Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-736/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dobrile Ćuruvija kao predsjednice vijeća, sutkinje Jarmilke Kučera-Slivar kao suca izvjestitelja i članice vijeća i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, koga zastupa punomoćnica DH, dipl. iur., protiv tuženika OH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nikolini Fistrić Štefok, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-25/2023-18 od 19. srpnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 07. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-25/2023-18 od 19. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-25/2023-18 od 19. srpnja 2024., godine odlučeno je:

"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 platiti svotu od 10.090,09 EUR/ 76.023,78 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 6. rujna 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku OH trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22., 114/22. i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud usvoji i to tako da pobijanu prvostupanjsku presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj parnici je isplata iznosa od 10.090,09 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 6. rujna 2017. do isplate, a koji iznos je tužitelj isplatio tuženiku kao punomoćniku ČH temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2126/16 od 17. svibnja 2016.

6. Navedeni zahtjev tužitelja sud prvog stupnja ocjenjuje u cijelosti neosnovanim, pri čemu tu ocjenu temelji na slijedećim nespornim i u provedenom postupku utvrđenim činjenicama:

-da je uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-179/2019 utvrđeno da je u istom predmetu postupak pokrenut tužbom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao tužitelja protiv I tuženika ČH i II tuženika LH, radi naknade štete u iznosu od 1.140.101.22 kn s pripadajućim kamatama i troškovima postupka i da je u navedenom postupka I. tuženik ČH za zastupanje opunomoćio ovdje tuženika OH kao odvjetnika, te da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-259/15- 56 od 10. srpnja 2015. djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, a povodom žalbi I. i II tuženika navedena presuda preinačena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2126/16-2 od 17. svibnja 2016. koju je tužitelj zaprimio 21. srpnja 2016., a I. i II. tuženi 22. srpnja 2016., a da je povodom revizije tužitelja rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 951/16-2 od 06. rujna 2017. ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16-2 od 17. svibnja 2016. te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je nakon toga rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3103/18-4 od 18. prosinca 2018. ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-259/15-56 od 10. srpnja 2015. u pobijanim dijelovima te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 179/19-88 od 09. ožujka 2020. djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je odbačena tužba za dio utuženog iznosa, a navedena odluka potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1825/2020-2 od 27. rujna 2022.,

- da je ČH temeljem punomoći od 8. kolovoza 2016. ovlastio tuženika OH kao punomoćnika da izvrši naplatu parničnog troška u iznosu od 74.812,50 kn po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16 od 17. svibnja 2016. i to izravnom naplatom od tužitelja ili podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji te isplatom na račun odvjetnika (ovdje tuženika) IBAN:

[broj bankovnog računa] koji se vodi kod Addiko Bank d.d.,

- da je uvidom u izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu od 20. listopada 2016. utvrđeno da je na račun IBAN: [broj bankovnog računa] označen kao račun odvjetnika OH dana 20. listopada 2016. tužitelj isplatio iznos od 74.812,50 kn i iznos od 1.211,28 kn,

- da je utvrđeno da je tuženik OH kao punomoćnik – odvjetnik zastupao ČH u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-259/2015, te da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16-2 od 17. svibnja 2016, naloženo tužitelju da ČH naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 74.812,50 kn u roku od 15 dana,

- da je ČH tuženiku OH izdao punomoć od 08. kolovoza 2016. kojom ga je ovlastio da izvrši naplatu parničnog troška u iznosu od 74.812,50 kn po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16 od 17. svibnja 2016.,

- da je tužitelj dana 20. listopada 2016. na račun IBAN: [broj bankovnog računa], koji predstavlja redovni transakcijski poslovni račun čijim vlasnikom je evidentiran ovdje tuženik, izvršio dvije uplate i to uplatu iznosa od 74.812,50 kn koja se odnosi na parnični trošak, te uplatu iznosa od 1.211,28 kn, koja se prema navodima tužitelja odnosi na zateznu kamatu na dosuđeni trošak,

- da je presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-212616-2 od 17. svibnja 2016. povodom revizije ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj

Rev-x 951/16-2 od 6. rujna 2017.,

- da iz svega navedenog proizlazi kako iznos od ukupno 10.090,09 EUR (prije 76.023,78 kn) koji je tužitelj uplatio 20. listopada 2016. ustvari predstavlja tražbinu odnosno imovinu ČH, budući je upravo njemu, kao tuženiku u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji se tada vodio pod poslovnim brojem P- 259/2015, presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16 od 17. svibnja 2016. bio dosuđen iznos od 74.812,50 kn na ime troška parničnog postupka,

- da činjenica da je tužitelj navedenu tražbinu ČH namirio uplatom izvršenom na račun ovdje tuženika ne znači da je navedenom uplatom imovina tužitelja prešla u imovinu tuženika u smislu odredbe članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,29/18., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) budući da je tuženik u konkretnom slučaju samo bio opunomoćen, odnosno ovlašten za svoju stranku ČH primiti dosuđeni iznos troškova s pripadajućom kamatom, a temeljem punomoći od 8. kolovoza 2016. iz koje to jasno proizlazi i da iz navedene punomoći ne proizlazi da bi ČH tuženiku ustupio svoju tražbinu po osnovi parničnih troškova u smislu odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a,

- da je s obzirom na navedeno utvrđeno da je uplatom iznosa od 10.090,09 EUR dana 20. listopada 2016. imovina tužitelja prešla u imovinu ČH, koji je bio vjerovnik navedene tražbine, dok činjenica da je tužitelj svoju obvezu na temelju pravomoćne presude ispunio tuženiku kao osobi koju je odredio vjerovnik ČH sukladno odredbi članka 164. stavak 1. ZOO-a ne znači da je tuženik navedenim postupanjem postao vjerovnik navedene tražbine, niti da je uplaćeni iznos stekao od tužitelja, pa je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije utvrđen osnovanim i tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen.

7. U osporavanju navedene odluke tužitelj u žalbi u bitnome ukazuje na slijedeće:

- da pogrešno prvostupanjski sud u pobijanoj odluci navodi kako je uplatom iznosa od ukupno 10.090,09 EUR dana 20. 10. 2016. na račun tuženika imovina tužitelja prešla u imovinu ČH budući je on bio vjerovnik navedene tražbine dok činjenica da je tužitelj svoju obvezu na temelju pravomoćne presude koja je naknadno ukinuta ispunio tuženiku ne znači da je uplaćeni iznos stekao od tužitelja,

- da pogrešno prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj tužbu zbog stjecaja bez osnove trebao podići protiv ČH,

- da je odlučna činjenica izvršena uplata novčanih sredstava na račun tuženika od strane tužitelja po osnovi koja je otpala.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužitelja, a pazeći pri tom dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka sukladno odredbi članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22. 155/23. – dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a materijalno pravo pravilno je primijenjeno. Pobijana presuda je jasna i neproturječna razlozima presude te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu tužitelja nisu ostvareni niti žalbeni razlozi iz odredbi članka 355. i članka 356. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve važne činjenice i na njih je pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Sukladno već naprijed izloženom tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 10.090,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 06. rujna 2017. do isplate.

11. Navedeni tužbeni zahtjev prvostupanjski sud odbija pobijanom presudom nakon što je i to izvođenjem dokaza u predmetnom postupku utvrdio da je tužitelj iznos od ukupno 10,090,09 EUR dana 20. listopada 2016. uplatio na račun tuženika, a koji iznos predstavlja troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koji troškovi su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2126/16 od 17. svibnja 2016. dosuđeni ČH kojega je u tom predmetu kao punomoćnik zastupao tuženik te je ČH temeljem punomoći od 08. kolovoza 2016. ovlastio tuženika da u njegovo ime primi uplatu navedenih troškova.

12. Neosnovano tužitelj žalbom osporava utvrđenja prvostupanjskog suda. Naime, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16-2 od 17. svibnja 2016. naloženu tužitelju da I tuženiku u tom predmetu ČH naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 74.812,50 kn u roku od 15 dana.

13. Dakle, navedenom presudom tužitelju je naloženo da ČH plati navedene troškove postupka. ČH je temeljem punomoći od 08. kolovoza 2016. ovlastio tuženika kao svog punomoćnika, odnosno odvjetnika da izvrši naplatu parničnog troška u iznosu od 74.812,50 kn po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16-2 od 17. svibnja 2016. pa je tužitelj temeljem te punomoći izvršio isplatu novčanih sredstva na ime parničnih troškova sa zateznom kamatom dosuđenih pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2126/16-2 od 17. svibnja 2016. ČH na račun tuženika kao punomoćnika ČH kojemu su dosuđeni navedeni troškovi i koji je bio jedini ovlašten iste naplatiti jer je upravo ČH u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2126/16-2 bio naznačen kao vjerovnik i upravo su njemu navedeni troškovi dosuđeni odnosno tužitelju je naloženo da navedene troškove naknadi ČH, a ne njegovom punomoćniku.

14. S obzirom na navedeno i po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je uplatom iznosa od 10.090,09 EUR dana 20. listopada 2016. imovina tužitelja prešla u imovinu ČH budući da je upravo on bio vjerovnik navedene tražbine, dok činjenica da je tužitelj svoju obvezu na temelju pravomoćne presude ispunio tuženiku kao osobi koju je odredio vjerovnik ČH sukladno odredbi članka 164. stavak 1. ZOO-a ne znači da je tuženik navedenim postupanjem postao vjerovnik navedene tražbine niti da je uplaćeni iznos stekao od tužitelja. Naime, predmetni novčani iznos je na račun tuženika uplaćen temeljem punomoći ČH odnosno temeljem ovlaštenja kojim je ČH kao osoba kojoj su dosuđeni parnični troškovi ovlastio tuženika kao svog punomoćnika - odvjetnika da za njega primi navedeni novčani iznos.

15. Slijedom svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako iznos od ukupno 10.090,09 EUR koji je tužitelju platio na temelju osnove (presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16 od 17. svibnja 2016) koja je naknado otpala, odnosno ukinuta jer je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 951/16-2 od 06. rujna 2017., nije prešao u imovinu tuženika u smislu odredbe članka 1111. stavak 1. ZOO-a, te da tuženik nije dužan navedeni novčani iznos (koji je primio za ČH) vratiti odnosno isplatiti tužitelju. Pogrešno tužitelj u žalbi navodi da je odlučna činjenica to što je izvršena isplata novčanih sredstava na račun tuženika od strane tužitelja po osnovi koja je otpala.

16. Naime, kao što je naprijed navedeno novčana sredstva koja su predmet postupka isplaćena su temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16 od 17. svibnja 2016., a kojom je naloženo tužitelju da iste isplati ČH, a ne tuženiku i tužitelj je iste isplatio na račun tuženika na temelju ovlaštenja odnosno punomoći kojom je upravo ČH ovlastio tuženika da izvrši naplatu parničnog troška po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16 od 17. svibnja 2016., to činjenica da je navedena presuda ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno da je naknadno otpala osnova temeljem koje izvršeno plaćanje nije od utjecaja na odluku u ovome predmetu jer kao što je naprijed navedeno presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16 od 17. svibnja 2016. je naloženo tužitelju da troškove parničnog postupka plati ČH, a ne tuženiku i doista je ČH bio ovlašten iste naplatiti pa je upravo radi toga izdao punomoć kojom je ovlastio tuženika da za njega iste naplati.

17. Budući da sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da predmetnom uplatom novčanog iznosa od ukupno 10.090,09 EUR, koji je tužitelj uplatio na temelju osnove - presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2126/16 od 17. svibnja 2016., koja je naknado otpala odnosno koja je ukinuta, isti nije prešao u imovinu tuženika u smislu odredbe članka 1111. stavak 1. ZOO-a, jer taj novčani iznos odnosno potraživanje nije novčani iznos tuženika već je isti pravomoćno dosuđen ČH, pa da je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti, to pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju.

18. Slijedom svega naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Bjelovar, 07. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Dobrila Ćuruvija