Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1345/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice KJH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Bažantu, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika KJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kovaču, odvjetniku u Bjelovaru, radi utvrđenja ništetnim ugovora o kupoprodaji nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-234/2022-35 od 29. kolovoza 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-234/2022-35 od 29. kolovoza 2023. pod točkama I. i II. izreke
II. Nepobijana točka III. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:
"I.a) Utvrđuje se da je nepostojeći ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen u [adresa] dana 8.7.2021. g. između prodavateljice KJH iz [adresa] zastupane po punomoćniku EJ iz [adresa] temeljem punomoći od 21.5.2021. g. ovjerene kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz [adresa] pod brojem OV-3564/2021, s jedne strane i kupca mldb. KJ iz [adresa], zastupanog po ocu EJ iz [adresa] na kojem je potpis punomoćnika prodavateljice ovjeren dana 8.7.2021. g. kod javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa], pod brojem OV- 6078/2021.
I.b) Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen u [adresa] dana 8.7.2021. g. između prodavateljice KJH iz [adresa] zastupane po punomoćniku EJ iz [adresa] temeljem punomoći od 21.5.2021. g. ovjerene kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz [adresa] pod brojem OV- 3564/2021, s jedne strane i kupca mldb. KJ iz [adresa], zastupanog po ocu EJ iz [adresa] na kojem je potpis punomoćnika prodavateljice ovjeren dana 8.7.2021. g. kod javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa], pod brojem OV- 6078/2021. ili
I.c) Poništava se ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen u [adresa] dana 8.7.2021. g. između prodavateljice KJH iz [adresa] zastupane po punomoćniku EJ iz [adresa], temeljem punomoći od 21.5.2021. g. ovjerene kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz [adresa] pod brojem OV-3564/2021, s jedne strane i kupca mldb. KJ iz [adresa], zastupanog po ocu EJ iz [adresa] na kojem je potpis punomoćnika prodavateljice ovjeren dana 8.7.2021. g. kod javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa], pod brojem OV-6078/2021.
II. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja na osnovi ugovora navedenog u toč. I. i uspostava zemljišno-knjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. 300934, Grad Bjelovar, glede kč. br. [katastarska čestica] POSLOVNA ZGRADA S POTKROVLJEM I DVOR površine 91 m2, kakvo je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. srpnja 2021. g., tako da se briše vlasništvo na tim nekretninama s imena tuženika, uz istodobni upis prava vlasništva na ime tužiteljice.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi za netrgovce koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
II. Tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 699,90 eura / 5.273,39 kuna1 u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika u vezi naknade parničnog troška i to preko dosuđenog iznosa od 699,90 eura / 5.273,39 kuna1, do zatraženog iznosa od 1.119,82 eura / 8.437,28 kuna1, odnosno u vezi isplate iznosa od 419,92 eura / 3.163,89 kuna."
2. Protiv točaka I. i II. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice ili podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. 3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a time što je odbio neke od dokaznih prijedloga tužiteljice smatrajući da ju je na taj način onemogućio u raspravljanju. Ispitujući osnovanost ovih žalbenih tvrdnji utvrđeno je da one nisu osnovane jer je sud prvog stupnja prema odredbi članka 220. stavak 2. ZPP-a ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica što je sud učinio te je u točki 16. obrazloženja naveo razlog zbog kojih je smatrao da preostale dokaze koje su stranke predložile nije potrebno provoditi, iz kojih razloga tužiteljici na opisani način nije onemogućeno raspravljanje pred sudom te su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.
5.1. Tužiteljica također u žalbi tvrdi da je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a smatrajući da obrazloženje presude u točki 58. ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na odbijanje drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva pod točkom I.c izreke. Ispitujući osnovanost te žalbene tvrdnje utvrđeno je da niti ona nije osnovana jer je tužiteljica u tužbi kao razloge za poništenje Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. srpnja 2021. (dalje: Ugovor) iznosila tvrdnju o zabludi i prevari svojeg punomoćnika EJ iz razloga što je punomoć za prodaju nekretnina aktivirao prije dogovorenog roka, međutim, sud je u postupku utvrdio te u presudi u točki 57. obrazloženja obrazložio da taj razlog za poništenje kupoprodajnog ugovora ne postoji jer tužiteljica u postupku nije dokazala da je punomoć koju je izdala punomoćniku EJ trebala biti aktivirana tek nakon proteka 2021. Na opisani način presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na drugi eventualno kumulirati tužbeni zahtjev iz točke I.c izreke, kao i u odnosu na ostali dio tužbenog zahtjeva, tako da je presudu po žalbi tužiteljice bilo moguće ispitati, iz kojih razloga su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Kao nesporne činjenice među strankama sud utvrđuje:
- da je tužiteljica u pisanoj formi dala punomoć EJ, da u njezino ime, između ostalog, proda nekretninu u [adresa] i to poslovnu zgradu s potkrovljem i dvorom, upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] sa 91m2, potpis na kojoj punomoći od strane tužiteljice je ovjerila javna bilježnica Marija Čulo Poljak dana 21. svibnja 2021.,
- da je člankom 1. i člankom 2. Sporazuma o visini kupovnine od 29. lipnja 2021. (dalje: Sporazum), na kojem se nalazi i potpis tužiteljice, EJ bio ovlašten od strane tužiteljice, da sam odredi cijenu za kupnju navedene nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] sa 91m2, ali i da ga je tužiteljica ovlastila da navedenu nekretninu proda po svakoj cijeni koja nije manja od 37.500,00 eura, plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, a u koju cijenu je uključeno vraćanje duga vjerovniku Erste & Steiermaerkische bank d.d. (upis u zemljišnoknjižnom izvatku pod brojem Z-4927/02),
- da je člankom 3. Sporazuma, izričito navedeno da su stranke Sporazuma precizirale ovlaštenje EJ na određivanje kupovnine za kupoprodaju nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] sa 91m2,
- da je člankom 4. Sporazuma i JJ, kao suprug tužiteljice, potvrdio kako je dao izričitu suglasnost sa punomoći tužiteljice ovjerenom od strane javna bilježnica Marija Čulo Poljak dana 21. svibnja 2021., odnosno svim ovlaštenjima koje je tužiteljica prenijela EJ tom punomoći, ali i odredbom članka 2. Sporazuma i ostalim odredbama Sporazuma,
- da je Ugovorom od 8. srpnja 2021., tužiteljica zastupana po punomoćniku EJ iz [adresa] (temeljem punomoći ovjerene kod javne bilježnice Marija Čulo Poljak dana 21. svibnja 2021.), prodala KJ iz [adresa], zastupanom po ocu EJ iz [adresa], navedenu nekretninu, za kupoprodajnu cijenu od 285.000,000 kn, te da je člankom 2. Ugovora, potvrđeno da je kupac po svom zastupniku prilikom sklapanja Ugovora isplatio punomoćniku prodavateljice, kupoprodajnu cijenu u iznosu od 285.000,00 kuna, na dan plaćanja, a što je i punomoćnik prodavateljice potvrdio,
- da EJ nije isplatio tužiteljici kupovninu u vezi njezine prodane nekretnine temeljem Ugovora.
7. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da je Ugovor nepostojeći odnosno ništetan iz razloga što ga je zaključio EJ kao punomoćnik tužiteljice, ali i kao otac i zakonski zastupnik kupca KJ malodobnog EJ, sud utvrđuje da su te tvrdnje tužiteljice neosnovane jer sama činjenica da je ista osoba zastupala tužiteljicu, kao prodavateljicu na temelju punomoći, kao i kupca, kao zakonski zastupnik, ne znači da se radi o ništetnom ugovoru u smislu odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) odnosno o pobojnom ugovoru u smislu odredbe članka 330. ZOO-a. Po ocjeni suda tužiteljica je kao poslovno sposobna osoba izdala punomoć EJ, koja punomoć je dopunjena zaključenjem Sporazuma kojom je tužiteljica odredila visinu kupovnine za koju je njezin punomoćnik ovlašten prodati nekretninu, a koja prema Sporazumu nije smjela biti manja od 37.500,00 eura te je njezin punomoćnik sukladno punomoći prodao svojem malodobnom sinu nekretninu tužiteljice za cijenu nešto višu od najniže koju je odredila tužiteljica jer prema sadržaju Ugovora kupoprodajna cijena iznosi 285.000,00 kn, što bi odgovaralo iznosu od 37.826,00 eura pa iz tih razloga se po ocjeni suda ne radi niti o ništetnom, a niti o pobojnom ugovoru. Također tužiteljica je kao razlog za ništetnost i pobojnost Ugovora iznosila činjenicu da je njezin punomoćnik zadržao novac kojeg mu je isplatila majka tuženika na ime kupoprodajne cijene, međutim, sud utvrđuje, prije svega, da je prema sadržaju punomoći prema kojoj je punomoćnik bio ovlašten prodati nekretninu tužiteljice u njezino ime, ali za svoj račun punomoćnik, imao mogućnost zadržati novac ostvaren kupoprodajom, a to iz razloga što je u postupku utvrđeno da je tužiteljica pozajmljivala novac od svojeg punomoćnika EJ te da mu je bila dužna na ime povrata zajma novac, zbog čega niti taj razlog ne može biti razlog niti za ništetnost, a niti za pobojnost Ugovora.
7.1. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da je Ugovor nepostojeći iz razloga što tuženik nije isplatio kupovninu prodavateljici, jer kao maloljetna osoba nije imao prihoda niti sredstava, zatim zbog toga što je EJ Ugovor zaključio u dvostrukom svojstvu, kao punomoćnik prodavateljice i zakonski zastupnik kupca, zbog čega je nekretninu stekao za sebe, a ne za tuženika na temelju kojih činjenica tužiteljica tvrdi da to nije bila njezina prava volja te da je riječ o nesporazumu, sud zaključuje da su sve te tvrdnje neosnovane iz razloga što je EJ kao punomoćnik tužiteljice imao pisanu punomoć tužiteljice sa jasnim uvjetima prodaje pa kako je prodaja realizirana, a kupac je upisan u zemljišne knjige te je isplaćena ugovorena kupoprodajna cijena, Ugovor je postojeći i valjan jer je proizveo pravne učinke, zbog čega nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da je Ugovor ne postojeći.
7.2. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da je Ugovor ništetan jer se radi o zelenaškom ugovoru obzirom da je ugovorena cijena nerealna i daleko manja od stvarne vrijednosti nekretnine, za koju tužiteljica tvrdi da vrijedi 150.000,00 eura, sud također utvrđuje da je ta tvrdnja neosnovana prije svega iz razloga što je sama tužiteljica odredila najmanji iznos za koji je njezin punomoćnik bio ovlašten prodati njezinu nekretninu. Naime, sud utvrđuje da je u vrijeme izdavanja punomoći i zaključenja Sporazuma tužiteljica bila dužna EJ znatniju novčanu svotu, da joj je imovina (predmetna nekretnina) bila opterećena u korist založnog vjerovnika (Erste banke) od 2002., radi osiguranja novčanog potraživanja koje je banka imala prema trgovačkom društvu "Fendi" d.o.o., za novčani iznos od 250.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, kao i da je na toj nekretnini još bilo uknjiženo pravo zaloga za glavnicu od 58.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti od 1997. u korist banke, ali i da su ti tereti jasno bili navedeni u Punomoći, te da je punomoćnik tužiteljice EJ također bio ovlašten ishoditi brisovna očitovanja banke u vezi tih tereta. Sudu je razumljivo zbog čega je u punomoći bilo navedeno da EJ za svoj račun može prodati navedenu nekretninu zbog činjenica da je nekretnina koja je bila predmet prodaje bila opterećena fiducijarnim vlasništvom u korist banke, kao osiguranje novčanog potraživanja banke u znatnom novčanom iznosu, pa je u tom kontekstu s obzirom da je supruga EJ (ŽJ), neposredno nakon izdavanja navedene Punomoći, platila banci iznos od 720.000,00 kuna, dana 2. lipnja 2021. (a prethodno je sklopila ugovor o pristupanju dugu), a EJ je ujedno u više navrata pozajmljivao tužiteljici novčana sredstva koja mu je ova bila dužna vratiti (što i sama tužiteljica priznaje saslušana u svojstvu stranke) te mu je na taj način tužiteljica vratila samo dio pozajmljenih novčanih sredstava. Zbog toga se po ocjeni suda ne radi niti o neistinitoj punomoći, niti o ništetnoj punomoći, kako je to neosnovano tužiteljica tvrdila u tužbi. Sud smatra da bi u situaciji u kojoj je u kritično vrijeme bila tužiteljica, koja je imala opterećenu nekretninu (koja je bila predmet kupoprodaje sukladno Ugovoru) s upisanim založnim pravom u zemljišnoj knjizi u korist banke, te koja je također bila dužna vratiti EJ znatne novčane iznose na ime pozajmljenih novčanih sredstava, bilo sasvim nerealno i neživotno da EJ osobno u ime i za račun tužiteljice prodaje njezinu nekretninu (te da joj predaje novac u vezi kupoprodajne cijene za njezinu nekretninu, iako mu je tužiteljica dužna i veći novčani iznos od te svote), te da još k tome njegova supruga mjesec dana prije realizirane kupoprodaje prema Ugovoru financira sa iznosom od 720.000,00 kuna otplatu duga koji nije bio njezin, banci i to u vezi upisanog založnog prava u korist banke na toj istoj nekretnini. Naime, sud je utvrdio da je tuženik tijekom postupka dostavio u spis materijalni dokaz o tome da je njegova majka ŽJ podmirila dug Erste banci d.d., koja je bila fiducijarni vlasnik sporne nekretnine radi osiguranja duga tužiteljice prema toj banci, u iznosu od 720.000,00 kn, prije zaključenja spornog Ugovora na temelju koje činjenice je banka izdala brisovna očitovanja te dala dozvolu da se vlasništvo nekretnine ponovno upiše na tužiteljicu, a što je sve navedeno u Ugovoru. Po ocjeni suda tužiteljica nije dokazala postojanje sporazuma sa punomoćnikom EJ o tome da se punomoć neće aktivirati do kraja 2021., kako to tužiteljica tvrdi u postupku, jer to nije navedeno niti u punomoći od 21. svibnja 2021., a niti u naknadno zaključenom Sporazumu od 29. lipnja 2021., a po ocjeni suda da je takav dogovor postojao to bi svakako bilo navedeno i u punomoći i u Sporazumu te sud zaključuje da tu činjenicu nije moguće dokazivati saslušanjem pristranih svjedoka kao što je suprug tužiteljice.
8. Kako je sud utvrdio da je punomoćnik tužiteljice EJ nekretninu tužiteljice spornim Ugovorom prodao sukladno sadržaju Punomoći i Sporazuma, uz činjenicu da tužiteljica nije dokazala da on to nije bio ovlašten učiniti tijekom 2021., već tek nakon toga, te kako je majka tuženika, a supruga punomoćnika EJ, temeljem Ugovora o pristupanju dugu podmirila tražbinu tužiteljice prema Erste & Steiermarkischebank d.d. u iznosu od 720.000,00 kn, zbog čega je ta banka izdala brisovno očitovanje i suglasnost o ponovnom upisu tužiteljice kao potonje vlasnice, da se ne radi o zelenaškom ugovoru, a niti postoje razlozi zbog kojih bi taj Ugovor bio pobojan. Iz tih razloga sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nepostojeći Ugovor, kao i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti odnosno poništenje Ugovora.
9. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
10. Naime, i po ocjeni ovoga suda u konkretnoj situaciji u kojoj je tužiteljica dajući punomoć svojem punomoćniku EJ za prodaju sporne nekretnine prvo po cijeni koju sam odredi, a potom dopunom te Punomoći, koja je napravljena zaključenjem Sporazuma od 29. lipnja 2021., u kojem ponavlja da je punomoćnika ovlastila da nekretninu proda u njezino ime, a za svoj račun, time da je člankom 2. Sporazuma odredila da se nekretnina može prodati po svakoj cijeni ne manjoj od 37.500,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, a u koju cijenu je uključeno vraćanje duga Erste & Steiermarkische banci d.d., koja je imala uknjiženo fiducijarno pravo vlasništva na nekretnini, da bi u članku 3. Sporazuma ugovorne strane jasno navele da su tim Sporazumom precizirale ovlaštenje EJ na određivanje kupovnine za kupoprodaju sporne nekretnine temeljem ranije izdane Punomoći, a na koji Sporazum je pristao i suprug tužiteljice JJ, neosnovane su tvrdnje tužiteljice da bi Ugovor zaključen temeljem Punomoći i Sporazuma bio nepostojeći, ništetan, odnosno pobojan. Pravilan je pravni pristup suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno provoditi vještačenje na okolnost vrijednosti prodanih nekretnina tužiteljice, koji dokazni prijedlog je tužiteljica predlagala tijekom postupka te ponavlja u žalbi da ga je trebalo provesti, jer punomoćnik tužiteljice EJ nije sam određivao kupoprodajnu cijenu nekretnine, već je sama tužiteljica, kao vlasnica nekretnine, odredila najnižu cijenu po kojoj nekretninu punomoćnik može prodati, što je njezino pravo jer svaki vlasnik svoju nekretninu može prodati po cijeni koju sam odredi i ne mora se nužno raditi o tržišnoj cijeni nekretnine. Tužiteljica podnoseći tužbu i tijekom postupka gubi iz vida i činjenicu da je Punomoć EJ dala i radi ishođenja brisovnog očitovanja Erste & Steiermarkische banke d.d., time da u postupku nije bilo sporno da tužiteljica tražbinu prema tom vjerovniku nije podmirila, već je to učinila majka tuženika, dakle, u provođenju naloga kojeg je tužiteljica dala svojem punomoćniku nekretnina, koja je u vrijeme davanja Punomoći bila opterećena fiducijarnim pravom vlasništva radi osiguranja tražbine vjerovnika Erste & Steiermarkische banke d.d. u iznosu od 720.000,00 kn, oslobođena je od tog prava, jer je vjerovnik izdao brisovno očitovanje, zbog čega tužiteljica pogrešno u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je nekretnina prodana samo za iznos od 285.000,00 kn (37.826,00 eura) jer je prije prodaje nekretnine podmirena tražbina u iznosu od 720.000,00 kn, tako da nakon toga tužiteljica više nema dug prema Erste & Steiermarkische banci d.d. Također, i po ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud tijekom postupka utvrdio da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da njezin punomoćnik nije bio ovlašten prodati spornu nekretninu temeljem izdane Punomoći i Sporazuma prije kraja 2021. jer da je to bila volja tužiteljice i po ocjeni ovog suda to bi bilo navedeno u Punomoći odnosno Sporazumu, kako je to smatrao i sud prvog stupnja. Po ocjeni ovog suda na iskazu supruga tužiteljice, saslušanog svjedoka JJ, sud nije mogao temeljiti drugačiji zaključak jer je taj svjedok iskazivao o tome da je on zamolio EJ da sačeka sa eventualnim prodajama njegove nekretnine i nekretnine supruge zbog toga što je bio u pregovorima sa SJ, koji je trebao kupiti obje nekretnine. Dakle, taj svjedok nije potvrdio da je dogovor postojao između tužiteljice i punomoćnika EJ, već o tome da je takav dogovor eventualno postojao između njega i EJ, što nije pravno relevantno u odnosu na tvrdnju tužiteljice da je ona takav dogovor postigla sa svojim punomoćnikom.
10.1. Također neosnovane su žalbene tvrdnje tužiteljice o tome da je zaključeni Ugovor očita prevara tužiteljice zbog činjenice da je njezin punomoćnik bio u dvostrukoj ulozi te da je tužiteljica bila dovedena u neskrivljenu i ispričivu bitnu zabludu u pogledu osobe kupca te drugih odlučnih okolnosti (cijene i aktivacije Punomoći) te da njezina volja nije bila u skladu s njenom pravom stvarnom voljom, zbog čega bi Ugovor bio pobojan. Naime, prema sadržaju Punomoći tužiteljica je ovlastila punomoćnika da nekretninu proda bilo kome, dakle, nije odredila osobu kupca pa se ne može govoriti o bilo kakvoj prevari tužiteljice kada je nekretnina prodana sinu punomoćnika. Već je ranije obrazloženo da tužiteljica nije dokazala da je postigla dogovor s punomoćnikom odnosno da je odredila da se nekretnina ne može prodati prije kraja 2021. pa su sve žalbene tvrdnje tužiteljice u tom smislu neosnovane.
11. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 7. studenog 2024.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
