Poslovni broj: UsI-1463/2022-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja DT, Augsburg, Schweriner 7, SR Njemačka, zastupanog po opunomoćenicima MT, Vedranu Gjeneru i Nikoli Jakšiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu "Jakšić, Gjenero i partneri" j. t. d. iz Dubrovnika, Iva Vojnovića 25, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi trošarine na duhanske prerađevine, 07. studenoga 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/21- 01/286, URBROJ. 513-04-22-3 od 29. travnja 2022. godine i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Dubrovnik, KLASA: UP/I-415-02/20-09/107, URBROJ: 513-02-8039/5-21-8 od 17. svibnja 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/21-01/286, URBROJ. 513-04-22-3 od 29. travnja 2022. godine, odbijena je žalba DT (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Dubrovnik, KLASA: UP/I-415-02/20-09/107, URBROJ: 513-02-8039/5-21-8 od 17. svibnja 2021. godine, kojim mu je određeno da je zbog nezakonitog korištenja duhanskih prerađevina, naknadno pronađenih u kamp kućici marke Ford freetec A 678G, njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], i to 2218 paketića (44960 komada) cigareta marke Most Classic, 20 paketića (400 komada) cigareta marke Ashima i 10 paketića (200 komada) cigareta marke Shantall, na ime trošarine dužan platiti iznos od 48.736,64 kn, uz kamate u iznosu od 1.247,91 kn.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 04. srpnja 2022. godine tužitelj je naveo da pobija rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Istaknuo je da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti zbog počinjenja djela dvaput, da je pravomoćno osuđen za kazneno djelo nezakonitog prijevoza duhanskih prerađevina, te da je vođenjem carinskog postupka povrijeđeno načelo ne bis in idem, utemeljujući svoj stav na presudama u predmetima Europskog suda za ljudska prava Maresti protiv Hrvatske i Ruotsalainen protiv Finske, kao i u odluci Ustavnog suda broj U-III-5981/2016. S tim u vezi smatra da je riječ o kaznenoj trošarini odnosno o kazni, a ne o carinskoj obvezi i da prijestupi o kojima je riječ u konkretnom predmetu mogu zakonodavno biti okvalificirani kao dio upravnog režima, ali da im se time ne oduzima kaznena konotacija. Naveo je i da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku, te da se izjasni o svim bitnim činjenicama i okolnostima, te da nije pravilno proveden ni ispitni postupak. Tužitelj je predložio da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, te da mu se naknadi trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Podneskom koji je zaprimljen pred ovim sudom 09. listopada 2024. godine tužitelj je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu, te je predložio da se njegova tužba usvoji. Popisao je trošak spora, i to za sastav tužbe 1.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 250,00 eura.

5. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 10. listopada 2024. godine stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile.

6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prvostupanjsko tijelo je prvotno 01. prosinca 2020. godine donijelo rješenje kojim je tužitelja obvezalo na plaćanje trošarine u iznosu od 323.595,68 kuna na duhanske prerađevine (cigarete) jer je u kamp kućici marke Ford freetec A 678G, njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], nezakonito unio cigarete. Ranije je i rješenjem od 09. prosinca 2020. godine od tužitelja oduzeto predmetno vozilo, te je određeno da će ono biti izloženo javnoj prodaji.

9. Predmet ovoga spora je utvrđenje tužitelju obveze plaćanja trošarine u iznosu od 48.736,64 kuna na duhanske prerađevine (cigarete) s obzirom na to da je, prema utvrđenju i ocjeni carinskih tijela, 06. svibnja 2021. godine tijekom pregleda vozila (kamp kućica marke Ford freetec A 678G, njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka]) od strane zainteresiranog kupca, otkriveno da se u prostoru iza sudopera u duplim stranicama nalazi još skrivenih cigareta, i to 2218 paketića (44960 komada) cigareta marke Most Classic, 20 paketića (400 komada) cigareta marke Ashima i 10 paketića (200 komada) cigareta marke Shantall. Sve ovo je utvrđeno u službenoj bilješci od 11. svibnja 2021. godine. Stoga je tužitelju trošarina utvrđena primjenom odredbi članka 6. stavka 2. točke 4., članka 12. stavka 1., 2. i 3., članka 82. stavka 1., članka 90. stavka 1., 4. i 11. i članka 87. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj 106/18 i 121/19; u daljnjem tekstu: Zakon) i Uredbe o visini trošarine na duhanske prerađevine i duhanske proizvode ("Narodne novine", broj: 33/20, koja je stupila na snagu 1. travnja 2020., u daljnjem tekstu: Uredba).

10. Tužitelj, osim općenito, u biti, nije osporio ključne činjenice vezano za sami nezakoniti uvoz trošarinskih proizvoda, njihovu količinu, to da su oni pronađeni bez propisanih markica, te visinu osnovice i trošarinske obveze. Naime, nije sporno da je tužitelj, upravljajući svojim vozilom, prilikom prelaska graničnog prijelaza na skriveni način pokušao unijeti u Republiku Hrvatsku duhanske prerađevine, cigarete marke Most Classic i Shantall bez duhanskih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske, a o čemu je u prijašnjem postupku 27. studenoga 2020. sastavljen zapisnik o nadzoru. Nije sporno ni to da je 06. svibnja 2021. godine tijekom pregleda predmetnog vozila od strane zainteresiranog kupca, otkriveno da se u prostoru iza sudopera u duplim stranicama nalazilo još skrivenih cigareta, i to 2218 paketića (44960 komada) cigareta marke Most Classic, 20 paketića (400 komada) cigareta marke Ashima i 10 paketića (200 komada) cigareta marke Shantall.

11. Pokazalo se spornim je li u konkretnom predmetu došlo do povrede zabrane tzv. dvostrukog progona vezano za isti činjenični događaj s obzirom na dupliciranje kaznenog i upravno-carinskog postupka. Tužitelj smatra da je riječ o povredi načela ne bis in idem, s obzirom na to da je za isti događaj pravomoćno kazneno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela nezakonitog prijevoza duhanskih prerađevina.

12. Odredbom članka 6. stavka 2. točke 4. Zakona je propisano da je obveznik plaćanja trošarine svaka osoba koja nezakonito postupa u primjeni toga zakona, kao i osoba koja sudjeluje u nezakonitom postupanju a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takvo postupanje nezakonito.

13. Prema regulaciji članka 12. stavka 1. Zakona obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrdi: 1. nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja, 2. da su trošarinski proizvodi nezakonito pušteni u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske te 3. da su trošarinski proizvodi otpremljeni ili korišteni od strane oslobođenog korisnika u svrhe za koje nije dobio odobrenje. Prema stavku 2. toga članka u smislu toga zakona nezakonito postupanje je proizvodnja, prerada, skladištenje, primanje, otpremanje, uvoz, unos, prijevoz, uporaba, prodaja, kupnja ili posjedovanje predmeta oporezivanja na koje sukladno odredbama toga zakona nije obračunana i plaćena trošarina ili na koje trošarina nije obračunana i plaćena u cijelosti, kao i svaka druga zlouporaba prava u kretanju ili raspolaganju s predmetima oporezivanja. Nezakonitim postupanjem smatra se i svako postupanje koje je odredbama toga zakona posebno propisano da se smatra nezakonitim. Smatra se da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano ako osoba koja postupa s predmetima oporezivanja ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i svakog drugog činjeničnog ili pravnog raspolaganja, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano.

14. Trošarinska osnovica i visina trošarine na cigarete u konkretnom predmetu su utvrđeni primjenom odredbi članka 87. ZoT-a i članka 3. Uredbe.

15. Načelo ne bis in idem, pojednostavljeno izneseno, podrazumijeva zabranu da se pojedincu dva puta sudi u istoj (u)pravnoj stvari i ono je, kao temeljno ljudsko pravo, ugrađeno u članku 4. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10; u daljnjem tekstu Konvencija) ali i u članku 31. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14). Osim što je temeljno ljudsko pravo, to načelo ne odnosi se samo na zabranu da ista osoba bude dva puta kažnjena za isto djelo, već i na zabranu da se istoj osobi dva puta sudi za isto djelo. S obzirom na to da je zabranjeno i dvostruko suđenje, a ne samo kažnjavanje, zabranjen je i dvostruki kazneni progon iste osobe za isto djelo, pa u tom smislu zabrana ne bis in idem predstavlja i procesnu smetnju.

16. ESLJP je u presudi Zolotukhin protiv Rusije zauzeo pravno shvaćanje da načelo ne bis in idem znači zabranu progona ili suđenja osobi za drugo kažnjivo djelo ako je ono utemeljeno na identičnim ili bitno istim činjenicama kao i prvo kažnjivo djelo za koje je već izrečena pravomoćna osuđujuća ili oslobađajuća presuda. Pritom je ESLJP u svojim ranijim odlukama postavio tri temeljna kriterija prema kojima se određuje kaznenopravno područje primjene Konvencije i aktivacija jamstava zaštite predmetnog načela iz članka 6. Konvencije: a) kvalifikacija djela u unutarnjem pravu, b) priroda kažnjivoga djela i c) težina zaprijećene kazne. S tim u vezi on je, pri utvrđivanju je li došlo do povrede tog razmatrao sljedeća pitanja: a) jesu li oba postupka po svojoj prirodi kazneni postupci, b) je li se oba postupka odnose na isto kažnjivo djelo, c) je li postojala konačna odluka te d) je li došlo do dupliciranja postupaka. Vezano za identitet djela isti sud je zaključio da je identitet činjenica odlučujući za prosuđivanje postojanja istog djela u smislu idem kao jedne od temeljnih i najsloženijih sastavnica navedenog načela. To znači da pravna kvalifikacija djela koje se počinitelju u dvama postupcima stavlja na teret nije bitna, jednako kao ni identitet zaštićenih pravnih dobara, već je ključno utvrditi je li osobi u dvama postupcima stavljeno na teret isto ili u bitnom isto činjenično stanje.

17. Polazeći od navedenih općenitih pravnih shvaćanja vezano za primjenu i zaštitu načela ne bis in idem, a posebno uzimajući u obzir da je u konkretnom carinskom postupku tužitelj obvezan na plaćanje carinskog davanja (trošarine), sud ocjenjuje da u konkretnom predmetu ono nije povrijeđeno, odnosno da nije povrijeđena zabrana tzv. dvostrukog progona. Naime, uvozni carinski dug u konkretnom predmetu ne bi imao značajke „kazne i odvraćanja“ s ciljem specijalne i opće prevencije, koje su, u smislu Konvencije, karakteristične za kaznenopravne sankcije propisane u kaznenom zakonodavstvu. Cilj naplate trošarine je nadoknada manje plaćene trošarine, odnosno naknada potpuno uskraćenog iznosa trošarine kao prihoda Državnog proračuna, a ne kažnjavanje. Okolnost da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak i da je isti pravomoćno okončan osuđujućom presudom nije odlučna u predmetu utvrđivanja obveze plaćanja trošarine u konkretnom slučaju. U postupku naplate trošarine, istu plaća osoba koja nezakonito posjeduje trošarinske proizvode, u ovom slučaju duhan, bez obzira na njezinu krivnju i utvrđenu odgovornost u kaznenom postupku, jer Zakonom nije propisano da je uvjet za donošenje odluke o naplati trošarine postojanje pravomoćne odluke o kaznenoj odgovornosti obveznika trošarine. U kaznenom postupku je utvrđena kaznena odgovornost za kazneno djelo koje je tužitelj počinio, te mu je izrečena kazna, dok se u ovom postupku radi o naplati trošarine. Dakle, radi se o dva potpuno odvojena postupka, jer je u kaznenom postupku utvrđena odgovornost tužitelja za kazneno djelo, dok je u ovom postupku tužitelju utvrđena obveza plaćanja trošarine, te prema ocjeni ovog suda nije povrijeđeno načelo ne bis in idem, kako to pogrešno smatra tužitelj.

18. U izloženom, a osobito uzimajući u obzir da tužitelj, u biti, nije konkretno osporio sadržaj raspoloživih pisanih dokaza osim paušalnom tvrdnjom da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku i izjasniti se o svim bitnim činjenicama i okolnostima (iako ni sadržaj čitanog spisa carinskog tijela ne daju pouzdanu osnovu za takvu njegovu tvrdnju), prema pravilima o teretu dokazivanja, sud smatra dostatnom raspravljenim i utvrđenim da je tužitelj sudjelovao u nezakonitim radnjama vezano za posjedovanje duhanskih prerađevina, te da je stoga on zakonito obvezan na plaćanje trošarine u utvrđenoj visini. Sud vjeruje službenoj bilješci od 11. svibnja 2021. godine u kojoj je utvrđena dodatna količina skrivenih cigareta, te svim ispravama koje se nalaze u spisu tuženika kao objektivnim i vjerodostojnim dokazima, budući da je riječ o javnim ispravama i budući da je tužitelj njihov sadržaj samo općenito osporio, ne predloživši izvođenje konkretnih i prikladnih dokaza radi utvrđenja suprotnog.

19. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

20. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

21. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

22. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao u podnesku od 09. listopada 2024. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 07. studenoga 2024. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA: - opunomoćenicima tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