Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Zk-158/2024-2

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasminki Vukić Šimičević, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-737/2023 od 4. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. studenoga 2024.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

I. Preinačavaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 737/2023 od 4. ožujka 2024. na način da se sudi:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je upis u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], koji je određen rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. br. Z-6462/2008/401 od 20. siječnja 2011. godine pogrešan te se nalaže Općinskom sudu u Zadru, zemljišnoknjižnom odjelu da ispravi upis prava vlasništva na nekretninama oznake kat. čest. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se vlasnikom upiše tužitelj FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika izvršenog u postupku obnove zemljišne knjige, sve po pravomoćnosti ove presude."

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

3. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak tuženici u iznosu od 870,91 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, 4. ožujka 2024. do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje pogrešnim upisa u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] određenog rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. br. Z-6462/2008/401 od 20. siječnja 2011. i ispravak upisa prava vlasništva na nekretninama oznake kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se vlasnikom upiše tužitelj za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženice izvršenog u postupku obnove zemljišne knjige. Ujedno je rješenjem naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.247,59 eura.

2. Žali se tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška tuženici.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za ispravak upisa tuženice kao vlasnice na nekretninama oznake kat. čest. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svoga pokojnog oca SI i usmenom diobom sa svojim sestrama, dok da je tužiteljev otac stekao vlasništvo utuženih nekretnina na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim dana 18. veljače 1980. između ĐI pok. F (djeda tužitelja) s jedne strane i njegovih sinova SI (otac tužitelja) i ČI. Tužitelj tvrdi da obitelj tužitelja posjeduje predmetne nekretnine dugi niz godina pa da su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

6. U dosadašnjem postupku, rješenjem ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj Gž Zk-22/2022 od 2. ožujka 2023. ukinuta je presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 90 P-1730/2018 od 6. svibnja 2022. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Sud prvog stupnja je u ponovljenom postupku prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši kako je upis prava vlasništva tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na predmetnim nekretninama pogrešan jer je tužitelj u postupku dokazao da su njegovi prednici bili u samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina preko 150 godina na način da su iste koristili za ispašu blaga pa da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP).

8. U obrazloženju pobijane odluke sud navodi kako smatra utvrđenim da je tužitelj predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svoga oca pok. SI, koji ih je naslijedio od svoga oca pok. ĐI, a ovaj od svoga oca te da su prednici tužitelja od davnina predmetne nekretnine nesmetano posjedovali na način da su iste koristili za ispašu blaga i to preko 150 godina. Nadalje, da je prednik tužitelja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentiran kao posjednik 1986., ali da je općepoznato kako katastarske evidencije nisu uvijek točne i ne prikazuju stvarno stanje pa tako i u ovome slučaju, jer da prema iskazima svjedoka ove nekretnine nikada nisu bile državne niti općinske te da na iste nikada nije dolazio lugar, već da ih od davnina nesmetano posjeduje obitelj tužitelja.

9. U odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sud prvog stupnja navodi kako je do prve revizije 1955., evidentiran kao posjednik FIC, a od 1932. godine FIC SIC, AI, S i NI u različitim udjelima. Nadalje da se iz knjige optanata ne može izvesti zaključak da bi osobe koje su evidentirane kao optanti bile osobe koje su evidentirane posjednicima jer ne sadrže dovoljno osobnih podataka, a i da se radi o optantima, predmetna nekretnina da je bila u posjedu i vlasništvu prednika tužitelja prije eventualnog optiranja.

10. Sud prvog stupnja zaključuje kako se u konkretnom slučaju kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991. pa da su ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

11. Pogrešno je sud prvog stupnja zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Iz izvedenih dokaza i dokumentacije spisa proizlazi:

- da se prema zapisniku u predmetu Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižnog odjela br. Z-6462/2008/401 od 20. siječnja 2011. sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96) za Katastarsku općinu [katastarska općina], Republika Hrvatska, temeljem članka 184. ZZK-a, upisuje kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je u tome postupku pristupio BI, koji je u popisnom listu evidentiran posjednikom za cijelo čestice nove izmjere br. 321/2 površine 4115 m2 i čest. br. 368 površine 28590 m2, sve k. o. [katastarska općina];

- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj Z- 18022/13 od 22. listopada 2015., prigovor predlagatelja FI od 30. prosinca 2013. koji je izjavljen na prethodno citirano rješenje sadržano u zapisniku sa obnove zemljišne knjige, odbijen kao neosnovan;

- da je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] upisana čest. br. 321/2 [adresa], šuma površine 4115 m2 te čest. br. 368, [adresa], šuma, ceste i putevi, površine 28590 m2 kao vlasništvo tuženice za cijelo;

