REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-574/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Zorić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Zorić & Bahat d.o.o., Zagreb, Nikole Tesle 16, protiv tuženika ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Filković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri, Zagreb, Draškovićeva 40, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5583/2018-2 od 4. lipnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5455/2016-58 od 27. srpnja 2018., u sjednici održanoj 6. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5583/2018-2 od 4. lipnja 2019. i sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5455/2016-58 od 27. srpnja 2018.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odlučno je:

''Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZČ, isplatiti tužitelju TČ iznos od 2.100.000,00 kn, zajedno s ugovorenim kamatama po stopi od 8% godišnje tekućim od dana 17.10.2008. do 26.05.2010., a od 27.05.2010. pa do 31.07.2015. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 321.875,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.07.2018. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 288.750,00 kn, u roku od 15 dana.''

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj.

3. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

4. Revizija je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa koji je isplatio tuženiku na temelju Ugovora o zajmu sklopljenog 17. listopada 2008. i 26. svibnja 2009. Tužitelj se već u tužbi očitovao na eventualni prigovor tuženika prema kojem tuženik nije u obvezi isplatiti utuženi iznos, a pozivom na odredbu čl. 21. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), koji zahtjev je tuženik odgovarajući na tužbeni zahtjev osporio ističući prigovor prividnosti, a posljedično tome i ništetnosti predmetnog ugovora o zajmu, navodeći da sporni ugovor prikriva ugovor kojim tužitelj kupuje određeni broj dionica trgovačkog društva Badel 1862. d.d. Zagreb (dalje: Badel).

6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- su Ugovorom o zajmu od 17. listopada 2008. stranke ugovorile da se tužitelj kao zajmodavac, tuženiku kao zajmoprimcu obvezuje na ime zajma isplatiti iznos od 2.100.000,00 kn, najkasnije u roku od 8 dana od potpisa ugovora, s tim da je namjena (kauza) navedenog zajma, stjecanje dionica tvrtke Badel 1862 d.d.,

- je tim Ugovorom ugovoreno da vrijednost jedne dionice koja će biti predmet prodaje, iznosi 400,00 kn te da ugovorne stranke suglasno utvrđuju da je iznos zajma jednak protuvrijednosti 5250 dionica, dok je čl. 4. i 5. ugovoreno da se zajmoprimac obvezuje zajmodavcu iznos zajma vratiti u roku od 6 mjeseci od dana sklapanja ugovora, zajedno s 8% kamata na taj iznos, računajući do dana povrata zajma, a da je umjesto povrata zajma, zajmodavac ovlašten od zajmoprimca tražiti, a zajmoprimac je obvezan na zajmodavca prenijeti u čl. 3. ugovora navedeni broj dionica,

- su Ugovorom o zajmu od 26. svibnja 2009., sklopljenim između istih stranaka (tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca), stranke sporazumno utvrdile da su 17. listopada 2008. sklopile ugovor o zajmu prema kojem je zajmodavac zajmoprimcu pozajmio iznos od 2.100.000,00 kn, koji iznos je uplaćen zajmoprimcu, u kojem ugovoru je također ugovoreno da je namjena zajma stjecanje dionica Badel 1862 d.d., dok je čl. 2. i 3. ugovora navedeno da je vrijednost jedne dionice koja će biti predmet prodaje, u međuvremenu izmijenjena u odnosu na cijenu koja je utvrđena u ugovoru od 17. listopada 2008. te iznosi 300,00 kn za dionicu, tako da je iznos zajma jednak protuvrijednosti 7000 dionica,

- u preostalome, odredbe Ugovora o zajmu od 26. svibnja 2009., u svemu su identične Ugovoru o zajmu od 17. listopada 2008., s time da je ugovorom o zajmu od 26. svibnja 2009., čl. 4 rok povrata zajma ugovoren na godinu dana od dana sklapanja tog ugovora,

- je 17. listopada 2008. s računa tužitelja na račun tuženika uplaćeno sveukupno 2.106.009,18 kn,

- je tuženik (koji je odvjetnik) u svom iskazu, među ostalim, ''potvrdio tvrdnju tužitelja da je on sačinio tekst ugovora o zajmu, upućujući na odredbu čl. 5 ugovora za koju tvrdi da pokazuje pravu prirodu ugovora, obrazlažući da je naziv "Ugovor o zajmu" stavljen iz razloga da ugovor ne bi bio neimenovan te da mu se to činilo najjednostavnijim oblikom s obzirom na to da je za sve novčane transakcije preko računa trebao postojati razlog''.

7. Drugostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim jer nije upitno da je ugovor o zajmu sklopljen između stranaka 17. listopada 2008. i 26. svibnja 2009. prividni (fiktivni, simulirani) pravni posao, a koji prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO nema učinka prema ugovornim strankama. U konkretnom slučaju ne radi se o ugovoru o zajmu s namjenom (čl. 508. ZOO), kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, jer iz svih dokaza proizlazi da je ugovor o zajmu prividni pravni posao koji prikriva pravi karakter ugovora, a to je ulaganje tužitelja radi stjecanja dionica Badela. Drži da iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su stranke sklopile ugovor o zajmu kao simulirani (prividni) pravni posao, a kojim su prikrivale sklapanje drugog ugovora – ugovora o kupnji dionica Badela od strane tužitelja (disimulirani ugovor). Da se doista radilo o ugovoru o zajmu, tada bi bilo potpuno nevažno kolika je cijena dionice Badela, te bi bilo nepotrebno tu cijenu, kao i broj dionica koje odgovaraju iznosu zajma, unositi u sporni ugovor, a da se doista radilo samo o produžetku roka vraćanja zajma, kako to tvrdi tužitelj, tada ne bi trebalo, osim izmjena tog roka, navoditi i izmijenjenu cijenu dionice, odnosno protuvrijednost dionica u odnosu na iznos zajma. I činjenica što su stranke sklopile gotovo identičan ugovor o zajmu 20. svibnja 2009. kojim tužitelj pozajmljuje tuženiku iznos od 1,019.700,00 kn sa svrhom stjecanja dionica, ali od trgovačkog društva Kalničke vode Bionatura d.d., ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o prividnom ugovoru o zajmu. Iz sadržaja isprava u spisu proizlazi da je na temelju takvog ugovora tuženik sve dionice koje je stekao temeljem tog ugovora o zajmu prenio na tužitelja (list 99 spisa). Kako je u postupku utvrđeno da je svrha sklapanja ugovora bilo stjecanje dionica Badela te su stranke trebale nakon prodaje navedenih dionica ostvariti zaradu, a dionice još nisu prodane zbog nastalog spora između tuženika i Badela, to očito obveza po drugom simuliranom ugovoru nije dospjela, zaključuje drugostupanjski sud.

8. U povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Članak 319. ZOO glasi:

''Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase.

Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.''

Članak 320. stavak 1. ZOO glasi:

''U slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.''

10. Osnovano se tužitelj u reviziji poziva na razlog pogrešne primjene materijalnog prava, i to odredbe čl. 285. st. 1. ZOO, obrazlažući navedeno i time da tuženik nije prenio dionice na tužitelja, niti mu je vratio pozajmljeni novčani iznos.

11. Osnovano tužitelj ukazuje i da navedeno proizlazi i iz rješenja HANFE od 25. ožujka 2016. u kojemu piše da je upravo tuženik imatelj spornih dionica, a što je i sam tuženik potvrdio u tom postupku, među ostalim, navodima da je njegovo ulaganje bilo dugoročno, a ne špekulativno, te da je novčana sredstva za kupnju dionica osigurao dijelom iz kredita, dijelom iz zajmova partnera i prijatelja te dijelom iz vlastitih sredstava.

12. Osnovano tužitelj navodi da je drugostupanjski sud pogrešno protumačio odredbu čl. 5. oba Ugovora o zajmu jer da iz te odredbe koja glasi ''Umjesto povrata zajma, Zajmodavac je ovlašten od Zajmoprimca tražiti, a Zajmoprimac je obvezan na Zajmodavca prenijeti u članku 3. ovog Ugovora navedeni broj dionica.'', proizlazi da je tužitelj, a ne tuženik osoba koja ima opciju (izbor). S tim u vezi revident valjano dodaje i da se, osim toga, radilo o svojevrsnom osiguranju ako mu tuženik ne bi u ugovorenom roku vratio pozajmljeni iznos novca. Zbog toga su očito u predmetnom ugovoru navedeni cijena i broj dionica, kako bi vrijednost osiguranja (barem u trenutku sklapanja ugovora) odgovarala iznosu pozajmljenog novca, a ne iz u, točki 7. ovoga obrazloženja, citiranih razloga koje je iznio drugostupanjski sud.

13. Pogrešan je i zaključak drugostupanjskog suda ''da su stranke trebale nakon prodaje navedenih dionica ostvariti zaradu, a dionice još nisu prodane zbog nastalog spora između tuženika i Badela, pa da očito obveza po drugom simuliranom ugovoru nije dospjela'', na što također s pravom ukazuje revident.

14. Dakle, odredbe ugovora, prije svega, u okolnostima kada je jasno i nedvojbeno u ugovoru izražena volja suugovaratelja, treba primijeniti onako kako glase, a da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o zajmu proizlazi iz:

- naslova ugovora,

- činjenice da se u cijelom ugovoru koriste riječi ''zajmodavac'' i ''zajmoprimac'', - određenog roka za povrat zajma (u oba ugovora), pri čemu su stranke drugim ugovorom odnosno aneksom ugovora koji je sklopljen nedugo nakon proteka roka za povrat zajma iz osnovnog (prvog) ugovora, prije svega, produžile rok za povrat zajma,

- ovlasti tužitelja da umjesto povrata zajma zatraži od tuženika da na njega prenese određeni broj dionica.

15. Kad bi odredbe spornog ugovora o zajmu bile nejasne (a nisu), opet bi ih, primjenom citirane odredbe čl. 320. st. 1. ZOO, trebalo tumačiti u korist tužitelja.

16. I konačno, suprotno zaključku drugostupanjskog suda, i Sporazum sklopljen između ovdje stranaka 15. lipnja 2009. (priložen na listu 99 spisa) kojim je ''FČ pristao da umjesto povrata zajma, ZČ na njega prenese vlasništvo u čl. 2. navedenih dionica'' i kojim su se stranke sporazumjele da ''se upisom TČ kao vlasnika u čl. 2. navedenog broja dionica smatra da je zajam prema Ugovoru od 20.5.2009. u cijelosti vraćen, te da jedna strana prema drugoj nemaju bilo kakvih tražbina'', ukazuje na to da se radilo o izboru tužitelja i da predmetna obveza na povrat zajma nije prestala. Naime, tužitelj, za razliku od toga slučaja, ovdje nije zatražio sklapanje takvog Sporazuma, a niti mu je tuženik prenio sporne dionice Badela. Dakle, da bi se radilo o stjecanju dionica od strane tužitelja potrebno je bilo da stranke, kao tamo, sklope dodatni Sporazum, da tuženik prenese dionice na tužitelja i da time odustanu od povrata zajma, što se sve ovdje nesporno nije dogodilo.

17. Zato je, primjenom čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

18. Kao pod točkom II. izreke odlučeno je na temelju odredaba čl. 154. i čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP jer trošak tuženika koji je nastao povodom sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, nije bio potreban za vođenje ove parnice i jer je tuženik u konačnici izgubio ovu parnicu u cijelosti.

Zagreb, 6. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek