Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1692/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FOC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivica Parlov, odvjetnik u Splitu, protiv 1. tuženika FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženika PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženice ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Mirko Bitanga, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-254/2019-50 od 19. travnja 2024., u sjednici održanoj 7. studenoga 2024..

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-254/2019-50 od 19. travnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženicima ad 1. ad 2 i ad 3. da solidarno isplate tužiteljici iznos od 13.014,6 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. lipnja 2018. godine do isplate, kao što je odbijen i zahtjev da se tuženicima naloži da plate tužiteljici parnični trošak ako se opru tužbi (točka I. I. i I. II. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana isplati 1. tuženiku, 2. tuženiku i 3. tuženici na ime parničnih troškova iznos od 3.925,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 19. travnja 2024. do isplate, a određuju se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka III. izreke, a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu 1. tuženik, 2. tuženik i 3. tuženica (u daljnjem tekstu: tuženici) su osporili sve žalbene navode tužiteljice kao neosnovane te su predložili da se žalba kao takva odbije.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova na ime ulaganja u stan u [adresa], koji se nalazi na drugom katu kuće oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je kuća vlasništvo 2. tuženika i 3. tuženice.

3.1. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je bila u braku s 1. tuženikom (sinom 2. tuženika i 3. tuženice) od 7. ožujka 2013. do 21. studenog 2017. i da je za vrijeme braka uložila u navedeni stan iznos od 13.014,60 eura, a koji joj je iznos poklonila majka jer da je stan bio u grubim građevinskim radovima prije njihovog useljenja u isti 1. listopada 2016.

4. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev jer je smatrao da tužiteljice nije dokazala ulaganja u predmetni stan, odnosno radove koji su izvršeni i vrijeme kada su ti radovi bili vršeni, kao i da bi ti radovi predstavljali nužne i korisne troškove za tuženike, pa kako je taj sud zaključio da nije utvrđena osnova potraživanja tužiteljice, to je odbio i prijedlog tužiteljice za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem na okolnosti visine potraživanja, kao što nije odlučio ni o prigovoru promašene pasivne legitimacije i zastare.

4.1. Nadalje je prvostupanjski sud u bitnom naveo kako iz iskaza saslušanih svjedoka nije mogao utvrditi niti činjenicu obavljanja radova, niti kad su ti radovi bili obavljani niti o kojima je radovima riječ te jesu li isti bili uopće potrebni jer da iskazi proturječe jedni drugima, pa tako da svjedok KO navodi kako je postavljao klima uređaje 2017. ili 2018., dok da stranke suglasno iskazuju o tome da je tužiteljica već 2017. iselila iz predmetnog stana, a svjedok ČO, koji je prema njegovom iskazu, obavio najviše radova, da je iskazao kako je radove započeo krajem 2015. i da su radovi bili završeni 2016., dok svjedok NO navodi da su radovi počeli tek nakon ljetne sezone 2016.

4.2. Pritom je prvostupanjski sud naveo da su svi svjedoci koji su ujedno bili i radnici (ČO, MO, VO, TO, BO, KO) naveli da ih je za radove plaćala GO, majka tužiteljice, a ona da je potvrdila da je plaćala radnike, ali od iznosa koji je prethodno darovala svojoj kćeri, što je taj sud smatrao neživotnim i nelogičnim, a svjedoci GO i NO da su roditelji tužiteljice i da imaju interes da tužiteljica uspije u sporu, pa je sud njihove iskaze ocijenio kao nevjerodostojne i iskonstruirane na način koji bi išao tužiteljici na korist.

5. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva ne može ovaj sud prihvatiti jer je žalbenim navodima tužiteljice doveden u sumnju.

6. Naime, pošteni posjednik je na temelju odredbe članka 164. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - u daljnjem tekstu: ZVDSP), ovlašten zahtijevati naknadu nužnih i korisnih troškova koje je napravio za stvar u vrijeme dok ju je pošteno posjedovao. Nužne troškove valja smatrati troškovima bez kojih bi stvar propala, pogoršala se ili bi joj se vrijednost smanjila, a korisni troškovi su oni koji su pridonijeli povećanju vrijednosti stvari, pritom nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno u smislu stavka 3. istoga članka.

7. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazilo bi da tužiteljica tvrdi da su 1. tuženik i ona nakon zaključenja braka 7. ožujka 2013., tri godine živjeli kao podstanari, a troškove podstanarstva da su ime plaćali roditelji tužiteljice (GO i NO, što u svom iskazu potvrđuje i 1. tuženika, bivši suprug tužiteljice. Tužiteljica dalje, u svom iskazu navodi da im nakon toga 2016., 2. tuženik predložio da urede stan u potkrovlju u kući u [adresa], koji je bio u grubim građevinskim radovima, što su oni i učinili i koncem te godine uselili u isti, a da su ga uredili za stanovanje novčanim sredstvima, koja je njoj darovala njezina majka GO u iznosu od 20.000,00 eura, s time što je 13.000,00 eura potrošeno za uređenje stana, a iznos od 7.000,00 eura da je potrošen za njezine i 1. tuženikove potrebe.

7.1. Kako je prvostupanjski sud saslušao svjedoke koji su kao radnici obavljali radove u stanu, koji su uređivali tužiteljica i 1. tuženik za stanovanje, i to HO koji je prema njegovom iskazu postavljao pločice, laminat, rubni kamen na terasi i pločice na skalama od kraja 2015. do svibnja 2016., MO koji je prema njegovom iskazu postavio vodoinstalacije i sanitarije 2016., VO koji je prema njegovom iskazu izvodio radove na elektroinstalacijiama 2016., TO koji je prema njegovom iskazu postavio dimnjak i vanjske skale 2016., OO koji je prema njegovom iskazu izvodio radove u kuhinji 2016. i IO koji je prema njegovom iskazu izvodio radove suhe gradnje, a kako su svi ti svjedoci iskazali da su im je radove platili GO i NO, roditelji tužiteljice, odnosno da ih je plaćala majka tužiteljice GO, to ovaj sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da nije bilo moguće utvrditi činjenicu obavljanja radova i kada su se ti radovi obavljali, kao ni zaključak da nije moguće utvrditi o kojim je radovima riječ i jesu lii bili uopće potrebni, kada iz njihovih iskaza proizlazi suprotno, što sve osnovano u žalbi tvrdi i tužiteljica.

7.2. Okolnost što je svjedok ZO naveo da je postavljao klima uređaje 2017. ili 2018., a u odnosu na iskazivanje stranaka da je tužiteljica već 2017. iselila iz predmetnog stana, nije odlučna, iz razloga što iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica iselila iz satna na kraju svibnja 2017., s time što nije proturječan ni navod svjedoka DO da bi radovi počeli tek nakon ljetne sezone 2016., kraj iskaza svih ostalih saslušanih svjedoka.

7.3. Stoga se ističe da je prvostupanjski sud izveo dokaz saslušanjem svih prethodno naznačenih svjedoka, ali je propustio ocijeniti te dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, zbog čega se odredba članka 221.a ZPP-a nije mogla primijeniti. Istina, prvostupanjski sud je prepričao sadržaj iskaza koje su navedeni svjedoci dali na saslušanju, ali puko prepričavanje sadržaja iskaza bez njihove vrijednosne ocjene i usporedbe s ostalim dokazima ne predstavlja ocjenu dokaza koja je izvršena u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, pri čemu se posebno ističe da i iz iskaza samih tuženika proizlazi da stan u potkrovlju nije bio uvjetan za stanovanje kada je 2. tuženik dozvolio tužiteljici i 1. tuženiku da ga urede za stanovanje, a što sve prvostupanjski sud nije imao na umu niti je cijenio kod donošenja pobijane odluke.

8. Budući da prvostupanjski sud nije utvrdio visinu ulaganja korisnih troškova jer bi u ovom slučaju proizlazilo da je tužiteljica svojim sredstvima (darovanim od strane njezinih roditelja, odnosno majke) pridonijela povećanju vrijednosti stana, to je činjenično stanje bitno za donošenje odluke u ovom sporu ostalo nepravilno i nepotpuno utvrđeno.

9. Slijedom toga, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud utvrditi osnovu, odnosno visinu naknade korisnih troškova koje je imala tužiteljica prilikom ulaganja u stan koji je vlasništvo 2. tuženika i 3. tuženice, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu i zakonitu presudu o tužbenom zahtjevu.

11. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojim će se odlučiti u konačnoj odluci.

12. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 7. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča