Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-171/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Michala Danečeka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Azra Garankić, odvjetnica u Zagrebu, Teslina 10/III, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, OIB 32206148371 sa sjedištem u Zagrebu, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tončij Ravlić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu RAVLIĆ & PARTNERI d.o.o. iz [adresa], Gundulićeva ulica 31, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6510/2020-22 od 25. svibnja 2023., u sjednici održanoj 6. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba Kliničke bolnice Dubrava kao neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6510/2020-22 od 25. svibnja 2023., u točkama I i II izreke, potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

I Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, [adresa], OIB: 32206148371, isplatiti tužiteljici ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime manje isplaćenih plaća iznos od 345,84 eur1 / 2.605,73 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

- iznos od 38,22 eur/ 287,95 kuna počev od 16.07.2015. pa do isplate,

- iznos od 7,90 eur/ 59,54 kuna počev od 16.08.2015. pa do isplate,

- iznos od 37,64 eur/ 283,61 kuna počev od 16.09.2015. pa do isplate,

- iznos od 14,99 eur/ 112,97 kuna počev od 16.10.2015. pa do isplate,

- iznos od 16,53 eur/ 124,52 kuna počev od 16.11.2015. pa do isplate,

- iznos od 6,28 eur/ 47,28 kuna počev od 16.12.2015. pa do isplate,

- iznos od 1,15 eur/ 8,68 kuna počev od 16.01.2016. pa do isplate,

- iznos od 13,87 eur/ 104,54 kuna počev od 16.02.2016. pa do isplate,

- iznos od 5,75 eur/ 43,31 kuna počev od 16.03.2016. pa do isplate,

- iznos od 6,59 eur/ 49,68 kuna počev od 16.10.2017. pa do isplate,

- iznos od 0,40 eur / 3,01 kuna počev od 16.12.2017. pa do isplate,

- iznos od 1,33 eur/ 10,04 kuna počev od 16.01.2018. pa do isplate,

- iznos od 0,20 eur/ 1,52 kuna počev od 16.04.2018. pa do isplate,

- iznos od 14,87 eur/ 112,03 kuna počev od 16.05.2018. pa do isplate,

- iznos od 0,66 eur/ 4,94 kuna počev od 16.06.2018. pa do isplate,

- iznos od 20,65 eur/ 155,58 kuna počev od 16.08.2018. pa do isplate,

- iznos od 2,62 eur/ 19,77 kuna počev od 16.09.2018. pa do isplate,

- iznos od 7,47 eur/ 56,26 kuna počev od 16.10.2018. pa do isplate,

- iznos od 8,71 eur/ 65,62 kuna počev od 16.11.2018. pa do isplate,

- iznos od 0,48 eur/ 3,65 kuna počev od 16.12.2018. pa do isplate,

- iznos od 5,88 eur/ 44,28 kuna počev od 16.03.2019. pa do isplate,

- iznos od 11,57 eur/ 87,14 kuna počev od 16.04.2019. pa do isplate,

- iznos od 9,04 eur/ 68,13 kuna počev od 16.05.2019. pa do isplate,

- iznos od 11,75 eur/ 88,55 kuna počev od 16.07.2019. pa do isplate,

- iznos od 3,62 eur/ 27,25 kuna počev od 16.08.2019. pa do isplate,

- iznos od 22,71 eur/ 171,08 kuna počev od 16.09.2019. pa do isplate,

- iznos od 16,63 eur/ 125,32 kuna počev od 16.10.2019. pa do isplate,

- iznos od 23,19 eur/ 174,75 kuna počev od 16.12.2019. pa do isplate,

- iznos od 9,27 eur/ 69,84 kuna počev od 16.01.2020. pa do isplate,

- iznos od 7,24 eur/ 54,52 kuna počev od 16.02.2020. pa do isplate,

- iznos od 5,76 eur/ 43,37 kuna počev od 16.03.2020. pa do isplate,

- iznos od 3,56 eur/ 26,81 kuna počev od 16.04.2020. pa do isplate,

- iznos od 5,27 eur/ 39,68 kuna počev od 16.05.2020. pa do isplate,

- iznos od 2,31 eur/ 17,44 kuna počev od 16.06.2020. pa do isplate,

- iznos od 1,72 eur/ 12,97 kuna počev od 16.07.2020. pa do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stop određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, [adresa], OIB: 32206148371, naknaditi tužiteljici ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 887,32 eura1 / 6.685,51 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužiteljica sa iznosom od 69,02 eur1 / 540,03 kuna kao neosnovanim.".

2. Tuženik je protiv te presude (u dijelu kojim mu je naložena isplata) podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava a žali se i protiv odluke o trošku postupka. U žalbi se, u bitnom, prigovara da je iz sadržaja odgovarajućih kolektivnih ugovora proizlazi da se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, odnosno da se isti ne obračunavaju na sate ostvarene u prekovremenom radu. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u korist tuženika, podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troška sastava žalbe u iznosu 155,53 EUR.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je pravovremena.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka te da je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Neosnovano se u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u smislu da se presuda ne može ispitati obzirom na to da pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je presuda jasna i može se ispitati.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate razlike plaće za period lipanj 2015., lipanj 2020. (uz prihvaćen prigovor zastare) s osnove neisplaćenog dodatka na ime posebnih uvjeta rada i dodatka na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate rada pa tako i za prekovremeni rad kao i za isplatu razliku plaće koja je nastala kod obračuna naknade za godišnji odmor te privremenu nesposobnost za rad.

9. Nije sporno da je tužiteljica u spornom periodu bila zaposlena kod tuženika na Zavodu za neurologiju, odjel za cerebrovaskularne bolesti s jedinicom intenzivnog liječenja, da je u tom periodu radila u smjenama, turnusima, dvokratno, noću, vikendima i blagdanima pri čemu je ostvarila veći broj prekovremenih sati.

10. Prema odredbi članka 94. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 – dalje ZR) za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %. Prema odredbi članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15 – dalje KU/13) propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Istovjetnu odredbu sadrži i članak 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. (Narodne novine broj 29/18, 35/19, 78/19 i 92/19 – dalje KU/18).

11. Prema odredbi članka 57. KU/13 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Istovjetnu odredbu sadrži i članak 55. KU/18.

12. Odredbom članka 36. stavak 2. KU/13 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Istovjetno je propisano i odredbom članka 34. KU/18.

13. Prema odredbi članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12 – dalje TKU/12), odnosno članka 58. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 128/17, 47/18, 123/19, 66/20 i 56/22 – dalje TKU/17) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85 % njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego što je započeo bolovanje.

14. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovi iz članka 51. i članka 57. KU/13 odnosno članka 55. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni radi. Naime, isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po navedenim osnovama, budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, te ima odgovornost za život i zdravlje ljudi.

15. Neosnovano je pozivanje tuženika na pogrešno tumačenje odredaba KU jer je očito zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke kolektivnog ugovora izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije. Već po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima, radi s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad onda je logično da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

16. Naime, uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada i s osnove iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnove prekovremenog rada (osnovica za uvećavanje plaće s osnove prekovremenog rada je osnovna plaća – članak 51. stavak 1. alineja 4. KU/13), uz to i ZR/14 kao općim propisom (članak 1.) je propisano pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se među sobom ne isključuju (članak 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću po satu od plaće za rad u redovnom radnom vremenu. To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi.

17. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da tužiteljica za prekovremeni radi ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi članka 51. KU/13, pri čemu valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeo sljedeće pravno shvaćanje:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15 – dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.".

18. Nadalje, prema odredbi članka 81. ZR/14 za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

19. Prema odredbi članka 59. stavak 1. TKU/12 i članka 58. stavak 1. TKU/17, ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 sata pripada mu naknada plaće u visini 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego što je započeo bolovanje, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je ta naknada u 100 % iznosu kada je radnik na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

20. Stoga je valjano usvojen tužbeni zahtjev radi isplate u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. 21. Obzirom da je sud prvog stupnja u najvećem dijelu usvojio tužbeni zahtjev, valjano se u odluci o trošku postupka pozvao na odredbu članka 154. stavak 5. ZPP- a u vezi odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, što uopćenim žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje.

22. Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tuženik, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod I izreke.

23. Točka II izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom na to da tuženik žalbom nije doveo u pitanje zakonitost pobijane presude.

U Karlovcu 6. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Alenka Laptalo