REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž-4/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja BD (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. tužitelja HD (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Nikoli Remenaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Remenar i Remenar iz Zagreba, protiv tuženika FERO-TERM d.o.o. (OIB 69638067216) iz Donjeg Stupnika, Gospodarska ulica 17, radi poništaja arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj P-42/2017-25 od 15. prosinca 2020., u sjednici održanoj 6. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Županijskog suda u Zagrebu broj P-42/2017-25 od 15. prosinca 2020.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje odluke Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj AS-P-2010/11 od 25. svibnja 2017. kojom je obustavljen arbitražni postupak pokrenut 12. svibnja 2010. te kojim je tražio da se predmet vrati na ponovno odlučivanje istom sudištu, a tuženiku da se naloži da tužitelju naknadi trošak postupka sa zateznom kamatom tekućom do presuđenja do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su izjavili tužitelji navodeći da se, prije svega, ističe da Županijski sud pogrešno navodi kako spor iz otkaza ugovora o radu nije arbitrabilan u smislu čl. 136. Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19). Nadalje, prvostupanjski sud neodgovarajuće, tj. prestrogo, preskučeno tumači odredbu čl. 36. Zakona o arbitraži (''Narodne novine'', broj 88/01 – dalje: ZA). Konačno, tvrdnja o subjektivnoj preinaci ne stoji, s obzirom da o istoj može biti govora tek u slučaju litispendencije, tekuće parnice. Parnica teče tek od dostave tužbe tuženiku na odgovor, pa dok ta činjenica nije ostvarena nema govora o subjektivnoj preinaci, a sve kako je opširno opisano u tužbi. Ukoliko parnica ne teče jer tuženiku nije dostavljena na odgovor, onda bilo kakve izmjene osobe tuženika ne mogu imati značaj subjektivne preinake.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Postupajući na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, u odnosu na koje bitne povrede nije našao da bi bile počinjene tijekom prvostupanjskog postupka.
6. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti pravorijeka arbitražnog suda. Tužitelji su podnijeli ovu tužbu ''naročito'' jer je pravorijek kojim je obustavljen arbitražni postupak iz razloga jer novooznačeni tuženik nije pristao stupiti u taj postupak umjesto tuženika, u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske. Naime, smatraju da ih je arbitražni sud trebao pozvati na ispravak tužbe, a ne primijeniti odredbe čl. 192. ZPP.
7. Pravilan je zaključak arbitražnog sudišta i prvostupanjskog suda da se radilo o subjektivnoj preinaci tužbe iz čl. 192. ZPP kojoj se novi tuženik protivio, a ne o ispravku tužbe iz čl. 109. ZPP. Pravilno je navedeno i da tužba u kojoj je naznačen tuženik koji nije ni u kakvom pravnom odnosu s tužiteljem nije tužba koja je nepodesna za raspravljanje, zbog čega sudište nije imalo dužnost pozivati tužitelje na ispravak tužbe. Kako je arbitražno sudište pravilno utvrdilo da je tuženik označen u tužbi prestao postojati i brisan iz registra odlukom Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu poslovni broj Tt-11/6637-1 od 18. srpnja 2012., a tužitelji nisu označili njegova pravnog sljednika, pravilno je u smislu čl. 32. st. 1. ZA donesena odluka o obustavi postupka.
8. Nepravilno je shvaćanje žalitelja da ''ukoliko parnica ne teče jer tuženiku nije dostavljena na odgovor, onda bilo kakve izmjene osobe tuženika ne mogu imati značaj subjektivne preinake'', jer to ne proizlazi iz odredaba čl. 192. ZPP. S tim u vezi je arbitražno sudište u zaključku od 16. siječnja 2017. kojim nije dopuštena preinaka tužbe pravilno obrazložilo kako logiku zakonskog rješenja prema kojemu je za subjektivnu preinaku tužbe potreban pristanak osobe koja u parnicu treba stupiti kao novi tuženik valja tražiti u okolnosti da se uz podnošenje tužbe vežu važni materijalnopravni učinci, između ostalog – prekida zastare, dosjelosti, početka tijeka određenih kamata.
9. Pored navedenog, nevažni su za ocjenu pravilnosti pobijane presude ostali žalbeni navodi tužitelja budući da nisu ostvareni razlozi za poništaj pravorijeka iz čl. 36. st. 2. ZA, pa tako pobijani pravorijek nije niti u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske, kako to pogrešno drže tužitelji, posljedično čemu je pobijanom presudom pravilno odbijen tužbeni zahtjev za poništaj tog pravorijeka.
10. Zato je valjalo, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 6. studenog 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
