REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3684/2023.
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okrivljenika ČO i II-okrivljenika BO, kao odgovornih osoba, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.), odlučujući o žalbama I-okrivljenika ČO i II-okrivljenika BO, kao odgovornih osoba, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 21. ožujka 2023. godine, broj: 63. Pp-7606/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 6. studenog 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se kao neosnovane žalbe I-okrivljenika ČO i II-okrivljenika BO, kao odgovornih osoba, te se potvrđuje pobijana presuda.
IINa temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), I-okrivljenik ČO i II-okrivljenik BO, kao odgovorne osobe, obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od po 20,00 eura (dvadeset eura), svaki, u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašenim krivima i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanom kaznom, i to: I-okrivljenik ČO, kao odgovorna osoba, u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) / 301,38 kn (tristojedna kuna i tridesetosam lipa), te II-okrivljenik BO, kao odgovorna osoba, u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) / 301,38 kn (tristojedna kuna i tridesetosam lipa), zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, pobliže opisano u izreci presude.
2.Navedenom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura) / 226,04 kn (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe).
3.Protiv prvostupanjske presude I-okrivljenik ČO i II-okrivljenik BO
BO, kao odgovorne osobe, pravodobno je podnijeli žalbe, istovjetnog sadržaja, i to zbog, kako navode, svih žalbenih razloga, tvrdeći da je pri donošenju prvostupanjske presude pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a slijedom čega je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo i time pogrešno proglašen krivim. Smatraju da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njihove navode o tome da su izvješća predana FINA-i, ali sa zakašnjenjem jer se nije željelo dostaviti nepotpuna i netočna financijska izvješća, a na što se nije moglo utjecati jer su bili pod prevladavajućim utjecajem Agrokora d.d. i bez njegove suglasnosti nisu mogli podnijeti ispravna i postupna izvješća. U tom smislu i nabraja pojedine odluke prvostupanjsko suda u kojima se okrivljenici oslobađaju od optužbe. Ističu kako su mišljenja da ih je prvostupanjski sud neosnovano osudio iako nisu krivi za predmetni prekršaj.
4.Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.
5.Žalbe nisu osnovane.
6.Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7.Naime, prvostupanjski sud je, na temelju provedenog prekršajnog postupka, čitanja pisane obrane II-okrivljenika, odnosno svih dokaza provedenih na ročištu, osnovano zaključio da su okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret izrekom pobijane presude, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijane presude dao valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8.Stoga, navodi koje žalitelji ističu u svojim žalbama, odnosno da je u predmetnom razdoblju pravna osoba bila pod prevladavajućim utjecajem Agrokora d.d., nisu od utjecaja niti žalitelje ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, jer je u postupku nesporno utvrđeno da okrivljenici kao odgovorne osobe poslovnog subjekta “Konzum” d.d., Zagreb, u razdoblju počinjenja prekršaja nisu dostavili FINA-i do 30. lipnja 2021. godine u bilo koju poslovnicu FINA-e na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje (bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke) za prethodnu kalendarsku 2020. godinu, čime su počinili prekršaj kažnjiv po članku 42. stavak 1. točka 35. i stavak 2. Zakona o računovodstvu.
9.Dakle, uvidom u Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020.g. od dana 4. travnja 2022.g., nesporno je utvrđeno da okrivljenici do tada nisu dostavili FINA-i godišnji financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2020.g. Stoga, vezano uz žalbeni navod okrivljenika o prevladavajućem utjecaju Agrokor d.d., kao i da bez njegove suglasnosti nije bilo moguće podnijeti ispravna i potpuna izvješća, valja navesti da isto nije od utjecaja na konkretan prekršajni postupak i ne utječe na odgovornost okrivljenika za predmetni prekršaj, stoga što iz Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, proizlazi da dostava predmetnih financijskih izvješća ne spada u dužnost izvanrednog povjerenika, te je okrivljenik bio u obvezi dostaviti predmetna financijska izvješća u skladu o odredbom članka 32. Zakona o računovodstvu, jer dostavljanje predmetnih financijskih izvješća u propisanom roku spada u redovne poslove uprave, a ne u dužnosti izvanrednog povjerenika koje su propisane člankom 13. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku.
10.Nadalje, vezano uz žalbene navode okrivljenika da je prvostupanjski sud oslobađao okrivljenike od optužbe u istim ili sličnim situacijama, za istaknuti je i to da sudske odluke koje su okrivljenici naveli u žalbi nisu bile predmetom odlučivanja u žalbenom postupku, tako da se konkretne prvostupanjske presude temelje isključivo na stavu prvostupanjskog suda, koji nije bio izložen ocjeni ovog žalbenog suda. Uz to nepravomoćne odluke koje žalitelji navode nisu izvor prava koji ovaj sud treba cijeniti prilikom odlučivanja o žalbama okrivljenika.
11.Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu vezano uz odluku o kazni, ovaj sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 114/22.), a koji za navedeni prekršaj propisuje novčanu kaznu za odgovornu osobu iznosu od 660 eura do 2.650 eura (što je protuvrijednost od 4.972,77 kuna do 19.966,43 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).
12.Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj sud smatra da su izrečene novčane kazne okrivljenicima u ublaženom iznosu od po 40,00 eura / 301,38 kn svakome, pravilno odmjerene i izrečene prema svim okolnostima slučaja uzimajući u obzir specifičnosti konkretnog slučaja složenost postupka izvanredne uprave kao novog pravnog okvira u RH, koje su cijenjene olakotnim na strani okrivljenika, te olakotnim i na strani I-okrivljenika njegovu dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, dok II-okrivljeniku s obzirom na ukazane specifičnosti nije cijenio njegovu prekršajnu kažnjavanost osobito otegotnom kod odluke o visini kazne, zbog čega bi ovako izrečene novčane kazne bile izrečene i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.
13.Stoga, prema uvjerenju ovog suda i ovako izrečenim ublaženim novčanim kaznama ostvariti će se svrha prekršajnog postupka, pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
14.Primjena mjere upozorenja – opomene, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju nije dopuštena.
15.Odluka o troškovima također je na zakonu utemeljena.
16.Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od po 20,00 eura (dvadeset eura), svaki, u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana primitka ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
17.Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
18.Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 6. studenog 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
