REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

Povrv-247/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja LUČKA UPRAVA Splitsko-dalmatinske županije, Prilaz braće Kaliterna 10, Split, OIB: 27478788865, kojeg zastupa Željana Škare, odvjetnica u Splitu, Ljudevita Posavskog 12a, protiv tuženika ANSA CHARTER d.o.o., Zagreb, Rockefellerova 36, OIB: 91544787190, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 03. listopada 2024. godine u prisutnosti punomoćnik tužitelja te zakonskog zastupnika tuženika, s danom objave 06. studenog 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Održava se na snazi u dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. sudskog predmeta Ovrv-67318/2022, javnobilježničkog predmeta: UPP/OS-Ovrv-982/2022 kojeg je 23. kolovoza 2022. godine izdao javni bilježnik Suzana Serda-Pavlović iz Zagreba, Maksimirska 38, a kojim se tuženiku nalaže u roku od osam dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 3.871,21 € sa zateznom kamatom od 08. rujna 2022. do isplate po stopi obračunatoj do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tripostotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. sudskog predmeta Ovrv-67318/2022, javnobilježničkog predmeta:

UPP/OS-Ovrv-982/2022 kojeg je 23. kolovoza 2022. godine izdao javni bilježnik Suzana Serda-Pavlović iz Zagreba, Maksimirska 38 u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni iznos iz točke I/ izreke ove presude u stopi koja prelazi dosuđenu stopu u točki I/ izreke presude, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti zateznu kamatu

- na iznos od 1.738,80 € od 16. studenog 2022. do 07. rujna 2022.

- na iznos od 195,19 € od 16. srpnja 2021. do 07. rujna 2022.

- na iznos od 99,21 € od 11. listopada 2021. do 07. rujna 2022.

- na iznos od 289,80 € od 13. studenog 2021. do 07. rujna 2022.

- na iznos od 33,43 € od 13. studenog 2021. do 07. rujna 2022.

- na iznos od 289,80 € od 12. prosinca 2021. do 07. rujna 2022.

- na iznos od 32,35 € od 12. prosinca 2021. do 07. rujna 2022.

- na iznos od 289,80 € od 04. siječnja 2022. do 07. rujna 2022.

- na iznos od 33,43 € od 04. siječnja 2022. do 07. rujna 2022.

- na iznos od 869,40 € od 11. listopada 2021. do 07. rujna 2022. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Odbacuje se prigovor radi prijeboja kao nepravovremen.

IV/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 860,05 € zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 24,89 € teku od 06. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V/ Odbija se djelomično tužitelj sa zahtjevom za naknadu trošak u iznosu od 0,05 € kao i u dijelu zatezne kamate na iznos troška od 24,89 € od 23. kolovoza 2022. do 05. studenog 2024. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovu kojeg je 23. kolovoza 2022. javni bilježnik Suzana Serda-Pavlović iz Zagreba donio rješenje o ovrsi br. sudskog predmeta: Ovrv-67318/2022, javnobilježničkog predmeta: UPP/OS-Ovrv-982/2022 kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 29.167,64 kn odnosno 3.871,21 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 187,50 odnosno 24,88 € sa zateznom kamatom.

2. Po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika (ovršenika) rješenjem broj Povrv- 247/2023 od 17. travnja 2023. godine ovaj sud je na temelju odredbe čl. 58. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ) navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u prigovoru naveo kako osporava rješenje jer isto nema propisanu formu niti je izdano od strane ovlaštenog tijela te je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, trošak ovrhe i istaknu prigovor zastare te naveo kako iz poslovnih knjiga tuženika ne proizlazi da bi tuženik ima otvorene stavke prema tužitelju.

