Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-91/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz M., OIB:... zastupane po punomoćniku N. P., odvjetniku u R., protiv tuženika K. bolnički centar R., R., OIB:... radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-261/2022-22 od 20. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-261/2022-22 od 20. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 1.347,02 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci te je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada. Taj zahtjev temelji na činjenici da je u utuženom razdoblju (od prosinca 2019. do listopada 2020.) bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu specijalizanta anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine te da joj u tom smislu na temelju Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 92/2019., dalje: II. Dodatak KU/2018), kao zdravstvenom radniku u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija) pripada dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada od 28%, a ne od 19% kako joj je obračunao i isplatio tuženik pa zahtijeva razliku od 1.347,02 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose koji su dospijevali u razdoblju od 14. siječnja do 12. studenog 2020.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava i provedenim financijskim vještačenjem, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu specijalizantice anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine

- da je riječ o radnom mjestu I. vrste za koje je opći uvjet visoka stručna sprema

- da joj je za radno mjesto I. vrste prema točci 3. podtočci 2. članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/2018., 35/2019. i 78/2019., dalje: KU/2018) koji je bio u primjeni od 1. ožujka 2018. do 31. kolovoza 2019. pripadalo pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada za zdravstvene radniku bez specijalizacije u bolnici od 16% te da joj je taj dodatak u tom iznosu plaćen te da primjena članka 55. KU/2018 prije stupanja na snagu II. Dodatka KU/2018 nije predmet spora

- da je za radna mjesta II. vrste (za koje je opći uvjet viša stručna sprema), III. vrste (za koje je opći uvjet srednja stručna sprema) i IV. vrste (za koje je opći uvjet niža stručna sprema ili osnovna škola), prema točci 1. podtočci 1. članka 55. KU/2018 (prije stupanja na snagu II. Dodatka KU/2018) zdravstvenom radniku u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija) pripadao dodatak za posebne uvjete rada od 25%

- da je 1. rujna 2019. stupio na snagu i počeo se primjenjivati II. Dodatak KU/2018 kojim je (u članku 21. Dodatka) izmijenjen članak 55. KU/2018 koji je bio u primjeni do kraja utuženog razdoblja

- da u skladu s II. Dodatkom KU/2018, članak 55. KU/2018, za radna mjesta I. vrste u točci 1. podtočci 2. propisuje dodatak za posebne uvjete rada od 28% specijalisti anesteziologije i reanimatologije (2/3 radnog vremena u operacijskog dvorani)

- da u skladu s II. Dodatkom KU/2018, članak 55. KU/2018, za radna mjesta I. vrste u točci 3.podtočci 2. propisuje dodatak za posebne uvjete rada od 19% za zdravstvene radnike bez specijalizacije u bolnici

- da u skladu s II. Dodatkom KU/2018, članak 55. KU/2018, za radna mjesta I., II., III. i IV. vrste u točci 1. podtočci 1. propisuje dodatak za posebne uvjete rada od 28% za zdravstvene radnike u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija)

- da je tužiteljici nakon stupanja na snagu i početka primjene II. Dodatka KU/2018, za radno mjesto I. vrste prema točci 3. podtočci 2. tim Dodatkom izmijenjenog članka 55. KU/2018 obračunat i isplaćen dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada od 19%.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenjujući da se na tužiteljicu u skladu s II. Dodatkom KU/2018 izmijenjenim člankom 55. KU/2018, primjenjuje dodatak od 19% ugovoren za radna mjesta I. vrste u točci 3. podtočci 2. (za zdravstvene radnike bez specijalizacije u bolnici), koji joj je u toj visini isplaćen, a ne dodatak od 28% koji je II. Dodatkom izmijenjenim člankom 55. KU/2018 ugovoren u točci 1. za zdravstvene radnike I., II., III. i IV. vrste u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija) koji potražuje tužbom prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 5. stavka 3. ZPP-a za koju tužiteljica tvrdi da ju je sud prvog stupnja pogrešno primijenio jer da je svoju odluku temeljio na činjenici da u postupku „nije utvrđeno koji je broj radnih sati tužiteljica provela u operacijskog dvorani“, a koju činjenicu da tuženik nije isticao niti se o njoj u postupku raspravljalo. To stoga što se odluka o tužbenom zahtjevu ne temelji na činjenici da „nije utvrđeno koji je broj radnih sati tužiteljica provela u operacijskog dvorani“. Žaliteljica u žalbi pogrešno prenosi razloge prvostupanjskog suda navedene u točkama 23. do 25. obrazloženja pobijane odluke u kojima je taj sud iznio razloge zbog kojih smatra da se prilikom visine njezina dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada treba primijeniti dodatak ugovoren za radna mjesta I. vrste u točci 3. podtočci 2. članka 55. KU/2018, a ne taj dodatak ugovoren za radna mjesta I., II., III. i IV. vrste u točci 1. članka 55. KU/2018. Iz tih razloga ne proizlazi da je tužbeni zahtjev odbijen jer tužiteljica nije dokazala broj radnih sati provedenih u operacijskoj dvorani. S obzirom na to je očito da sud prvog stupnja nije, suprotno tumačenju razloga prvostupanjskog suda koji tužiteljica iznosi u žalbi, cijenio odlučnom činjenicu da tužiteljica nije dokazala koliko je sati tužiteljica provela u operacijskoj dvorani, pa su promašeni žalbeni navodi kojima tužiteljica predbacuje sudu prvog stupnja da je prema načelu otvorenog pravosuđenja nije upozorio na dužnost iznošenja te odlučne činjenice i predlaganja određenih dokaza. Zbog toga sud prvog stupnja nije pogriješio kada nije primijenio članak 219. stavak 3. (pravilno: stavak 2.) ZPP-a pa niti u tom smislu nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva tužiteljica.

10.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 5. stavka 4. ZPP-a na koju se tužiteljica sadržajno poziva u žalbi kada tvrdi da se o činjenici (koliko je sati tužiteljica provela u operacijskoj dvorani) „nije raspravljalo kao spornoj i koju zbog toga tužiteljica kao savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti kao spornu za donošenje odluke u ovom predmetu“.

10.1.1. Najprije, u skladu s člankom 5. stavkom 4. ZPP-a, sud ne može svoju odluku temeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti. To znači da se tzv. odluka iznenađenja na koju sadržajno upućuje tužiteljica u žalbi ne odnosi na „iznenađenje“ o činjenicama, nego o pravnoj osnovi. Osim toga, pravna osnova spora je članak 55. KU/2018 izmijenjen II. Dodatkom KU/2018. Tu je osnovu tužiteljica označila u tužbi, (čak dostavivši u spis predmeta KU/2018. i II. Dodatak KU/2018), o toj se pravnoj osnovi raspravljalo i na temelju te pravne osnove je donesena odluka u sporu. Zbog toga tužiteljica neosnovano tvrdi da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primijene članka 5. stavka 4. ZPP-a.

11. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s navodno pogrešno primjenom članka 220. ZPP-a. U skladu s odredbom članka 220. stavka 2. ZPP-a, sudovi (ne stranke) imaju ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žaliteljica odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna nije povrijeđena ta odredba. S obzirom na to da sud prvog stupnja, suprotno pogrešnom tumačenju njegovih razloga izraženom u žalbi, nije cijenio odlučnom činjenicom koliko je radnih sati tužiteljica provela u operacijskoj dvorani, nije povrijedio odredbu članka 220. stavka 2. ZPP-a kada tu činjenicu nije utvrđivao predloženim dokazom (pribavljanjem njezine evidencije radnih sati).

12. Sud prvog stupnja nije na pripremnom ročištu odbio dokazni prijedlog pribave evidencije tužiteljičinih radnih sati pa tužiteljica u žalbi neosnovano tvrdi da su povrijeđene odredbe članka 292. stavka 2. i 3. ZPP-a. Uz to, žaliteljica u žalbi pogrešno tvrdi da se sud prvog stupnja „na činjenicu radnih sati provedenih u operacijskog dvorani sam [..] poziva kod odbijanja tužbenog zahtjeva“.

13. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i zaključak tog suda o primjeni mjerodavne odredbe članka 55. KU/2018 nakon stupanja na snagu II. Dodatka KU/2018. Navodi kojima žaliteljica osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žaliteljica iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

13.1. Činjenica da žaliteljica ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 1. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žaliteljica ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje odlučnog i istinitog (da se na nju ne primjenjuje dodatak za zdravstvene radnike I. vrste u bolnici bez specijalizacije nego za zdravstvene radnike I. vrste u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija)), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljičino pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da je na temelju njih tužiteljičin zahtjev ocijenjen neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

14. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda iznesena u točci 6. ovog obrazloženja prihvaća i drugostupanjski sud.

14.1. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica – da je tužiteljica u utuženom razdoblju (bila) specijalizant (liječnik bez specijalizacije) u bolnici te da joj je isplaćen dodatak na plaću koji je mjerodavnim kolektivnim ugovorom bio zbog posebnih uvjeta rada ugovoren za zdravstvene radnike I. vrste bez specijalizacije u bolnici - potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije u pravu žaliteljica niti kada tek paušalno navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su odlučne činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.

14.2. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o primjeni Dodatkom II. KU/2018 izmijenjene odredbe članka 55. KU/2018 pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

15. I prema pravnom shvaćanju ovog suda, odredbe članka 55. KU/2018 nakon stupnja na snagu Dodatka II. KU/2018. treba tumačiti na način da se visina dodatka za posebne uvjete rada za liječnike bez specijalizacije u bolnici primjenjuje dodatak ugovoren za radnike I. vrste iz točke 3. podtočke 2. (u iznosu od 19%). To stoga što je riječ o posebnoj odredbi kojom se uređuje visina dodatka za zdravstvene radnike I. vrste bez specijalizacije u bolnici (koja uključuje liječnike bez specijalizacije) koja derogira primjenu drugih, općih odredbi koje se odnose na druge zdravstvene radnike I. vrste (s visokom stručnom spremom).

15.1. Ta se odredba na liječnike bez specijalizacije u bolnici primjenjivala (i) prije stupanja na snagu Dodatka II. KU/2018 kada je dodatak prema toj odredbi iznosio 16%. Prije stupanja na snagu Dodatka II. KU/2018, točka 1. podtočka 1. članka 55. KU/2018 za zdravstvene radnike II., III. i IV. vrste u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija) određivala je dodatak za posebne uvjete rada od 25%. Ta se odredba, s obzirom na to da se primjenjivala na radna mjesta II., III. i IV. vrste nije mogla primjenjivati na liječnike bez specijalizacije u bolnici koji su radnici na radnim mjestima I. vrste.

15.2. Stupanjem na snagu Dodatka II. KU/2018., osim u visini dodataka za posebne uvjete rada (koja je povećana), odredbe članka 55. koje se odnose na radna mjesta I. vrste nije mijenjana. Drugim riječima, zadržana je posebna odredba točke 3. potočke 2. za radna mjesta I. vrste koja određuje visinu dodatka za posebne uvjete rada za zdravstvene radnike I. vrste bez specijalizacije u bolnici.

15.3. Tim je Dodatkom promijenjen popis zdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak zbog posebnih uvjeta rada (sada u visini od 28%), uz ostale, i zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija), i to na način da pored radnih mjesta II., III. i IV. vrste taj dodatak ostvaruju i radna mjesta I. vrste. To znači da se Dodatkom II. KU/2018 nije u odnosu na dodatak za posebne uvjete rada (osim u visini dodatka koja je (svima) povećana), mijenjao položaj liječnika bez specijalizacije u bolnici (poput tužiteljice) koji je (ostao) reguliran točkom 3. podtočkom 2. za radna mjesta I. vrste, nego se omogućilo onim zdravstvenim radnicima koji rade u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija), a imaju visoku stručnu spremu (poput operacijske medicinske sestre instrumentarke/medicinskog tehničara instrumentara s visokom stručnom spremom ili medicinske sestre/tehničara na odjelu anesteziologije s visokom stručnom spremom koja radna mjesta sama žaliteljica spominje u žalbi), da za obavljanje poslova instrumentiranja i anesteziologije u intenzivnoj skrbi i operacijskog dvorani ostvare dodatak za posebne uvjete rada koji je dotad bio ugovoren samo za radna mjesta II., III. i IV. vrste, odnosno za ona s višom, srednjom i nižom stručnom spremom. Bez te izmjene zdravstveni radnici poput, primjerice, operacijske medicinske sestre instrumentarke stručno usavršene do visoke stručne spreme na visokom zdravstvenom učilištu zdravstvenog usmjerenja, nisu mogli ostvariti dodatak za posebne uvjete rada za instrumentirenje u operacijskoj dvorani jer nisu bili obuhvaćeni niti odredbama članka 55. KU/2018 koje propisuju dodatke za točno određena radna mjesta I. vrste niti odredbama toga članka kojima su propisivani ti dodaci za radna mjesta II., III. i IV. vrste. Drugim riječima, namjera ugovaratelja nije bila da se II. Dodatkom, u odnosu na posebne uvjete rada, mijenja položaj radnih mjesta I. vrste ugovorenih izvornim KU72018, uključivo i položaj liječnika zaposlenih u bolnici bez specijalizacije.

15.4. Zbog toga se pravno shvaćanje tužiteljice o tome da je namjera ugovaratelja bila da se Dodatkom II. KU/2018 izmijeni članak 55. KU/2018 na način da se izjednače specijalizanti anesteziologije s pravima medicinskih sestara i tehničara koji rade u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani ne može prihvatiti. Isto tako, bez uporišta su tvrdnje žaliteljice da je njezino radno mjesto I. vrste (specijalizantica anesteziologije) pobliže definirano definicijom iz točke 1. potočke 1. članka 55. KU/2018 izmijenjenog Dodatkom II. KU/2018 za radna mjesta I., II., III. i IV. vrste: „zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija)“, a ne definicijom iz točke 3. podtočke 2. članka 55. KU/2018 izmijenjenog Dodatkom II. KU/2018 za radna mjesta I. vrste: „zdravstveni radnik bez specijalizacije u bolnici“. Pritom je njezino obrazloženje da se potonja definicija odnosi na sve specijalizante u bolnici proturječna tvrdnji da se ta odredba ne odnosi na specijalizante anesteziologije. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, odredbu točke 3. podtočke 2. članka 55. KU/2018 izmijenjenog Dodatkom II. KU/2018 za radna mjesta I. treba tumačiti na način da svaki liječnik bez specijalizacije u bolnici ima pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada od 19% pa su tvrdnje tužiteljice o tome da se ta odredba ne odnosi na specijalizante anesteziologinje, iako su i oni liječnici bez specijalizacije u bolnici, neutemeljene. Pritom je odredba točke 3. podtočke 2. članka 55. KU/2018 izmijenjenog Dodatkom II. KU/2018 za radna mjesta I. vrste, posebna odredba koja uređuje upravo pravo na dodatke liječnika bez specijalizacije u bolnici pa se ta odredba ima primijeniti na tužiteljicu koja je u utuženom razdoblju kod tuženika radila kao liječnik bez specijalizacije u bolnici.

15.5. Za napomenuti je to i da je raniji Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13. i 96/15., dalje: KU 2013) u točci 3. podtočci 2. članka 57. sadržavao odredbu prema kojoj zdravstveni radnik bez specijalizacije u bolnici ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada u iznosu od 16%. Odredba članka 57. za radna mjesta I. vrste u točci 3. podtočci 2. KU/2013 identična je odredbi članka 55. za radna mjesta I. vrste u točci 3. podtočci 2. KU/2018 nakon izmjene II. Dodatkom KU/2018 (osim u visini dodatka koji je povećan na 19%). Prema tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/2013 od 17. veljače 2017. u pogledu dodatka na plaću po osnovi posebnih uvjeta rada liječnika na specijalizaciji, liječnik bez specijalizacije u bolnici ima pravo na dodatak na plaću od 16% (neovisno o tome što je u konkretnoj situaciji u povodu koje je dano tumačenje bila riječ o liječniku na specijalizaciji iz kliničke radiologije). Iako tumačenje tog Povjerenstva nema pravnu snagu i učinke KU/2018, riječ je o tumačenju koja je podudarno s ovdje izloženim pravnim shvaćanjem ovog suda utemeljenom na sadržaju članka 55. KU/2018 nakon izmjene Dodatkom II. KU/2018. Stoga i iz tog tumačenja proizlazi da su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice o tome da odredba o dodacima na plaću zbog posebnih uvjeta rada za liječnike bez specijalizacije u bolnici ne odnosi na specijalizante anesteziologije kao i njezini navodi o tome da odredba o posebnim uvjetima rada za liječnike bez specijalizacije u bolnici nije posebna odredba za specijalizante anesteziologije.

15.6. Iz razloga navedenih u točkama 15. do 15.5. ovog obrazloženja, time što je ocijenio da je za dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada koji je člankom 55. točkom 3. podtočkom 2. za radna mjesta I. propisan za zdravstvene radnike bez specijalizacije poput tužiteljice primijenio tu posebnu odredbu KU/2018 koja u skladu s Dodatkom II. KU/2018 iznosi 19%, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo pa zbog toga što nije primijenio točku 1. podtočku 1. članka 55. za radna mjesta I., II., III. i IV. vrste koja propisuje dodatak od 28% nije pogrešno primijenio materijalno pravo pa nije ostvaren taj žalbeni razlog.

16. S obzirom na to da se i prema pravnom shvaćanju ovog suda položaj tužiteljice u kontekstu visine dodatka za posebne uvjete rada procjenjuje (samo) prema odredbi o radnim mjestima I. vrste iz točke 3. podtočke 2. članka 55. KU/2018 izmijenjenog Dodatkom II. KU/2018 (19%), a ne prema odredbi o radnom mjestu I., II., III. i IV. vrste iz točke 1. podtočke 1. članka 55. KU/2018 izmijenjenog Dodatkom II. KU/2018 (28%), njezino pravo na dodatak za posebne uvjete rada nije uređeno na različit način. Zbog toga sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, nije pogriješio kada pravo tužiteljice nije utvrdio prema radnom mjestu I., II., III. i IV. vrste iz točke 1. podtočke 1. članka 55. KU/2018 izmijenjenog Dodatkom II. KU/2018, jer da je to za nju (naj)povoljnije. Zbog toga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene članka 9. stavka 3. tada važećeg Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/2014., 127/2017. i 98/2019.).

17. Žalbeni razlozi u najvećem se dijelu iscrpljuju u osporavanju razloga kojima sud prvog stupnja problematizira pravno shvaćanje tužiteljice o primjeni bezuvjetnog dodatka na plaću specijalizanta anesteziologije koji je liječnik bez specijalizacije u visini od 28% dovodeći to pravno shvaćanje u vezi s dodatkom na plaću liječnika specijaliste anesteziologije i reanimatologije u istom iznosu, ali samo pod uvjetom da 2/3 radnog vremena provede operacijskoj dvorani (radna mjesta I. vrste, točka 1. podtočka 2. iz članka 55. KU/2018). Naime, sud prvog stupnja u točci 24. obrazloženja pobijane odluke isključuje da bi svrha ugovaratelja u kolektivnom pregovaranju bila ta da specijalist anesteziologije ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 28% ako 2/3 radnog vremena provede u operacijskog sali, a specijalizant anesteziologije ima pravo na taj dodatak u tom iznosu neovisno o radnom vremenu provedenom u operacijskoj dvorani. Iako su ti razlozi prvostupanjskog suda logični i uvjerljivi, nije riječ o odlučnim razlozima s obzirom na to da tužiteljica ne zahtijeva dodatak od 28% na temelju dodatka za radna mjesta I. vrste, točka 1. podtočka 2. iz članka 55. KU/2018 („liječnik specijalist anesteziologije i reanimatologije (2/3 radnog vremena u operacijskoj dvorani“) ) nego zahtijeva dodatak u toj visini na temelju dodatka za radna mjesta I., II., III. i IV. vrste, točka 1. podtočka 1. članka 55. KU/2018 („zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija)“). Drugim riječima, tužiteljica ne traži prava kao liječnik specijalist anesteziologije nego kao zdravstveni radnik s visokom stručnom spremom koji obavlja poslove anesteziologije u operacijskoj dvorani. Zbog toga što je riječ o neodlučnim razlozima koji ne utječu na zakonit zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog sadržan u točci 25. obrazloženja pobijane odluke, na pravilnost i zakonitost pobijane odluke ne utječu niti žalbeni razlozi kojima žaliteljica osporava te (neodlučne) razloge suda prvog stupnja.

18. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Varaždinu 6. studenog 2024.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer v.r.