Poslovni broj: Usž-3809/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Udruge za pomoć starijim osobama "Treća dob", Sunja, Matije Gupca 3, OIB: 22867684248, zastupanog po opunomoćenicima Milenku Jakšiću i Vanji Jakšiću, odvjetnicima u Sisku, Stjepana i Antuna Radića 44, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Uprave za financijsko upravljanje, unutarnju reviziju i nadzor, Sektora za financijski i proračunski nadzor, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi proračunskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 863/2023-4 od 23. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Udruge za pomoć starijim osobama "Treća dob", Sunja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 863/2023-4 od 23. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-863/2023-4 od 23. kolovoza 2024. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija, Uprave za financijsko upravljanje, unutarnju reviziju i nadzor, Sektora za financijski i proračunski nadzor, klasa: UP/I-041-01/22-01/5, urbroj: 513- 08-04-22-1 od 27. travnja 2022. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima jer tužitelju nije dao mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Ukoliko je prvostupanjski sud smatrao da ne posjeduje stručno znanje potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku bio je u obvezi izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem predložen u tužbi, međutim, prvostupanjski sud je taj dokazni prijedlog tužitelja tek uopćeno odbio pozivajući se na dostatnost dokumentacije koja se nalazi u spisu. Opisanim propuštanjem prvostupanjskog suda da se upusti u ocjenu biti spora, te pravilnom primjenom procesnopravnih i materijalnopravnih normi odluči o zakonitosti predmetnog rješenja tuženika povrijeđeno mu je pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbama Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i načela jednakosti sredstava, odnosno procesne ravnopravnosti, zabrane proizvoljnosti u postupanju i odlučivanju suda, prava na dostatno obrazloženje sudske odluke, načela kontradiktornosti postupka, prava na objektivno nepristrani sud te prava na pristup sudu. Napominje da je do predmetnog potraživanja tuženika došlo isključivo njegovim propustom budući da nije postupao u skladu sa odredbama ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. S obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o biti spora, pogrešno je odlučio i o troškovima te predlaže da ovaj Sud povodom žalbe poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar sukladno članku 135. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima, te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, jer je održao raspravu 22. kolovoza 2024. čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 119. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da su tužitelj i Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (dalje: Ministarstvo) sklopili ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava od 8. siječnja 2018. i dodatak 1 ugovoru od 28. lipnja 2019., kojim ugovorom su tužitelju u svrhu provedbe projekta "Podrška zapošljavanju nezaposlenih žena na području Općine Sunja kroz pružanje potpore i podrške starijim osobama i osobama u nepovoljnom položaju" odobrena bespovratna sredstva u ukupnom iznosu od 1.769.810,51 kunu. Nadalje, proizlazi da je od ukupno ugovorenog iznosa financiranja tužitelju u razdoblju od 12. veljače 2018. do 23. listopada 2019. isplaćen iznos od 1.592.829,46 kuna, da su ukupno odobreni troškovi financiranja projekta u iznosu od 1.290.549,43 kune te da je razliku iznosa isplaćenih i odobrenih troškova u iznosu od 302.280,03 kune, po zahtjevu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ministarstvo donijelo Odluku o povratu koja je dostavljena tužitelju 24. veljače 2021.

8. Dakle, kako iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj nije postupio po Odluci o povratu od 12. veljače 2021. i prema ocjeni ovoga Suda pravilno je postupio tuženik kada je utvrdio tužitelju obvezu povrata sredstava u Državni proračun na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o proračunu ("Narodne novine", 144/21.) kojom je propisano da ako se proračunskim nadzorom utvrdi da su sredstva Državnog proračuna korištena suprotno zakonu ili proračunu, inspektor proračunskog nadzora donosi rješenje o povratu sredstva u Državni proračun.

9. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je točno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, te je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.

11. Prigovor tužitelja da je trebalo provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje koje je predložio u tužbi prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim, a koju ocjenu prihvaća i ovaj Sud, jer se predmetni dokaz smatra suvišnim za rješavanje ovog upravnog spora jer je iz utvrđenog činjeničnog stanja na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta prvostupanjski sud pravilno odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu.

12. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

13. S obzirom da tužitelj nije uspio s žalbom, ovaj Sud je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, primjenom odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, jer je tužitelj izgubio spor u cijelosti pa snosi sve troškove spora.

U Zagrebu 6. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić