Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Petrinji

Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12

Poslovni broj: P-288/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika Z. U. M., OIB …, U. K. B. .., Z. zastupani po punomoćnici M. M. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika - protutužitelja D. P., OIB …, zastupanog po punomoćniku N. Š., odvjetniku iz Z., nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 23. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja - protutuženika M. M. K., odvjetnice iz Z. i punomoćnika tuženika - protutužitelja N. Š., odvjetnika iz Z., na ročištu za donošenje i objavu presude dana 7. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika D. Š., posl. br. Ovrv-1232/2022 od 6. lipnja 2022., kojim se nalaže tuženiku - protutužitelju D. P. da isplati tužitelju - protutuženiku Z. U. M. iznos od 3.450,79 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 8. siječnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja D. P. koji glasi: " 1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o školovanju od 18.09.2020. godine zaključen između tužitelja - protutuženika Z. U. M., OIB …, U. kneza B. …, Z. i tuženika - protutužitelja D. P., OIB …, P., O. K. ...

2. Raskida se ugovor o školovanju od 18. rujna 2020. zaključen iz među tužitelja - protutuženika Z. U. M. i tuženika - protutužitelja D. P..

3. Nalaže se tužitelju - protutuženiku Z. U. M., OIB …, U. kneza B. …, Z., da tuženiku - protutužitelju D. P., OIB …, P., O. K. 5, isplati 796,34 eura na ime uplaćenih obroka po ništetnom Ugovoru o školovanju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku 15 dana."

III Nalaže se tuženiku D. P. da tužitelju Z. U. M. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.259,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 7. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika D. Š., posl. broj: Ovrv-1232/2022 od 6. lipnja 2022., određena je, temeljem vjerodostojne isprave, ovrha na imovini tuženika D. P., kao ovršenika, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja Z. U. M. u visini glavnog potraživanja od 26.000,00 kn s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik D. P., kao ovršenik, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodi kako je uredno ispunjavao svoje obveze i davao ispite do prosinca 2020., dok se nije dogodio potres u P. i nanio mu veliku štetu. Bio je primoran odustati ili tražiti prekvalifikaciju. Na to je tužitelj negativno odgovorio i unatoč svemu slali mailove, prezentacije, ispite i telefonske pozive. Živio je sedam mjeseci u kontejneru koji nije sadržavao ništa osim kreveta. Onkološki je bolesnik, dva puta operiran i prebolio rak, primao kemoterapiju.

3. Temeljem prigovora ovršenika Sud je rješenjem posl. broj: Ovrv-1232/2022- 11 od 29. kolovoza 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi Javnog bilježnika u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Obrazlažući svoj zahtjev tužitelj - protutuženik Z. U. M. navodi kako su tužitelj i tuženik dana 18. rujna 2020. sklopili Ugovor o školovanju temeljem kojeg su utvrdili sva međusobna prava i obveze u programu kvalifikacije za zanimanje Farmaceutski tehničar (u daljnjem tekstu: Ugovor). Temeljem navedenog ugovora tužitelj se obvezao organizirati nastavu, organizirati stručne predavače, upoznati polaznika - tuženika s nastavnim planom, te nakon završenog školovanja i uspješno položenih ispita izdati svjedodžbu o završenom razredu i završnu svjedodžbu. Naime, da bi tužitelj mogao organizirati nastavu poštujući sve svoje ugovorne obveze temeljem Ugovora o školovanju potrebno je organizirati i adekvatan broj polaznika, stručni tim predavača, potrebne materijale, satnicu. Za sve to tužitelj ima i određene troškove koji su ukalkulirani u cijenu školarine. Točni su navodi tuženika da je krenuo sa školovanjem, počeo dolaziti na predavanja, čak i na polaganje ispita međutim onda je odjednom prestao i s plaćanjem školarine i s nastavkom školovanja. Nadalje, netočni su navodi tuženika kako ga je tužitelj na bilo koji način prisiljavao na školovanje i sl. Tužitelj je u više navrata komunicirao s tuženikom (telefonski, email, poštom) na način da mu izađe u susret, međutim, tuženik nije ispoštovao dogovor i jednostavno je prestao s plaćanjem svoje obveze - školarine. Da je tomu tako idu u prilog i priloženi mailovi koji dokazuju da je tužitelj pokušao izaći u susret tuženiku kako bi oboje ispunili svoje ugovorne obveze te kako bi se njihova suradnja uspješno nastavila. Ukupna ugovorena cijena prekvalifikacije za program Farmaceutskog tehničara iznosila je 32.000,00 kn, te je plaćanje iste bilo ugovoreno u ratama, na način kako slijedi: 1. rata u iznosu od 2.000,00 kn – plaćanje do 25.09.2020.g.; 2. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.10.2020. g.; 3. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.11.2020. g.; 4. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.12.2020. g.; 5. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.01.2021. g.; 6. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.02. 2021. g.; 7. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.03.2021. g.; 8. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.04.2021. g.; 9. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.05.2021. g.; 10. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.06.2021. g.; 11. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.07.2021. g.; 12. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.08.2021. g.; 13. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.09.2021. g.; 14. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.10.2021. g.; 15. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.11.2021. g.; 16. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.12.2021. g.; 17. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.01.2022. g.; 18. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.02.2022. g.; 19. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.03.2022. g.; 20. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.04.2022. g.; 21. rata u iznosu od 1.500,00 kn- plaćanje do 20.05.2022. g. U konkretnom slučaju tuženik nije poštivao otplatni plan, platio je iznos od 6.000,00 kn (nepunih pet rata), te nakon toga nije platio niti jednu ratu, te je tužitelj sukladno Ugovoru o školovanju izdao fakturu u iznosu preostalih rata - 26.000,00 kn, koju tuženik nije platio, temeljem koje je tužitelj i podnio prijedlog za ovrhu. Tuženik u bitnom ne spori postojanje duga, niti predmetnog Ugovora o školovanju, svi drugi navodi tuženika koji nisu vezani za činjenično stanje ovog postupka su u potpunosti paušalni i neosnovani. Tužitelj potražuje nastali trošak po rješenju o ovrsi. Slijedom navedenog, predlaže održavanje na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika D. Š., posl. br. Ovrv-1232/2022 od 06.06.2022.

