su tako potvrdili navode oštećene, koja je i sama navela da je ostala zatečena i šokirana zbog upućenih joj prijetnji.

13. Iskaze svjedoka UT i HT sud je u cijelosti ocijenio uvjerljivim, istinitim, i logičnim, a okolnost da se isti više ne sjećaju svih detalja, kako je već ranije napisano, jest prirodno obzirom na protek vremena, no suglasno su iskazivali kako im je oštećena navela da joj je optuženi prijetio, a svjedok HT je i sam čuo da je optuženi rekao da oštećena neće dobro proći.

14. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da postoji spor oko vlasništva te da je kupio poslovni prostor od pomajke oštećene, obzirom su ti dijelovi iskaza u suglasnosti s iskazom oštećene te materijalnom dokumentacijom. Sud nije prihvatio dio obrane optuženog da predmetnog dana se oštećenoj uopće nije obratio kao i da joj nije uputio prijeteće riječi. Taj dio iskaza sud ne prihvaća, te ga smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s iskazom oštećene i ispitanih svjedoka, koje iskaze je sud u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne. Jednako tako sud ne vjeruje da ga oštećena lažno tereti, obzirom je dokazano upravo suprotno.

15. Materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka u potpunosti je prihvaćena, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

16. Sud je tako zaključio da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama, to jest isto proizlazi iz riječi koje je optuženi uputio oštećenoj, i to da će joj strgati ruke, noge i glavu. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenoj da će ju ozlijediti. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha, uznemirenosti i zabrinutosti za tjelesni integritet, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećene koja je u svom iskazu navela kako se jako uplašila i uznemirila. Da je oštećena uslijed izgovorenih prijetnji i ponašanja optuženog osjetila uznemirenost i zabrinutost za tjelesni integritet potvrđuje i činjenica da je odmah o tome obavijestila policiju, kao i okolnost da je zbog događaja morala uzimati i tablete za smirenje.

17. Ovaj sud je tako našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji oštećenoj upućuje inkriminirane riječi stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, bio svjestan da riječi koje izgovara kod oštećene moraju izazvati strah, uznemirenost i zabrinutost za tjelesni integritet, a radi se o riječima koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha, uznemirenosti i zabrinutosti za tjelesni integritet, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenu te je isto želio učiniti. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje i uznemiravanje adresata.

18. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ-a.

19. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

20. Posebne otegotne okolnosti sud nije pronašao, dok je olakotnim cijenio korektno držanje pred sudom, te kaznenu neosuđivanost.

21. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzete su u obzir i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, a to je spor oko vlasništva poslovnog prostora, što sud može razumjeti, međutim isto ga nikako ne opravdava u počinjenju djela, no ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni.

21.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je pri tome vodio računa da je optuženi kazneno neosuđivana osoba, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen s pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati incidentom u njegovom životu, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe ne može rješavati ispoljavanjem nasilja. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je spomenuti rok kušnje, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, već da se radilo o izoliranom nasilnom ekscesu, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

22. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, koje troškove je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ocjena je da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optuženog, imajući pri tome na umu da je zaposlen i da ima imovinu s kojom raspolaže.

U Zagrebu 7. studenog 2024.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj K-DO-3146/2019

2. optuženom VT, [adresa]

3. branitelju optuženog, odvjetniku Vinku Marinkoviću

4. oštećenoj UT, [adresa] – nakon pravomoćnosti