Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-12430/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VM, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika VM, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 24. listopada 2022. godine, Klasa: 413-01/22-26/1728, Urbroj: 513-02-7002/15-22-10, na sjednici vijeća održanoj dana 7. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba okrivljenika VM, te se preinačuje pobijano rješenje o prekršaju u odluci o kazni, na način da se okrivljeniku VM za prekršaj činjenično opisan i pravno označen u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju izriče novčana kazna u iznosu od 700,00 eura (sedamsto eura), koju je okrivljenik dužan platiti u četiri jednaka obroka s time da je prvi obrok dužan platiti u roku u 8 dana po primitku ove presude, a svaki sljedeći 15. dana u mjesecu.
II. U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika VM i prvostupanjsko rješenje o prekršaju se potvrđuje.
III. Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danim rokovima za obročnu otplatu novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV. Okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 8 dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik VM proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 11.700,00 (jedanaesttisućasedamsto) kuna, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) kuna, te na troškove uništenja robe u iznosu od 173,75 (stosedamdesettri kune i sedamdesetpet lipa).
3. Predmetnim rješenjem od okrivljenika su oduzeti predmeti prekršaja i to sjeme trave „Greenline“ 3 kg, te herbicid „Sikario“ 2x1 litra.
4. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je podnio žalbu zbog odluke o kazni, navodeći u bitnom da nije znao da su supstance koje je prevozio zabranjene za uvoz, te da ih je kupio za vlastitu uporabu. Uz to je istaknuo da mu je prilikom ocjene otegotnih okolnosti cijenjeno i samo biće prekršaja, tako da mu je izrečena previsoka novčana kazna. Istaknuo je da do sada nije kažnjavan, da nije imao svijest o protupravnosti, da je umirovljenik te da se nalazi u teškoj financijskoj situaciji. Predlaže da mu se izrekne minimalna novčana kazna.
5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je osnovana.
7.Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa. Ispitujući dalje pobijano rješenje, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključilo da je okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Vezano za žalbeni navod okrivljenika da nije znao da je uvoz supstanci koje je kritične zgode prevozio zabranjen, ovaj sud ističe da se ne radi o okolnostima koje bi mogle ekskulpirati okrivljenika od prekršajne odgovornosti za ovaj prekršaj, a što je pravilno zaključilo i prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.
9. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno cijenilo olakotne okolnosti u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, a uz to je pravilno obrazložilo moguće posljedice konkretnog prekršaja kao otegotnu okolnost, dok je pogrešno otegotnim ocijenilo i samo biće ovog prekršaja, konkretno da je okrivljenik narušio sustav provedbe mjera graničnog carinskog nadzora i carinskih provjera prilikom unosa robe, slijedom čega je okrivljeniku odmjerena novčana kazna unutar propisanog raspona novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja.
10. Međutim, ovaj sud smatra da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije dovoljno cijenilo olakotne okolnosti koje je našlo na strani okrivljenika, tako da mu je odmjerena previsoka novčana kazna. Stoga je ovaj sud vodeći računa o pravilnoj ocjeni olakotnih okolnosti te o proteku vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda, no ujedno i o samoj težini djela kao otegotnoj okolnosti, preinačio odluku o kazni iz pobijanog rješenja o prekršaju, na način da je okrivljeniku smanjio izrečenu novčanu kaznu kao pod točkom I izreke ove presude, držeći da je ovako izrečena novčana kazna, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.
11. Ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena po ovom sudu primjerena kazna kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
12. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik u rokovima danim za obročnu otplatu novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
13. Odluka o oduzimanju predmeta na zakonu je utemeljena.
14. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka uključujući i trošak uništenja robe na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena u pobijanom rješenju o prekršaju. Uz to, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji se temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (“Narodne novine” broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka pred ovim sudom.
15. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
16. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 7. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc,v.r.
Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
