P Ob-115/2021-26
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 OSIJEK
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Gordani Rotim, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Snježani Popović odvjetnici u Osijeku, protiv tužene ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici GL odvjetnici u [adresa], radi prestanka uzdržavanja, nakon održane i zaključene glavne rasprave 27.rujna 2024. na kojoj je javnost bila isključena, u prisutnosti punomoćnica stranaka, a na ročištu za donošenje i objavu presude dana 6.studenoga 2024.,
p r e s u d i o j e
I/ Mijenja se pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku P2-255/10-4 od 25. listopada 2010. godine, kojom je naloženo tužitelju ŽL plaćati uzdržavanje tuženoj ČL mjesečnim iznosom od 800,00 kuna počevši od dana 21.10.2010. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te se utvrđuje da je tužitelju ŽL sa danom 22.03.2021. godine, prestala obveza uzdržavanja prema tuženoj ČL, a koja obveza je utvrđena temeljem presude Općinskog suda u Osijeku posl.br. P2-255/10-4 od 25.10.2010. godine.
II/ Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 400,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda P2-255/2010 od 25.listopada 2010. obvezan uzdržavati tuženicu sa mjesečnim iznosom od 800,00 kn počev od 21.listopada 2010. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Okolnosti nakon donošenja presude su se u značajnoj mjeri promijenile tako što je tužitelj u mirovini od 2016., ima znatno smanjena primanja, živi u izvanbračnoj zajednici sa TL koja je teškog zdravstvenog stanja, dok tužena, iako je radno sposobna ne traži uposlenje. Nadalje, kupio je staru kuću u [adresa] za 8.500,00 eura koju je morao renovirati te podigao kredit od 20.000,00 eura sa mjesečnom ratom od 1.000,00 kn.
2.Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tvrdeći da od imovine posjeduje samo svoje osobne stvari, a da joj dosuđeni iznos uzdržavanja predstavlja jedini prihod, te da tužitelju neće biti ugrožena egzistencija ako i nadalje plaća dosuđeno uzdržavanje.
3. Kako bi utvrdio odlučne i važne činjenice radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je u dokaznom postupku saslušao stranke, svjedokinje KL i TL, izvršio uvid u spis P2-255/2010, te u dokaze iz spisa.
4. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je u vrijeme donošenja ranije presude imao plaću od 5.400,00 kn, a sada ima mirovinu od 740,00 eura, da je u mirovini od 2016., te da je krajem 2010. na kredit kupio stan u [adresa] kojega je prodao da bi mogao zatvoriti kredit. 2019. je podigao kredit kojim je kupljena kuća u [adresa] gdje i sada živi sa suprugom TL uz ratu od 130,00 eura kredita, te 80,00 eura otplate materijala za renoviranje kuće. Mjesečne režije su im 130,00 eura, a on sam se 2019. razbolio od ulceroznog kolitisa i morao bi koristiti probiotike ali nema 50,00 eura mjesečno za njih. Pored toga mora skrbiti i o ocu kojega je smjestio u dom za starije osobe. Uvodio je vodovodne instalacije u kuću u [adresa] i to ga je koštalo od 700-800,00 eura te je još naveo troškove od 600,00 eura na godišnjoj razini za grijanje na drva.
5. Tužena je navela da osim uzdržavanja nema nikakvih primanja, da su joj 2015. ugrađena dva stenta, da je radno sposobna ali ne može raditi teške fizičke poslove. Pretila je, ima 127 kg i kardiolog ju je uputio da mora skinuti višak. Ima ukupno 13,5 godina radnog staža, te će 2026. steći pravo na mirovinu. Živi u sestrinoj kući u [adresa] zajedno sa kćerkom iz prvog braka. Kuću u kojoj stanuje sa sestrom je sestra naslijedila od njihovog pokojnog oca tako što se ona odrekla svoga nasljednog dijela u njezinu korist jer je sestra godinama živjela sa ocem i skrbila o njemu. Kuća je u vrijeme nasljeđivanja po njenoj procjeni koštala 45.000,00 eura, sestra ju je nakon nasljeđivanja renovirala, te ona sada na sestrinoj kući ima pravo doživotnog uživanja. Dogovor je između nje i sestre bio takav da se ona odrekne nasljedstva iza oca, jer sestra nema djece pa će jednog dana cijelu kuću naslijediti tuženičina kćerka GL. Odrekla se i grobnog mjesta iza oca u korist sestre.
6. Svjedokinja KL potvrdila je da se tužena odrekla svog nasljednog dijela iza njihovog oca na kući u [adresa] u [adresa], kao i grobnice, te da unazad 4 godine tuženica stanuje u njezinoj kući zajedno sa svojom kćerkom koja je uposlena.
7. Svjedokinja TL je navela da je u izvanbračnoj zajednici sa tužiteljem od studenoga 2011. kada se on doselio u njezin stan kojega je imala u vlasništvu, da ima mirovinu od 432,00 eura i invalidninu od 230,00 eura uz mjesečnu participaciju od 20,00 eura za lijekove.
8.Iz predmeta P2-255/2020 utvrđeno je da je presudom od 25.listopada 2010. razveden brak između tužitelja i tužene, da je postupak započeo tužbom tužiteljice za razvod braka, te da su se stranke tamo dogovorile da tužitelj uzdržava tuženu sa 800,00 kn mjesečno kao i da je ovdje tuženica u to vrijeme bila neuposlena i prijavljena na Zavod za zapošljavanje, te radno i zdravstveno sposobna. Nije imala u vlasništvu nekretninu, niti drugu imovinu veće vrijednosti.
9.Iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Beli Manastir (list 101 spisa) utvrđeno je da tužitelj živi sa izvanbračnom suprugom u zajedničkom kućanstvu u [adresa], da je od 2016. u mirovini, kreditno zadužen sa mjesečnom ratom od 128,70 eura do 2034., da je potrebno napraviti invalidsku rampu – ulaz u kuću jer mu je izvanbračna supruga osoba sa invaliditetom od 70%.
10.Iz podataka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek (list 109 spisa) za tuženu utvrđeno je da ista stanuje u kućanstvu sa sestrom KL u stanu veličine 80 m2, a iz potvrde (list 28 spisa) da tužena nije upisana kao vlasnica nekretnina na području zemljišno-knjižnog odjela Osijek.
11.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih dokaza zajedno, kao i svakoga zasebno sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
12. U ovoj pravnoj stvari primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona koji je važio u vrijeme donošenja ranije pravomoćne sudske odluke o uzdržavanju (NN 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07, nadalje: ObZ) budući je odluka o uzdržavanju temeljena na članku 217 istoga zakona. Citiranom odredbom propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga. U vrijeme donošenja navedene odluke tužena nije bila uposlena, nije imala svoje imovine, a bila je sposobna za rad. Citiranim zakonom je u članku 220 propisano da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godinu dana, uz mogućnost produljenja, a u ovom konkretnom slučaju obveza uzdržavanja tužene određena je bez određenog roka. Sporno je jesu li se u međuvremenu promijenile okolnosti na strani tužitelja ili tužene koje bi opravdavale donošenje odluke o prestanku uzdržavanja, odnosno da više ne postoje pretpostavke iz članka 217 citiranog zakona. Okolnosti na strani tužitelja i tužene su se promijenile u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja ranije pravomoćne odluke, a sastoje se u slijedećem: tužitelj je u vrijeme donošenja ranije odluke bio u radnom odnosu uz plaću od 5.800,00 kn, dok je u sada u mirovini i to od 2016., koja iznosi oko 795,00 eura. Protekom vremena tužitelj je radi rješenja svog stambenog pitanja podizao kredite te je kupio kuću u [adresa] u kojoj stanuje sa izvanbračnom suprugom uz mjesečnu ratu od 128,70 eura. Tužena je s druge strane svoj nasljedni dio iza smrti oca na nekretnini u [adresa], kao i svoj dio grobnice ustupila svojoj sestri KL koja joj je dozvolila temeljem ugovora doživotno uživanje, odnosno stanovanje u istoj. Na taj način tužena je, istina, osigurana u pogledu svoga mjesta stanovanja, ali odričući se nasljedstva izgubila je mogućnost postati suvlasnicom kuće koja po njezinom iskazu vrijedi oko 50.000,00 eura, kojom prodajom bi si mogla priskrbiti sredstva za život. Nadalje, sama tužena je u svom iskazu navela da nije ni pokušavala raditi na "crno" nekakve poslove jer se smatra nesposobnom to činiti zbog bolesti srca, a da pri tome nije doprinijela nikakve dokaze o svojoj radnom nesposobnosti. Dakle, kako je na temelju provedenog postupka sud zaključio da su se promijenile pretpostavke iz članka 217 ObZ-a, to je usvojio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ovo stoga što se tužena odrekla nasljedstva iza svog pokojnog oca u korist svoje sestre, da je ista sposobna za rad, jer suprotno nije dokazala, a tužitelju su se smanjili prihodi jer je otišao u mirovinu, kreditno je zadužen radi rješavanja svog stambenog pitanja i više nije u mogućnosti uzdržavati tuženu. Za napomenuti je da je tuženica i sama navela da će 2026. ostvariti pravo na mirovinu, a pored toga postoji i zakonska obveza njezine kćerke iz prvog braka da ju uzdržava ukoliko nema dovoljno sredstava za život.
13.Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
14. Odluka o trošku temelji se na članku 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) pa kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu dosuđen mu je trošak iz izreke koji se sastoji od jednokratne nagrade odmjerene po Tbr. 7 toč.2 važeće Odvjetničke tarife.
Osijek, 6.studenoga 2024.
Sudac
Gordana Rotim
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. pun.tužitelja
2. pun.tužene