4. U postupku nastavljenom po pravilima parničnog postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je naveo kako nepravilno knjiženje dugovanja tuženika u poslovnim knjigama ne može biti razlog za neplaćanje računa. Istaknuo je u kratkom kako se predmetno plovilo nalazi na lučkom području luke Špinut, na suhom vezu te da tuženik odbija plaćanje pristojbe za korištenje suhog veza i saonica, da je tužitelj ovlašten, kao upravitelj Luke Špinut naplaćivati pristoje za korištenje lučkog područja te da je tuženik sklopio Ugovor o korištenju komercijalnog veza sa PŠD „Špinut“, od kojeg je tuženik preuzeo upravljanje predmetne luke zajedno sa postojećim ugovorima koji su sklopljeni do dana preuzimanja. Nadalje, pojasnio je kako se iznos dugovanja od 1.738,80 €/13.101,00 kn odnosi na suhi vez-privremeni vez mjesečno K od 11,01-12 m 1786-ZD, SPIRIT, Jedrilica, LOA 11,20 m od 01-06/2021. Potraživanje u iznosu 195,91 €/1.470,63 kn odnosi se na Lučku pristojbu za saonice privremeni vez od 11,01-12 m 1786-ZD, Jedrilica, m/b, LOA 11,20 m OD 01-06/2021, odnosno 181 dan, korištenja saonice. Potraživanje postoji i za ŠP Lučke pristojbe suhi vez-privremeni vez mjesečno K od 11,01-12 m 1786-ZD, Jedrilica, m7b, LOA 11,20 m OD 07-09/2021 u iznosu od 869,40 €/ 6.550,50 kn; ŠP saonice privremeni vez od 11,01-12 m 1786-ZD, Jedrilica, m/b, LOA 11,20 m od 07-09/2021 u iznosu od 99,21 €/747,50 kn, odnosno 92 dana korištenja saonica; ŠP saonice privremeni vez od 11,01-12 m 1786-ZD, Jedrilica, m/b, LOA 11,20 m 10/2021 u iznosu od 33,43 €/251,88 kn, odnosno 31 dan korištenja saonica; ŠP Lučke pristojbe suhi vez – privremni vez mjesečno Kod 11,01-12 1786-ZD, Jedrilica, m/b, LOA 11,20 m 10/2021 u iznosu od 289,80 €/2.183,50 kn; ŠP saonice privremeni vez od 11,01-12 m 1786-ZD, Jedrilica, m/b, LOA 11,20 m 11/2021 u iznosu od 32,35 €/243,75 kn, odnosno 30 dana korištenja saonica; ŠP Lučke pristojbe suhi vez-privremeni vez mjesečno K od 11,01-1 1786-ZD, Jedrilica, m/b, LOA 11,20 11/2021 u iznosu od 289,80 €/2.183,50 kn; ŠP saonice privremeni vez od 11,01-12 m 1786-ZD, Jedrilica, m/b, LOA 11,20 m 12/2021 u iznosu od 33,43 €/251,88 kn, odnosno 31 dan korištenja saonica; ŠP Lučke pristojbe suhi vez-privremeni vez mjesečno K od 11,01-12 1786-ZD Jedrilica, m/b, LOA 11,20 m 12/2021 u iznosu od 289,80 €/2.183,50 kn. Svi računi su u skladu sa Odlukom o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut. Temeljem odredbi članka 19. st. 1. točka 9. i 10. Statuta Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, a u svezi Odluke Vlade o davanju Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučka uprava područja postojeće sportske luke Zenta i postojeće sportske luka Špinut upravno vijeće je 10.06.2020. donijelo Odluku o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut. U skladu s navedenom Odlukom Lučka Uprava Splitsko- dalmatinske županije je izračunala naknade za suhi vez i saonice s obzirom na dužinu broda. Stoga, kako se cijena za korištenje saonica računa dnevno prema tablici usluge komunala stari dio-oporezivo (u cijenu je uračunat PDV), 6 mjeseci se zapravo računa kao razdoblje od 181 dana, razdoblje od 3 mjeseca kao 92 dana, razdoblje za listopad kao 31 dan, za razdoblje studenog kao 30 dana, za razdoblje prosinca kao 31 dan te cijena za jedan dan korištenja saonice za brod predmetne dužine iznosi 8,13 kn (uključen PDV), odnosno 6,50 kn (bez PDV-a) (181 dana x 6,50 kn/dnevno = 1.176,50 kn x 25% PDV = 195,19 EUR / 1.470,63 kn). Za sva ostala razdoblja korištenja saonica se računa na isti način. Prema tablici iz „KOMERCIJALA VEZ-NEOPOREZIVO“ visina lučke pristojbe za komercijalni suhi vez izračunava se prema visini lučke pristojbe za mjesečni vez u moru uvećan za 10 %. Dakle, kako visina lučke pristojbe za brod dužine 11,01-12 metara za mjesečni vez u moru iznosi 1.985,00 kn te primjenom uvećanja od 10% (10% od 1.985,00 kn iznosi 198,50 kn) visina lučke pristojbe za suhi komercijalni vez iznosi 2.183,50 kn mjesečno. Danom preuzimanja upravljanja lukom Špinut od strane tužitelja, a sukladno toč. IX. Odluke tužitelj je preuzeo zatečene ugovore o vezu plovila, a sve sa ciljem kako je navedeno u obrazloženju Odluke, da se onemogući daljnje nelegalno korištenje luka, osigura red u lukama, zaštite plovila vezana u luci, a i kako bi se izbjegla eventualna odgovornost Republike Hrvatske. Nadalje, u obrazloženju Odluke se navodi da se tužitelj ovlašćuje upravljati lukom Špinut na način na koji upravlja lukama otvorenim za javni promet, a čime se ne mijenja i ne može promijeniti namjena luke kako je utvrđena dokumentima prostornoga uređenja, već samo urediti prijelazni period od stjecanja uvjeta za koncesioniranje luka. U odnosu na plovilo tuženika ističe se da ga je tužitelj na dan preuzimanja zatekao na suhom vezu. Također, tužitelj je preuzeo Ugovor br. 120/2008 o korištenju komercijalnog veza između PŠD „ŠPINUT“ i tuženika te postupajući sukladno Odluci, tuženiku dao uvjete koje je imao i do dana preuzimanja kako ga ne bi doveo u nepovoljniji položaj. Cijena lučkih pristojbi i naknada po utuženim računima u skladu je sa cjenikom koji je i prije bio na snazi, jer je tužitelj preuzeo postojeće cijene Pomorskog Športskog društva Spinut, i to Odlukom donesenom od Upravnog vijeća tužitelja na sjednici održanoj dana 10.06.2020. Pravilnik o visini lučkih pristojbi u lukama otvorenima za javni promet županijskog i lokalnog značaja donesen od tužitelja dana 21. ožujka 2014., u čl. 2 propisuje slijedeće: „Cijeneći gospodarski interes i konkurentnost luke, Lučka uprava može za pojedinu luku i/ili korisnika luke dogovoriti drugačiji i/ili paušalni iznos lučkih pristojbi što se regulira posebnim ugovorom odnosno odlukom Upravnog vijeća Lučke uprave.“ Tuženiku su ispostavljeni računi sukladno zakonskim propisima i Cjeniku tužitelja, a koje su navedene u tablicama za komercijalni suhi vez te prema tablici usluge komunala stari dio-oporezivo. Plaćanje lučkih pristojbi je zakonska obveza te svatko tko bez pravnog osnova koristi luku, odnosno lučko područje dužan ih je plaćati neovisno o postojanju ugovornog odnosa. Naime, prema odredbi čl. 60. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama prihodi lučke uprave su, između ostalog, lučke pristojbe, dok je čl. 62. istog Zakona propisano da se u lukama otvorenim za javni promet plaćaju lučke tarife koje se sastoje od lučkih pristojbi i lučkih naknada, s tim da lučke pristojbe donosi i javno objavljuje lučka uprava, a čine ih pristojba za upotrebu obale, brodske ležarine te pristojbe za vez. Osporio je da je potraživanje u zastari, dok je u odnosu na troškove ovršnog postupka naveo kako su isti u skladu s Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku. Nadalje, naveo je kako se protiv tuženika vodio prvostupanjski postupak samo za drugo utuženo razdoblje u kojem je tužbeni zahtjev usvojen. Također je istaknuo prigovor mjesne nadležnosti jer da iz Ugovora br. 120/2008 o korištenju komercijalnog veza je razvidno kako je ugovorena nadležnost suda u Splitu.

5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo kako između stranaka nije sklopljen ugovorni odnos. Učinio je nespornim kako se plovilo tuženika u naravi jedrilica, registrirana za gospodarske svrhe marke: VEKTOR 36 dužine 11,20 m', broj trupa HRVEK03617E403 nalazi smješteno u lučici Špinut u Splitu, kao i da nije podmirio novčanu tražbinu koja je predmet ove parnice iz razloga što ista nije ispravno fakturirana. Nadalje istaknuo je prigovor prijeboja jer tužitelj tuženiku ne pruža uslugu savjesno, a niti po općim uvjetima pažnje dobrog gospodarstvenika, zbog čega je tuženik oštećen, jer upravo radi neprofesionalnog odnosa tužitelja, tuženik u kontinuitetu trpi štetu. Osporio je visinu utužena tražbine, no naveo je kako zbog neizvršavanja obveza tužitelja, tuženik trpi štetu u iznosu od 510.800,00 kn, koja je zasigurno znatno veća od utuženog potraživanja. Radi nepružanja primjerene usluge koju je tužitelj bio dužan obavljati, plovilo je u više navrata premještano bez suglasnosti tuženika. Upravo radi nestručnog premještanja s morskog na suhi vez, nastala su oštećena na trupu i kobilici, radi čega je tuženiku bilo onemogućeno obavljanje gospodarske djelatnosti za koju je predmetno plovilo i registrirano. Osim navedenih oštećenja, radi neprimjerene pažnje i čuvanja plovila, oštećena je paluba te unutarnji dio plovila, kao i jarbol, jedro, suncobran, i ostali uređaji, a s palube je otuđeno (pokradeno) gotovo sve što se je moglo skinuti. Osporio je da ga je tužitelj pozvao da ukloni svoje plovilo iz lučkog područja te da je tuženik odbio to učiniti. Nadalje naveo je šteta nije nastupila radi redovitog održavanja već radi nebrige tužitelja. Potvrdio je kako se plovilo od 2008. nalazi u lučici Špinut međutim prije no što je tužitelj preuzeo ovlasti nad lučicom tuženik na plovilu nije imao štete, a niti mu je raniji upravitelj lučice ispostavljao račune, a da ih nije podmirio.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to izvod otvorenih stavki (list 10, 54 spisa), račune (list 53, 92-100 spisa), prijedlog odluka Vlade RH od 27.12.2019., 20. svibnja 2021. i 13.10.2022. (list 55-70 spisa), ugovor o korištenju komercijalnog veza (list 71-72 spisa), Odluka o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada (list 73-82 spisa), sudska praksa (list 83-89 spisa), kartica partnera (list 90-91 spisa), Pravilnik o visini lučkih pristojbi(list 101-113, 114-121 spisa), izvršio uvid u pisane iskaze svjedoka ON (list 144-146 spisa), NN (list 150-152 spisa), BN (list 157-158 spisa), zakonskog zastupnika tužitelja (list 166 spisa) te je saslušao zakonskog zastupnika tuženika ŽN (list 168 spisa).

7. Tuženik je povukao dokazni prijedlog saslušanja svjedoka DN i ŠN.

8. Na početku valja napomenuti kako je neutemeljen tuženikov prigovor u dijelu u kojem se ističe kako rješenje o ovrsi nema propisanu formu niti je izdano od strane ovlaštenog tijela. Ovdje valja napomenuti kako je sud uvidom u rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a kojeg je donio javni bilježnik Suzana Serda-Pavlović iz Zagrebu utvrdio da je isto sastavljeno sukladno odredbi čl. 41. OZ-a te je doneseno od strane ovlaštenog tijela odnosno ranije navedenog javnog bilježnika sukladno čl. 278. OZ-a.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan dok je neosnovan prigovor prijeboja tuženika, odnosno nepravovremen prigovor radi prijeboja.

10. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje iznos od 3.871,21 € s osnova neovlaštenog držanja plovila na suhom vezu u lučici Špinut i to za lučke pristojbe za suhi vez- privremeni vez i za lučke pristojbe za saonice privremeni vez tijekom 2021., dok je tuženik u podnesku od 29.08.2023. istaknuo prigovor prijeboja za tražbinu naknade štete na plovilu.

11. U ovom predmetu tužitelj je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti navodeći da je u ugovoru br. 120/2008 o korištenju komercijalnog veza ugovorena nadležnost suda u Splitu, a kako je taj ugovor preuzeo i ovdje tužitelj tako smatra da za suđenje u ovom predmetu nije nadležan ovaj sud.

12. Uvidom u isti ugovor razvidno je kako je doista ugovorena nadležnost stvarno nadležnog suda u Split, međutim isti ugovor sklopljen je između PŠD Špinut Split i ovdje tuženika.

13. Sukladno odredbi čl. 70. ZPP-a stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan i ako nije zakonom predviđena isključiva mjesna nadležnost. Sporazum o mjesnoj nadležnosti važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

14. U ovom predmetu nije razvidno da su tužitelj i tuženik sklopili takav sporazum već je razvidno da su ih sklopili PŠD Špinut Split i ovdje tuženik. Sama činjenica što je kasnije tužitelj preuzeo upravljanje lukom od PŠD Špinut ne znači da je time sklopljen sporazum između tužitelja i tuženika, a tim više što o tome ne postoji u pisanom obliku iskazana volja o tome. Slijedom navedenog je sud cijenio neosnovanim prigovor tužitelja o mjesnoj nenadležnosti.

15. Nadalje, iz prijedlog odluka Vlade RH od 27.12.2019., 20. svibnja 2021. i 13.10.2022., ugovora o korištenju komercijalnog veza, Odluka o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada razvidno je da je Vlada RH temeljem čl. 10. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine 158/03, 100/04, 141/06,, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19) tužitelju dala na privremeno upravljanje i korištenje luku Špinut te da je primopredaja luke Špinut napravljena 11.02.2020., a što među strankama nije ni sporno. Slijedom navedenog tužitelj je aktivno legitimira za ostvarivanje svih prava vlasnika (RH), a time i prava iz čl. 165. st. 1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje u tekstu ZV), a koji propisuje kako nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

16. Nadalje, ovdje valja napomenuti kako između stranaka nije sporno da se plovilo tuženika nalazi na suhom vezu u Luci Špinut, a da tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor o vez iako je ranije tuženik imao sklopljen Ugovor br. 120/2008 o korištenju komercijalnog veza s ranijim upraviteljem luke Špinut.

17. Budući da je tuženiku otpala pravni osnov za posjed suhog veza-privremeni vez i saonica-privremeni vez u luci Špinut, to je prema mišljenju ovog suda tuženik bio nepošteni posjednik jer je znao da nije vlasnik, a nije imao ni valjanu pravnu osnovu posjedovanja predmetnog suhog veza-privremeni vez i saonica-privremeni vez pa da bi bio pošteni posjednik.

18. Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev, po svojoj pravnoj naravi, predstavlja zahtjev za naknadu zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist. Naime, tuženik je, koristio suhi vez-privremeni vez i saonice-privremeni vez u luci Špinut, čime je u odnosu na tužitelja postao nepošteni posjednik, pri čemu upotrijebljena stvar i dalje ima svoj očuvani identitet i njeno je vraćanje moguće. Stoga u ovom konkretnom slučaju tužitelj ima pravo, neovisno od prava na naknadu štete, potraživati od tuženika kao nepoštenog posjednika i korist koju je on imao uslijed upotrebe tuđe stvari, sve prema čl. 165. st. 1. ZV-a.

19. Kako je tuženik koristio predmetni prostor bez valjane osnove tako je isti bio dužan vratiti sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja. Stoga je sud cijenio neosnovanim prigovore tuženika o promašenoj aktivnoj i pasivnoj legitimaciji.

20. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u utužene račune koji su sastavljeni sukladno Odluci o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada (list 73-82 spisa), a sukladno kojem se za suhi vez plaća mjesečna cijena na način da se za 10% uveća cijena mjesečnog morskog veza, a s obzirom za dužinu plovila tuženika ista bi iznosila 1985,00 kn (list 79 spisa), što uvećano za 10% iznosi mjesečno 2,183,50 kn, dok je za korištenje saonica propisana cijena od 8,13 kn po danu zajedno s PDV (list 76 spisa), odnosno bez PDV 6,50 kn.

21. U odnosu na prigovor zastare ovdje valja uputiti na odredbu čl. 165. st. 2. ZV-a propisuje kako vlasnikovo traženje naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. Budući da je za tuženika utvrđeno kako isti nije imao valjan pravni osnov za posjed predmetne stvari, odnosno da je isti bio nepošteni posjednik jer je znao da nije vlasnik, a nije imao ni valjanu pravnu osnovu posjedovanja predmetne stvari pa da bi bio pošteni posjednik. Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev, po svojoj pravnoj naravi, predstavlja zahtjev za naknadu zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist. Kako tijekom postupka utvrđeno da je tuženik koristio predmetni suhi vez kao i saonice bez valjane osnove u utuženom period od 01.01.2021. do 31.12.2021., a kako je tužba u ovom predmetu predana 06.07.2022. tako utuženo potraživanje nije u zastari obzirom da nije protekao propisani zastarni rok iz čl. 165. st. 2. ZV-a.

22. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio kako je tuženik imao korist od držanja svog plovila na suhom vezu u luci Špinut i korištenja saonica upravo u utuženom iznosu jer u tim iznosima upravo tužitelj i naplaćuje korištenje suhog veza kao i saonica, a sve sukladno čl. 165. st. 1. ZV-a stoga je u tom dijelu sud cijenio osnovani tužbeni zahtjev te je odlučeno kao pod točkom I/izreke ove presude.

23. U odnosu na sporedno potraživanje s osnove zakonskih zateznih kamata, tužitelj nema pravo na zatezne kamate za razdoblje prije podnošenja tužbe tuženiku. Prema pravnom shvaćanju koje je prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 16. lipnja 2021., tražbina vlasnika ili osobe koju taj odredi prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. U konkretnom slučaju, tužitelj uz tužbu nije priložio zahtjev iz kojeg bi proizlazilo da je prije pokretanja predmetnog postupka dostavio tuženiku zahtjev kojim potražuje isplatu utuženog iznosa. Stoga je valjalo zaključiti da je predmetna tražbina dospjela najkasnije danom podnošenja tuženiku rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave (članak 183. stavak 2. ZOO-a). Stoga je ovaj sud dosudio tužitelju zakonske zatezne kamate na utuženi iznos od 08. rujan 2022. (dan dostave rješenja o ovrsi tuženiku) do isplate. Naime, iako je tužitelj izdao račune tuženiku za lučke pristojbe za korištenje suhog veza kao i saonica, sud nije iz izvedenih dokaza mogao utvrditi kada su isti računi dostavljeni tuženiku, slijedom čega je tužitelju dosudio zatezne kamate kako je to ranije navedeno. Odluka o visini zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a uz uvećanje stope za ostale odnose obzirom da se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

24. Sud je odbio djelomično tužbeni zahtjev u odnosu na zakonske zatezne kamate za razdoblje prije dostave tuženiku rješenja o ovrsi te je odlučio kao pod točkom II/ izreke ove presude.

25. Obzirom da je tužitelj potraživao zateznu kamatu na utuženo potraživanje po stopi za trgovačke ugovore, a kako se ovdje radi o zakonskoj obvezi, tako je sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na previsoko zatraženu stopu zatezne kamate te je odlučio kao pod točkom II/ izreke ove presude.

26. U podnesku od 29.08.2023. tuženik je istaknuo prigovor prijeboja utužene tražbine i tražbine tuženika prema tužitelju s osnova naknade štete na brodu u visini od 510.800,00 kn uslijed nebrige tužitelja za brod.

27. Ovdje se radi o tzv. građanskopravnom prijeboju, a opće pretpostavke prijeboja (kompenzacije) su uređene člankom 195. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23, 155/23; dalje u tekstu: ZOO) temeljem kojeg dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinim vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Međutim, sukladno članku 196. ZOO-a prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju.

28. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Sukladno odredbi čl. 221 a. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza.

