REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8939/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
( I S P R A V A K )
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marijo Soljačić i Marjana Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene JĆ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022 i 133/2023– dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljene podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje Granične policije Županja od 7. listopada 2024., klasa: 211-07/24-1/15263, broj: 511-15-12-24-1 u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2024.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljene JĆ preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se, na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u iznosu 390,00 eura (tristodevedesteura) eura u 3 (tri) jednaka mjesečna obroka u iznosu od po 130,00 eura (stotrideseteura), s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. (petnaestog) dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti
II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okrivljene JĆ kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.
III. Temeljem članka 139. stavka 3. PZ-a, okrivljena JĆ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 25,00 (dvadesetpet) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje Granične policije Županja od 7. listopada 2024., klasa: 211-07/24-1/15263, broj: 511-15-12-24-1 proglašena je krivom okr. JĆ da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 53. stavka 1. kažnjiv po čl. 53. st. 4. ZSPC-a za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenoj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju mjesec dana te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljena JĆ je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene joj novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.
2.1. U prigovoru okrivljena ne poriče prekršaj, izražava kajanje, navodi da je nezaposlena, da je suprug na bolovanju te da prima 138 eura mjesečno te da, uz pomoć obitelji školuju kćer u Osijeku pa moli sud da navedenu novčanu kaznu ublaži. Također moli sud da ukine zaštitnu mjeru jer mu je upravljanje automobilom neophodno zbog brige o suprugu.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.
Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura pa izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.
5.1. U odnosu na navode vezane za teške materijalne prilike treba navesti kako okrivljena nije dokazala vlastite navode (dostavom potvrde o nezaposlenosti, potvrde suprugovim primanjima i sl.), a što je bila dužna učiniti sukladno članku 237. stavku 2. PZ-a. S obzirom na navedeno, ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. istog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
5.2. Međutim, s obzirom na visinu izrečene novčane kazne i navode iz prigovora, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljenoj da istu plati u tri jednaka mjesečna obroka.
6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenoj izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljene.
6.1. Duljina trajanja izrečene mjere od mjesec dana, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine te je po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponavljanja istih.
7. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Iva Omazić Pavličić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji granične policije Županja, u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i branitelja.