Poslovni broj: Usž-2302/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ENERGO-TEHNA d.o.o., Zagreb, Jarun 28, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Eterović, Šarac i Topić j.t.d., Zagreb, Palmotićeva 68, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi ovrhe komunalne naknade, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-164/2022-9 od 31. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-164/2022-9 od 31. ožujka 2023.

II Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/20-13/315, URBROJ: 531-07-01-03/12-21-3 od 3. studenoga 2021. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za  komunalne poslove,  KLASA: UP/I-363-03/2014- 008/1121,  URBROJ:  251-13-31-1/024-19-5  od  16.  prosinca 2019. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne  poslove,  KLASA:  UP/I-363-03/2014-008/1121, URBROJ: 251-13-01/1-2014-1 od 15. prosinca 2014.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/20-13/315, URBROJ: 531-07-01-03/12-21-3 od 3. studenoga 2021. te rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/2014-008/1121, URBROJ: 251-13-31-1/024-19-5 od 16. prosinca 2019. i rješenje istog prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-363-03/2014-008/1121, URBROJ: 251-13-01/1- 2014-1 od 15. prosinca 2014. Također je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.244,28 EUR.

2. Zainteresirana osoba u žalbi u bitnom navodi da je rješenjem od 30. lipnja 2004. (izvršno 7. lipnja 2013.) utvrđena komunalna naknada za poslovni prostor i građevinskog zemljište tužitelja u ukupnom mjesečnom iznosu od 5.198,92 kuna. Rješenjem o ovrsi od 15. prosinca 2014. naloženo je tužitelju podmiriti dugovanje, a koje je isti osporio žalbom. Povodom navedene žalbe, prvostupanjsko tijelo je u skladu s odredbom članka 113. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21. -dalje: ZUP) donijelo rješenje od 16. prosinca 2019. kojim je ispravilo navedeno rješenje u pogledu datuma dospijeća pojedinih obveza. Nije sporno da je rješenje kojim je obveza utvrđena postalo izvršno 7. lipnja 2013. (dostavom rješenja kojim je žalba protiv istog odbijena). Prvostupanjski sud se u pogledu pravnog pitanja zastare ovrhe komunalne naknade pozvao na Zakon o obveznim odnosima, smatrajući da predmetna povremena potraživanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Međutim, zainteresirana osoba smatra da je relevantno dospijeće 7. lipnja 2013., kad je rješenje o utvrđenju postalo izvršno, pa nije proteklo tri godine prije nego je doneseno prvostupanjsko rješenje o ovrsi od 15. prosinca 2014. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu.

3. Tužitelj i tuženik, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud pobijanu presudu, uz obrazloženje koje je njome dano, nije mogao ocijeniti zakonitom.

6. Naime, pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika i rješenje o ovrsi prvostupanjskog javnopravnog tijela. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na sudsku praksu ovog Suda prema kojoj je komunalna naknada povremeno potraživanje pa se glede roka zastare primjenjuje odredba članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15. i 29/18.) prema kojoj tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Budući da se utvrđeni dug tužitelja odnosi na dugovanje s dospijećem plaćanja od 15. ožujka 2004. do 15. siječnja 2007., to je prvostupanjski sud zaključio da je prvostupanjsko rješenje od 15. prosinca 2014. doneseno nakon proteka roka od tri godine od dospijeća pojedinih obroka komunalne naknade pa se ne može cijeniti na zakonu osnovanim kao niti prvostupanjsko rješenje od 16. prosinca 2019. odnosno rješenje tuženika od 3. studenoga 2021.

7. Međutim, navedeni zaključak se ne može primijeniti u konkretnom slučaju, čemu osnovano prigovara i zainteresirana osoba u žalbi stoga navedeni zaključak prvostupanjskog suda ovdje ovaj Sud ne prihvaća. Ovo stoga što se prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj: U-zpz- 3/2023-7 od 18. srpnja 2023., kao i u odluci poslovni broj Rev-2369/2017 od 8. siječnja 2020., prema odredbi članka 100. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., 110/18. i 32/20.) kao i odredbi članka 23. stavka 5. ranije važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 153/09., 49/11., 84/11. i 90/11.) primjena poreznih propisa nije ograničena samo na postupak i način prisilne naplate komunalne naknade, već se odnosi i na odredbe o zastarijevanju te tražbine kao javnog davanja. Isto je izraženo uslijed navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i u novijoj praksi ovog Suda, primjerice u presudi poslovni broj: Usž- 3578/2023-2 od 8. veljače 2024. i presudi poslovni broj: Usž-3315/2023-3 od 23. svibnja 2024.

8. U konkretnom slučaju, nije sporno da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-363-03/2004-54/0694, URBROJ:251-05-04/001- 2004-1 od 30. lipnja 2004. tužitelju utvrđena komunalna naknada za predmetni poslovni prostor i građevinsko zemljište u iznosu od 5.198,92 kuna mjesečno, s tim da je isti dužan platiti komunalnu naknadu do 15. dana u mjesecu za protekli mjesec te se komunalna naknada po tom rješenju plaća od 1. veljače 2004. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-03/13-03/32, URBROJ: 531-05-2-2-1-13-2 od 2. svibnja 2013. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog rješenja od 30. lipnja 2004. te je isto rješenje tuženika dostavljeno tužitelju 7. lipnja 2013.

9. Pravilno su prvostupanjski sud i tuženik iz navedenog zaključili da je rješenje o određivanju obveze komunalne naknade od 30. lipnja 2004. postalo izvršno 7. lipnja 2013. Naime, s obzirom da prema odredbi članka 230. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91. i 103/96. -dalje ZUP/91) žalba na rješenje odgađa izvršenje tog rješenja (posebnim zakonom nije drugačije predviđeno), to se prema odredbi članka 271. stavka 2. točke 4. ZUP/91 isto smatra izvršnim dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbija.

10. Nadalje, prema odredbi članka 94. stavka 6. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16. -dalje: OPZ/08) zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

11. Ovdje se pak obveza plaćanja komunalne naknade ne može smatrati utvrđenom donošenjem prvostupanjskog rješenja jer je protiv tog rješenja podnesena žalba koja po zakonu odgađa izvršenje tog rješenja, već se ista smatra utvrđenom donošenjem drugostupanjskog rješenja. Naime, ovaj sud je u tom pogledu već izrazio stajalište, primjerice u presudi Usž- 4845/2020-2 od 8. siječnja 2020., da se tada u smislu odredbe članka 94. stavka 6. OPZ/08 obveza smatra utvrđenom s danom donošenja drugostupanjskog rješenja, jer bi u suprotnom proizlazilo da bi zastara prava na naplatu počela teći prije nego je rješenje o utvrđivanju obveze postalo izvršno. Navedeno, u konkretnom slučaju znači da je zastara prava na naplatu počela teći nakon isteka godine u kojoj je tijelo utvrdilo obvezu, dakle, nakon isteka 2013. godine, odnosno dana 1. siječnja 2014.

12. Dakle, zastara prava na naplatu komunalne naknade u konkretnom slučaju, primjenom citirane odredbe članka 94. OPZ/08, počela je teći 1. siječnja 2014. pa od tada, a prije stupanja na snagu Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. -dalje: OPZ/16) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., još nije bila nastupila relativna zastara jer nije protekao ni rok od 3 godine iz članka 94. OPZ/08, kao ni apsolutna zastara iz članka 96. OPZ/08. Stoga se, prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16, vezano za pitanje zastare izvršenja rješenja kojim je tužitelju utvrđena komunalna naknada ovdje trebaju primijeniti odredbe OPZ/16. Naime, prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16 iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

13. Nadalje, odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a/16 propisano je da pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema odredbi stavka 4. tog članka zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

14. Prema odredbi članka 109. stavka7. OPZ-a/16 drugostupanjska tijela dužna su po službenoj dužnosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu.

15. S obzirom na to da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi odnosno naplati komunalne naknade doneseno 15. prosinca 2014. (te također povodom žalbe tužitelja zamijenjeno novim prvostupanjskim rješenjem od 16. prosinca 2019.), dakle prije isteka roka od šest godina od dana kada je zastara počela teći (1. siječnja 2014.), a tuženik prema citiranoj odredbi članka 109. stavka 7. OPZ-a/16 po službenoj dužnosti pazi je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu, to prema ocjeni ovog Suda nije nastupila zastara prava prvostupanjskog tijela na naplatu predmetne komunalne naknade prije nego što je prvostupanjsko rješenje doneseno. Slijedom navedenog tužitelju je naplata zakonito određena, što je potvrđeno rješenjem tuženika.

16. S obzirom na takvo stanje stvari, nije bilo mjesta poništavanju rješenja tuženika kao i prvostupanjskih rješenja o ovrsi od 16. prosinca 2019. odnosno 15. prosinca 2014., a što je učinio prvostupanjski sud ovdje osporenom presudom, čemu osnovano prigovara zainteresirana osoba. Pri tome se napominje da kraj činjenice da je rješenjem tuženika od 2. svibnja 2013. odbijena žalba tužitelja protiv rješenja od 30. lipnja 2004. kojim mu je utvrđena obveza komunalne naknade, to nisu odlučni tužbeni prigovori tužitelja da mu rješenje od 30. lipnja 2004. ne ni bilo uredno dostavljeno.

17. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a. Budući da tužitelj slijedom svega izloženog nije uspio u sporu, valjalo je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

U Zagrebu, 6. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović