Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2429/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NVU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Žalcu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 9, zastupana po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-858/2023 od 2. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

"I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe u Ugovoru o kreditu broj 918-50-3253382 od 2. veljače 2006. godine i to:

Članak 1.

"Kunska protuvrijednost CHF 15.300,00 (petnaest tisuća tristotine) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."

Članak 2.

"Redovna kamata: 5,50% (pet zarez pedeset posto) godišnje, promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

"Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici LVU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 421,66 Eura (slovima: četiristo dvadeset jedan euro i šezdeset šest centi) s osnova preplaćene kamate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15 % godišnje, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koje teku po toj stopi od 1. rujna 2007. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa od 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine na iznos od:

- 5,67 Eura/42,76 Kuna od 30.11.2007. godine do isplate,

- 5,58 Eura/42,05 Kuna od 31.12.2007. godine do isplate,

- 5,61 Eura/42,32 Kune od 31.01.2008. godine do isplate,

- 5,60 Eura/42,24 Kune od 29.02.2008. godine do isplate,

- 5,63 Eura/42,43 Kune od 31.03.2008. godine do isplate,

- 5,43 Eura/40,89 Kuna od 30.04.2008. godine do isplate,

-6,96 Eura/52,47 Kuna od 31.05.2008. godine do isplate,

- 6,95 Eura/52,40 Kuna od 30.06.2008. godine do isplate,

- 6,74 Eura/50,83 Kuna od 31.07.2008. godine do isplate,

-6,66 Eura/50,21 Kuna od 31.08.2008. godine do isplate,

- 6,64 Eura/50,04 Kune od 30.09.2008. godine do isplate,

- 7,09 Eura/53,39 Kuna od 31.10.2008. godine do isplate,

- 6,63 Eura/49,96 Kuna od 30.11.2008. godine do ispate,

- 6,96 Eura/52,50 Kuna od 31.12.2008. godine do ispate,

- 6,94 Eura /52,27 Kuna od 31.01.2009. godine do isplate,

- 6,85 Eura/51,65 Kune od 28.02.2009. godine do isplate,

-11,85 Eura/89,32 Kune od 31.03.2009. godine do isplate,

- 11,69 Eura/88,09 Kuna od 30.04.2009. godine do isplate,

- 11,28 Eura/85,01 Kuna od 31.05.2009. godine do isplate,

- 10,94 Eura/82,45 Kuna od 30.06.2009. godine do isplate,

- 10,79 Eura/81,37 Kuna od 31.07.2009. godine do isplate,

- 10,68 Eura/80.48 Kuna od 31.08.2009. godine do isplate,

- 10,48 Eura/78,98 Kune od 30.09.2009. godine do isplate,

- 10,20 Eura/76,91 Kuna od 31.10.2009. godine do isplate,

- 10,15 Eura/76,48 Kuna od 30.11.2009. godine do ispate,

- 10,06 Eura/ 75,80 Kuna od 31.12.2009. godine do ispate

- 10,00 Eura /75,38 Kuna od 31.01.2010. godine do isplate,

- 9.75 Eura/73,53 Kune od 28.02.2010. godine do isplate,

- 9,74 Eura/73,39 Kune od 31.03.2010. godine do isplate

- 9,47 Eura/71,39 Kuna od 30.04.2010. godine do isplate,

- 9,32 Eura/70,25 Kuna od 31.05.2010. godine do isplate,

- 9,68Eura/72,98 Kuna od 30.06.2010. godine do isplate,

- 9,32 Eura/70,24 Kuna od 31.07.2010. godine do isplate,

- 9,43 Eura/71,09 Kuna od 31.08.2010. godine do isplate,

- 9,06 Eura/68,30 Kuna od 30.09.2010. godine do isplate

- 8,60 Eura/64,87 Kuna od 31.10.2010. godine do isplate

- 8,74 Eura/65,91 Kuna od 30.11.2010. godine do ispate,

- 8,94 Eura/67,36 Kuna od 31.12.2010. godine do ispate,

- 8,32 Eura /62,75 Kuna od 31.01.2011. godine do isplate,

- 8.16 Eura/61,52 Kune od 28.02.2011. godine do isplate,

- 7,74 Eura/58,37 Kune od 31.03.2011. godine do isplate,

- 7,48 Eura/56,38 Kuna od 30.04.2011. godine do isplate,

- 7,72 Eura/58,17 Kuna od 31.05.2011. godine do isplate,

- 7,45 Eura/56,15 Kuna od 30.06.2011. godine do isplate,

- 6,75 Eura/50,93 Kuna od 31.07.2011. godine do isplate,

- 6,27 Eura/47,25 Kuna od 31.08.2011. godine do isplate,

- 5,79 Eura/43,64 Kuna od 30.09.2011. godine do isplate,

- 3,59 Eura/27,10 Kuna od 31.10.2011. godine do isplate,

- 3.39 Eura/25,56 Kuna od 30.11.2011. godine do ispate

- 3,23 Eura/ 24,41 Kuna od 31.12.2011. godine do ispate,

- 3,08 Eura /23,22 Kuna od 31.01.2012. godine do isplate,

- 2,87 Eura/21,69 Kune od 28.02.2012. godine do isplate,

- 2,64 Eura/19,94 Kune od 31.03.2012. godine do isplate

- 2,44 Eura/18,43 Kuna od 30.04.2012. godine do isplate,

- 2,24 Eura/16,93 Kuna od 31.05.2012. godine do isplate,

- 2,02 Eura/15,25 Kuna od 30.06.2012. godine do isplate,

- 1,80 Eura/13,59 Kuna od 31.07.2012. godine do isplate,

- 1,57 Eura/11,90Kuna od 31.08.2012. godine do isplate,

- 1,34 Eura/10,16 Kune od 30.09.2012. godine do isplate,

- 1,14 Eura/ 8,60 Kuna od 31.10.2012. godine do isplate,

- 0,91Eura/6,90 Kuna od 30.11.2012. godine do ispate,

- 0,68 Eura/ 5,18 Kuna od 31.12.2012. godine do ispate,

- 0.45 Eura /3,42 Kuna od 31.01.2013. godine do isplate

- 0,21 Eura/1,62 Kune od 28.02.2013. godine do isplate,

te se nalaže tuženiku RAIFFEISENBANK d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici LVU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 1.836,09 Eura (slovima: jedna tisuća osamsto trideset šest eura i devet centi) s osnova preplaćenog iznosa po razlici u tečaju CHF sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15 % godišnje, a od 1. kolovoza 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koje teku po toj stopi od 1. rujna 2007. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa od 31. prosinca 2022. godine po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29.12.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.1.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine na iznos od:

- 1,50 Eura/11,31 Kuna od 31.03.2008. godine do isplate,

- 9,46 Eura/71,34 Kuna od 31.10.2008. godine do isplate,

-2,11 Eura/15,91Kuna od 30.11.2008. godine do ispate,

-11,46 Eura/86,37 Kuna od 31.12.2008. godine do ispate,

-12,89 Eura/ 97,19 Kuna od 31.01.2009. godine do isplate,

-13,54 Eura/102,09 Kuna od 28.02.2009. godine do isplate,

- 14,65 Eura/110,36 Kune od 31.03.2009. godine do isplate,

- 14,99 Eura/112,98 Kune od 30.04.2009. godine do isplate,

- 12,20 Eura/91,95 Kuna od 31.05.2009. godine do isplate,

-10,14 Eura/76,47 Kuna od 30.06.2009. godine do isplate,

- 10,69 Eura/80,59 Kuna od 31.07.2009. godine do isplate,

- 11,75 Eura/88,75 Kuna od 31.08.2009. godine do isplate,

- 11,68 Eura/88,04 Kuna od 30.09.2009. godine do isplate

- 10,58 Eura/79,79 Kune od 31.10.2009. godine do isplate,

- 12,64 Eura/95,27 Kuna od 30.11.2009. godine do isplate,

- 14,29 Eura/ 107,68 Kuna od 31.12.2009. godine do ispate,

- 16,63 Eura /125,34 Kuna od 31.01.2010. godine do isplate,

- 16,09 Eura/121,29 Kune od 28.02.2010. godine do isplate,

- 19,27 Eura/145,25 Kune od 31.03.2010. godine do isplate,

- 18,67 Eura/140,70 Kuna od 30.04.2010. godine do isplate

- 19,85 Eura/149,56 Kuna od 31.05.2010. godine do isplate,

- 30,02 Eura/226,24 Kuna od 30.06.2010. godine do isplate,

- 27,93 Eura/210,45 Kuna od 31.07.2010. godine do isplate,

- 34,33 Eura/258,68 Kuna od 31.08.2010. godine do isplate,

- 32,12 Eura/242,01 Kune od 30.09.2010. godine do isplate,

- 28,56 Eura/215,21 Kuna od 31.10.2010. godine do isplate

- 36,06 Eura/271,76 Kuna od 30.11.2010. godine do ispate,

- 45,61 Eura/ 343,69 Kuna od 31.12.2010. godine do ispate,

-38,84 Eura /292,76 Kuna od 31.01.2011. godine do isplate,

- 41,22 Eura/310,62 Kune od 28.02.2011. godine do isplate,

- 38,21 Eura/287,90 Kune od 31.03.2011. godine do isplate,

-38,753 Eura/291,98 Kuna od 30.04.2011. godine do isplate,

-51,556 Eura/388,41 Kuna od 31.05.2011. godine do isplate

- 52,79 Eura/397,81 Kuna od 30.06.2011. godine do isplate,

- 63,07 Eura/475,25 Kuna od 31.07.2011. godine do isplate,

- 57,59 Eura/433,95 Kuna od 31.08.2011. godine do isplate,

- 51,59 Eura/388,74 Kune od 30.09.2011. godine do isplate,

- 49,91 Eura/376,12 Kuna od 31.10.2011. godine do isplate,

- 49,46 Eura/372,66 Kuna od 30.11.2011. godine do ispate,

-52,307 Eura/ 394,10 Kuna od 31.12.2011. godine do ispate,

- 54,78 Eura /412,80 Kuna od 31.01.2012. godine do isplate,

- 55,11 Eura/415,30 Kune od 28.02.2012. godine do isplate,

- 53,40 Eura/402,37 Kune od 31.03.2012. godine do isplate,

- 55,48 Eura/411,10 Kuna od 30.04.2012. godine do isplate,

- 55,35 Eura/417,08 Kuna od 31.05.2012. godine do isplate,

- 54,02 Eura/407,03 Kuna od 30.06.2012. godine do isplate,

- 54,56 Eura/409,67 Kuna od 31.07.2012. godine do isplate,

- 53,37 Eura/402,13 Kuna od 31.08.2012. godine do isplate,

- 51,21 Eura/385,85 Kune od 30.09.2012. godine do isplate,

- 53,51 Eura/403,21 Kuna od 31.10.2012. godine do isplate,

- 54,62 Eura/411,54 Kuna od 30.11.2012. godine do ispate,

- 53,84 Eura/ 405,70 Kuna od 31.12.2012. godine do ispate

-49,49 Eura /372,95 Kuna od 31.01.2013. godine do isplate,

- 53,19 Eura/400,77 Kune od 28.02.2013. godine do isplate,

kao i naknaditi parnični trošak u iznosu 3.241,07 Eura (slovima: tri tisuće dvjesto četrdeset jedan euro i sedam centi) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku 15 dana."

2. Ujedno je sud prvog stupnja odbio prigovor mjesne nenadležnosti.