29. Sukladno provedenom dokaznom postupku nije razvidno da li je i ako je kada je tuženik izjavio izjavu o prijeboju niti je tuženik na tu okolnost predložio izvođenje dokaza. Isti je u svojem podnesku predložio izvođenje dokaza u korist svojih navoda o visini tražbine odnosno štete koju ističe istaknutim prijebojem. Obzirom da sud iz provedenog dokaznog postupka nije mogao utvrditi odlučnu činjenicu da je tuženik izjavio tužitelju izjavu o prijeboju, tako je sud cijenio prigovor prijeboja neosnovanim.

30. Nadalje, ovdje valja napomenuti kako je tuženik na zadnjem ročištu glavne rasprave dana 03. listopada 2024. istaknuo prigovor radi prijeboja, a koji prigovor se sukladno odredbi čl. 288. a ZPP-a može istaknuti na pripremnom ročištu do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Kako je u ovom predmetu prethodni postupak zaključen na ročištu dana 05. prosinca 2023. tako je isti prigovor radi prijeboja nepravovremen, stoga je isti odbačen te odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

31. No, da je isti i istaknut pravovremeno ne bi bio osnovan, obzirom da tuženik u postupku nije dokazao osnov svoje tražbine naknade štete. Da bi postojala odgovornost za naknadu štete prema odredbama čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1061. ZOO- a moraju se kumulativno ispuniti sve pretpostavke odgovornosti, a to su postojanje: oštećenog i štetnika, štetne radnje štetnika u ili u svezi s radom, štete (u ovom slučaju umanjenja imovine tužitelja), uzročne veze između štetne radnje i štete, protupravnosti same radnje, pri čemu tužitelj mora dokazati postojanje svih navedenih pretpostavki, jer odgovornost tuženika za štetu ne postoji ukoliko nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki, a tuženik sve te pretpostavke nije dokazao. Naime, iz dostavljenih iskaza svjedoka kao i iskaza zakonskog zastupnika tuženika sud nije mogao utvrditi sve pretpostavke odgovornosti za naknadu štete, slijedom čega sud nije utvrđivao visinu štete i to provođenjem očevida i vještačenja, obzirom bi došlo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, kao i do nepotrebnog povećanja troškova postupka pri čemu se vodio činjenicom da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Nadalje, valja napomenuti kako je tuženik na ročištu za glavnu raspravu dana 03.10.2024. predložio izvođenje očevida i vještačenja i na okolnost načina nastanka štete, što je nova okolnost koju ranije tijekom postupka nije predlagao. Sukladno odredbi čl. 466. a ZPP-a stranke mogu iznimno na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti ranije, dok se nove činjenice i novi dokazi iznijeti suprotno tome neće uzeti u obzir , slijedom čega sud nije provodio očevid kao ni vještačenje na okolnost načina nastanka štete.

32. Kako tužitelj nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu, to mu sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

33. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za javnobilježničku nagradu i trošak s PDV-om u ukupnom iznosu od 187,50 kn, (sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21, 18/2022; dalje: Pravilnik) što preračunato u eure iznosi 24,89 €, a obzirom da je tužitelj dostavio u spis račune kojem mu je javni bilježnik izdao (za predujam nagrade i ostatak nagrade), kao i platne naloge iz kojih je razvidno kako je iste platio.

34. U odnosu na troškove parničnog postupka tužitelj ima pravo na naknadu troška i to podneska od 16.05.2023. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 05.12.2023. i 03.10.2024. za svako u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 600,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 42 Tarife iznosi 750,00 €. Kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 85,16 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu obzirom da sukladno Uredbi o Tarifi o sudskih pristojbama, a sukladno vrijednosti predmeta spora iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 85,16 €, a ne kako tužitelj potražuje 85,21 € slijedom čega je valjalo tužitelja odbiti za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe u iznosu od 0,05 €.

35. Tužitelj je u postupku tražio zakonske zatezne kamate na nastali ovršni trošak od dana donošenja rješenja o ovrsi. S time u vezi, naglašava se da sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je, protivno traženju tužitelja, o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog postupka od dana donošenja ove presude, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do presuđenja.

36. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama IV/ i V/ izreke presude.

U Zagrebu 06. studenog 2024. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punom. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku