REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1369/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Ivančić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Božo Kuntić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3602/15-2 od 13. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3789/13-27 od 13. ožujka 2015., u sjednici održanoj 6. studenoga 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika u odnosu na pravno pitanje koje glasi:

„Smije li sud svojom odlukom prekoračiti tužbeni zahtjev tužitelja s obzirom na činjenicu da tužitelj niti u jednom trenutku tijekom parničnog postupka (a koji nije izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina) nije zahtijevao, pa niti podredno da se odredi razvrgnuće suvlasništva na nekretnini civilnom diobom?“.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na pravna pitanja koja glase:

„1. Smije li sud svojom odlukom mijenjati pravno stanje vlasništva nekretnine na način koji je u izravnoj suprotnosti s uređenjem pravnog stanja vlasništva nekretnine koje je izričito dogovoreno među suvlasnicima, a nije protivno niti jednom prisilnom propisu?

2. Je li ispravno tumačenje drugostupanjskog suda kako nije moguće (ni u kojem slučaju) provesti razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina uspostavom etažnog vlasništva ako o tome ne postoji sporazum stranaka tj. jer se tuženik izričito usprotivio načinu razvrgnuća?

3. Smiju li prvostupanjski i drugostupanjski sud u obrazloženju svojih odluka pozvati na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i ustvrditi kako geometrijska dioba nekretnine nije moguća, iako je taj sudski vještak u svojem nalazu i mišljenju izričito i bez ikakvih ograda ustvrdio kako je geometrijska dioba moguća?“.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj RH, OIB: [osobni identifikacijski broj]; [adresa] suvlasnik u 7/12 dijela, a tuženik AH, [adresa], suvlasnik u 5/12 dijela nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] kao dvorište u [adresa] od 552 čhv, sve upisano kao zemljišnoknjižno tijelo AI, te kuća u [adresa], sagrađena na 177/552 dijela kčbr. [katastarska čestica], kao suvlasništvo RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 7/12 dijela i AH, [adresa], u 5/12 dijela, s tim da je u međuvremenu [adresa] preimenovana u [adresa].

II. Razvrgava se suvlasnička zajednica na način da sud određuje civilnu diobu nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište u [adresa] od 552 čhv, sve upisano kao zemljišnoknjižno tijelo AI te kuća u [adresa] sagrađena na 177/552 dijela kčbr. [katastarska čestica]/I, upisano kao zemljišnoknjižno tijelo II, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prodajom na javnoj dražbi prema pravilima ovršnog postupka o prodaji nekretnina te namirenjem stranaka iz iznosa dobivenog prodajom na način da tužitelju RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pripadne 7/12 dijela iznosa dobivenog prodajom, a tuženiku AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pripadne 5/12 dijela iznosa dobivenog prodajom.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

''Razvrgava se suvlasništvo nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište u [adresa] od 552 čhv, sve upisano kao zemljišnoknjižno tijelo AI, te kuća u [adresa], sagrađena na 177/552 dijela kčbr. [katastarska čestica] na način da:

1.) Tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u vlasništvo pripada 7/12 dijela nekretnina - u naravi suteren i prizemlje kuće, te odgovarajući srazmjerni dio (7/12 dijela) zemljišta sa postojećim objektima nalazećim sa desne strane gledajući od ceste i to nekretnina označenih kao z.k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište u [adresa] od 552 čhv. sve upisano kao zemljišnoknjižno tijelo AI, te kuća u [adresa] sagrađena na 177/552 dijela kčbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2.) Tuženiku AH, [adresa], u vlasništvo pripada 5/12 dijela nekretnina - u naravi kat i potkrovlje kuće objekta, te odgovarajući srazmjerni dio (5/12 dijela) zemljišta sa postojećim objektima nalazećim sa lijeve strane gledajući od ceste, i to nekretnina označenih kao z.k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište u [adresa] od 552 čhv sve upisano kao zemljišnoknjižno tijelo AI, te kuća u [adresa], sagrađena na 177/552 dijela kčbr. [katastarska čestica] upisna u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3.) dio dvorišta koji predstavlja kolni ulaz od [adresa] pa do južne parcele ostaje kao zajednički dio tužitelja i tuženika u svrhu prolaza i provoza uz obvezu tužitelja i tuženika da isti mora biti svakako slobodan, bez bilo kakvog ometanja druge strane pa makar to bilo i privremenim zaustavljanjem ili parkiranjem vozila ili odlaganjem bilo kakvih stvari, materijala i sl. a koji prolaz će biti ucrtan u kopiju katastarskog plana po vještaku kojeg odredi sud u slučaju da strane sporazumno ne utvrde širinu i pravac kretanja.''

kao neosnovan.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja RH kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3789/13-27 od 13. ožujka 2015. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika AH kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3789/13- 27 od 13. ožujka 2015. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.“.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnih pitanja koja glase:

„1. Smije li sud svojom odlukom mijenjati pravno stanje vlasništva nekretnine na način koji je u izravnoj suprotnosti s uređenjem pravnog stanja vlasništva nekretnine koje je izričito dogovoreno među suvlasnicima, a nije protivno niti jednom prisilnom propisu?

2. Je li ispravno tumačenje drugostupanjskog suda kako nije moguće (ni u kojem slučaju) provesti razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina uspostavom etažnog vlasništva ako o tome ne postoji sporazum stranaka tj. jer se tuženik izričito usprotivio načinu razvrgnuća?

3. Smiju li se prvostupanjski i drugostupanjski sud u obrazloženju svojih odluka pozvati na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i ustvrditi kako geometrijska dioba nekretnine nije moguća, iako je taj sudski vještak u svojem nalazu i mišljenju izričito i bez ikakvih ograda ustvrdio kako je geometrijska dioba moguća?“,

te zbog procesnopravnog pitanja koje glasi:

„Smije li sud svojom odlukom prekoračiti tužbeni zahtjev tužitelja s obzirom na činjenicu da tužitelj niti u jednom trenutku tijekom parničnog postupka (a koji nije izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina) nije zahtijevao, pa niti podredno da se odredi razvrgnuće suvlasništva na nekretnini civilnom diobom?" Predlaže tuženik preinačiti pobijanu odluku a podredno ju ukinuti.“.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je djelomično dopuštena i neosnovana (u odnosu na postavljeno procesnopravno pitanje), a djelomično nedopuštena (u odnosu na postavljena materijalnopravna pitanja).

6. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, propisano je, da u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, može se podnijeti izvanredna revizija protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u toč. 1. - 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

7. Stranka u izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, u skladu s odredbom čl. 382. st. 3. ZPP, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Iz sadržaja citiranih odredbi ZPP, koje su mjerodavne kod odlučivanja o dopuštenosti izvanredne revizije, proizlazi, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te s tim u vezi dopuštenost izvanredne revizije, potrebno je da izvanredna revizija kumulativno ispunjava slijedeće pretpostavke:

- u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je podnesena, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te u reviziji revident mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni

8.1. Revizija je dopuštena u odnosu na procesnopravno pitanje koje je navedeno u izreci ove presude, jer se radi o pitanju koje po ocjeni ovoga suda udovoljava uvjetima važnosti iz čl. 382. st. 2. ZPP, jer odluka ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem, da je suvlasnik u 7/12 dijela a tuženik 5/12 dijela, nekretnina upisanih u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao zemljišnoknjižno tijelo AI, dvorište i kuća (u izvanparničnom postupku koji se vodio po prijedlogu tužitelja kao predlagatelja radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina fizičkom diobom, tuženik je osporio veličinu suvlasničkih udjela te je tužitelj rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-623/10-14 od 18. veljače 2011. upućen na parnicu sa zahtjevom za razvrgnuće) i zahtjev za razvrgnućem te suvlasničke zajednice.

10. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju tužbeni zahtjev osnovanim u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje suvlasništva stranaka (tužitelj u 7/12 a tuženik u 5/12 dijela) na predmetnoj nekretnini, pozivom na odredbu čl. 367. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06 - dalje: ZVDSP) budući da iz izvatka iz zemljišne knjige utvrđuju da su stranke upisane kao vlasnici zemljišnoknjižnog tijela II (kuće) u 7/12 dijela tužitelj, te 5/12 dijela tuženik, pa su slijedom načela jedinstva nekretnine i sukladno pravilima o uspostavi pravnog jedinstva nekretnine, u istim suvlasničkim omjerima stranke suvlasnici cijele nekretnine.

10.1. Nadalje, sudovi određuju razvrgnuće suvlasništva stranaka civilnom diobom, zbog toga što između stranaka nema valjanog sporazuma o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice.

10.2. Pri tome obrazlažu nižestupanjski sudovi, da razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva nije moguće bez suglasnosti stranaka, te suvlasničku zajednicu razvrgavaju civilnom diobom (budući da sud nije vezan predloženim načinom diobe od strane suvlasnika već ju je ovlašten provesti i na drugačiji način) te određuje da se nekretnina proda na javnoj dražbi prema pravilima ovršnog postupka za prodaju nekretnina (poštujući pravo svakog suvlasnika na razvrgnuće suvlasničke zajednice) te podjelom dobivene svote među strankama, sukladno njihovim suvlasničkim dijelovima.

10.3. Nadalje je utvrđeno kako niti geometrijska podjela predmetne nekretnine predložena po tužitelju nije moguća, jer je stanje u zemljišnoj knjizi različito od stanja u katastru, budući je u zemljišnoj knjizi upisan samo ulični objekt dok je u katastru upisana i kuća br. 180 te sedam zgrada, a upisana površina zemljišta se razlikuje u zemljišnim knjigama i katastru, te je za upis predložene geometrijske podjele u zemljišnim knjigama potrebno uskladiti stanje u zemljišnoj knjizi sa stanjem u katastru, utvrditi status legalnosti pojedinih objekata te po potrebi legalizirati kod ovlaštenog arhitekta sve one koje nemaju status legalnih objekata, napraviti elaborate etažiranja podobne za ovjeru kod nadležnog organa uprave te prema potrebi plan korištenja zemljišta tako, da se definira koja stranka koristi koji dio zemljišta.

11. Stoga, sudovi određuju civilno razvrgnuće suvlasničke zajednice, pozivom na odredbu čl. 10. st. 4. ZVDSP. U obrazloženju pobijane odluke se navodi da sve da je spornu nekretninu moguće razvrgnuti uspostavom etažnog vlasništva, kako takav način razvrgnuća ne provodi sud, već suvlasnici suglasno pa kako takvog sporazuma između stranaka nema (jer se tuženik izričito usprotivio načinu razvrgnuća) da je određena civilna dioba suvlasničke zajednice nekretnina, njenom prodajom na javnoj dražbi. Pri tome se navodi i da uspostava etažnog vlasništva nije jedan od načina razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina na koji sud može provesti razvrgnuće, već se radi o sporazumu stranaka umjesto diobe (čl. 53. ZVDSP). Etažiranje nije istovjetno geometrijskoj diobi, koja podrazumijeva takvu diobu gdje se dobivaju dvije potpuno zasebne nekretnine na zasebnim zemljišnoknjižnim česticama a ne dvije zasebno uporabne cjeline na istoj i dalje suvlasničkoj nekretnini. Konačni je zaključak drugostupanjskog suda i kako nije postojala mogućnost razvrgnuća uspostavom etažnog vlasništva, a s obzirom na nedostatak takvog prijedloga te izričito nepostojanje sporazuma o načinu diobe predmetne nekretnine.

12. Odredbom čl. 48. st. 2. ZVDSP propisano je da suvlasnik pravo na razvrgnuće ostvaruje sporazumom sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće) ili putem suda (sudsko razvrgnuće). Načini razvrgnuća suvlasništva prema odredbama ZVDSP su:

- fizička dioba (čl. 50. st. 2. ZVDSP), geometrijska dioba (čl. 50. st. 2. ZVDSP), civilna dioba (čl. 50. st. 4. ZVDSP), razvrgnuće isplatom (čl. 51. ZVDSP), razvrgnuće na nekoliko stvari istodobno (tzv. razdioba po ekvivalentu čl. 52. ZVDSP) i razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva (čl. 53. ZVDSP).

13. Odredbom čl. 50. ZVDSP je propisano da kada razvrgnuće provodi sud vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona (st. 1.). Ako sud nije glede načina razvrgnuće vezan u smislu st. 1. ovoga čl. sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički a nekretnine geometrijski (st. 2.). Ako dioba iz st. 2. ovoga čl. nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način a dobiveni iznos podijeliti prema suvlasničkim dijelovima - civilno razvrgnuće (st. 4.).

14. Odredbom čl. 51. st. 1. ZVDSP propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

15. Sam postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice provodi se prvenstveno u izvanparničnom postupku u kojemu se primjenjuju odredbe Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (objavljenom u Službenim novinama 175-XLV od 1. kolovoza 1934. a koji Zakon se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., „Narodne novine“, broj 73/91). Procesna pitanja koja nisu regulirana tim pravnim pravilima, rješavaju se odgovarajućom primjenom ZPP. Ako se tijekom izvanparničnog postupka među strankama odnosno suvlasnicima pojavi spor, barem o jednom od uvjeta za provođenje izvanparničnog postupka (da postoji zahtjev barem jednog suvlasnika, da među suvlasnicima nema spora o predmetu razvrgnuća suvlasništva, opsegu zajedničkih stvari, odnosno imovine o pravu suvlasništva pojedinog suvlasnika i veličini idealnih dijelova) izvanparnični sud će uputiti predlagatelja sa zahtjevom za diobu u parnicu.

16. U smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. To je odgovor na prvi dio pitanja za koje je dopušteno podnošenje revizije. Nadalje, u smislu svih navedenih zakonskih odredbi proizlazi da sud u parničnom postupku ima provesti razvrgnuće suvlasništva i kada zahtjev tužbe ne sadrži određeni način diobe - a ako ga i sadrži, sud za njega nije vezan, već razvrgnuće provodi sukladno odredbama čl. 47. - 56. ZVDSP (tako i ovaj sud u rješenju poslovni broj Rev-256/2020-3 od 13. listopada 2021.) što bi bio odgovor na drugi dio pitanja za koje je dopušteno podnošenje revizije.

17. Stoga je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, po kojem su proveli razvrgnuće predmetne suvlasničke zajednice, sukladno pravnom shvaćanju ovog suda, a slijedom čega je valjalo reviziju tuženika u odnosu na pravno pitanje za koje je dopuštena odbiti, primjenom odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci ove presude.

18. U odnosu na preostala pravna pitanja koja su ocjenjena nedopuštenima, potrebno je navesti slijedeće: u odnosu na prvo postavljeno pitanje (u izreci ovoga rješenja) navodi se da to pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je stanje vlasništva nekretnine izričito dogovoreno među suvlasnicima, strankama ovoga postupka iz razloga što je omjer suvlasništva stranaka na predmetnoj nekretnini i bio razlog za upućivanje tužitelja iz ovoga postupka na predmetni parnični postupak. Nadalje, u odnosu na drugo postavljeno pitanje (u izreci ovoga rješenja) potrebno je navesti da odgovor na to pitanje nije od utjecaja na odluku u ovome sporu iz razloga što nižestupanjski sudovi nisu razmatrali mogućnost razvrgnuća uspostavom etažnog vlasništva, a s obzirom na nedostatak takvog prijedloga te izričito nepostojanje sporazuma o načinu diobe predmetne nekretnine. Podredno se navodi i da drugostupanjski sud u pobijanoj odluci navodi kako u tumačenju sadržaja odredbi čl. 50., čl. 53. i 73. st. 2. ZVDSP, nepostojanje sporazuma ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica stranaka razvrgne uspostavom etažnog vlasništva, jer da je smisao odredaba u sudskom razvrgnuću suvlasničke zajednice uspostava etažnog vlasništva, ako netko bez valjanog razloga osujećuje provedbu etažiranja.

18.1. Konačno, u odnosu na treće postavljeno pitanje (kao u izreci ovoga rješenja) navodi se da se tim pitanjem prvenstveno osporavaju činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja te odgovor na tako postavljeno pitanje ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa se stoga ne radi o pitanju koje bi imalo univerzalno značenje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

19. Slijedom navedenoga, sva tri pitanja u odnosu na koje je odbačena revizija se ne mogu smatrati pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

20. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja na temelju odredbe čl. 392.b ZPP.

Zagreb, 6. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina