REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1801/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĐK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davidu Jakovljeviću, odvjetniku u Zagrebu i 2. tužitelja Teradur d.o.o., Trogir, Marinova draga 37, OIB: 25053660519, protiv tuženika Energija projekt d.d. iz Senja, Petra Matkovića 7, OIB: 97312497377, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Marković, odvjetnik u Sesvetama, te punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović, Dušan Miočić, Ana Milošević i Iva Glavota iz Rijeke, Prolaz M. K. Kozulić 2, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine, odlučujući o prijedlogu prvotužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2264/2017-7 od 4. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1412/2015-23 od 28. listopada 2016., u sjednici održanoj 6. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2264/2017-7 od 4. rujna 2020. u odnosu na pravno pitanje:

"Primjenjuju li se supsidijarno na obvezno pravne ugovore koje zakonski zastupnik trgovačkog društva sklopi protivno čl. 49. u vezi s čl. 41. st. 1. i 3. ZTD-a odnosno bez izričite i posebne ovlasti trgovačkog društva za njihovo sklapanje, odredbe čl. 308.-312. Zakona o obveznim odnosima?".

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Prvotužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2264/2017-7 od 4. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1412/2015-23 od 28. listopada 2016. radi pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"Može li zakonski zastupnik trgovačkog društva protivno čl. 49. u svezi s čl. 41. st. 1. i 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023; dalje: „ZTD“), nastupiti kao druga ugovorna strana i s društvom zaključiti više ugovora o zajmu u svoje ime i za svoj račun odnosno „sam sa sobom“, bez izričite i posebne ovlasti trgovačkog društva za svaki ugovor o zajmu?

Je li udovoljeno uvjetu davanja posebne ovlasti trgovačkog društva njegovom zakonskom zastupniku, propisanom čl. 49. u svezi s čl. 41. st. 1. i 3. ZTD-a, da nastupa kao druga ugovorna strana i s društvom zaključi više ugovora o zajmu u svoje ime i za svoj račun, samom okolnosti naknadnog donošenja odluke o povećanju temeljnog kapitala trgovačkog društva na ime i za iznos potraživanja stečenih s osnova tako sklopljenih ugovora o zajmu?

Primjenjuju li se supsidijarno na obvezno pravne ugovore koje zakonski zastupnik trgovačkog društva sklopi protivno čl. 49. u vezi s čl. 41. st. 1 i 3. ZTD-a odnosno bez izričite i posebne ovlasti trgovačkog društva za njihovo sklapanje, odredbe čl. 308. -312. Zakona o obveznim odnosima?

Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i 220. ZPP-a (kroz povredu načela poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti) te povreda Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenog prava na pošteno suđenje i u njemu sadržano načelo jednakosti oružja, ukoliko parnični sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja bez provođenja dokaznog prijedloga tužitelja, koji je bio ključan za utvrđivanje odlučne činjenice o kojoj je ovisio ishod postupka tako da njegovim neizvođenjem tužitelj bio onemogućen u dokazivanju osnovanosti svog tužbenog zahtjeva?".

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio isti odbaciti, podredno odbiti, te je zatražio trošak odgovora na reviziju.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je pitanje pobliže navedeno u izreci važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To iz razloga jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa suda drugog stupnja nije jedinstvena (odluka Pž- 3542/07-3 od 19. lipnja 2007.), a k tome pobijana odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda – presuda broj Revt-150/07-2 od 30. siječnja 2008.

4. U odnosu na preostala pitanja ocijenjeno je da se ista ne mogu smatrati pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, odgovor na prvo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije proizlazi iz zakonskih odredbi navedenih u samom pitanju, dok su u odnosu na drugo pitanje izostali razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 3. ZPP. Četvrtim pitanjem ističe se bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa isto kao takovo, i samo za sebe, ne opravdava intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

5. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP, odlučeno je kao u st. I. izreke.

6. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nisu bili potrebni u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 6. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa