REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8652/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CČ, zbog prekršaja iz članka 236. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022.) i članka 48.a stavka 1. točke 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“ broj: 75/2013., 36/2015., 46/2017., 152/2022.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje prometne policije Kutina od 16. studenoga 2023., broj: 211-07/23-3/13620, u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljenog CČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog na način:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni TČ (osobni podaci kao u prekršajnom nalogu)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da je dana 22. svibnja 2023. godine u 14:00 sati u mjestu Kutina, ulica ALEJA VUKOVAR kućni broj 00, kao vozač vozila N3 marke IVECO registarske oznake [registarska oznaka]:

1.upravljao skupom vozila sačinjenim od teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] i priključnog vozila poluprikolice reg. oznake [registarska oznaka] za koji je obavljenim nadzorom skupa vozila i obavljenim početnim tehničkim pregledom na cesti na istima utvrđena tehnička neispravnost koja je kategorizirana kao veća tehnička neispravnost, u vidu neispravnosti na prednjem vjetrobranskom staklu teretnog automobila – oblijepljena crvena folija u dijelu vidnog polja brisanja brisača koja je smanjivala vozaču preglednost na cesti te na stražnjoj strani priključnog vozila nije imao postavljene ploče za označavanje teških, dugih ili sporih vozila,

- čime je počinio prekršaj iz članka 236. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 236. stavku 7. istog Zakona.

II. Uslijed odluke u točki I. izreke ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci prekršaja i novčanoj kazni na način da je okrivljeni TČ, ponašanjem činjenično opisanim u točki 2.) izreke prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 48. stavka 1. točke 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu te mu se na temelju tog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu 390,00 eura (tristodevedeset eura), koju je dužan platiti u 3 (tri) jednaka mjesečna obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

III. Prigovor okrivljenika odbija se kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni TČ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 15,00 eura (petnaest eura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje prometne policije Kutina od 16. studenoga 2023., broj: 211-07/23-3/13620, okrivljeni TČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan izreci naloga, počinio prekršaje iz članka 236. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz članka 48.a stavka 1. točke 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu pa je, na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 520,00 eura. Okrivljenik je ujedno obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.

2. Okrivljeni TČ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je neosnovan.

4. Ovaj Sud je kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, utvrdio je povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim u točki 1.) izreke prekršajnog naloga, nije prekršaj.

4.1. Naime, u činjeničnom opisu prekršaja iz točke 1.) izreke pobijanog prekršajnog naloga (činjenični opis djela iz članka 236. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) nije naveden blanketni propis, odnosno nije naveden jedan od konstitutivnih elemenata tog prekršaja. Naime, odredbom članka 236. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vozila u prometu na cesti moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede dimenzija, najveće dopuštene mase, osovinskog opterećenja i zaštite okoliša te imati ispravne propisane uređaje i opremu, dok je stavkom 7. propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 260,00 eura kazniti za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbi stavka 1. toga članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao veći.

4.2. U konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja iz članka 236. stavka 7. Zakona nije naveden važeći blanketni propis odnosno Pravilnik o tehničkim pregledima vozila na cesti (Narodne novine broj 132/17., 117/20. i 100/22.) kojim se opisuju nedostaci koji su kategorizirani kao veći, a isti su utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila na cesti. Na taj način ostvarena je povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona jer je okrivljenik proglašen krivim za djelo koje po optuženju nije prekršaj.

4.3. Slijedom navedenog, djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim u točki 1.) izreke pobijanog naloga, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prekršajni nalog na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

5. Nadalje, ovaj je Sud u povodu prigovora okrivljenika, a postupajući po službenoj dužnosti, utvrdio da je prvostupanjsko tijelo i u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki 2.) izreke pobijanog prekršajnog naloga na štetu okrivljenika povrijedilo materijalno prekršajno pravo, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona.

5.1. Naime, u odnosu na djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim u točki 2.) izreke prekršajnog naloga (djelo iz članka 48.a stavka 1. točke 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu), prvostupanjsko tijelo je okrivljenika proglasilo krivim „što je dana 22. svibnja 2023. godine … upravljao skupom vozila sačinjenim od teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] i priključnog vozila poluprikolice reg. oznake [registarska oznaka] za koji je obavljenim nadzorom vozila i vozača i obavljenim nadzorom analognog tahografa teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] i jednodnevnih tahografskih zapisnih listova utvrđeno kako vozač ..... kod sebe nije imao jednodnevne tahografske zapisne listove unatrag posljednjih 29 dana, već je kod sebe imao jednodnevni tahografski zapis samo za dan 22. svibnja 2023.“, smatrajući da je okrivljenik na taj način postupio protivno članku 36. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 165/2014 te da je time počinio prekršaj iz članka 48.a stavka 1. točke 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.

5.2. Međutim, odredba članka 48.a stavka 1. točke 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (za koje djelo je okrivljenik pobijanim nalogom proglašen krivim) inkriminira postupanje protivno članku 34. Uredbe EU br. 165/2014, a ne postupanje protivno članku 36. Uredbe, kako se to navodi u izreci pobijanog naloga. Postupanje protivno članku 36. Uredbe inkriminirano je odredbom članka 48.a stavka 1. točke 2. spomenutog Zakona, a ujedno je iz smisla i suštine odredbe članka 36. Uredbe razvidno da ista propisuje obvezu vozača da na zahtjev ovlaštenog službenika predoči tahografske listiće za tekući dan te listiće koje posjeduje za prethodnih 28 dana, a što predstavlja postupanje navedeno u činjeničnom opisu točke 2.) izreke pobijanog naloga.

5.3. Dakle, prekršaj za koji je okrivljenik pobijanim prekršajnim nalogom proglašen krivim, prema činjeničnom opisu, predstavlja ostvarenje elemenata bića prekršaja iz 48.a stavka 1. točke 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, a ne 48.a stavka 1. točke 1. istog Zakona, kako je to pogrešno i nepravilno zaključilo prvostupanjsko tijelo te time glede prekršaja iz točke 2.) izreke pobijanog naloga primijenio propis koji se ne može primijeniti pa je time na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona.

5.4. Stoga je ovaj Sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja činjenično opisanog, kako je to navedeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

6. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke navedene u točki I. izreke ove presude, kao i u povodu prigovora okrivljenika koji priznaje počinjenje prekršaja, navodi kako je nezaposlen te da nije u mogućnosti platiti izrečenu mu novčanu kaznu pa iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne odnosno da mu se omogući obročna otplata.

6.1. U odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni treba navesti da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u minimalnom zakonskom iznosu od 390,00 eura, koju kaznu ovaj sud smatra primjerenom težini djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik ne dokumentira naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim ublažavanje kazne. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 390,00 do 1.320,00 eura pa novčana kazna u iznosu od 390,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najnižu zakonom propisanu mjeru kazne za predmetni prekršaj. Ovaj sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.2. Stoga je ovaj Sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

6.3. U odnosu na molbu okrivljenika da mu se odobri obročno plaćanje novčane kazne, ovaj Sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u 3 jednaka mjesečna obroka, sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, Sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki II. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne opravdava takvu odluku.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. studenoga 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj, Postaji prometne policije Kutina u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.