5. Očitujući se na navode tužitelja, tuženik - protutužitelj D. P. je naveo kako ne spori da je primio račun tužitelja br. 1861/ V21/ 1 od 31.12.2021. te da isti nije platio, već je da je tužitelj podnio 01.03.2021. prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi, te je tuženik na isti uložio prigovor. Tužitelj i tuženik su dana 18.09.2020. zaključili Ugovor o školovanju kojim se ugovaraju uvjeti, međusobna prava i obveze u programu kvalifikacije za zanimanje Farmaceutski tehničar. Tuženik ne spori navode tužitelja da se temeljem navedenog ugovora tužitelj obvezao organizirati nastavu, organizirati stručne predavače, upoznati polaznika - tuženika s nastavnim planom, te nakon završenog školovanja i uspješno položenih ispita izdati svjedodžbu o završenom razredu i završnu svjedodžbu. Točni su navodi da je krenuo sa školovanjem, počeo dolaziti na predavanja, čak i na polaganje ispita, međutim, onda je odjednom prestao i s plaćanjem školarine i s nastavkom školovanja. Tuženik je započeo program prekvalifikacije, platio je dio obroka prema Ugovoru, no kada je 28. i 29.12.2020. bio kao i ostali stanovnici Petrinje stradalnik potresa, morao je iseliti iz kuće, niz mjeseci živio je u kontejneru. Ne samo tuženik, nego i njegova obitelj nisu imali elementarne uvjete za život, a svakako ne internet vezu i opremu potrebnu za praćenje nastave. Tužitelj je to znao jer ga je kontaktirao u vrijeme potresa, te dostavio dokaz o kategoriji oštećenja doma tuženika. Nastavno, kod tuženika je došlo i do naglog pogoršanja zdravstvenog stanja, a budući je došlo do pogoršanja u primarnoj dijagnozi karcinoma testisa. Naime još od 2017. godine tuženik boluje od karcinoma zloćudnog tipa. Sukladno navedenom tuženiku priznat status na osobnu invalidninu. Činjenica je tužitelj je u više navrata komunicirao s tuženikom (telefonski, email, poštom) „na način da mu izađe u susret međutim tuženik nije ispoštovao dogovor i jednostavno je prestao s plaćanjem svoje obveze - školarine“, no činjenica je da je tuženik u više navrata objašnjavao tužitelju da ne može nastaviti sa školovanjem, da je zdravstveno loše, da je stradalnik potresa, da se više u zdravstvenom zanimanju ne može niti zamisliti i molio je tužitelja da mu omogući program za prekvalifikaciju u nekom drugom zanimanju (navodi u komunikaciji komercijalist), no tužitelj je odgovorio da nema mogućnosti promijeniti program, odnosno da za predloženo zanimanje nema mogućnosti prekvalifikacije. Tuženik smatra da mu se tužitelj obraćao za cijelo vrijeme u svezi plaćanja, a nikako je „pokušao izaći u susret tuženiku kako bi oboje ispunili svoje ugovorne obveze te kako bi se njihova suradnja uspješno nastavila“. Naime, zloćudna bolest i gubitak doma, okolnosti su zbog kojih je bilo nemoguće nastaviti školovanje za ugovoreno zanimanje, a o tome je tuženik u više navrata izvijestio tužitelja, a insistiranje tužitelja i na kraju ovršni postupak prema zdravstvenom stradalniku i stradalniku potresa ukazuje na okolnost krajnje bezobzirnosti. Tuženik nije pohađao školovanje, odnosno zbog promijenjenih okolnosti nije bio u mogućnosti nastaviti edukaciju, a svoju disciplinu i moral pokazao je plaćanjem 6.000,00 kuna (slovima: šest tisuća kuna), dakle kako tužitelj navodi nepunih 5 rata, a što ukazuje da je tuženik do promijenjenih okolnosti plaćao obroke (pa čak i nakon katastrofe koju je doživio). Tuženik smatra nedostojnim i nemoralnim da je isticanje stradanja u potresu i malignog oboljenja „smatra paušalnim i neosnovanim prigovorima“. Slijedom navedenog tuženik smatra da je Ugovor o školovanju od 18.09.2020. zaključen između ovdje tužitelja Z. U. M. i tuženika D. P. protivan Ustavu Republike Hrvatske, kogentnim normama i moralu društva, te stoga podnosi protutužbu u kojoj navodi kako Ugovorom o školovanju nije predviđeno trajanje prekvalifikacije, dakle koliko semestara, koliko mjeseci, što je protuzakonito, budući su rokovi za početak i kraj školovanja bitni uvjeti svakog ugovora o školovanju, a rokove koji se tiču obveza tužitelja - protutuženika, definira se kao „najkasnije“ i slično, dakle na neodređen način, što je suprotno institutu formalnog školovanja koje mora biti krajnje određeno, dok su tek obveze plaćanja tuženika - protutužitelja definirane rokovima. Člankom 4. Ugovora o školovanju ugovoreno je da „u slučaju više sile ili bolesti može se odobriti mirovanje školanja“ ali polaznik je u vrijeme eventualnog „mirovanja“ obvezan plaćati rate školovanja, što je također u suprotnosti s institutom više sile i pravnim posljedicama iste, odnosno suprotno Zakonu o obveznim odnosima. Nastavno, to ukazuje na neravnopravnost stranaka, budući su polaznici i u slučaju više sile u obvezi kada im je odobreno „mirovanje školovanja“ u obvezi plaćati dospjele obroke, a tužitelj - protutuženik ima okvirne i neodređene rokove, a za slučaj da je tužitelj - protutuženik u zakašnjenju ili u nemogućnosti izvršiti obvezu, polaznik prekvalifikacije se ugovorom odriče prava na kamate za uplaćene rate i sva druga potraživanja (članka 5. Ugovora) čime je razvidno da su ugovorne strane vezano i na odredbu da je i za slučaj više sile polaznik u obvezi plaćati obroke, a za slučaj bilo kakvog kašnjenja Učilišta, polaznici nemaju pravo na kamate i ostale troškove. Da ne spominjemo štetu! Ovakve odredbe nastavno ukazuju na okolnost da je tužitelj - protutuženik u neodređenom vremenskom trajanju organizirao nastavu, a ako netko od polaznika, pa čak i radi više sile, ne bude u mogućnosti pohađati nastavni program, mora plaćati obroke školarine, dok se posljedice eventualnog neorganiziranja i kašnjenja u nastavi tužitelja - protutuženika sankcioniraju povratom uplaćenih obroka, bez kamata i druge eventualne štete ili troškova. Na primjer ukoliko se kasni s početkom nastave, polaznici gube školsku godinu, što u bitnom utječe na njihov život i planove. Ugovor ne sadrži etape školovanja u semestrima ili godinama ili na bilo koji određen i uobičajen način, a koji je poznat u praksi učilišta, sveučilišnih studija s plaćanjem programa i slično, budući je nemoralno (čak i u slučaju više sile) očekivati plaćanje od na primjer neuspješnih polaznika, ili polaznika koji nakon određene etape školovanja uvide da isto zanimanje nije za njih adekvatno ili da bi u krajnjem na takvom mjestu (vodeći računa posebno o zdravstvenim zanimanjima) bili opasni ili nedovoljno kvalificirani (zdravstveni radnici - farmaceutski tehničari izdaju lijekove, rade u bolničkim apotekama i laboratorijima), te je ovakav oblik „prisile“ suprotan moralu društva. Ugovor je zaključen na način i pod uvjetima da ne ugovara uvjete za raskid ugovora, čak i u slučaju više sile. Ugovor se zaključuje na određeno vrijeme, za vrijeme trajanja školovanja (članak 12.), a koji je to rok, to Ugovorom nije predviđeno, dok bi se ovaj rok po prirodi stvari imao smatrati bitnim elementom Ugovora, kao i sam otplatni plan, jer u ugovorenom roku plaćanja određene usluge mora biti ugovoreno i vrijeme izvršenja davatelja usluge. Sud pazi na ništetnost ugovora po službenoj dužnosti. Stoga je predložio da Sud utvrdi sporni ugovor ništetnim i naloži tužitelju plaćanje iznosa od 6.000,00 kuna.

6. Na ročištu dana 8. travnja 2024. tuženik - protutužitelj je preinačio svoj protutužbeni zahtjev na način da uz postojeći traži da Sud utvrdi da se raskida Ugovor o školovanju od 18. rujna 2020. zaključen iz među tužitelja - protutuženika Z. U. M. i tuženika - protutužitelja D. P..

7. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u račun (str. 7 spisa), otvorene stavke (str. 31 spisa), ugovor o školovanju (str. 32-35 spisa), e-mail korespondenciju (str. 36-44 spisa), dopis tužitelja (str. 45 spisa), povratnicu (str. 46 spisa), medicinsku dokumentaciju tuženika (str. 58-59 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Petrinja (str. 50 spisa), e-mail korespondenciju (str. 68-71, 89-98 spisa), fotografije (str. 101), saslušani su tuženik – protutužitelj D. P. te svjedoci A. K. i D. B. (str. 104-106, 109- 110 spisa).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), Sud smatra dokazanim osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja - protutuženika, dok je protutužbeni zahtjeva tuženika – protutužitelja neosnovan u cijelosti.

9. Tuženik-protutužitelj D. P. u svom je iskazu naveo kako je imao najbolju namjeru završiti svoj školovanje ali su se dogodile okolnosti na koje nije mogao utjecati, koje su ga u tome spriječile, potres i epidemija korona virusom. Osam mjeseci je bio smješten u "suhom" kontejneru i stoga nije mogao obavljati ispite koje mu je tužitelj slao putem e-maila i koje nije mogao rješavati niti usmeno niti pismeno. Također mu je tužitelj slao račune za plaćanje školovanja iako je tužitelju rekao da to više ne može podmirivati. Predložio je tužitelju tada, usmeno i putem e-maila, prekvalifikaciju, što bi mu bilo i financijski povoljnije, na što je od tužitelja dobio negativan odgovor. Nije imao mogućnosti pohađati školovanje za koje je sklopio ugovor, a niti je mogao isto plaćati pa je stoga predložio jeftiniju soluciju. Ostao je nezaposlen, a morao je i ulagati sredstva u stambeni objekt. Također, ističe kako je onkološki bolesnik već dugi niz godina. Smatra kako ga ne može nitko siliti na nešto što nije zahtijevao. Sklopljeni ugovor nije raskinuo. Također mu je na liječničkim pregledima rečeno da škola koju je upisao nije dobra za njegovo zdravlje budući zahtijeva rad s kemikalijama. Odluku o tome da se više ne želi školovati temeljem sklopljenog ugovora donio je par mjeseci nakon potresa u Petrinji. Krenuo je na praksu temeljem sklopljenog ugovora, a nakon što se javio u ljekarnu s namjerom da temeljem istog ugovora obavlja praksu u toj ljekarni, rekli su mu kako prvi put vide takav ugovor o školovanju i da s takvim ugovorom se ne bi mogao nigdje zaposliti. Ne može se točno izjasniti kada je to bilo ali misli oko godinu dana nakon sklapanja ugovora. Tužitelj ga je dosta puta zvao telefonskim putem, kontaktirao, prijetio radi naplate dugovanja po osnovi školarine. Tužitelj ga je kontaktirao oko mjesec dana nakon potresa nudeći mu kontejner za stanovanje u dvorištu njegove kuće koji bi postavili, ali su već tada imali kontejner i ne bi mogli isti prihvatiti budući je sestra, koja živi u istom kućanstvu, već priključila kontejner na sve instalacije. Zapravo nije obavljao praksu jer niti jedna ljekarna mu temeljem sklopljenog ugovora nije mogla pružiti priliku za obavljanje te prakse osim jedne ljekarne u Sisku koja mu je to omogućila. Cijelo to vrijeme, oko godinu dana, je tražio mogućnost gdje će obavljati praksu, što je tek uspio u jesen 2021. u ljekarni u Sisku. To je trajalo 2-3 tjedna da je obavljao praksu, a nakon čega je odustao od prakse zbog svog zdravlja. Možda mjesec dana nakon toga, odlučio je da više ne želi školovanje kod tužitelja za koje je sklopio ugovor. Iste godine je kontaktirao tužitelja tražeći drugu soluciju za nastavak školovanja predlažući prekvalifikaciju. Ne sjeća se da mu je tužitelj slao nekakve poruke putem e-maila pozivajući ga da regulira svoje školovanje temeljem sklopljenog ugovora.

10. Svjedok A. K. u svom je iskazu navela kako živi s tuženikom već pet godina pa su tako živjeli skupa i za vrijeme potresa u P.. Nakon potresa u P. su sedam mjeseci živjeli u kontejneru bez struje, vode, bez osnovnih uvjeta za život. Jedno vrijeme su bili i nezaposleni. Nisu imali niti internetske veze budući su bili u metalnom kontejneru koji je to onemogućavao. Nije bilo nikakve mogućnosti praćenja nastave. Nakon toga su se vratili živjeti u kuću koju su za to vrijeme sami obnovili. To je bilo u ljeto 2021. godine, tuženik je prebolio rak, operiran je dva puta, išao je četiri puta na kemoterapije i zbog svog zdravstvenog stanja ne bi smio biti pod stresom. Za to vrijeme nije mogao polagati ispite. Tuženik je o svemu tome obavijestio tužitelja, a što tužitelj sve negira. Tužitelj nije udovoljio traženjima tuženika. Nije udovoljio niti traženju da se prebaci na školovanje koje je nešto jeftinije. Cijelo to vrijeme tužitelj je tražio plaćanje i slao račune. Cijelo vrijeme tužitelj je slao poruke putem e-maila kada su ispitni rokovi, na što je tuženik odgovarao da više ne pohađa tu mogućnost. Sve ove poruke je tuženik pratio putem mobitela. Tuženik se htio prekvalificirati za komercijalistu budući je radio takvu vrstu poslova, sada je trgovački putnik, a misli da je tužitelj imao u svom programu takvu vrstu školovanja.

