Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4008/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jure Grbavac odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2179/2020 od 3. srpnja 2023., dana 6. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2179/2020 od 3. srpnja 2023. i predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog je pod točkom I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 788,52 Eura/ 5.941,17 kn sa zateznim kamatama te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Pod točkom II. izreke je tuženiku dosuđen parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11 , 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovan postupak istom sudu.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je novčana tražbina s osnova isplate razlike iznosa između najamnine koja se može ostvariti na tržištu za stan u (slobodno ugovorena najamnina) i zaštićene najamnine koju tužitelj sada primaju u iznosu od 165,50 kn od zaštićenog najmoprimca.

5. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a, pa se navedena presuda prvostupanjskog suda može pobijati, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga činjenično utvrđenje suda prvog stupnja u sporovima male vrijednosti nije dopušteno dovoditi u pitanje, pa su neodlučni žalbeni navodi tuženika koji se u bitnome svode na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

6. Razmatranjem pobijane presude kao i postupka koji joj je prethodio nije uočeno postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud iznio je razloge za zaključak da je za utuženu novčanu tražbinu za prosinac 2018. nastupila zastara samog prava.

8. Tužitelj tužbu temelji na činjeničnim tvrdnjama da je za mjesec prosinac 2018. tuženik tužitelju trebao platiti tržišnu najamninu u visini 6101,76 kn umjesto 160,50 kn slijedom čega potražuje isplatu razlike u visini 5.941,17 kn sa zateznom kamatom od 5. prosinca 2018. do isplate.

9. Prvostupanjski sud zauzima stav da je tužitelj od pravomoćnosti sudske odluke koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom mogao potraživati naknadu od tužene. Na temelju utvrđene činjenice da je sudska odluka postala pravomoćna 5. prosinca 2012.g. zaključuje da je tužitelju rok za podnošenje tužbe počeo teći 5. prosinca 2012.

10. Utvrdivši da je od pravomoćnosti presude do podnošenja tužbe u ovom predmetu dana 25. lipnja 2020 g protekao rok od tri godina iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), prihvaća prigovor zastare izjavljen po tuženiku kao osnovan, smatrajući da je nastupila zastara samog prava slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.

11. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda nije nastupila zastara smog prava, jer se potraživanje tužitelja odnosi na isplatu razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine odnosno štete koja za tužitelja nastaje sukcesivno sve dok je njegova nekretnina opterećena zaštićenim najmoprimcem.

12. Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05,41/08,125/11 i 78/15 dalje: ZOO) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije propisano što drugo. Potraživanje tužitelja odnosi se na naknadu štete u vidu razlike između zaštićene i tržišne najamnine koja dospijeva mjesečno, tako da se po mišljenju ovog suda primjenjuje trogodišnji rok zastare iz čl. 230. st. 1. ZOO-a.

13. Kako je tužitelj podnio tužbu 26. lipnja 2020 u zastari bi bila sva potraživanja koja se odnose na razliku najamnine za razdoblje do 26. lipnja 2017. U konkretnom slučaju je utuženo potraživanje za mjesec prosinac 2018. iz čega slijedi da , suprotno zaključku prvostupanjskog suda, nije nastupila zastara jer nije protekao trogodišnji rok iz čl. 230. st. 1. ZOO u vezi s odredbom čl. 1086 ZOO.

14. Prvostupanjski sud također navodi da bi, da nije osnovan prigovor zastare, zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, Republika Hrvatska bila dužna tužitelju kao vlasniku stana u kojem žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu i to u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine.

15. No pri tome prvostupanjski sud gubi iz vida činjenicu koju žalitelj iznosi u žalbi, a to je da predmet ovog spora nije naknada štete za prosinac 2018. već za siječanj 2021. sukladno podnesku tužitelja od 9. prosinca 2021., a o tome prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

17. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud razjasniti za koje razdoblje se odnosi tražbina i u kojem iznosu te otkloniti navedenu povredu nakon čega će moći donijeti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.

U Zagrebu 6. studenog 2024.

Sudac:

Gabriela Topić Kordej