REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj:Ppž-8684/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RF zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/ 2022, 114/2022), kojeg brani Saša Kutnjak, odvjetnik u odvjetničkom društvu Odvjetničkom uredu Jugoslav Puran, u Bjelovaru, odlučujući o žalbi okrivljenika RF podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 04. srpnja 2022. godine, broj: 69. Pp-9541/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 6. studenoga 2024. godine,

p r e s u d i o j e :

I) Odbija se žalba okrivljenika RF kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik RF je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 (trideset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik RF proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 900,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je bio obvezan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u iznosu od 100,00 kuna, u istom roku kao i novčanu kaznu.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik zbog bitne povrede pravila postupka, budući da nema objektivnog identiteta između optužbe u kojoj se ne navodi da bi okrivljenik bio vlasnik vozila zatečenog u prekršaju i pobijane presude, te da je prvostupanjski sud proglasio okrivljenika krivim za djelo koje nije opisano u prekršajnom nalogu i u odnosu na koje je okrivljenik po uloženom prigovoru iznosio svoju obranu, zatim zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer da nema bitnog obilježja djela iz članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to jest naznake vlasništva vozila od strane okrivljenika.

Žalitelj predlaže pobijanu presudu preinačiti i osloboditi ga od optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovano žalitelj ističe povrede pravila postupka, jer da nema objektivnog identiteta između optužbe i pobijane presude, budući je već u samom prekršajnom nalogu naznačeno da se radilo o vozilu okrivljenika ("nije dao vjerodostojne podatke o identitetu osobe kojoj je dao na upravljanje svoje vozilo"), a uz to ovlašteni tužitelj je dana 14. lipnja 2022. godine dopunio optužni akt navođenjem činjenice da se radi o okrivljeniku - vlasniku vozila.

6. Prvostupanjski sud je nakon uvida u pisanu obranu okrivljenika, temeljem provedenog postupka, po ocjeni ovog Suda, imao dovoljno osnove za donošenje pobijane odluke. Provedenim materijalnim dokazima je utvrđeno da okrivljenik kao vlasnik vozila uočenog u prekršaju, nije dao vjerodostojan podatak o tome tko je upravljao vozilom u vrijeme kad je isto uočeno u prometnom prekršaju.

Svoju odluku prvostupanjski je sud nakon ocjene provedenih dokaza obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, a koje žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje.

7. Odredbom članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, a navedena odredba nije poslije u tom dijelu izmijenjena (Narodne novine broj: 70/2019), je propisano da će se kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, čime je propisana sankcija za postupanje suprotno odredbi stavka 3. tog članka, prema kojoj je vlasnik vozila dužan, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.

Žalbenim navodima okrivljenik dakle nije doveo u sumnju pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski Sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o visini kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao ublaženu novčanu kaznu u visini ispod posebnog minimuma propisanog zakonom za predmetni prekršaj, primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a.

Izrečena novčana kazna primjerena je kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

9. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 EUR-a po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. studenoga 2024. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić Prester v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.