11. Svjedok D. B. u svom je iskazu navela kako se sjeća kako su odmah poslije potresa u P. tri dana spavali u autu, D. u svom, a ja u svom autu. Nakon toga dobili su kontejner u kojem je D. živio s tada svojom zaručnicom. U kontejneru nisu imali struju niti Internet, a nije imao niti vremena za učenje. Sjeća se da je slao obavijesti da ne želi nastaviti školovanje tužitelju ali oni to nisu uvažili, ne zna zašto. Tada je bio i bolestan, imao je rak testisa, uzimao je lijekove i nije se smio stresirati, ali je to sve skupa na njega utjecalo.

12. Iz računa tužitelja broj 1861/V21/1 od dana 31. prosinca 2021. proizlazi da je izdan tuženiku D. P. za program – farmaceutski tehničar u iznosu od 26.000,00 kuna, s rokom plaćanja 7. siječnja 2022.

13. Ugovorom o školovanju sklopljenim dana 18. rujna 2020. između Z. učilišta M. - U. za obrazovanje odraslih, Z., i D. P. kao polaznika, utvrđena su međusobna prava i obveze u programu prekvalifikacije za zanimanje farmaceutski tehničar. U članku 3. ugovoreno je da će Učilište organizirati nastavu koju će provoditi stručni predavači, ostvariti propisani plan i program te nakon podmirenih svih troškova školarine i uspješno položenih ispita izdati svjedodžbu o završenom razredu i završnu svjedodžbu. Polaznik potpisom potvrđuje da je upoznat s nastavnim planom i programom te rasporedom predavanja koja se održavaju 2 do 5 puta tjedno, ovisno o broju razlikovnih predmeta. Polaznik se obvezuje pratiti raspored kao i ostale obavijesti putem aplikacije Amber i e-maila. U članku 4. polaznik se obvezao pohađati nastavu prema rasporedu o čemu će Učilište voditi evidenciju, s čime je polaznik suglasan te svojim potpisom na ovom ugovoru prihvaća da se predmetna evidencija ima koristiti kao mjerodavna. U slučaju više sile ili bolesti može se odobriti mirovanje školovanja do najduže godinu dana, a polaznik je dužan priložiti dokaz o istoj te uplatiti cijenu školovanja kako je definirano odredbama ovog ugovora. U članku 6. ugovoreno je da ukupna cijena prekvalifikacije u navedenom programu iznosi 32.000,00 kuna i bit će plaćena prema slijedećem rasporedu: 1. rata u iznosu od 2000,00 kuna do 25.09.2020., a svaka slijedeća u iznosu od 1.500,00 kuna do 20.-og u mjesecu s tim da posljednja dospijeva na naplatu 20.05.2022. Troškove obrazovanja podmiruje polaznik. U slučaju neplaćanja iznosa koji odgovara iznosu dva neplaćena obroka, na naplatu dospijeva cjelokupno potraživanje na dan dospijeća obroka kojim se ispunjava navedeni uvjet. U članku 11. potpisom ovog ugovora polaznik prihvaća utvrđene uvjete pogađanja programa te dozvoljava da se njegovi osobni podaci koriste za evidenciju polaznika Učilišta. Ovaj ugovor zaključuje se na određeno vrijeme, za vrijeme trajanja programa školovanja (članak 12. ugovora). U članku 13. ugovoreno je da se svi dopisi koji se imaju dostaviti drugoj strani dostavljaju u pisanom obliku i upućuju se preporučenom poštanskom pošiljkom na adresu stranaka iz ovog ugovora, a danom uručenja se smatra dan predaje dopisa pošti.

