Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2452/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz ZOU Simić, Tončić iz Pule, protiv tuženice Općine Medulin, OIB: 70537271639, Medulin, Centar 223, koju zastupa odvjetnik Ranko Đokić, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-112/2023-56 od 17. svibnja 2023., u sjednici održanoj 7. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj P-112/2023-56 od 17. svibnja 2023., na način da se prihvaća tužbeni zahtjev, i sudi se:

Utvrđuje se da je tužitelj LU na temelju zakona stekao pravo vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., zgrada, ukupne površine 32 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama ishoditi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i u svoju korist.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.769,88 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je tužitelj na temelju zakona stekao pravo vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, zgrada, ukupne površine 32 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], s ovlaštenjem da na temelju presude, a po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i u svoju korist (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da tuženici na ime parničnog troška isplati iznos od 3.110,69 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan (točka III. izreke).

1.2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan.

1.3. Na žalbu nije odgovoreno.

1.4. Žalba je osnovana.

2. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

2.1. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina meritorna pravilnost i zakonitost. Izreke pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi i razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi jer se iz njih bez dvojbe može razabrati kakav zaključak i iz kojeg dokaza je prvostupanjski sud izvodio o postojanju ili nepostojanju odlučnih činjenica, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Drugo je, međutim, pitanje jesu li navedeni razlozi prihvatljivi i dovoljno pouzdani što spada u ocjenu pravilnosti utvrđenoga činjeničnog stanja, a ne predstavlja postupovnu povredu na koju žalitelj upućuje.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, zgrada, ukupne površine 32 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji zahtjev se temelji na tvrdnji da je vlasništvo stekao dosjelošću jer posjeduje predmetnu nekretninu kao samostalni, zakoniti i pošteni posjednik duže od 20 godina.

4. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev smatrajući da na strani tužitelja nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prijeporne čestice dosjelošću propisane odredbom članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV).

5. Naime, iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužitelj kao kupac sklopio s VU, rođenom JU, kao prodavateljicom, Kupoprodajni ugovor od 15. lipnja 1988. kojim je tužitelj kupio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 119 m², uz priloženi vlasnički list, te da je predmetni ugovor o kupoprodaji ovjeren od tada ovlaštenog tijela,

- da je k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tuženice pod poslovnim brojem Z-20575/2017 od 12. srpnja 2017., a prije upisa društvenog vlasništva da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu ĐU i PU (upis od 19. veljače 1963. pod brojem Z-120/63) da bi potom na temelju Sporazuma između SFRJ i Republike Italije od 3. srpnja 1965. došlo do uknjižbe predmetne nekretnine s imena ĐU i PU u korist društvenog vlasništva Općine Pula pod poslovnim brojem Z-712/67 od 23. lipnja 1967.,

- da iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] upisana kao kuća površine 119 m² te je prema kopiji katastarskog plana parcela pravokutnog oblika koja i u naravi predstavlja stambenu zgradu prizemlje, kat i potkrovlje kbr. [adresa]; da je k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao zgrada površine 32 m² te da je prema kopiji katastarskog pravokutnog oblika, a u naravi da predstavlja zgradu prizemlje, kat i potkrovlje koja je ugrađena na južnoj strani sa zgradom na kčbr. [katastarska čestica] i zapadnoj strani sa zgradom na kč. zgr. [katastarska čestica], dok sa sjeverne i istočne strane graniči s ulicom; da u naravi da ne postoje ulazi s ulice u zgradu na kč. zgr. [katastarska čestica], dok zgrada na kčbr. zgr. [katastarska čestica] ima tri ulaza i to: po stepenicama na južnoj strani na kat zgrade, na zapadnoj strani s dvorišta zgrade kbr. [adresa], kč. zgr. [katastarska čestica] u prizemlju zgrade i na u sjeveroistočnoj strani u prizemlje s ulice kčbr. [katastarska čestica]; da u prizemlju zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] postoje vrata na ulaz u prostorije zgrade (dnevna soba, kuhinja, wc) na k. č. zgr. [katastarska čestica]; da je na stropu dnevne sobe vidljiv ulaz u potkrovlje; da prostorije na katu zgrade k. č. zgr. [katastarska čestica] čine jednu stambenu jedinicu u posjedu tužitelja; da izvršenim premjeravanje zgrade na k. č. [katastarska čestica] s vanjske strane – 3,10 x 6,55 m se dobije površina od 20 m², a što da je za 12 m² manje od upisane površine u katastru zemljišta; da se predmetne nekretnine locirane u starom gradskom stambenom nizu, te da u zatečenom stanju čine jednu posjedovnu cjelinu; da zgrada na k. č. br. [katastarska čestica]/zgr ima prizemlje i kat, tri odvojena ulaza i to jedan sa sjeverne strane, jedan sa zapadne strane i jedan s južne strane; da prizemlje zgrade koje ima dva ulaza da čini jednu samostalnu stambenu cjelinu a kat koji ima pristup s vanjskim stubištem da čini drugu posebnu stambenu cjelinu. Potom da je zgrada koju je vještak mjerničke struke identificirao kao k. č. br. [katastarska čestica] z naslonjena na zgradu k. č. br. [katastarska čestica]/z i da je povezana s tom zgradom sa zajedničkim zidom; da pregledom fasada zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. nije uočena promjena postojećih otvora koja bi mogla naznačiti da je ta zgrada nekada imala svoj samostalni ulaz iz javno prometne površine; da se površine – gabariti predmetnih nekretnina, dobivene arhitektonski mjerenjem na licu mjesta, značajno razlikuju od upisanih površina u izvadcima iz zemljišne knjige, da tlocrtna bruto površina prizemlja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/zgr. zgrada ima bruto površinu od 92,25 m² a pripadajući aneks zgradi, koji je lociran na k. č. [katastarska čestica] zgr., ima bruto površinu od 29,96 m², da zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. imaju bruto površinu od 119,21 m², što da odstupa za 0,21 m² od površine prikazane u izvatku iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica]/zgr. K. O. [katastarska općina]; da stan u prizemlju zgrade ima dva ulaza te da čini jednu posebnu funkcionalno stambenu cjelinu koja se prostire na k. č. br. [katastarska čestica]/zgr i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. , da stan na katu zgrade da ima jedan ulaz i da čini jednu funkcionalnu stambenu cjelinu koja se prostire na k. č. br. [katastarska čestica]/zgr i k. č. br. [katastarska čestica] zgr.,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka SU i KU proizlazi da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio od prodavateljice VU djevojački JU, a da je u predmetnom objektu tu ranije živjela sestra prodavateljice JU udana KU.

6. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da tužitelj nije zakonit posjednik jer nema valjani pravni temelj tog posjedovanja, a za stjecanje prava vlasništva putem izvanredne dosjelosti za predmetnu nekretninu tužitelju da nije proteklo vrijeme od 40 godina da bi se mogle ispuniti zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva putem izvanredne dosjelosti na predmetnoj nekretnini toga pravnog statusa, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Naime, prvostupanjski sud je smatrao da su tužitelj i njegova pravna prednica VU bili u posjedu sporne nekretnine, s tim da je smatrao da nije protekao rok od 40 godina od posjedovanja tužitelja i njegove prednice.

9. Sukladno odredbi članka 11. stavak 1. ZV-a samostalan je posjednik definiran kao osoba koja posjeduje stvar kao njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava, dok je stavkom 2. propisano da će posjed smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotno.

9.1. Iz iskaza saslušanih svjedoka SU i KU te iz iskaza samog tužitelja, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj, a prije njega i njegova pravna prednica, spornu nekretninu posjedovali kao samostalni posjednici od 1964. Ovo stoga jer su spornu nekretninu koristili, prema njoj su se odnosili kao da su njezini vlasnici, nikada im nitko nije osporavao posjed niti ih je uznemiravao u posjedu.

10. Člankom 159. stavak 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da samostalni posjednik čiji posjed stvari je zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno protekom 20 godina ako je samostalni posjednik barem pošten (stavak 3.), dok je odredbom stavka 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je barem pošteni i samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavka 2. i 3. tog članka Zakona.

10.1. Dakle, navedenom odredbom propisane su pretpostavke stjecanja vlasništva dosjelošću a to su: a) samostalan posjed određene kakvoće, b) neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, c) sposobnost stvari da bude objekt stjecanja i d) sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari.

11. Nadalje, pored toga treba imati u vidu sljedeće:

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se nepoštenje mora dokazati pri čemu puko poricanje poštenja posjeda nije dovoljno (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž- 3074/1977),

- da sama činjenica upisa u zemljišne knjige ne utječe na poštenje posjednika i da znanje posjednika za zemljišnoknjižno stanje samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda (odluka poslovni broj Rev-2426/1990-2 od 15. veljače 1991.),

- da sukladno pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženom u odlukama R (zahtjev broj 35298/2004), L (zahtjev broj 22768/2012) i V i dr. (zahtjev broj 37685/2010) protiv Republike Hrvatske treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2776/16-2 od 29. siječnja 2019. i dr.) radi čega je pogrešno prvostupanjski sud zaključio kako nije bilo moguće stjecati pravo vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991.

12. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a koje je u skladu s nalazima i mišljenima sudskih vještaka i iskazima saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj u faktičnom, mirnom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine od dana stjecanja te nekretnine od svoje prednice VU, koja je bila u posjedu te nekretnine najkasnije od 31. siječnja 1964.

12.1. Isto tako za ukazati je da je tužitelj vrlo uvjerljivo obrazložio da je kupnjom predmetne kuće kupio tu kuću kao jedinstvenu cjelinu pri čemu je i prvostupanjski sud utvrdio da čest. zgr. [katastarska čestica] nema posebni ulaz, i da obje čestice zemlju čine površinu koju je tužitelj i kupio, što potvrđuje vjerodostojnost njegovog iskaza da je kupio i česticu koja je predmet ovog spora, kao i k. č. br. [katastarska čestica].

13. Posjed tužitelja i njegove pravne prednice je pošten imajući u vidu odredbi članka 18. stavak 3. ZV-a. Naime, sukladno odredbi članka 18. stavak 5. ZV-a poštenje posjeda se presumira osim ako se dokaže suprotno. Tijekom postupka nije dokazano suprotno, odnosno nije dokazano da tužitelj i njegova pravna prednica ne bi bili pošteni posjednici. Činjenica da je u zemljišnim knjigama kao vlasnica upisana tuženica sama po sebi ne isključuje poštenje tužitelja i njegove pravne prednice, jer svi izvedeni dokazi u konkretnom slučaju ukazuju na savjesnost tužitelja i njegove pravne prednice. Ovo stoga jer su se i tužitelj i njegova prednica ponašali kao vlasnici sporne nekretnine, kojima nitko nije osporavao pravo posjeda niti su ih ometali u posjedu te su tužitelj i njegova prednica tijekom cijelog vremena posjedovanja nekretnine prema istoj postupali kao da su vlasnici sporne nekretnine. Osim toga, okolnost što tužitelj kao posjednik nekretnine nije provjeravao status nekretnine do trenutka sukoba sa susjedom, a koju nekretninu su desetljećima samostalno posjedovali, ne može se uzeti kao osnova na temelju koje bi se zaključilo kako se radi o nepoštenim posjednicima nekretnine. Drugim riječima, tužitelj je bio uvjerenja da je sporna nekretnina njegovo vlasništvo te se stoga ima smatrati poštenim posjednikom.

13.1. Dakle, posjed tužitelja i njegove pravne prednice traje neprekidno kroz zakonom određeno vrijeme, odnosno od 1964. godine pa nadalje. Dosjedanje niti u jednom trenutku nije bilo prekinuto.

13.2. Člankom 160. stavak 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost time da je stavkom 2. navedenog članka propisano da u vrijeme potrebno za dosjelost, uračunava se vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni samostalni posjednici.

13.3. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je prednica tužitelja stupila u samostalan i pošteni posjed navedene nekretnine 31. siječnja 1964., sukladno odredbi članka 159. stavak 4. ZV-a, to znači da je vrijeme od 40 godina potrebno za stjecanje vlasništva putem izvanredne dosjelosti nastupilo najkasnije u veljači 2004. godine. Kako je tužitelj tužbu podnio 11. travnja 2019., to znači da je u trenutku podnošenja tužbe, računajući i vrijeme dosjedanja njegove prednice, tužitelj imao više od 55 godina poštenog posjedovanja sporne nekretnine.

14. Na temelju tih utvrđenja, po stavu ovog suda, tužitelj je pošteni posjednik predmetne nekretnine. Stoga, kako pravni učinci dosjelosti kod izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, koji su u konkretnom slučaju ispunjeni, to je tužitelj istekom tog roka dosjedanja stekao pravo vlasništva utužene nekretnine jer je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao neprekinuti niz izvanknjižnog stjecanja, dok tuženica nije dokazala suprotno.

15. Nekretnina koja je predmet spora je sposobna biti predmetom prava vlasništva jer se ne radi o nekretnini koja ne bi mogla biti predmetom vlasništva, odnosno ne radi se o nekretnini za koju bi postojale neke zakonske odredbe prema kojima ona ne bi mogla pripadati pojedincu. Dakle, navedena nekretnina nije stvar izvan prometa. Isto tako, a uz činjenicu da u ovom postupku iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi se pravu tužitelja suprotstavljao privatni interes trećih osoba, tužitelj je svakako dokazao da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću.

16. U konkretnom slučaju ispunjene su sve pretpostavke za stjecanje prva vlasništva dosjelošću te je stoga u navedenom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo cijeneći da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991., a vlasništvo dosjelošću se stječe ako je protekao rok od 40 godina iz članka 159. stavaka 3. i 4. ZV-a do dana podnošenja tužbe, a ne do 17. studenoga 1999., kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud,

17. Kako je uvažavanjem žalbe tužitelja preinačena prvostupanjska presuda na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a trebalo je donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.

17.1. Tužitelj je uspio u ovom sporu pa mu je tuženica na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a dužna naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka.

17.2. Shodno odredbi članka 155. ZPP-a tužitelju su u opravdane priznati troškovi nastali zastupanjem po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku, troškovi sudskih pristojbi i troškovi uviđaja.

17.3. Kao opravdane radnje punomoćnika tužitelja u ovom postupku priznate su, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), a koju je ovaj sud primijenio temeljem Tbr. 52. točka 3. te Tarife, slijedeće radnje: sastav tužbe 250 bodova, zastupanje na ročištima održanim 29. svibnja 2019., 5. ožujka 2020., 24. studenog 2020., 14. prosinca 2021., 7. ožujka 2022. i 14. travnja 2023. po 250 bodova, sastav podneska od 14. listopada 2020. i 7. travnja 2021 po 250 bodova i sastav dviju žalbi protiv presuda po 312,50 bodova, što je sveukupno 2625 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od 5.250,00 eura s uvećanjem za 25% PDV-a (1.312,50 eura) iznosi 6.562,50 eura.

17.4. Trošak sudske pristojbe koju je tužitelj platio iznosi 1.360,00 kuna i to pristojbe na tužbu, što uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450 daje iznos od 180,50 eura.

17.5. Tužitelj je predujmio i troškove uviđaja i vještaka u iznosu od 7.737,00 kuna, koji je trošak opravdan, a uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450 daje iznos od 1.026,88 eura.

18. Shodno navedenom ukupni opravdani, od zahtijevanih, troškovi tužitelja nastali vođenjem ovog postupka iznose 7.769,88 eura pa je u tom iznosu trebalo tužitelju dosuditi parnični trošak, dok su više zatraženi troškovi ovog postupka neosnovani, i riješiti kao pod točkom II. izreke ove odluke, čime je odlučeno o troškovima cijelog postupka, a kojom je odlukom u cijelosti izmijenjena odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka sadržana u točkama II. i III. izreke pobijane presude.

19. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a ovaj sud je uvažio žalbene navode tužitelja, preinačio prvostupanjsku odluku i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 7. studenog 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević