Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-343/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Pera Miloglava, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Surjan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽR, zbog kaznenog djela iz članka 121. stavak 1. u vezi sa člankom 118. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika ŽR podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, pod brojem K-150/2019 od 31. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ŽR kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu K-150/2019 od 31. siječnja 2023. optuženi ŽR poglašen je krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz nehaja iz članka 121. stavak 1. u vezi sa člankom 118. stavak 1. i 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci i potom izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 u iznosu od 2.822,00 kuna (dvijetisućeosamstodvadesetdvije kune)/ 374,54 eura (tristosedamdesetčetiri eura i pedesetčetiri centa), odnosno trošak vještačenja, dopune vještačenja, te pristupa na raspravu vještaka u ukupnom iznosu od 1.784,00 kune (tisućusedamstoosamdesetčetiri kune)/236,78 eura (dvijestotridesetšest eura i sedamdesetosam centi), 138,00 kuna (stotrideseosam kuna)/18,32 eura (osamnaesteura i tridesetdva centa) trošak svjedoka, 300,00 kuna (tristo kuna)/39,82 eura (tridesetdeveteura i osamdesetdva centa) paušal državnog odvjetništva, te 600,00(šesto kuna)/79,63 eura (sedamdesetdevet kuna i šezdesettri centa) trošak paušala suda, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe u korist Državnog proračuna.

1.2. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 oštećeni KR je sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura upućen u parnicu.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi ŽR, putem svog branitelja Krešimira Golubića, odvjetnika iz Čakovca, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, uz prijedlog da se prihvati žalba, ukine pobijana presuda i predmet vrat prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu je podnesen od strane Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu u kojem se predlaže odbiti optuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Održana je sjednica vijeća, na koju je pristupio zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Dominko Hladilo, koji je ustrajao kao u navodima odgovora na žalbu, dok nisu pristupili optuženi ŽR i njegov branitelj odvjetnik Krešimir Golubić, za koje je dostava poziva uredno iskazana.

6. Žalba optuženika ŽR nije osnovana.

7. Optuženi je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim, žalitelj ne navodi konkretno koju bitnu povredu odredaba postupka je počinio prvostupanjski sud, niti je na bilo koji način argumentira. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, stoga nije osnovana optuženikova žalba po navedenoj žalbenoj osnovi.

8. Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su iskazi oštećenog KR i svjedoka FR, sina oštećenika neistiniti u dijelu u kojem navode da je optuženi, dok se nalazio na podu više puta optuženika udarao nogama na kojima je imao radničke cipele sa metalnim vrhovima, budući su navedeni iskazi u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka dr. Roberta Grudića u kojem je navedeno da je oštećeni izudaran na način kako opisuje oštećeni, zasigurno bi ostalo tragova na tijelu oštećenika, što je u konkretnom slučaju izostalo.

9. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je obrana optuženika neistinita u kojoj tvrdi da ga je oštećeni uhvatio za rever, privukao sebi, udario po licu i počeo gušiti na takav način da se optuženi panično želio osloboditi, u kojem slučaju bi morao ostati trag na licu optuženika, kao i tragovi gušenja, a kojih kako prvostupanjski sud navodi očito nije bilo.

10. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog daljnje povrede kaznenog zakona, odnosno da je optuženi u konkretnom slučaju postupao u nužnoj obrani. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako udaranje oštećenog u području lica, zatvorenom šakom, jakog intenziteta ne predstavlja nužnu obranu, odnosno okolnosti koje isključuju krivnju.

11. Nadalje, optuženi u žalbi navodi da je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi iz nehaja teško tjelesno ozlijedio KR, jer je trebao predvidjeti da bi jakim udarcem u lice oštećenika istog mogao destabilizirati, pri čemu bi se mogao teško ozlijediti. Međutim, prvostupanjski sud pravilno smatra da je optuženi, a uzimajući u obzir da je oštećenik starija osoba u šezdesetim godinama, sklona konzumiranju alkohola i nalazeći se u polju tikava, morao predvidjeti da bi jakim udarcem, šakom u lice oštećenika, isti mogao izgubiti ravnotežu, te pasti na tlo, pri čemu bi se mogao i teško ozlijediti, a što se u konačnici i dogodilo.

12. Budući je žalba optuženika ŽR usmjerena i na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženog i to da je osoba koja nije ranije osuđivana, kao i izraženo žaljenje zbog nastale štete kod oštećenika, dok nisu nađene otegotne okolnosti na strani optuženika.

13. Uzevši u obzir naprijed navedene olakotne okolnosti i nepostojanje otegotnih okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, te potom izrečena uvjetna osuda na rok kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine, predstavlja primjerenu kaznu svim navedenim okolnostima, uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

14. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.

15. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bile ostvarene i ostale povrede predviđene u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Dubrovniku 7. studenog 2024.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić