Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11969/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FD, kojeg brani odvjetnik AČ iz O, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16), odlučujući o žalbi okrivljenika FD, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 28. lipnja 2022. godine, Klasa: 413-01/22-26/744, Urbroj: 513-02-7002/10-22-8, na sjednici vijeća održanoj dana 7. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika FD, te se preinačuje pobijano rješenje o prekršaju u odluci o kazni, na način da se okrivljeniku FD za prekršaj činjenično opisan i pravno označen u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šesto eura), koju je okrivljenik dužan platiti u roku u 15 dana po primitku ove presude.
II U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika FD i prvostupanjsko rješenje o prekršaju se potvrđuje.
III Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV Okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 15 dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik FD proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 13.500,00 (trinaesttisućapetsto) kuna, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) kuna.
3. Predmetnim rješenjem od okrivljenika su oduzeti predmeti prekršaja i to 10 kilograma sira i 10 litara rakije.
4. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da kritične zgode nije bio sam u autu već da je s njim bila i supruga tako da smatra da je i nju u prekršajnom postupku trebalo saslušati u svojstvu svjedoka jer je pola robe koja je unošena u Republiku Hrvatsku bilo njezino. Prigovorio je visini procjene vrijednosti predmetne robe, a što je u konačnici poslužilo kao osnovica za visinu kazne. Ističe da je uredno usmeno prijavio predmetnu robu, no da pisanu carinsku deklaraciju nije mogao niti podnijeti jer je to na toj vrsti graničnog prijelaza nemoguće.
5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa. Ispitujući dalje pobijano rješenje, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire žalitelj.
8. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju obrane okrivljenika, te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključilo da je okrivljenik ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Vezano za žalbeni navod okrivljenika da je dio predmetne i od njega oduzete robe pripadao njegovoj supruzi koja je kritične zgode bila s njim u vozilu ističe se kako je na područje Europske unije dozvoljen unos od 1 litre jakog žestokog pića po osobi za vlastite potrebe, a imajući u vidu da je okrivljenik kritične zgode u carinsko područje Europske unije unio 10 litara jakog žestokog pića, evidentno je da terećenje i supruge okrivljenika u prekršajnom postupku ne bi dovelo do ekskulpiranja okrivljenika od odgovornosti za prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije. Što se tiče količine jakog alkoholnog pića kojeg je kritične zgode okrivljenik unio u Europsku uniju, bitno je istaknuti da je predmetnu rakiju mogao uvesti na područje Europske unije samo podnošenjem pisane carinske deklaracije na graničnom prijelazu na kojem je to moguće učiniti i uz plaćanje propisanih davanja za uvoz jakog alkoholnog pića. Što se tiče sira kojeg je okrivljenik kritične zgode unio u carinsko područje Europske unije, za ostvarenje bića prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, bitno je istaknuti da nije odlučna činjenica njegove težine, kojoj okrivljenik prigovara, već činjenica da sir podrijetlom iz trećih zemalja fizička osoba ne može niti uvesti u carinsko područje Europske unije bez podnošenja carinske deklaracije prilikom ulaska u carinsko područje Unije pri čemu roba podliježe vetreinarskom nadzoru. Stoga je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno odbilo dokazni prijedlog okrivljenika da se u svojstvu svjedoka sasluša njegova supruga, te je okrivljenik osnovano proglašen krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, naročito imajući u vidu da okrivljenik na Zapisniku o obavljenom očevidu nije niti naveo da bi dio robe pripadao njegovoj supruzi, već je zapisnik bez primjedbi potpisao.
9. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo relevantne okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je cijenilo kako olakotne tako i otegotne okolnosti, tako da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna unutar propisanog raspona novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja.
10. Međutim, ovaj sud smatra da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije dovoljno cijenilo olakotne okolnosti koje je našlo na strani okrivljenika, tako da mu je odmjerena previsoka novčana kazna. Stoga je ovaj sud vodeći računa o olakotnoj okolnosti dosadašnje nekažnjavanosti koju je već pravilno cijenilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, te o proteku vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda, preinačio odluku o kazni iz pobijanog rješenja o prekršaju, na način da je okrivljeniku smanjio izrečenu novčanu kaznu kao pod točkom I izreke ove presude, držeći da je ovako izrečena novčana kazna, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.
11. Ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena po ovom sudu primjerena kazna kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
12. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik u roku od 15 dana po primitku ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
13. Odluka o oduzimanju predmeta na zakonu je utemeljena i pravilno obrazložena u pobijanom rješenju.
14. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka na zakonu je utemeljena i valjano obrazložena u pobijanom rješenju o prekršaju. Uz to, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu koji se temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (“Narodne novine” broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka pred ovim sudom.
15. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
16. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 7. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc,v.r.
Presuda se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
