REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4010/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jurica Jurić, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojega zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-816/2023-2 od 15. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-217/2022-28 od 19. listopada 2023., u sjednici održanoj 6. studenoga 2024.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženiku Addiko Bank d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-816/2023-2 od 15. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-217/2022-28 od 19. listopada 2023., u odnosu na pitanje:

„Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije usvojio istaknuti prigovor zastare u individualnoj parnici radi naknade štete, u kojoj tužitelj (koji je sklopio ugovor o kreditu sa Slavonskom bankom d.d.) potražuje od tuženika preplatu s osnove navodne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja tužba je pokrenuta nakon 13. 6. 2019.?“.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-816/2023-2 od 15. svibnja 2024., kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-217/2022-28 od 19. listopada 2023. u točki I., II., III. i V. izreke.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

„1. Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?

2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?

3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojem se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

4. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

5. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

6. Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije usvojio istaknuti prigovor zastare u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u kojoj tužitelj potražuje preplatu s osnove navodne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja tužba je pokrenuta nakon 13. 6. 2019. godine?

7. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 5. studenog 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 5. studenog 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn?

8. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

9. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?

10. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

11. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“.

2.1. Tuženik ističe da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.2. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije pozivom i na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), navodeći da su mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđena prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi sa čl. 3., čl. 14. st. 2., čl. 26. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav RH).

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. U ovoj pravnoj stvari je utvrđeno da je tužitelj 2. studenoga 2005. sklopio ugovor o stambenom kreditu sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, te da je isti tužbu u ovom predmetu podnio 25. srpnja 2022.

4.1. Osim toga, sudovi su pozivom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. glede pitanje zastare restitucijskih zahtjeva odbili prigovor zastare tuženika, zaključujući, da s obzirom da je ništetnost predmetnih ugovornih odredbi utvrđena tek u predmetnoj parnici, da zastara novčanog restitucijskog zahtjeva nije niti započela teći prije pokretanja predmetne parnice, slijedom čega da je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

4.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 1135/2023-2 od 3. siječnja 2024. izrazio je pravno shvaćanje da je sukladno odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 118/03. - dalje: ZTD) pravilno zaključivanje nižestupanjskih sudova da se odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe-Adria-Bank, kao preuzimatelja Slavonska banka d.d., odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d.

5. Stoga, s obzirom da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d., te s obzirom na naprijed navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH, to je pitanje tuženika, koje u bitnom glasi kao u izreci ovog rješenja, važno za odluku u ovom sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom da je pravno shvaćanje iz pobijane odluke glede osnovanosti tuženikovog prigovora zastare u predmetu u kojem tužitelj potražuje preplatu s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužbom koja je pokrenuta nakon 13. lipnja 2019. suprotna pravnom shvaćanju izraženom u odluci ovog suda poslovni broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., kao i objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF) prema kojem: „...4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“.

6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

7. U odnosu na preostala (prvo do petog, te sedmo do jedanaestog) pitanja, te u odnosu na navod tuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. u svezi sa čl. 3., čl. 14. st. 2. i čl. 26. st. 1. Ustava RH, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 6. studenoga 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina