Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-44/2022-4
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Jugoslav Puran, odvjetnik iz Bjelovara, protiv prvotuženika MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužene TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetuženika mlt. JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zz. ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Nataliji Jančevski, odvjetnici iz Virovitice, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-518/2020-14 od 3. prosinca 2021., 7. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalbe se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-518/2020-14 od 3. prosinca 2021. u pobijanom dijelu u kojem je proglašena nedopuštenom izvansudska ovrha u odnosu na prvotuženika (toč. I.), kao i u odluci o parničnom trošku (toč. II).
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha pokrenuta od strane tuženika dostavom zahtjeva nadležnoj Financijskoj agenciji, Podružnica Bjelovar, dana 9. rujna 2015. u 9,05 sati, na računima tužitelja, temeljem ovršne isprave-presude Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-283/2012 od 12. listopada 2012. iznad iznosa od 2.498,50 kuna (dvijetisućečetiristotinedevedesetosamkunaipedesetlipa) sa pripadajućim zateznim kamatama počev od 1. srpnja 2018. do isplate.
II. Tuženici su dužni solidarno tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.912,50 kuna, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tuženici po punomoćnici zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) i to u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka (toč. II). Predložili su uvažiti njihovu žalbu.
3. Prvostupanjsku presudu pobija i prvotuženik MG (dalje prvotuženik) osobno, iz svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točkama 1., 2. i 3. ZPP-a, ali ih u žalbi ne obrazlaže, dok iz sadržaja žalbe proizlazi kako isti osporava pobijanu presudu u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.
3.1. Žalbe nisu osnovane.
4. U postupku povodom žalbe prvotuženika utvrđeno je da je navedena presuda donijeta u ponovnom postupku nakon rješenja ovoga suda, poslovni broj Gž- 771/2019-2 od 7. siječnja 2021. te je tim rješenjem naloženo prvostupanjskom sudu da u ponovnom postupku treba poći od graničnog momenta nakon kojeg bi morala nastati činjenica koja je dovela do prestanka tražbine, a to je moment do kojega bi za vrijeme trajanja sudskog postupka mogle nastati činjenice koje bi se odgovarajućim pravnim sredstvima mogle iznijeti u tom postupku i tako poslužiti kao osnova za donošenje meritorne odluke u parničnom postupku za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
5. Činjenice nastale nakon tog momenta mogle bi biti osnove za isticanje opozicijskog prigovora, u žalbi ili tužbi, odnosno za podnošenje deklaratorne tužbe kojom bi se tražilo utvrđenje da ne postoji tražbina utvrđena u pravomoćnoj sudskoj odluci (proglašenje ovrhe nedopuštenom, pri čemu sud može istu proglasiti djelomično nedopuštenom).
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom, utvrđeno je da je ovršenik – ovdje tužitelj, podnio sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne odluke i to presude Općinskog suda u Virovitici od 12. listopada 2012., broj P-283/12, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž 920/13-2 od 9. siječnja 2014., koje postupanje ovršenika (tužitelja) je regulirano odredbama članka 209. i članka 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25713., 93/14., 55/16. i 73717., dalje: OZ).
7. Zahtjev za izravnu naplatu podnesen je Financijskog agenciji 9. rujna 2015., a nesporno je utvrđeno i da je prvostupanjski sud svojim rješenjem od 8. lipnja 2017., broj Ovr-676/17-12, naložio Financijskog agenciji da bankama izda nalog za odgodu provedbe prijenosa zaplijenjenih sredstava, te uputio ovdje tužitelja da u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenog u članku 50. stavku 1. točki 9. OZ, kojim se regulira prestanak tražbine na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka suda.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka provedeno je financijsko vještačenje na okolnost podmirenja dugovanja tužitelja prema tuženima (ovrhovoditeljima), kojim je utvrđeno da za sporno razdoblje od 12. travnja 2012. do 30. lipnja 2018., tužiteljeva obveza uzdržavanja iznosila je 167.850,00 kn, od čega je tužitelj platio iznos od 165.351,50 kn, dakle, nije platio na ime uzdržavanja tuženika iznos od 2.498,50 kn te bi se daljnja ovrha mogla provesti samo na iznos od 2.498,50 kn, budući tužitelj od studenoga 2015. do lipnja 2018. redovito plaća mjesečno uzdržavanje u visini od 2.250,00 kn pa bi se nakon 30. lipnja 2018. ovrha mogla provesti samo za iznos od 2.498,50 kn.
9. Pri tome je potrebno naglasiti kako je u skladu s uputom ovog suda visina dugovanja utvrđena s danom 30. lipnja 2018. te da stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju vještaka niti utvrđenoj visini preostalog dugovanja.
10. Obzirom da je u provedenom postupku utvrđena visina preostalog dugovanja to je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da je u konkretnom slučaju bilo mjesta primjeni odredbe članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a te je sud pravilno proglasio nedopuštenom izvansudsku ovrhu koja je pokrenuta od strane tuženika iznad iznosa od 2.498,50 kn pa pobijana presuda nema nikakvih nedostataka po toj osnovi.
11. U pogledu žalbenih navoda putem kojih se osporava odluka o parničnim troškovima, odnosno to što su tuženici dužni solidarno tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka, potrebno je naglasiti kako je prvostupanjski sud tu odluku donio uz odgovarajuću primjenu članka 154. stavka 2. ZPP-a.
12. Naime iz stanja spisa prvostupanjskog postupka nesporno proizlazi da je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja smanjio tužbeni zahtjev na način kako je to prethodno opisano te je prvostupanjski sud u skladu s navedenim tužitelju priznao troškove samo za one radnje koje su bile nužne i koje su izvršene nakon što je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, odnosno na zadnjem ročištu. Prema tome, ne radi se o postupanju suda na štetu tuženika. Isto tako pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da uspjeh tužitelja u postupku do smanjenja tužbenog zahtjeva iznosi 25%, a uspjeh tuženika 75%.
13. Obzirom na navedeno tužitelju je pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015.) pripala nagrada od 25 bodova za zastupanje na ročištu od 9. studenog 2021. te trošak sudske pristojbe na presudu, a istome također kao opravdan i nužan trošak pripada i trošak vještačenja u iznosu 2.500,00 kn, budući je provedeno vještačenje bilo nužno kako bi se na pravilan način okončao predmetni spor te je stoga i pravilno stajalište prvostupanjskog suda da iznos uplaćenog predujma za vještačenje prizna u cijelosti. Na valjanost takvog utvrđenja nema utjecaja omaška u obrazloženju prvostupanjske presude o tome da je trošak vještačenja priznat tuženiku te se prvostupanjski sud upućuje da istu omašku ispravi prema pravilima o ispravku presude.
14. U skladu s prethodno navedenim neosnovani su navodi tuženika kako je odluka o troškovima parničnog postupka nezakonita, budući je ista valjano obrazložena, uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a.
15. Zbog izloženog valjalo je žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Osijek, 7. studenog 2024.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
