REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8891/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marijo Soljačić i Marjana Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UJ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022 i 133/2023– dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Vis od 23. rujna 2024., klasa: 211-07/24-1/14531, broj: 511-12-34-24-1 u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog UJ preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se, na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u iznosu 660,00 eura (šestošezdeseteura) eura u 3 (tri) jednaka mjesečna obroka u iznosu od po 220,00 eura (dvjestodvadeseteura), s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. (petnaestog) dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti

II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okrivljenog UJ kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. PZ-a, okrivljenik UJ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 25,00 (dvadesetpet) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Vis od 23. rujna 2024., klasa: 211-07/24-1/14531, broj: 511-12-34-24-1 proglašen je krivim okr. UJ da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. stavka 2. kažnjiv po čl. 199. st. 7. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju dva mjeseca te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik UJ je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.

2.1. U prigovoru okrivljenik ne poriče prekršaj, izražava kajanje, navodi da ima 63 godine, da uzdržava nezaposlenu suprugu pa da novčana kazna za njega predstavlja prevelik teret pa moli sud da navedenu ublaži. Također moli sud da ukine zaštitnu mjeru jer mu je upravljanje automobilom neophodno za odlazak na posao.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.

Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura pa izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

5.1. U odnosu na navode vezane za teške materijalne prilike treba navesti kako okrivljenik nije dokazao vlastite navode (dostavom potvrde o primanjima i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. PZ-a. S obzirom na navedeno, ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. istog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

5.2. Međutim, s obzirom na visinu izrečene novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da istu plati u tri jednaka mjesečna obroka.

6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

6.1. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine te je po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponavljanja istih.

7. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. studenog 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Iva Omazić Pavličić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Vis, u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i branitelja.