Broj: Ppž-7347/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠN zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 28. studenoga 2021., broj: Pp-13577/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, po službenoj dužnosti i djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni u odnosu na djela činjenično opisano pod a) i b) izreke tako da se ponašanje okrivljenika činjenično opisano pod a) i b) pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 286. stavka 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) te se okrivljenom ŠN na temelju tog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura).

II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni tako da se okrivljeniku prekršaj činjenično opisan pod c) pravno označava kao prekršaj iz članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) i na temelju tog propisa mu se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 130,00 EUR, te se okrivljenom ŠN na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.450,00 EUR (tisućučetristopedeset eura) u koju kaznu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju od 27. studenoga 2021. u 12,00 sati do 28. studenoga 2021. u 12,00 sati kao dva dana zatvora odnosno 79,64 eura tako da ima za platiti još 1.370,36 EUR (tisućutristosedamdeset eura i tridesetšest centa) koju je dužan platiti u roku od 90 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje:

1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 28. studenoga 2021., broj: Pp-13577/2021, okrivljeni ŠN je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i članka 286. stavka 4. i 10. i članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 10.500,00 kuna u koju kaznu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju od 27. studenoga 2021. u 12,00 sati do 28. studenoga 2021. u 12,00 sati kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna tako da ima za platiti još 9.900,00 kuna koju je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presuda.

1.1.Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od 12 mjeseci, te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

Žalitelj predlaže da se okrivljeniku za prekršaje iz članka 286. i 289. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekne kazna zatvora u trajanju od 120 dana.

3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio po službenoj dužnosti da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona jer je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti. U konkretnom slučaju naime, proizlazi da je pogrešno primijenjen zakon u pravnoj kvalifikaciji prekršaja.

4.1. Okrivljenik je pogrešno kažnjen za dva djela prekršaja u stjecaju i to zbog vožnje za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom dok se ne podvrgne liječničkom pregledu i zbog vožnje dok mu je kao pravna posljedica osude ukinuta vozačka dozvola zbog prikupljenih negativnih bodova.

4.2. Djelom iz članka 286. stavkom 12. (prije stavka 10.) Zakona o sigurnosti prometa na cestama kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora osoba koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavka 3. do 6. tog članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom.

4.3. Djelom iz članka 289. stavkom 4. cit. Zakona kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora vozač koji upravlja vozilom za vrijeme dok su mu izrečene mjere iz stavka 1. tog članka.

4.4. Biće jednog prekršajnog djela, onog iz članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iscrpljuje svo nepravo navedenoga zbivanja pa nema potrebe kažnjavati i za djelo prekršaja iz članka 289. cit. Zakona čija obilježja to zbivanje sadrži, odnosno jednim djelom prekršaja konzumirano je i ono drugo djelo.

4.3. Okrivljenik je zbog nakupljenih negativnih prekršajnih bodova izgubio pravo na upravljanje motornim vozilom, odnosno ukinuta mu je vozačka dozvola i pravo na samostalno upravljanje vozilom mu je zabranjeno dok nakon što proteknu dvije godine ponovno ne stekne pravo na samostalno upravljanje motornim vozilom.

4.4. Slijedom navedenoga djelo iz članka 286.stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama konzumira djelo iz članka 289.stavak 4. tog Zakona i to stoga što je okrivljenik izgubio pravo na stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom na određeno vrijeme od dvije godine pa je u tome razdoblju sadržana i zabrana da upravlja za vrijeme trajanja zaštitne mjere. Osim toga, okrivljenika se ne može osuditi da upravlja vozilom za vrijeme dok mu je izrečena zaštitna mjera, ako mu je drugim propisom onemogućeno da u tom razdoblju stekne pravo na upravljanje istim.

5. Slijedom navedenoga valjalo je po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu u odnosu na djela pod a) i b) kao prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) i na temelju tog propisa okrivljeniku izreći novčanu kaznu.

5.1.Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud neopravdano okrivljeniku izrekao ublaženu novčanu kaznu. Pogrešno je cijenio olakotnom okolnošću nenastupanje štetnih posljedica, jer za isto nije niti optužen. Nadalje, pravilno ističe i kako okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio olakotnima (priznanje prekršaja i materijalna situacija) nisu i naročito olakotne okolnosti da bi opravdavale ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj.

7. Ispitujući potom odluku o kazni, ovaj Sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu, primjenjujući mu sukladno članku 3. Prekršajnog zakona novi Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) koji je blaži za okrivljenika zbog već navedenih razloga ali je neosnovanima ocijenio žalbene navode žalitelja kako okrivljeniku treba izreći kaznu zatvora kao strožu vrstu kazne. Valja istaknuti kako je okrivljenik sada proglašen krivim za jedan, a ne za dva prekršaja u stjecaju i da se prema podacima u spisu ima smatrati nekažnjavanom osobom jer je za dosadašnju kažnjavanost nastupila rehabilitacija, pa su stoga za sada neosnovani zahtjevi žalitelji da se okrivljeniku izrekne maksimalna kazna zatvora.

7.1. Izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i istom će po ocjeni ovog suda biti ostvarena svrha kažnjavanja, dok je novčana kazna za prekršaj pod c) izrečena u zakonom propisanom iznosu za navedeni prekršaj.

8. Okrivljeniku je u izrečenu kaznu na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme koje je proveo u zadržavanju i upozoren je ako 2/3 izrečene kazne plati u danom, najdužem roku propisanom zakonom za plaćanje novčane kazne, da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti.

9. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. i 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 7. studenoga 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović,v.r.

Davorko Kučan,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.