Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-475/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆŽ, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91. i 35/93. – dalje: OKZ RH) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kv-Rz-12/2024-6 od 13. rujna 2024. o opozivu rješenja o određivanju istražnog zatvora optuženom ĆŽ, u sjednici održanoj 7. studenog 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ĆŽ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ĆŽ, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH odbijen je kao neosnovan prijedlog optuženog ŽŽ za opoziv rješenja suca istrage Županijskog suda u Osijeku broj Kio I-75/07. od 17. svibnja 2007. o određivanju pritvora po zakonskim osnovama iz članka 102. stavka 1. točka 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. - službeni pročišćeni tekst, 178/04., 115/06., 152/08., 76/09., 80/11., 143/12.).
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi TŽ osobno i po branitelju, odvjetniku Marku Cvrkoviću zbog "pogrešne primjene materijalnog prava", pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor optuženiku. Podnesene žalbe se sadržajno podudaraju te će se razmatrati kao jedinstvena žalba.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti za opoziv rješenja o određivanju pritvora protiv optuženika iz zakonskih osnova u članku 102. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP/97., iako citirani Zakon ne poznaje institut opoziva odluke o istražnom zatvoru, no prvostupanjski sud je valjano i in favorem optuženiku primijenio navedeni institut koji se primjenjuje kada je određen istražni zatvor na temelju članka 123. ZKP/08. jer se primjenjuju one postupovne odredbe koje su na snazi u vrijeme donošenja odluke.
6. Prije svega, iako u uvodu optuženik kao žalbenu osnovu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, istu daljnjim navodima žalbe ne konkretizira niti obrazlaže u čemu bi ona sastojala. Naime, iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj iznosi neslaganje sa zaključcima prvostupanjskog suda, a time u biti isključivo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Odredbom članka 126. ZKP/08. propisano je da će sud koji je odredio ili produljio istražni zatvor rješenjem opozvati odluku o istražnom zatvoru, ako nakon njezinog donošenja, a prije zatvaranja okrivljenika, utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen ili zakonski uvjeti za njegovo određivanje.
8. Uvidom u spis predmeta, razvidno je da je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku od 15. studenog 2007. poslovni broj Kio-I-75/2007-151 određen pritvor protiv optuženog ĆŽ po zakonskim osnovama iz članka 102. stavka 1. točka 1. i 4. ZKP/97. Potom je nalogom Županijskog suda u Osijeku od 15. studenog 2007. broj Kio I-75/200-152 izdana tjeralica protiv optuženika. Pritvor protiv optuženika nikad nije realiziran, jer optuženik nikada nije postao dostupan, odnosno nikada nije uhićen po raspisanoj tjeralici. Stoga je prvostupanjski sud pravilno prijedlog optuženika o ukidanju pritvora razmatrao u smislu odredbe članka 126. ZKP/08., odnosno kao prijedlog za opoziv rješenja o određivanju pritvora.
9. Žalbenim tvrdnjama optuženik osporava razloge za opstojnost pritvora iz članka 102. stavka 1. točke 1. i 4. ZKP/97., ističući da se protiv njega vodio postupak za isto kazneno djelo u Republici Srbiji, za koje je pravomoćno oslobođen optužbe, iz kojeg razloga smatra da kazneni postupak u Republici Hrvatskoj mora biti obustavljen, a posljedično tome i istražni zatvor ima biti ukinut, kao i obustavljena tjeralica, te europski uhidbeni nalog. Argumentaciju za svoje tvrdnje optuženik nalazi u činjenici da su Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku spis predmeta ustupili Tužiteljstvu Republike Srbije temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima, a što je rezultiralo donošenjem presude Višeg suda u Beogradu, Odjela za ratne zločine K PO 1/2012 od 6. travnja 2015., pravomoćnom s danom 23. prosinca 2015. kojom je isti oslobođen optužbe zbog kaznenog djela iz članka 120. OKZ RH. Time optuženik nastoji ishoditi novu ocjenu, pravilno utvrđenih okolnosti iz rješenja o određivanju pritvora, utemeljenu na primjeni načela ne bis in idem, tvrdeći da bi nastavkom kaznenog postupka u Republici Hrvatskoj došlo do njegove povrede.
10. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti na strani optuženika, rješenjem o određivanju pritvora od 15. studenog 2007. poslovni broj Kio-I-75/2007-151, te je pravilno zaključio kako one predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega i skrivanje optuženika od tijela kaznenog progona Republike Hrvatske, a time i opstruiranje redovitog tijeka kaznenog postupka. Ujedno ispravno je i utvrđenje prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoje i one osobite okolnosti koje zahtijevaju primjenu mjere istražnog zatvora radi neometanog vođenja kaznenog postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške. Pritom, je prvostupanjski sud pravilno skrenuo pozornost na pravno shvaćanje doneseno na sjednici Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. veljače 2026. broj Su-IVk-21/2016-21, prema kojem je kazna zatvora od dvadeset godina koja je prema OKZ RH propisana kao najteža kazna izjednačena u smislu procesnih odredbi s kaznom dugogodišnjeg zatvora kao najtežom kaznom propisanom KZ/11. Pored navedenog, posebno teške okolnosti djela ogledaju se u usmrćenju većeg broja civila bez ikakvog povoda i razloga, koji su odvedeni iz svojih domova i zatočeni zato što su pripadnici hrvatske ili druge nesrpske nacionalnosti, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 20 godina. Slijedom svega navedenog, ocjena je i drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju i nadalje opstoje zakonski razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavka 1. točke 1. i 4. ZKP/08.
11. Nadalje, osim što su sve okolnosti na strani optuženika koje nalažu primjenu mjere pritvora na temelju zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 4. ZKP/08. nepromijenjene, od dana njegova određivanja 15. srpnja 2007., u ovom kaznenom postupku je podignuta optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-38/2007 dana 14. siječnja 2008. kojom je optuženom IŽ, optuženom RŽ, optuženom ŠŽ, optuženom EŽ, optuženom JŽ i optuženom ĆŽ stavljeno na teret kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, te je ista postala pravomoćna po odbijanju prigovora protiv iste rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kv-44/2008 dana 21. veljače 2008.
12. Cijeneći sve prethodno navedeno, te ne ulazeći u tvrdnje žalitelja koje se odnose na preuzimanje kaznenog postupka započetog u Republici Hrvatskoj od strane tužiteljstva Republike Srbije, jer su za odluku o primjeni mjere pritvora irelevantne, kao što je to i pitanje primjene načela ne bis in idem iz članka 11. stavka 1. ZKP/08., jer to pitanje može razmatrati raspravni sud s obzirom da je optužnica postala pravomoćna, odlučujući o meritumu, te se ne odnosi na istražni zatvor, odnosno pritvor u konkretnom slučaju. Stoga se ne radi o okolnostima koje utječu na postojanje razloga za opoziv rješenja o istražnom zatvoru odnosno pritvoru.
13. Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 7. studenog 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
