Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-492/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice MMF iz [adresa], Pavlake [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branki Raić-Sudar, odvjetnici iz Vinkovaca, te po preuzimatelju ureda Hrvoju Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, a radi utvrđivanja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 10. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni MM, odvjetničke vježbenice u uredu Hrvoja Plavšića, odvjetnika iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni Sunčice Novak Vidović, odvjetnice iz Osijeka, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 07. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe članaka 1. i 7. Ugovora o kreditu broj: 198- 50-3982110 od 21. ožujka 2007., sklopljenog između tužiteljice MMF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koji je kod javnog bilježnika Želimira Mirića iz Vinkovaca istog dana zaveden pod brojem OV-4199/2007.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici MMF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati novčani iznos od 1.765,05 eura (slovima: tisuću sedamsto šezdeset pet eura i pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos i to:

- 1,55 EUR počevši od 31.03.2008. do isplate,

- 8,66 EUR počevši od 31.10.2008. do isplate,

- 1,22 EUR počevši od 30.11.2008. do isplate,

- 10,68 EUR počevši od 31.12.2008. do isplate,

- 12,13 EUR počevši od 31.01.2009. do isplate,

- 12,79 EUR počevši od 28.02.2009. do isplate,

- 11,25 EUR počevši od 31.03.2009. do isplate,

- 11,60 EUR počevši od 30.04.2009. do isplate,

- 8,76 EUR počevši od 31.05.2009. do isplate,

- 6,67 EUR počevši od 30.06.2009. do isplate,

- 7,23 EUR počevši od 31.07.2009. do isplate,

- 8,33 EUR počevši od 31.08.2009. do isplate,

- 8,23 EUR počevši od 30.09.2009. do isplate,

- 7,12 EUR počevši od 31.10.2009. do isplate,

- 9,21 EUR počevši od 30.11.2009. do isplate,

- 10,88 EUR počevši od 31.12.2009. do isplate,

- 13,27 EUR počevši od 31.01.2010. do isplate,

- 12,72 EUR počevši od 28.02.2010. do isplate,

- 15,95 EUR počevši od 31.03.2010. do isplate,

- 15,34 EUR počevši od 30.04.2010. do isplate,

- 16,53 EUR počevši od 31.05.2010. do isplate,

- 26,88 EUR počevši od 30.06.2010. do isplate,

- 24,75 EUR počevši od 31.07.2010. do isplate,

- 31,25 EUR počevši od 31.08.2010. do isplate,

- 29,01 EUR počevši od 30.09.2010. do isplate,

- 25,39 EUR počevši od 31.10.2010. do isplate,

- 33,02 EUR počevši od 30.11.2010. do isplate,

- 42,72 EUR počevši od 31.12.2010. do isplate,

- 35,85 EUR počevši od 31.01.2011. do isplate,

- 38,26 EUR počevši od 28.02.2011. do isplate,

- 35,20 EUR počevši od 31.03.2011. do isplate,

- 35,75 EUR počevši od 30.04.2011. do isplate,

- 48,76 EUR počevši od 31.05.2011. do isplate,

- 50,02 EUR počevši od 30.06.2011. do isplate,

- 60,89 EUR počevši od 31.07.2011. do isplate,

- 55,31 EUR počevši od 31.08.2011. do isplate,

- 49,20 EUR počevši od 30.09.2011. do isplate,

- 48,54 EUR počevši od 31.10.2011. do isplate,

- 48,07 EUR počevši od 30.11.2011. do isplate,

- 50,99 EUR počevši od 31.12.2011. do isplate,

- 53,53 EUR počevši od 31.01.2012. do isplate,

- 53,87 EUR počevši od 29.02.2012. do isplate,

- 52,11 EUR počevši od 31.03.2012. do isplate,

- 53,30 EUR počevši od 30.04.2012. do isplate,

- 54,11 EUR počevši od 31.05.2012. do isplate,

- 52,74 EUR počevši od 30.06.2012. do isplate,

- 53,10 EUR počevši od 31.07.2012. do isplate,

- 52,08 EUR počevši od 31.08.2012. do isplate,

- 49,86 EUR počevši od 30.09.2012. do isplate,

- 52,22 EUR počevši od 31.10.2012. do isplate,

- 53,37 EUR počevši od 30.11.2012. do isplate,

- 52,56 EUR počevši od 31.12.2012. do isplate,

- 48,11 EUR počevši od 31.01.2013. do isplate,

- 51,89 EUR počevši od 28.02.2013. do isplate,

- 52,22 EUR počevši od 31.03.2013. do isplate,

sve sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. tekućom od dospjelosti svakog pojedinog pretplaćenog iznosa pa do isplate, a u slučaju promjene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici MMF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.400,00 eura (slovima: tisuću četiristo eura) u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s parničnim troškom preko dosuđenog iznosa u visini od 132,90 eura (slovima: sto trideset dva eura i devedeset centi) kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 14. lipnja 2023. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je tužitelj s tuženikom dana 21. ožujka 2007. sklopio Ugovor o kreditu u CHF broj: 198-50-3982110, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 15.405,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseca.

1.2. Tužitelj ističe da je člankom 7. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji je tužiteljici bio predan prilikom isplate kredita, no tužiteljica je u razdoblju od početka otplate kredita 30.06.2007. pa do konačne otplate 15.02.2011. plaćala znatno veće anuitete od onih koje je plaćala na početku korištenja kredita, odnosno prije drastičnog rasta tečaja švicarskog franka. Stoga smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, da je bila neodrediva u trenutku sklapanja Ugovora i da je izazvala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača, te je bez pravnog učinka na obveznopravni odnos parničnih stranaka.

1.3. Tužiteljica se poziva na presudu suda Europske unije broj C-186/16, te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. kojom je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke u razdoblju 01.10.2004. do 31.12.2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, stoga su tužene banke postupale suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/139) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je bankama naloženo da prekinu s takvim postupanjem, dakle nepoštenom i nezakonitom praksom. Nadalje, tužiteljica navodi da temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502. Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava povreda koja su utvrđena u kolektivnom sporu. Stoga tužiteljica potražuje od tuženika isplatu onog što je primio odnosno više naplatio od tužiteljice na osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule smatra da tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Nadalje, tuženik navodi da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF.

2.1. Nadalje, tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama.

2.2. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, stoga slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 09. srpnja 2024. na način da je zahtijevala da joj tuženik zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli isplati preplaćeni iznos od 1.765,05 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene valutne klauzule.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem preslike Ugovora o kreditu broj: 198-50-3982110 sklopljenog 21.03.2007. (list 5-12), otplatnog tablice (list 13-16), obrazac o informacijama prije sklapanja ugovora o kreditu (list 17-18), informativni izračun efektivne kamatne stope (list 19), obavijest tuženika o preplati po kreditu (list 20), obavijest tuženika o otplati kredita (list 21), otplatni plan (list 22-25), kontrolnog ispisa unosa korištenja (list 26), otplatni plan (list 27-31), provedeno je financijsko - knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl.oec. iz [adresa], dana 05.07.2024. (list 52-57), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na zapisniku od 10.10.2024. (list 68-70).

5. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je s tuženom bankom zaključila ugovor o kreditu 21.03.2007. u svrhu kupnje automobila za osobne potrebe. Ugovor su suprug i ona zaključili u auto kući, gdje ih je dočekao pripremljen tipski ugovor o kojem nisu mogli pregovarati. Nije ekonomske struke, te nije najbolje razumjela odredbe ugovora, a više se i ne sjeća što je pisalo. Bilo je nekih naznaka da bi se mogle mijenjati kamate, ali tek kasnije kada su im stizali računi onda je vidjela koliko su se povećale rate kredita. Ne sjeća se da li su išli kod javnog bilježnika. Kako nije ekonomske struke i nema ovakvih saznanja, ugovor nije pročitala nego je prepustila suprugu koji je inače brinuo o njihovim financijama. U to vrijeme nije imala otvorenu firmu niti obrt. Kredit nije koristila kao poreznu olakšicu. Kredit je otplaćen u cijelosti. Ne sjeća se jesu li se informirali kod drugih banaka o uvjetima kreditiranja, a za kredit s ovom bankom su se odlučili jer im je odgovarao ovaj automobil i u auto kući su im sredili svu papirologiju radi podizanja kredita. Tada im je bilo jasno da je kredit u CHF, ali su vjerovali banci i dan danas vjeruje banci kao instituciji. Nisu se raspitivali za drugu valutu, niti im je ponuđen kredit u drugoj valuti.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

6.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu dana 21. ožujka 2007. na iznos od 15.405,13 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog automobila.

6.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

7. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

8. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 7 Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

9. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

10. Analizirajući spornu odredbu čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 15.405,13 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba čl. 7. nije razumljiva, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 7. nepošteno ugovorena odredba u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

12. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].

12.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate po kreditu broj 198-50- 3982110 utvrđen je u visini od 1.765,05 eura.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos od 1.765,05 eura koji je tužiteljica platila na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule upravo onaj iznos koji tužiteljica i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 09.07.2024.

13.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužiteljica zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platila viši iznos od ukupno 1.765,05 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

13.2. Tuženik je po osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

14. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 14. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužiteljice nije obuhvaćeno zastarom.

15. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

16. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 21.03.2024. i 04.07.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 06.06.2024. i 10.10.2024. svako u iznosu od 200,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.400,00 eura.

16.1. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od sveukupno 132,90 eura iz razloga što je tužitelj ovog troška oslobođen obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to čl. 11. st. 1. toč. 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanje sudske pristojbe.

U Vinkovcima 07. studenog 2024.

Sudac:

Snježna Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana ovjerenog primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Branka Raić Sudar, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, na znak: RBA-PAS-1239 – punomoćnik tuženika