- da su predmetne nekretnine nastale od čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelu stare kč. br. [katastarska čestica], a čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelu kč. br. [katastarska čestica]);

- da je prema očevidu na licu mjesta i identifikaciji nekretnina po vještaku geodetu, predmet spora čest. 321/2 k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak i nisko raslinje, sa istočne strane u međi sa asfaltnom cestom, južne i zapadne poljskim putem, a sa sjeverne granicom oranja susjedne parcele 321/1, dok čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] također predstavlja makiju i nisko raslinje, međe su na sjeverozapadnoj strani definirane prosikom i kamenim oznakama, sa sjeveroistočne strane asfaltnom cestom, a na jugoistočnoj strani nisu vidljive međne oznake dok na južnoj međi postoje kamene oznake; predmetnu parcelu presijeca u sjevernom dijelu dalekovod, a na južnom dijelu protupožarni makadamski put;

- da je između ĐI pok. F [adresa] kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i SI sina S te ČI sina S, kao davatelja uzdržavanja s druge strane, dana 18. veljače 1980. zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim ugovorom ĐI nakon svoje smrti između ostalih nekretnina davateljima uzdržavanja ostavlja i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je rješenjem o nasljeđivanju od 15. listopada 2012. iza smrti SI (rođen 1935., umro 2012.) njegovim nasljednikom na čest. oznake 368 k. o. [katastarska općina] proglašen sin FI;

- da je u izjavama ostalih zakonskih nasljednika oca tužitelja i to UI, DI, Đ i TI navedeno da je tužitelj jedini vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina koje da je naslijedio od svog oca SI, a ovaj od svog pok. oca ĐI;

- da se prema povijesti posjedovanja Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar od 31. prosinca 2012., čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to prema najstarijim podacima 1883. do prve revizije ove katastarske općine 1955., nalazi u evidenciji posjednika CI, FIC, a od 1932. posjedom ŽI za 3/6 dijela, AI, S i NI svakog za 1/6 dijela;

- da se revizijom 1955. utvrđuje veći broj suposjednika, i to AI pok. Ivana, NI pok. Č, ZI ud. S, Predovan S pok. F i PI pok. A;

- da se 1971. na osnovi rješenja o nasljeđivanju iza smrti AI posjednikom upisuje KI i tako ostaje do 1986. kada je bila druga revizija, i tada se još posjednicima upisuju SIC, ĐIC, ČIC, EI, AIC i Javno dobro ceste te nadalje nema nikakvih izmjena;

- da je prema povijesti posjedovanja od 31. prosinca 2012., čest. 906/1 k. o. [katastarska općina] do 1955. evidentirana u starom posjedovnom listu 88, te se revizijom 1955. upisuje općenarodna imovina, a 1971. godine Šumsko gospodarstvo Zadar, a od 1986. više suposjednika i to KI. N, KI OI, II pok. S, II LI, II ZI ud. S, B U, BIC, ĐI pok. F, SI, Javno dobro – putovi i Šumsko gospodarstvo Zadar, odnosno, danas Hrvatske šume; da je 1988. i 1994. na osnovi urbanističkih uvjeta izvršena dioba čest. zem. [katastarska čestica] i formiranje čest. zem. [katastarska čestica], kojom ŠI i B U odvajaju svoje površine u nove čestice 906/2 i 906/4;

- da je ĐI pok. GI podnio 14. studenoga 1958. Komisiji za uzurpacije Narodnog odbora Kotara Zadar zahtjev za priznanje zauzetog (prisvojenog) zemljišta općenarodne imovine u svoje ime i u ime 10 članova obitelji i to za zemljište zvano [adresa]) u mjestu [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] površine 35000 m2 po kulturi šuma, navodeći kako je uzurpirana nekretnina zauzeta po njegovu ocu, djedu, prije stotinu godina pa moli da mu se iste priznaju u vlasništvo;

- da je u knjizi optanata upisan HI, rođ. **.**.1904. na [adresa], NIC rođ. **.**.1926. te RI rođ. **.**.1886.

13. Prema odredbi članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. dalje: ZZK), koji je važio u vrijeme podnošenja predmetne tužbe propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku;

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

Pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora (stavak 2. istog članka), a na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga (stavak 3.). Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila ovoga Zakona o zabilježbi spora (stavak 4. istog članka).

14. U konkretnom slučaju, nije sporno da je tužitelj tužbu podnio u roku iz članka 197. ZZK, dana 19. rujna 2018., jer je rješenjem suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige od 22. listopada 2015. upućen da svoja prava ostvaruje u parničnom postupku.

15. Međutim, neosnovano sud prvog stupnja smatra kako je u postupku nedvojbeno dokazano da je tužitelj putem svojih prednika posjedovao predmetne nekretnine pod pretpostavkama za dosjelost pa da je stoga upis tuženice kao vlasnice predmetnih nekretnina u zemljišnoj knjizi pogrešan.

16. Vlasništvo na nekretninama koje su bile u državnom vlasništvu bez obzira radi li se o šumskom ili nekom drugom zemljištu mogao je steći dosjelošću onaj koji je nekretninu držao u posjedu kao pošten posjednik 40 godina, a sve prema propisima koji su važili do 6. travnja 1941. godine (pravno pravilno paragrafa 1472 Austrijskog općeg građanskog zakonika - OGZ-a), dok se u slučaju da je zemljište bilo u rukama fizičkih osoba primjenjuje odredba paragrafa 1475 OGZ-a.

17. U odnosu na stjecanje prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu dosjelošću, Zakon o šumama, koji je stupio na snagu 31. svibnja 1977. propisao je da se na šumama i šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-374/1988 od 12. siječnja 2000. ukinuta je odredba članka 55. stavak 2. Zakona o šumama ("Narodne novine" br. 52/90 – pročišćeni tekst, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93 i 76/93) prema kojoj se na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

18. Prema važećoj odredbi članka 159. stavak 4. ZVDSP, za stjecanje dosjelošću vlasništva nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske traži se pošten samostalni posjed u trajanju od 40 godina.

19. Osnovano žaliteljica ukazuje kako iz provedenog postupka i izvedenih dokaza posebno iskaza svjedoka koji nisu precizni ni uvjerljivi u pogledu vremena od kada su prednici tužitelja posjedovali predmetne nekretnine, ne proizlazi zaključak kako je tužitelj dokazao pošten i zakonit posjed kao pretpostavku stjecanja prava vlasništva dosjelošću odnosno da je putem svojih prednika posjedovao predmetne nekretnine u vremenu potrebnom za dosjelost.

20. Radi utvrđivanja prijašnjeg vlasnika, u svakom se konkretnom slučaju mora utvrditi jesu li bile ispunjene pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti na određenoj nekretnini prije nego što je ta nekretnina po zakonu ili pojedinačnim aktom prenesena iz privatnog u društveno vlasništvo (općenarodnu imovinu). U svezi s time se raspravlja o sukcesiji posjeda nakon prelaska nekretnine u društveno vlasništvo ako je ostala u posjedu osobe koja je bila kvalificirani posjednik do dana njenog prelaska iz društvenog u privatno vlasništvo ili do 8. listopada 1991. kada je stavljena izvan snage odredba iz članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96.) o isključenju dosjelosti na nekretninama u društvenom vlasništvu. Nekretnina u državnom vlasništvu stečena je dosjelošću ako su se za ovo stekle zakonske pretpostavke do 6. travnja 1941. Naime, do 6. travnja 1941., nije bilo društvenog vlasništva (općenarodne imovine), a na nekretninama u državnom vlasništvu moglo se po tada važećem zakonu steći pravo vlasništva dosjelošću protekom vremena od 40 godina (paragraf 1472. OGZ-a).

21. Prema povijesti posjedovanja Državne geodetske uprave, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema najstarijim podacima 1883. do prve revizije katastarske općine 1955., bila je u evidenciji posjednika CI, RI, a od 1932. ŽI za 3/6 dijela, AI, GI i NI svakog za 1/6 dijela, dok je revizijom 1955. utvrđen posjed više suposjednika, između kojih i ĐI pok. F. Drugom revizijom 1986. upisani su i daljnji suposjednici fizičke osobe, kao i javno dobro ceste.

22. Prema povijesti posjedovanja, na čest. 906/1 k. o. [katastarska općina] revizijom 1955. upisana je općenarodna imovina, u 1971. Šumsko gospodarstvo Zadar, a od 1986. više suposjednika, između kojih i BIC, ĆI. F, UIC, Javno dobro – putovi i Šumsko gospodarstvo Zadar.

23. Dakle, prednik tužitelja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan je 1986. i to ne za cijelo već kao suposjednik pa se na temelju iskaza svjedoka koji su iskazivali na okolnosti daleke prošlosti po čuvenju, a ne iz vlastitog zapažanja, ne može izvesti zaključak kako je tužitelj dokazao posjedovanje ovih nekretnina u vremenu potrebnom za stjecanje vlasništva dosjelošću i to za cijelo jer nije razvidno koji dijelovi istih su pripali ostalim suposjednicima.

24. Osnovano tuženica prigovara da je riječ i o nekretninama koje su šumsko zemljište pa da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000. te tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu jer je od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio zastoj dosjedanja.

25. Pored toga osnovani su navodi žalbe i u pogledu optantske imovine jer je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio upisan posjednik VI koji je optirao za talijansko državljanstvo pa bi predmetna nekretnina ex lege, temeljem međudržavnih ugovora postala društveno vlasništvo, a pretvorbom društvenog vlasništva, vlasništvo tuženice pa pogrešno sud prvog stupnja isključivo prema personalnim dokazima zaključuje da posjednik koji je evidentiran u knjigu optanata ne bi bio uistinu optant. Osim toga, revizijom 1955. utvrđen je posjed više suposjednika, između kojih ĐI pok. F, a drugom revizijom 1986. upisani su i daljnji suposjednici fizičke osobe, ali i javno dobro ceste pa se ne može zaključiti da je ovu nekretninu posjedovala isključivo obitelj tužitelja.

26. Protivno zaključku prvostupanjskog suda, dovodeći u vezu iskaze svjedoka i tužitelja sa materijalnim dokazima u spisu, proizlazi da tužitelj nije na nedvojben način dokazao faktično posjedovanje i korištenje nekretnina koje su predmet ovoga postupka kroz cijelo razdoblje i prije početka 20. stoljeća pa nadalje, a koje tužitelj navodi kao vrijeme dosjelosti. Naime, u postupku nije dokazano da bi tužitelj zajedno sa svojim prednicima bio u posjedu upravo sadašnje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] šuma, u površini od 4115 m2 te čest. br. 368 šuma, ceste i putevi, u površini od 28590 m2, nastalih od čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] niti da su isti bili u samostalnom poštenom posjedu istih jer je u prilog tome ponudio samo personalne, neuvjerljive iskaze o bitnim činjenicama. Svjedoci su kazivali po čuvenju o vremenu preko 150 godina i o tome da predmetne nekretnine predstavljaju pašnjak na kojeg su prednici tužitelja dovodili blago na ispašu, da na isto nisu dolazili lugari niti da je šumarija ikada upravljala ovim nekretninama, što je s obzirom na duljinu vremena i veliku površinu ovih zemljišta, kao i evidentirane upise posjednika, neuvjerljivo.

27. Dakle, tužitelj u postupku nije dokazao da su njegov pradjed ili djed samostalno posjedovali predmetne nekretnine, da bi koji od njih pravo vlasništva stekao dosjelošću do 6. travnja 1941. sukladno paragrafu 1472 OGZ-a i da bi se ono nasljeđivanjem prenosilo dalje u obitelji. Isto tako, nije dokazao ni da je njegov otac, bio u samostalnom, poštenom posjedu istih od 8. listopada 1991. te da bi pravo vlasništva stekao temeljem odredbe članka 159. stavka 4. ZVDSP. Navedenim tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva nasljeđivanjem svojih prednika kako tvrdi dok ugovor o doživotnom uzdržavanju, rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca tužitelja i zahtjev za priznanje zauzetog zemljišta općenarodne imovine ne predstavljaju isprave kojima bi se dokazalo stjecanje prava vlasništva.

28. Kako je na tužitelju teret dokaza naprijed navedenih činjenica to je ocijenjeno da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice iz kojih bi se sa dovoljnom izvjesnošću moglo zaključiti da je upis u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] određen rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Z-6462/2008/401 od 20. siječnja 2011. godine na nekretninama oznake kat. čest. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u postupku obnove zemljišne knjige u korist tuženice pogrešan i zbog čega bi posljedično sud naložio zahtijevani ispravak upisa na predmetnim nekretninama.

29. Slijedom iznijetoga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

30. Zbog preinake odluke i uspjeha tuženice u postupku, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, u vezi sa člankom 166. stavak 2. ZPP-a, a sukladno Tarifama o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14., 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23), odlučeno je o troškovima postupka. Tuženica tako ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška kako je zatražila i to, za sastav odgovora na tužbu 99,54 eura, za zastupanje na ročištu 10. lipnja 2021. 99,54 eura, za zastupanje na ročištu 26. travnja 2023. 149,31 eura, za zastupanje na ročištu 4. siječnja 2024. 149,31 eura, za sastav podneska od 12. svibnja 2021. 99,54 eura, podneska od 1. lipnja 2023. 149,31 eura i sastav žalbe od 19. svibnja 2022. 124,36 eura, ukupno 870,91 eura sve sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke do isplate. Tuženici pripada i trošak sastava ove žalbe u iznosu od 250,00 eura jer je sa žalbom uspjela u cijelosti pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 6. studenoga 2024.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić