Broj: Ppž-5551/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog IP i drugookrivljenog ČP, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) odlučujući o žalbi drugookrivljenog ČP podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-4252/2024-7 od 3. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba drugookrivljenog ČP i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) drugookrivljeni ČP je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-4252/2024-7 od 3. svibnja 2024., proglašeni su krivima prvookrivljeni IP i drugookrivljeni ČP da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Za predmetni prekršaj prvookrivljeniku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 10 dana zatvora i zbog čega se izrečena kazna zatvora smatra izvršenom, dok je drugookrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu 300,00 eura, u koju je također na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora odnosno 79,64 eura novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti 220,36 eura novčane kazne. Osim toga, prvookrivljeniku je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi u [adresa], u trajanju od 6 mjeseci. Također, okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 30,00 eura, svaki posebno.
2. Protiv navedene presude drugookrivljenik je pravodobno osobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako se ne smatra krivim za prekršaj za koji je proglašen krivim, kao i da je u postupku trebao imati svojstvo žrtve, a ne okrivljenika.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
5.1. Naime, prilikom iznošenja svoje obrane na ročištu održanom 3. svibnja 2024. drugookrivljenik je prilikom iznošenja svoje obrane naveo kako je svojem sinu, prvookrivljeniku, rekao ''izrode jedan kako te nije sram udariti oca''. Osim toga, iz obrane proizlazi i kako je drugookrivljenik izjavio da je, nakon pada na pod zajedno sa suprugom, ustao te zamahnuo zatvorenim dlanom desne šake prema sinu i udario ga po lijevoj strani lica. Takvim postupanjem drugookrivljenika ostvarena su sva bitna obilježja prekršaja koje mu je stavljeno na teret odnosno psihičko i fizičko nasilje u obitelji u odnosu na sina te ga je sasvim osnovano prvostupanjski sud proglasio krivim zbog počinjenog prekršaja.
5.2. Ističe se kako je irelevantno da li je drugookrivljenik bio isprovociran ponašanjem prvookrivljenika zbog ovisnosti istoga, kako to drugookrivljenik ističe tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbi, jer to ne opravdava njegov postupak, niti ga oslobađa od prekršajne odgovornosti, jer je okrivljenik s obzirom na svoje godine života i životno iskustvo bio dužan postupiti u skladu s zakonskim propisima.
5.3. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe kako je počinio fizičko nasilje odnosno udario sina samo kako bi zaštitio svoju suprugu, a majku prvookrivljenika ističe se da iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje RP Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. policijske postaje Split , a koji zapisnik predstavlja zakonit dokaz budući je sastavljen sukladno članku 158. stavku 7. Prekršajnog zakona, proizlazi kako je predmetna svjedokinja izjavila da je nakon njenog i drugookrivljenikova pada na pod uslijed odgurivanja od strane prvookrivljenika upitana od strane prvookrivljenika kako je, te da je isti izjavio kako ju nikada ne bi udario. Stoga je u potpunosti neosnovan žalbeni navod drugookrivljenika kojim ističe kako je postupao u nužnoj obrani jer iz iskaza svjedokinje RP proizlazi kako joj nije prijetio istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad od strane prvookrivljenika.
6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se drugookrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 300,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
6.2. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 300,00 eura, dakle u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. studenog 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