14. Uvidom u e-mail korespondenciju između stranaka utvrđeno je da je dana 30. travnja 2021. tužitelj - protutuženik uputio obavijest tuženiku kako uvidom u poslovne knjige još nije evidentirao dospjelo dugovanje u iznosu od 6.500,00 kn prema dogovoru koji su imali za otplatu duga, a koji je trebao podmiriti do 20. travnja 2021. Moli se tuženik uplatiti dospjelo dugovanje do 5. svibnja 2021. Dana 30. travnja 2021. tužitelj je uputio obavijest tuženiku vezano za njegov upit za praksu. Dana 17. lipnja 2021. tuženik se obavještava da mu se dostavlja uputnica za praktičnu nastavu zajedno s covid izjavom i dnevnikom prakse. Dana 19. studenog 2021. obavještava se tuženik da ga tužitelj pokušava nekoliko puta kontaktirati na mobitel ali neuspješno ili javlja da je mobitel isključen. Dana 2. veljače 2022. tužitelj dostavlja tuženiku dopis kojim ga obavještava o tome da se javi kako bi dogovorili način na koji će nastaviti svoje školovanje i podmiriti ostale obveze prema ugovoru o školovanju. Na ovaj dopis tuženik je dana 15. veljače 2022. odgovorio kako je "vidio da to nije za njega kada je polagao praksu, skroz je u drugoj branši i misli si promijeniti smjer školovanja što bi mu pomoglo za njegovu karijeru i što mu je neophodno – komercijalist, ne zna da li imaju takav program u svojoj ustanovi, a vidjeli su da ne izlazi na ispite. Žao mu je uloženog truda i vremena no nije ni izlazio na ispite, nije to njegov put. Ne zna kako da se dogovore da li koje predmete može prebaciti ili… kako to već ide". Istoga dana 15. veljače 2022. tužitelj je ovaj upit tuženika odgovorio da Učilište ne provodi program komercijalist. Također, sada više nije moguće prebacivanje u drugi program te predlaže da nastavi školovanje u programu farmaceutski tehničar.

15. Pisanim podneskom, koji je tuženik primio dana 3. veljače 2022., tužitelj je pozvao tuženika za dan 15. veljače 2022. u referadu na konzultacije kako bi uspješno završio svoje školovanje, zadržao status polaznika te se ponovno priključio nastavi.

16. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tuženika - protutužitelja D. P., točnije otpusno pismo K. Z., K. za onkologiju, utvrđeno je kako je tuženik primljen na liječenje 18. rujna 2017., a otpušten 22. rujna 2017. radi nastavka onkološkog liječenja – 3. ciklus po protokolu PEB. 11. srpnja 2017. učinjen UZV testisa kojim se opiše tumor lijevog testisa. 13. srpnja 2017. učinjena lijevostrana orhidektomija te je indicirano liječenje kemoterapijom PEB. Primio 2 ciklusa po PEB protokolu i dolazi na treći ciklus kemoterapije.

17. U postupku je između stranaka nesporno da je tuženik platio ukupno 6.000,00 kuna za školarinu ugovorenu Ugovorom o školovanju sklopljenim dana 18. rujna 2020., a koja je ukupno iznosila 32.000,00 kuna.

18. Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

19. Jedno od temeljnih načela ugovornog prava jest načelo obvezatne snage ugovora, koje zahtijeva da se, bez obzira na promjene koje od trenutka zaključenja ugovora do trenutka dospjelosti mogu nastati, striktno poštuju ugovorom preuzete obveze.

20. Provedenim dokaznim postupkom, Sud je utvrdio kako temeljem sklopljenog Ugovora o školovanju od 18. rujna 2020. između Zdravstvenog učilišta M.

- U. za obrazovanje odraslih, Z., i D. P., kao polaznika, kojim su stranke regulirale svoja međusobna prava i obveze za pohađanje programa prekvalifikacije za zanimanje farmaceutski tehničar, postoji potraživanje tužitelja, odnosno obveza tuženika, s osnova neplaćenog dijela cijene prekvalifikacije u iznosu od 3.450,79 eura (26.000,00 kuna).

21. Naime, u članku 6. Ugovora o školovanju od dana 18. rujna 2020. stranke su ugovorile da u slučaju neplaćanja iznosa koji odgovara iznosu od 2 (dva) neplaćena obroka, na naplatu dospijeva cjelokupno potraživanje na dan dospijeća obroka kojim se ispunjava navedeni uvjet.

22. Tuženik - protutužitelj je iznosom od plaćenih 6.000,00 kuna platio 1. ratu u iznosu od 2.000,00 kn dospjelu do 25. rujna 2020., 2. ratu u iznosu od 1.500,00 kn dospjelu do 20. listopada 2020., 3. ratu u iznosu od 1.500,00 kn dospjelu do 20. studenog 2020. i dio 4. rate u iznosu od 1.000,00 kn dospjele do 20. prosinca 2020. Dakle, tuženik - protutužitelj nije platio tužitelju - protutuženiku ugovoreni iznos od 26.000,00 kuna školarine koji je dospijevao na naplatu od 20. prosinca 2020. pa nadalje. Kako tuženik - protutužitelj na navedeni način nije platio iznos koji odgovara iznosu od 2 (dva) neplaćena obroka, dana 20. veljače 2021. dospio je na naplatu cjelokupno potraživanje tužitelja - protutuženika, a kojeg dana je dospio na naplatu obrok kojim je ispunjen uvjet iz odredbe čl. 6. Ugovora o školovanju.

23. Slijedom svega navedenog, Sud smatra kako je tuženik - protutužitelj dužan tužitelju - protutuženiku podmiriti utuženo dugovanje koje se odnosi na neplaćeni iznos ugovorene školarine u iznosu od 3.450,79 eura (26.000,00 kuna - temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj; Narodne novine br. 57/22, 88/22 i primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 € = 7,53450 KN).

24. Sud smatra kako su prigovori tuženika - protutužitelja , a koji se odnose na otklanjanje njegove obveze plaćanja preostalog neplaćenog iznosa školarine, neosnovanima u cijelosti. Naime, tužitelj – protutuženik prijedlog za ovrhu radi naplate utuženog dugovanja nije podnio 1. ožujka 2021. kako to navodi tuženik - protutužitelj, već 1. ožujka 2022. godine, što je godinu dana nakon dospijeća utuženog iznosa. Iz e-mail korespondencije između stranaka utvrđeno je da je tužitelj - protutuženik , upravo zbog situacije nastale zbog potresa 28. i 29. prosinca 2020., omogućio tuženiku nastavak školovanja iako tuženik svoje obveze nije izvršavao već unazad godinu dana. Iz dopisa tuženika – protutužitelja upućenog tužitelju - protutuženiku dana 15. veljače 2022. vidljivo je kako je tuženik - protutužitelj naveo tužitelju - protutuženiku da je "vidio da to nije za njega kada je polagao praksu, skroz je u drugoj branši i misli si promijeniti smjer školovanja što bi mu pomoglo za njegovu karijeru i što mu je neophodno - komercijalist, ne zna da li imaju takav program u svojoj ustanovi, a vidjeli su da ne izlazi na ispite". Dakle, iz ovog dopisa ne proizlazi nemogućnost tuženika - protutužitelja da se školuje i podmiruje troškove školovanja zbog okolnosti na koje nije mogao utjecati (potres, bolest), već iz razloga koje sam navodi kako prekvalifikacija koju je upisano "nije za njega" te je ukazao na interes daljnjeg školovanja ali druge vrste.

25. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja koji se odnosi na utvrđenje Ugovora o školovanju od 18.09.2020. ništetnim, za raskidom istog te na potraživanje isplate iznosa od 796,34 eura na ime uplaćenih obroka po ništetnom Ugovoru o školovanju, Sud smatra u cijelosti neosnovanim. Navod tuženika - protutužitelja da je sporni ugovor o školovanju protivan Ustavu Republike Hrvatske, kogentnim normama i moralu društva, jer Ugovorom o školovanju nije predviđeno trajanje prekvalifikacije, dakle koliko semestara, koliko mjeseci, što je protuzakonito, Sud smatra u cijelosti neutemeljenima.

26. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

27. Ističe se neosnovanim navod tuženika - protutužitelja da između stranaka nije ugovoreno trajanje prekvalifikacije jer je upravo odredbom čl. 12. Ugovora o školovanju ugovoreno da se ovaj Ugovor zaključuje na određeno vrijeme, za vrijeme trajanja programa školovanja, a u odredbi čl. 3. Ugovora je navedeno kako polaznik ovim potpisom potvrđuje da je upoznat s nastavnim planom i programom te rasporedom predavanja… Slijedom toga, tuženik - protutužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o školovanju bio upoznat s trajanjem prekvalifikacije na koju je pristao potpisivanjem istog ugovora.

28. Iz dokumentacije dostavljene u spis predmeta ne proizlazi da bi tuženik - protutužitelj na bilo koji način tužitelju - protutuženiku ukazivao na probleme koje ima nakon potresa u Petrinji dana 28. i 29. prosinca 2020. Iz e-mail korespondencije stranaka ne proizlazi da je tuženik - protutužitelj tražio od tužitelja - protutuženika mirovanje školovanja ili bilo kakvu drugu pomoć oko savladavanja teškoća u kojima se našao uslijed potresa, a kojom bi mu se olakšalo školovanje odnosno omogućilo praćenje nastave, prakse i polaganje ispita, a za razliku od tužitelja - protutuženika koji je dostavio dopise upućene tuženiku - protutužitelju iz kojih je vidljivo kako je tuženiku prolongirano plaćanje školarine, u lipnja 2021. ga obavještava da mu dostavlja uputnicu za praktičnu nastavu zajedno s covid izjavom i dnevnikom prakse, u veljači 2022. ga obavještava o tome da se javi kako bi dogovorili način na koji će nastaviti svoje školovanje i podmiriti ostale obveze prema ugovoru o školovanju. Unatoč višekratnim i duljim nastojanjima tužitelja - protutuženika da mu pomogne oko ispunjavanja njegovih obveza preuzetih Ugovorom o školovanju glede praćenja nastave obavljanja prakse, a unatoč činjenici da tuženik - protutužitelj ne ispunjava svoje obveze preuzete spornim ugovorom glede plaćanja školarine, tuženik - protutužitelj odbija ispunjavati svoje obveze. Također se ističe kako tuženik - protutužitelj nije Sudu dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da mu se nakon sklapanja spornog ugovora narušilo zdravlje. Naime, tuženik - protutužitelj boluje od karcinoma od 2017. godine te je u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio svjestan svog zdravstvenog stanja i svojih mogućnosti za školovanjem odnosno prekvalifikacijom za zanimanje farmaceutski tehničar. Sud smatra kontradiktornim navode tuženika - protutužitelja kako nije bio u mogućnosti nastaviti školovanje zbog potresa u prosincu 2020., covida i svog zdravstvenog stanja, jer iz njegova iskaza proizlazi kako je krenuo je na praksu u jesen 2021. godine, to je trajalo 2-3 tjedna da je obavljao praksu, a nakon čega je odustao od prakse zbog svog zdravlja, a možda mjesec dana nakon toga, odlučio je da više ne želi školovanje kod tužitelja za koje je sklopio ugovor. Istaknuo je kako sporni ugovor nije raskinuo.

29. Slijedom svega navedenog, Sud smatra kako tuženik - protutužitelj nije dokazao razloge ništetnosti Ugovora o školovanju na koje se poziva, odnosno da bi isti ugovor bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa je stoga ovaj dio tužbenog zahtjev tuženika - protutužitelja odbio. 30. Glede dijela protutužbenog zahtjeva tuženika - protutužitelja za raskidom ugovora, Sud isti smatra neosnovanim. U svom zahtjevu tuženik – protutužitelj nije naveo točan dan s kojim traži raskid Ugovora o školovanju, a niti je naveo razloge zbog kojih smatra da bi sklopljeni Ugovor o školovanju trebalo raskinuti. Stoga Sud ističe sve gore navedene utvrđene činjenice u prilog zaključku o neosnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva. Sporni Ugovor o školovanju od 18. rujna 2020. istekao je budući je sklopljen na određeno vrijeme, a za koje vrijeme njegova trajanja tuženik - protutužitelj nije tražio raskid istog.

31. Ističe se kako je odredbom čl. 369. st 1. ZOO-a propisano da ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. Budući da tuženik - protutužitelj nije tražio raskid ugovora u vrijeme nastupanja izvanrednih okolnosti, a niti za vrijeme trajanja spornog ugovora, već to traži u ovom postupku, Sud smatra neosnovanim njegovo pozivanje na nastupanje izvanrednih okolnosti. Naime, tuženik - protutužitelj je do dana kada se dogodio potres 28. prosinca 2020. bio dužan platiti školarinu u iznosu od ukupno četiri rate školarine od 20. rujna 2020. do 20. prosinca 2020. u ukupnom iznosu od 6.500,00 kuna, dakle već u vrijeme nastanka tih izvanrednih okolnosti bio je u zakašnjenju s podmirivanjem svojih obveza. Budući je odredbom čl. 369. st. 3. ZOO-a propisano da se strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze, Sud smatra ovakve navode tuženika - protutužitelja neosnovanima. Također je odredbom čl. 369. st. 2. ZOO-a propisano kako izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati. Sud smatra, a budući da tuženik - protutužitelj boluje od karcinoma testisa od 2017. godine kada je operiran i liječen kemoterapijom, u vrijeme sklapanja ugovora 18. rujna 2020. je bio dužan uzeti u obzir te okolnosti jer je postojala mogućnost pogoršanja njegova zdravstvenog stanja. Međutim, ističe se također da tuženik - protutužitelj nije dokazao pogoršanje svog zdravstvenog stanja nakon sklapanja spornog ugovora.

32. Budući je Sud utvrdio neosnovanima tužbene zahtjeve tuženika - protutužitelja glede utvrđenja ništetnosti Ugovora o školovanju te raskidom istog ugovora, Sud smatra neosnovanim i njegov zahtjev za isplatom iznosa od 796,34 eura budući se odnosi na ime uplaćenih obroka po ništetnom Ugovoru o školovanju. Naime, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Slijedom svega navedenog, a budući da Sud nije utvrdio ništetnost Ugovora o školovanju sklopljen između stranaka, neosnovan je i dio protutužbenog zahtjeva za vraćanje iznosa koji je tužitelj – protutuženik primio od tuženika – protutužitelja na temelju takvog ugovora.

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude.

34. Budući da je tužitelj - protutuženik u cijelosti uspio u sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik - protutužitelj je dužan tužitelju - protutuženiku naknaditi troškove postupka. Pri odlučivanju o troškovima sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a uzeti su u obzir samo troškovi potrebni radi vođenja parnice te utvrđena vrijednost predmeta spora, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22; dalje: Tarifa) stoga tužitelj – protutuženik ima pravo na naknadu troška sastavljanja ovršnog prijedloga u iznosu od 132,00 eura sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife, zatim trošak za sastav dva obrazložena podneska u iznosu od 199,08 eura svaki sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife i trošak zastupanja na četiri ročišta u iznosu od 199,08 eura svaki sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife, što ukupno, uvećano za pripadajući PDV, iznosi 1.259,40 eura.

U Petrinji, 7. studenog 2024.

Sutkinja

Blaženka Navara

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1.Tužitelj-protutuženik Z. učilište M. po pun. M. M. K., odvjetnici iz Z.

2. Tuženik-protutužitelj D. P. po pun. N. Š., odvjetniku iz Z.