Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1011/2023-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, člana vijeća, u, u pravnoj stvari tužiteljice MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Gordani Šibenik, odvjetnici iz Županje, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ostović, Rakušić & Slovaček d.o.o. iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-458/2022-10 od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-458/2022-10 od 14. travnja 2023.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava na računima tužitelja/ovršenika MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja pljenidba i prijenos se provodi po osnovi zahtjeva tuženika/ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, [osobni identifikacijski broj], podnesenog Financijskoj agenciji na temelju ovršne isprave - Presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05-21, od 20. listopada 2005.

II. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troška ovog parničnog postupka naknadi iznos od 2.112,00 eura¹ (slovima: dvije tisuće stotinu dvanaest eura)/15.912,86 kn (slovima: petnaest tisuća devet stotina dvanaest kuna i osamdeset šest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od presuđenja tj. od 14. travnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je da se mijenja rješenje o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora objavljeno na ročištu održanom 6. ožujka 2023, te se kao vrijednost predmeta spora u ovom postupku utvrđuje iznos od 21.442,27 eura (161.556,79 kn)."

2. Protiv te presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači, uz naknadu troškova postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu i rješenje i postupak koji je prethodio, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Među strankama je nesporno kako je pravni prednik tuženika, Slavonska banka d.d. Osijek, temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005., podnijela prijedlog za ovrhu protiv ovršenika RĐ, ZĐ i MĐ, svi iz [adresa] i to 4. ožujka 2008, dakle između ostalog i protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika te da se radi o spisu prvostupanjskog suda koji je najprije nosio oznaku poslovni broj Ovr-445/08, a koji je tijekom vremena u više navrata mijenjao poslovne brojeve (Ovr-1445/09, Ovr-583/12, Pu Ovr-44/15, Ovr-3377/16) i da je povodom tako podnesenog prijedloga za ovrhu doneseno rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-445/08, od 7. srpnja 2008., a kojim rješenjem je određena ovrha na pokretninama svih ovršenika.

7. Zatim je vidljivo kako je tijekom navedenog ovršnog postupka dana 20. listopada 2008. sudski ovršitelj izašao na adresu ovdje tužiteljice, a u tom postupku jedn og o d ovršenika i utvrdio da ovršenik nema nikakve pokretne imovine te je o tome ovrhovoditelj obaviješten zaključkom istoga suda od 18. studenog 2008. i pozvan da u roku od 30 dana stavi daljnji prijedlog sa upozorenjem da će se u protivnom daljnji ovršni postupak obustaviti. Nadalje, ovrhovoditelj je u t o m p o s t u p k u mijenjao predmet i sredstvo ovrhe, ali samo u odnosu na ostale ovršenike iz istog postupka RĐ i ZĐ i to predlažući ovrhu na njihovoj plaći, čemu je i udovoljeno rješenjem istoga suda, poslovni broj Ovr-1445/09-20 od 26. travnja 2010., da bi zatim, a obzirom da se ovrha nije mogla provesti niti na taj način, ovrhovoditelj prijedlogom od 7. svibnja 2012. predlagao promjenu predmeta i sredstva ovrhe i to pljenidbom novčanih sredstava ovršenika, ali opet samo ovršenika RĐ i ZĐ, čemu je također udovoljeno rješenjem toga suda, poslovni broj Ovr-583/12, od 22. svibnja 2012.

8. Zaključno, taj ovršni postupak obustavljen je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-3377/16 od 2. svibnja 2017. te su obustavljene sve ovršne radnje, a ovrha je obustavljena u odnosu na ovršenika MĐ temeljem članka 136. stavaka 1. i 3. Ovršnoga zakona ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.) koji je tada bio na snazi, odnosno iz razloga jer nisu pronađene pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe, a ovrhovoditelj nije predložio ponovnu pljenidbu niti je izjavio žalbu na rješenje o obustavi ovrhe.

9. Također je nesporno da je tuženik, kao ovrhovoditelj, dana 4 listopada 2022. podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika, na temelju ovršne isprave i to upravo presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1068/05, od 20. listopada 2005., a koja presuda je postala pravomoćna 3. travnja 2007.

10. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio pozivom na odredbu članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje u tekstu ZOO), utvrđujući da je tuženik zahtjev izravnu naplatu, po osnovi citirane presude koja je postala pravomoćna 3. travnja 2007., protiv ovdje tužiteljice kao ovršenika, podnio 4. listopada 2022., dakle nakon proteka roka od 10 godina. Isto tako prvostupanjski sud je zaključio da podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-445/08 nije došlo do prekida zastare odnosno da je zastara eventualno ponovno počela teći nakon obustave postupka 2. svibnja 2017., a sve to iz razloga jer je iz pravomoćnog rješenja o obustavi ovrhe vidljivo kako ovrhovoditelj nije predložio ponovnu pljenidbu pokretnina tužiteljice kao ovršenika pa da se ima smatrati da je na taj način postupak ovrhe koji je određen stavljen izvan snage kako to predviđa stavak 2. članka 242. ZOO, odnosno da je u ovom slučaju prednik tuženika kao ovrhovoditelj očito odustao od provođenja ovrhe u odnosu na ovršenika MĐ. Kako se pojmom odustanka od radnje koje je vjerovnik poduzeo podrazumijeva i presumirani odustanak, stoga se ima smatrati da nije nastupio prekid zastare podnošenjem ovršnog prijedloga s obzirom da je ovršni postupak u odnosu na nju obustavljen. Naime, uzevši u obzir okolnosti ovog konkretnog slučaja, činjenica da tuženik kao ovrhovoditelj nije predložio nastavak ovršnog postupka uz to što nije podnio žalbu na predmetno rješenje o obustavi ovrhe ukazuje na njegovu pasivnost i odustanak od radnji kojim je započeo ovršni postupak (tako u svoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 574/21-2 od 31. kolovoza 2022).

11. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, ovaj sud je stajališta kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare, odnosno da je zastara eventualno ponovno počela teći.

12. Prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13. Člankom 242. stavcima 1. i 2. određeno je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika radi ostvarenja tražbine smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, a isto tako se smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

14. Kako je u konkretnom slučaju nesporno da je ovršni postupak u odnosu na tužiteljicu obustavljen pozivom na odredbe tada važećeg članka 136. stavaka 1. i 3. Ovršnog zakona, to je pravilno stajalište prvostupanjskog suda kako je ovrhovoditelj u tom predmetu odustao od provođenja ovrhe u odnosu na tužiteljicu kao ovršenika pa se zbog toga niti ne može smatrati da je podnošenjem prijedloga za ovrhu u navedenom ovršnom predmetu došlo do prekida zastare u odnosu na tražbinu utvrđenu citiranom presudom.

15. U pogledu žalbenih navoda kako je činjenično stanje o odustanku ovrhovoditelja u svezi provođenja ovrhe protiv tužiteljice kao ovršenika pogrešno utvrđeno te da je ovrhovoditelj dana 16. prosinca 2008. podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za davanje prokazne izjave, odnosno prokaznog popisa imovine iz članka 5. stavka 3. Ovršnog zakona, potrebno je naglasiti kako ti navodi ne mogu biti predmet razmatranja u ovom stadiju ove pravne stvari i da je takve navode ovrhovoditelj eventualno mogao isticati u žalbi protiv rješenja o obustavi ovrhe u odnosu na tužiteljicu kao ovršenika. Međutim, kako je predmetna ovrha nesporno obustavljena s pozivom na odredbe članka 136. stavaka 1. i 3. tada važećeg Ovršnog zakona i da je rješenje o obustavi postalo pravomoćno, prvostupanjski sud se pravilno rukovodio isključivo pravomoćnošću rješenja o obustavi po toj osnovi, a koje stajalište prihvaća i ovaj sud.

16. Stoga se tuženik neosnovano poziva na primjenu odredbi članka 241. i 245. ZOO-a, ustrajući na stajalištu kako je podnošenjem prijedloga za ovrhu došlo do prekida zastare i da je ista počela teći iznova danom pravomoćnosti rješenja o obustavi ovršnog postupka, budući je prema stajalištu ovoga suda za pravilno rješenje ove pravne stvari relevantno to što je ovrha obustavljena s pozivom na prethodno citirane odredbe pa je stoga vidljivo da je u navedenom ovršnom postupku došlo do presumiranog odustanka vjerovnika od radnje koju je poduzeo protiv tužiteljice.

17. Prema stajalištu ovoga suda nema nikakvih nepravilnosti niti u pogledu određene vrijednosti predmeta spora te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da vrijednost predmeta spora iznosi 161.556,79 kn, a koji iznos je tužiteljica i naznačila u tužbi te se prvostupanjski sud pravilno pozvao i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci, poslovni broj Rev-865/07 od 4. studenog 2007., a prema kojem je u ovakvoj vrsti postupaka mjerodavna upravo vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi, jer tužiteljica upravo i traži proglašenje ovrhe nedopuštenom radi naplate navedenog iznosa.

18. U skladu s navedenim vrijednost predmeta spora pravilno je određena pa su u skladu s istom pravilno odmjereni i troškovi postupka koji pripadaju tužiteljici jer je u cijelosti uspjela u postupku, te je prvostupanjski sud te troškove primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a odgovarajuće utvrdio i priznao tužiteljici, dok tuženik priznati iznos troškova osporava samo paušalno, istovremeno osporavajući utvrđenu vrijednost predmeta spora. Kako tuženik nije uspio s žalbom, to mu ne pripadaju niti troškovi sastava žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

19. Zbog izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Osijek, 7. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš