REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-997/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice REŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Vjekoslavu Cestaru odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 37, OIB 46830600751, kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-458/2020-2 od 16. studenoga 2021., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-510/15- 65 od 24. siječnja 2020., na sjednici održanoj 6. studenoga 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-458/2020-2 od 16. studenoga 2021. u dijelu pod točkom III. izreke koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Ima li sukladno odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima oštećenik kao tužitelj pravo na zakonske zatezne kamate na iznose nematerijalne (neimovinske) štete protiv osiguranika kao tuženika s danom početka tijeka kamata na dan kada je odštetni zahtjev dostavljen osiguratelju (umješaču u postupku), a da pritom isti odštetni zahtjev nije bio dostavljen tuženiku prije početka sudskog postupka?“
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na pitanja koja glase:
Predstavlja li željezno-stupna trafostanica, pod uvjetom da je projektirana, sagrađena, upotrebljavana i održavana u skladu sa svim propisima koji reguliraju sigurnosno-tehnička i druga pitanja glede predmetnog energetskog postrojenja, te ako se ima u vidu da nije predviđeno niti životno potrebno da ljudi po redovnom tijeku stvari dolaze u takav odnos spram dijelova postrojenja kojim bi sebe ili okolinu izložili opasnosti, opasnu stvar u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili djelatnosti?
Da li su sukladno odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ispunjene pretpostavke za oslobođenje vlasnika opasne stvari od odgovornosti za štetu, odnosno uvjeti za primjenu pravila istog članka o doprinosu nastanku štete, u situaciji kada su glede opasne stvari ispoštovani svi sigurnosno-tehnički i drugi formalno propisani uvjeti, a štetni događaj direktno je prouzrokovan postupanjem kojim se oštećenik sa sviješću o postojanju izvora opasnosti stavlja u takav odnos spram opasne stvari za koji je izvjesno da može rezultirati štetnim posljedicama?
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-458/2020-2 od 16. studenoga 2021., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-510/15-65 od 24. siječnja 2020. postavljajući pitanja kao u izreci ovoga rješenja. Kao razloge važnosti navodi odluke ovoga suda i drugih drugostupanjskih sudova.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući po odredbi čl. 385.a u vezi s čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio slijedeće. U odnosu na prva dva postavljena pitanja valja naznačiti da se radi o pitanjima činjenično-pravne naravi odgovor na koja ovisi o specifičnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga talva pitanja nemaju značaj pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa niti priložena sudska praksa nije od utjecaja. Stoga je u odnosu na ta pitanja odlučeno na temelju čl. 387. st. 5. ZPP-a (točka II. izreke). U odnosu pak na treće pitanje revizija je dopuštena radi razvoja prava kroz sudsku praksu. Naime, zakonske zatezne kamate su dosuđene od podnošenja odštetnog zahtjeva koji nije podnesen tuženiku već njegovom osiguratelju, pa u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji valja dati odgovor od kada teku zatezne kamate spram tuženika. Pri tome tužitelju valja ukazati da je sud drugoga stupnja u odnosu na zatezne kamate koje su dosuđene I. tužiteljici i III. tužitelju ukinuo bez vraćanja dio odluke prvoga stupnja koja se odnosi na tijek zateznih kamata tekućih od 1. listopada 2013. do zaključenja glavne rasprave. U odnosu na II. tužiteljicu je preinačio odluku i dosudio joj naknadu neimovinske štete s zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva (točka III. izreke) pa je reviziju valjalo dopustiti samo u odnosu na taj dio, pri čemu je odlučeno na temelju čl. 387. st. 6. ZPP-a.
Zagreb, 6. studenoga 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