3. Protiv citirane presude i rješenja pravovremeno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlažući ovom sudu pobijanu odluku preinačiti sukladno žalbenim razlozima.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika protiv prvostupanjske presude nije osnovana.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice spram tuženika za utvrđenje ništetnim odredbi članka 1 i 2. Ugovora o kreditu te isplata iznosa kako je navedeno u pobijanoj prvostupanjskoj odluci s naslova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

7. Prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07 75/09 79/09 89/09 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.

8. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka tužitelj radi ugovorene promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju sveukupno više platio na ime otplate kredita iznos 412,66 Eur, a radi ugovorene valutne klauzule u CHF iznos od 1.836,09 Eur i stoga usvaja tužbeni zahtjev za isplatu navedenih iznosa temeljem odredbe članka 118. ZZP-a, (koji je na snazi u vrijeme pokretanja postupka) te članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO)

9. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

11. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

12. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323.

ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev.

15. Valjano je prvostupanjski sud ocijenio, a suprotno od tuženikovih žalbenih navoda, kako je prednik tužiteljice zaista potrošač i nikakvu profesionalnu privatnu djelatnost nije obavljala. Kako hrvatsko procesno pravo ne stvara razliku u snazi izvedenih dokaza (osim predmnijeve o istinitosti javne isprave) to se i na iskazu stranke može izvesti činjenično pravni zaključak, jer teret dokaza na ove okolnosti je na strani tuženika.

16. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

17. Ovaj sud prihvaća kako pravilan stav da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora odgovoran za štetu sugovaratelju koji trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji tuženik nije pregovarao s tužiteljem, niti ga je informirao o odlučnim okolnostima, dakle svjesno je prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule u CHF-u. Sukladno navedenom, krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika.

18. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. u predmetima u tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Stoga je žalba u ovom dijelu neosnovana.

19. Što se tiče žalbenog prigovora tuženika glede zastare u odnosu na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, odgovoriti je kako prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

20. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu – jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi počinje teći od 13. lipnja 2014. a o valutnoj klauzuli počinje teći od 14. lipnja 2018. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91).

21. Prema navedenom, a kako je tužbu u ovom postupku tužitelj podnio 13. studenog 2018. utužena tražbina s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije u zastari jer je glede tog dijela tražbine zastara, u skladu sa naprijed izloženim, započela teći od 13. lipnja 2014. (kamata), odnosno od 14. lipnja 2018. (valuta), pa rok od pet godina nije istekao do pokretanja predmetne parnice. S obzirom na navedeno odbijena je žalba tuženika kao neosnovana u ovom dijelu.

22. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 368. točka 1. ZPP- a jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa je odluka suda prvog stupnja zakonita glede merituma spora i troškova postupka u cijelosti, a predmet žalbenog postupka nije pitanje mjesne nenadležnosti suda.

23. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 7. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić